Serija romana "Pustolovine MilesaVorkosigana"
odvest e vas u svijet daleke budunosti, gdje ljudi povezani meduzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u naem prostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim kolonijama. Sredinje likove prie ine Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s planeta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan.
Glavni junak Miles Vorkosigan, sin jedinac barravarskog premijera, usprkos ozbiljnim uroenim fizikim manama (posljedica neuspjelog, politiki inspiriranog trovanja njegovih roditelja) izrasta iz prie u priu u neprikosnovenog vojnog genija, nevoljkog osnivaa i vodu Slobodnih dendariijskih plaenika.
Prvim romanom iz serije "Pustolovine Milesa Vorkosigana" - "Pripravnik za ratnika" - Lois licMaster Bujold ispriat e priu o propalom kadetu Carske svemirske akademije Milesu Vorkosiganu i njegovu bezazlenom posjetu baki na koloniji Beta  posjetu koji e zavriti kao ratniki pohod bez presedana, kao briljantno izvedena akcija stvorena za anale gerilskih operacija i sve vojne udbenike, kao avantura u kojoj e nastati najopasnija postrojba u poznatom svemiru - Slobodni dendariijski plaenici!
Lois McMaster Bujold Pripravnik za ratnika
Lois McMaster Bujold PRIPRAVNIK ZA RATNIKA
Naslov izvornika
THE VVARRIOR'S APPRENTICE
Copvright  1986 by Lois McMaster Bujold
Neautorizirani prijevod s engleskoga
Mihaela Velina
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura Vesna Strievi
Pripremila za tisak Vesna Strievi
LOIS McMASTER
BUJOLD
PRIPRAVNIK ZA RATNIKA
PUSTOLOVINE Ml LESA VORKOSIGANA
/4LGORIT/INK
Zagreb 2000. drugo izdanje

Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
za Lillian, Stewarta, Carla
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memory) Granice vjenosti (Borders of Infinitv)
U pripremi: Krhotine asti (Shards of Honor)
Barrayar (Barravar) Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Komarr (Komarr) Graanska dunost (Civil Campaign)
PRVO POGLAVLJE
Visoki doasnik ukoena dranja bio je odjeven u slubenu carsku zelenu odoru, a komunikacijsku je plou drao kao mar-alski tap. Rastreseno je lupkao njome o bedro, i usput pogledom punim suhog prezira proeljavao grupu mladia pred sobom. Izazivajui.
To je samo dio igre, govorio je Miles samome sebi. Stajao je na otrom jesenjem povjetarcu i nastojao ne drhtati, samo u kratkim hlaama i tenisicama. Nita tako ne izbacuje iz ravnotee kao kad ovjek stoji gotovo gol a svi oko njega djeluju spremno za smotru cara Gregora, premda je, istini za volju, veina nazonih bila odjevena kao i on. Naprosto, doasnik koji je nadgledao testiranje ostavljao je dojam itave gomile, a ne samo jednog ovjeka. Miles ga je odmjeravao pogledom, pitajui se koje svjesne ili nesvjesne trikove u govoru tijela koristi da bi uspio zraiti takvom ledenom kompetencijom. Tu bi se neto dalo nauiti...
"Trat ete u parovima", uputio ih je doasnik. Nije se inilo daje podigao glas, ali nekako mu je uspio dati takav ton da ga se jasno ulo i u zadnjim redovima. Jo jedan dobar trik, pomisli Miles; podsjetilo gaje to na obiaj njegova oca da, kad je bijesan, glas spusti na razinu apta. To je neodoljivo privlailo panju.
"Mjerenje vremena za utrku od pet kilometara poinje odmah nakon zavretka posljednje faze utrke s preprekama; zapamtite to." Doasnik ih je poeo razvrstavati u parove.
Razredbeni postupak za asnike kandidate u barravarskoj Carskoj vojnoj slubi rastezao se kroz iscrpljujuih tjedan dana.
Pet dana pismenih i usmenih ispita sad je bilo iza Milesa. Najtee je prolo, govorili su svi. Meu mladiima oko njega vladala/ je atmosfera oputenosti. Bilo je vie razgovora i ala, pretjeranih pritubi na teinu ispita, na zajedljivi humor ispitnih asnika, na lou hranu, ometani san, iznenadne diverzije za odvlaenje panje prilikom testiranja. Sve su te pritube imale prizvuk estitki kakve sebi upuuju preivjeli. Ispitu tjelesnih sposobnosti veselili su se kao popodnevnim sportskim aktivnostima. Moda i kao predahu. Najtei dio je zavrio  za sve osim za Milesa.
Ispravio se do svoje pune visine, kolika ve jest, pa se is-tegnuo, kao da eli snagom volje izravnati svoju iskrivljenu kraljenicu. Podigao je bradu kao da pokuava uravnoteiti svoju preveliku glavu, glavu predvienu za ovjeka visokog skoro dva metra, nasaenu na tijelo od metra i pol, a onda se namrti prema stazi s preprekama. Poinjala je petmetars-kim betonskim zidom sa eljeznim iljcima na vrhu. Uspon nee pretstavljati nikakav problem, s miiima mu je sve u redu, silazak je bio ono to gaje brinulo. Kosti, uvijek te proklete kosti...
"Kosigan, Kostolitz", prozvao je doasnik prolazei ispred njega. Miles se naglo namrtio i mrko pogledao ispitnog doasnika, a onda opet umiri svoj pogled do bezizraajnosti. Isputanje poasne titule koja dolazi ispred njegova prezimena bila je pitanje politike a ne uvreda. Sada su u Carskoj slubi svi stalei ravnopravni. Mudra politika. Glavni joj je zagovornik bio njegov vlastiti otac.
Djed se pjenio, naravno, ali taj nereformirani starac bio je poeo sluiti u Carskoj slubi u vrijeme kad joj je glavna snaga jo bila konjica a svaki je asnik sam obuavao svoje regrute. Da gaje u tim danima netko oslovio kao Kosigana, bez predmetka Vor, to je moglo zavriti dvobojem. A sad se njegov unuk morao natjecati za upis na vojnu akademiju, onako kako se to radi na drugim planetima, kako bi dobio obuku iz taktike pri uporabi energetskih oruja, izlazu iz crvotoina crnih rupa, te planetarne obrane. I pritom stajao rame uz rame s
momcima kojima u stara vremena ne bi bilo dozvoljeno ni da mu ulate sablju.
Ne ba rame uz rame, pomislio je Miles suho, kradomice podiui pogled prema kandidatima koji su stajali s obje njegove strane. Onaj kojeg je dobio kao protivnika u utrci s preponama, kako se ono zove, Kostolitz, uhvatio je njegov pogled i uzvratio ga, gledajui prema dolje s loe skrivenom znatieljom. Visina na kojoj se nalazila razina Milesovih oiju pruala je sjajnu mogunost za prouavanje izvanrednih bicepsa mladog kolege. Doasnik je svima koji nee trati u prvoj grupi signalizirao odmor. Miles i njegov protivnik sjednu na tlo.
"Viam te uokolo cijeli tjedan", pone Kostolitz. "Kakva je to prokleta stvar na tvojoj nozi?"
Miles je zatomio osjeaj ljutnje s lakoom dugogodinjeg iskustva. Bog zna da se on zaista istie u svakoj skupini ljudi, kako tek ne bi u ovoj. Kostolitz bar nije pokazao znak protiv uroka, kao to je to uinila ona oronula stara seljanka dolje u Vorkosigan Surleauu. U nekima od udaljenijih i nerazvijenijih pokrajina na Barravaru, kao na primjer duboko u planinskom lancu Dendarii, u samom okrugu Vorkosiganovih, edomorstvo se jo uvijek primjenjivalo, ak i kod sitnih uroenih mana poput zeje usne, unato sporadinim pokuajima prosvjeenijih sredita vlasti da se taj obiaj iskorijeni. Miles je spustio pogled na par sjajnih metalnih tapova koji su se pruali paralelno uz njegovu lijevu nogu izmeu koljena i glenja, a koji su sve do toga dana bili skriveni pod nogavicom hlaa.
"Ortopedska proteza", odvratio je, uljudno ali ne i ohrabrujue.
Kostolitz je nastavio buljiti. "Zbog ega?"
"Privremeno. Imam tu nekoliko krhkih kostiju. Ovako ih ne mogu slomiti, sve dok kirurg ne bude posve siguran da sam prestao rasti. Onda e mi ih zamijeniti sintetikom."
"To je opako", prokomentira Kostolitz. "Je li to nekakva bolest ili neto takvo?" Pretvarajui se da se udobnije namjeta, odmakao se malo dalje od Milesa.
Gubavac, gubavac, pomisli Miles divlje; da jo i zvonim zvoniem? Trebao bih mu rei daje zarazno  lani u ovo dbba bio sam visok dva metra... S uzdahom se odupro napasti. "Moja je majka tijekom trudnoe bila izloena otrovnom plinu. Izvukla se, ali to mi je zaribalo rast kostiju."
"Uh. Zar nisi imao nikakve terapije?"
"I te kakve. I Inkvizicija bi se umorila. Zato danas mogu hodati, umjesto da me nose u kanti."
Kostolitz je djelovao pomalo zgaeno, ali se prestao kra-domice izmicati. "Kako si uspio proi lijeniki? Mislio sam da postoji propis o minimalnoj visini."
"Primjena mu je odgoena, ovisno o rezultatima koje postignem na testovima."
"Oh." Kostolitz je probavljao tu informaciju.
Miles se ponovno usredotoio na test koji gaje ekao. Trebao bi moi nadoknaditi neto vremena pri puzanju pod laserskom paljbom; dobro, to e mu trebati za utrku na pet kilometara. Usporit e ga manjak visine i trajno epanje na lijevu nogu, nakon nebrojenih prijeloma dobrih etiri centimetra krau od desne. Tu nema pomoi. Sutra e ve biti bolje; sutra su testovi izdrljivosti. Ovo stado preizraslih dugonogih momaka oko njega nesumnjivo e ga pobijediti u sprintu. Bio je siguran da e imati najloije prolazno vrijeme u prvih 25 kilometara, moda i drugih, ali nakon 75 kilometara, kad ponu pravi bolovi, veina e poeti posustajati. Ja sam profesionalac kad je u pitanju bol, Kostolitz, pomislio je Miles prema svome protvniku. Sutra, poslije otprilike stotog kilometra, zamolit u te da ponovi ta svoja pitanja  ako bude imao daha...
K vragu, usredotoimo se na posao a ne na tog mulca. Skok s pet metara  moda bi ga bilo bolje zaobii, prihvatiti za taj dio nula bodova. Ali sigurno e mu ukupni rezultat ionako biti relativno slab. Bilo mu je mrsko nepotrebno se odrei ijednog boda, i to jo na samom poetku. Trebat e mu svaki bod. Zaobilazak zida nagrizao bi mu ve ionako uzak manevarski prostor
"I ti stvarno oekuje da e proi tjelesni?" upitao je Kostolitz ogledavajui se oko sebe. "Mislim  s rezultatima iznad pedeset posto?" "Ne."
Kostolitz je djelovao zbunjeno. "Kvragu, pa zato se onda trudi?"
"Ne moram ga proi; moram samo postii nekakav relativno pristojan rezultat."
Kostolitzove obrve se podignu. "iju si to guzicu morao izljubiti da ti tako neto dopuste? Gregora Vorbarre?"
U njegovu tonu mogao se naslutiti zaetak ljubomore, klasne sumnjiavosti. Milesova se eljust stisla. Nemojmo sad po-injati temu oeva...
"Kako se namjerava upisati ako ne proe testove?" ustrajao je Kostolitz suenih oiju. Nosnice su mu se irile na miris privilegije, kao zvijeri kad namirie krv.
Poni vjebati politiku, ree Miles sam sebi. I to bi ti trebalo biti u krvi, isto kao i rat. "Podnio sam molbu", objasnio je strpljivo, "da se u obzir uzme prosjek mojih rezultata, a ne da ih se vrednuje pojedinano. Oekujem da e mi rezultati pismenih ispita podii prosjek i nadoknaditi tjelesni."
"Do te mjere? Za to bi ti trebao gotovo savren rezultat!"
"Upravo tako", zarei Miles.
"Kosigan, Kostolitz", prozvao je jedan drugi uniformirani nadzornik. Uli su na poetak staze.
"To ba nije fer prema meni, zna", potuio se Kostolitz.
"Zato? To s tobom nema nikakve veze. Uope te se ne tie", dodao je Miles naglaeno.
"Stavljaju nas u parove kako bismo jedan drugome davali ritam. Kako u ja znati kako napredujem?"
"Oh, ne mora se truditi da dri korak sa mnom", zaprede Miles.
Kostolitz se uzrujano namrtio.
Gurnuli su ih na poetni poloaj. Miles je preko paradnog dvorita pogledao prema udaljenoj grupi ljudi koji su ekali i promatrali; neto rodbine vojnika i livrirani sluge aice grofovskih sinova koji su se danas natjecali. Meu njima su bila i dvojica mrkih snagatora u plavozlatnim bojama Vorpatrila; mora daje tu negdje i njegov roak Ivan.
A tamo je stajao Bothari, visok kao planina i vitak poput noa, u smeim i srebrnim bojama Vorkosigana. Miles je podigao bradu u jedva primjetnom pozdravu. Sto metara dalje, Bothari je uhvatio gestu i promijenio svoj poloaj iz 'na mjestu voljno' u tihi paradni stav, dajui mu do znanja daje primijetio.
Par ispitnih asnika, doasnik i dvojica nadzornika utrke zajedno su se skutrili u daljini. Neto gestikulacije, pogled prema Milesu; neka rasprava, inilo se. Zavrila je. Nadzornici su se vratili na svoja mjesta, jedan od asnika dao je znak sljedeem paru mladia da zaponu utrku, a doasnik je priao Milesu i njegovu partneru. Miles je svome licu dao hladnokrvan, pozoran izraz.
"Kosigane", poeo je doasnik, naglaeno neutralnim glasom. "Morat ete skinuti protezu. Za ovaj ispit nisu dozvoljena umjetna pomagala."
Milesu je palo na pamet bar tucet protuargumenata. Nije izrekao ni jedan. Ovaj doasnik je, u odreenom smislu, njegov zapovjedni asnik; Miles je savreno dobro znao da se danas procjenjuje vie od pukih tjelesnih sposobnosti. "Da, gospodine." Doasnik je djelovao kao da mu je laknulo.
"Smijem li je predati svome sluzi?" upita Miles. Pogledom je prijetio doasniku  u suprotnom, uvalit u je tebi, morat e je cijeli dan vui za sobom  da vidimo koliko e se upadljivo onda ti osjeati...
"Svakako, gospodine", rekao je doasnik. To 'gospodine' mu se omaklo; doasnik je, naravno, znao tko je on. Blagi vuji smijeak kliznuo je preko Milesovih usnica i nestao. Miles je rukom pozvao Botharija, i livrirani tjelohranitelj posluno je priao. "Ne smijete razgovarati s njim", upozori ga doasnik.
"Da, gospodine", potvrdi Miles. Sjeo je na tlo i otkopao aparaturu koju je toliko mrzio. Dobro; kilogram manje za noenje. Dobacio ju je Bothariju, koji ju je uhvatio jednom rukom, a zatim se uzverao na noge. Drei se propisa, Bothari mu nije ponudio ruku da mu pomogne.
Gledajui svog tjelohranitelja i doasnika zajedno, doasnik ga je odjednom mnogo manje ivcirao. Nadzornik je odjednom djelovao nekako nii i mlai; ak i pomalo mekano. Bothari je bio vii, vitkiji, mnogo stariji, mnogo runiji i djelovao je znatno opakije. Ali onda, Bothari je bio doasnik dok je ovaj nadzornik jo nosio pelene.
Uska eljust, kukasti kljun od nosa, oi neodreene boje postavljene malo preblizu; Miles je podigao pogled prema licu svog livriranog sluge s privrenim ponosom posjednitva. Bacio je pogled prema stazi s preprekama i dopustio svojim oima da se sretnu s Botharijevim. Bothari je slijedio njegov pogled, napuio usne, odluno zatakao protezu pod svoje pazuho, i blago stresao glavom, naizgled zagledan ni u to. Milesove usne su se trznule. Bothari je uzdahnuo, i otapkao natrag do prostora za promatrae.
Dakle, Bothari preporua oprez. Ali onda, Botharijev posao jest da ga odri netaknutim, ne da mu pomogne stvoriti vojnu karijeru  ne, to nije poteno, ukorio je Miles sam sebe. Za vrijeme priprema za ovaj ludi tjedan nitko nije bio uslu-niji od Botharija. Proveo je beskonano mnogo vremena trenirajui ga, tjerajui Milesovo tijelo do krajnjih, prebrzo pronaenih granica, bespotedno odan strastvenoj opsesiji svoga tienika. Moj prvi podreeni, pomisli Miles. Moja privatna vojska.
Kostolitz je buljio za Botharijem. Konano je prepoznao livreju, inilo se, jer je sad Milesu uputio pogled zapanjena shvaanja.
"Znai, takav si ti" rekao je s ljubomornim divljenjem. "Nije ni udo da si tako dobro proao s testovima."
Miles se napeto osmjehnuo na preutnu uvredu. Napetost mu se penjala uz lea. Pokuavao je uhvatiti neki podjednako
neugodan odgovor, ali uto su im pokazali da stanu na startnu liniju.
Kostolitzova sposobnost zakljuivanja kao da je nastavila raditi, jer je ironino dodao: "Znai, zato barun regent nikad nije posegnuo za Carstvom!"
"Mjerenje poinje", rekao je nadzornik, "sad!"
I krenuli su. Kostolitz je odmah odjurio ispred Milesa. Samo tri, ti kretensko kopile, jer ako te stignem, ubit u te  Miles je galopirao za njim, osjeajui se kao krava na konjskoj utrci.
Zid, taj prokleti zid  Kostolitz je ve soptao, na polovici uspona, kad je Miles tek stigao. Barem e sad moi proleteru pokazati kako se treba penjati. Uzmigoljio se uza zid kao da su siuni oslonci za prste na nogama i rukama velike stube, miia ojaanih  nadjaanih  bijesom. Na svoje zadovoljstvo, doao je do vrha prije Kostolitza. Pogledao je prema dolje i naglo stao, oprezno se skutrivi meu iljcima.
Nadzornik ih je pomno promatrao. Kostolitz je sustigao Milesa, lica prelivena naporom. "Vor, a boji se visine?" pro-dahtao je Kostolitz sa zluradim smijekom preko ramena. Odbacio se od zida, pao na pijesak s izvjebanom lakoom, povratio ravnoteu i odjurio dalje.
Ako se otpentra dolje kao neka artritina stara gospoa protratit e dragocjene sekunde  moda ako se otkotrlja pri doskoku  nadzornik bulji  Kostolitz je ve stigao do sljedee prepreke  Miles skoi.
inilo se da se vrijeme rasteglo, dok je strmoglavo padao prema pijesku, ba zato da mu prui sav muni okus pogreke. Udario je u pijesak uz poznati, praskavi zvuk.
I sjeo, glupavo trepui od boli. Nee zavikati  pa, primijetio je neutralni promatra negdje u dubini njegova uma zajedljivo, za ovo bar nee moi okriviti protezu  ovaj put si uspio slomiti obje.
Noge su mu poele oticati i mijenjati boju, iarane bijelim i crvenim mrljama. Povukao se naprijed sve dok se nisu nale ispruene i izravnate ispred njega, i naas se sagnuo preko
njih, skrivajui lice meu koljenima. Tako zakopana lica, dopustio si je jedan neujan krik razjapljenih usta. Nije psovao. Najgore psovke koje je znao inile su se previe slabima za ovu prigodu.
Shvativi da Miles nee ustati, nadzornik je krenuo prema njemu. Miles se na rukama odvukao preko pijeska, izmiui se sljedeem paru kandidata, i strpljivo ekao Botharija.
Sad je imao vremena koliko god je htio.
Miles je zakljuio da mu se ove nove antigravitacijske take definitivno ne sviaju, premda se ispod odjee nisu ni vidjele. Davale su njegovu hodu neku sklisku nesigurnost od koje je sav bio u gru. Bio bi mu drai neki dobar staromodni tap, ili, jo bolje, tap sa skrivenim maem, kakav ima satnik Koudelka i koji se sa svakim korakom moe s uitkom zabiti u tlo, kao da probada nekog prigodnog neprijatelja  na primjer Kostolitza. Zastao je da prikupi ravnoteu prije nego to napadne stubite Kue Vorkosigan.
Siune estice u istroenom granitu stuba toplo su svjetlucale na jutarnjem jesenskom svjetlu, usprkos industrijskoj izmaglici koja se nadnosila nad glavnim gradom, Vorbarr Sultanom. Buka koja je dopirala s mjesta malo dalje niz ulicu oznaavala je da se jedna slina gospodska kua tamo rui da bi napravila mjesta za modernu graevinu. Miles je podigao pogled prema neboderu tono nasuprot, s druge strane ulice; na krovu se micao neki obris. Zidine su se promijenile, ali budni vojnici jo su uvijek na njima drali strau.
Bothari, koji se tiho nadnosio nad Milesa, iznenada se sagnuo da bi s plonika podigao neiji izgubljeni novi. Paljivo gaje spremio u svoj lijevi dep. Posveeni dep.
Jedan kut Milesovih usta se podigao a oi su mu se veselo zaarile. "Jo uvijek miraz?"
"Naravno", ree Bothari mirno. Glas mu je bio duboki bas, monotone intonacije. ovjek gaje morao dugo poznavati da bi nauio tumaiti njegovu bezizraajnost. Miles je poznavao sva-
ku najsitniju varijaciju njegova glasa, kao to ovjek pozna svoju vlastitu sobu i u mraku.
"Skuplja te kovanice za Elenu otkad znam za sebe. Za Boga miloga, mirazi su izumrli zajedno s konjicom. U dananje vrijeme ak se i Vorovi ene bez njega. Ovo nije Vrijeme izolacije." Miles je zadrao svoje ruganje u blagom tonu, paljivo prilagoenom Botharijevoj opsesiji. Konano, Bothari je Mile-sovu kominu opsjednutost uvijek tretirao ozbiljno.
"Hou da ona ima sve onako kako treba."
"Dosad si ve sigurno utedio dovoljno da kupi i Gregora Vorbarru", rekao je Miles, mislei na stotine malih uteda koje je njegov tjelohranitelj tijekom godina provodio pred njim, a sve za miraz svoje keri.
"Ne treba se aliti s carem." Bothari je odluno pregazio taj nasumini izljev humora, kako je i zasluio. Miles uzdahne i oprezno se pone penjati uza stube, nogu ukoenih u plastinim longetama.
Djelovanje tableta protiv bolova koje je bio uzeo prije no to je napustio vojnu bolnicu poelo je poputati. Osjeao se neizrecivo umornim. Prole noi nije oka sklopio, sjedei pod lokalnim anesteticima, razgovarajui i alei se s kirurgom dok mu je ovaj beskonano dugo prkao po nogama, slaui siune djelie kostiju natrag na njihova mjesta, kao da sastavlja neobino tvrdoglavu slagalicu. Prilino sam dobro odigrao svoju ulogu, umirivao se Miles; ali eznuo je za tim da se napokon makne s pozornice i padne u komu. Jo samo par inova pa gotovo.
"Kakvog tipa misli traiti?" oprezno je zapitao Miles zas-tavi u usponu.
"asnika", ree Bothari odluno.
Milesov se osmijeh iskrivio. Znai to je vrhunac i tvojih ambicija, narednice, zapitao se u sebi. "Ne ba tako skoro, pretpostavljam."
Bothari frkne nosom. "Naravno da ne. Njoj je tek..." Zastao je, i bore izmeu njegovih uskih oiju se produbie. "Vrijeme je prolo..." Mrmljanje mu se utialo.
Miles je uspjeno svladao stubite i uao u Kuu Vorko-sigan, skupljajui snagu za susret s roacima. inilo se da mu je majka prva suena; to nije nikakav problem. Pojavila se u podnoju velikoga stubita u prednjem hodniku im mu je uniformirani straar u ulozi sluge otvorio vrata. Barunica Vorkosigan bila je sredovjena ena, vatreno crvene kose priguene prirodnim sjedinama, visine koja je dobro prikrivala nekoliko suvinih kilograma. Bila je pomalo zadihana; vjerojatno je trcala niza stube kad su primijetili da on dolazi. Razmijenili su kratak zagrljaj. Oi su joj bile ozbiljne, bez osude.
"Otac ovdje?" upita on.
"Ne. On i Ministar Quintillian su dolje u stoeru, jutros se s Glavnim stoerom nateu oko prorauna. Rekao je neka te pozdravim i kaem ti da e pokuati doi na ruak."
"On, ovaj jo nije rekao djedu to se juer dogodilo, zar ne?" "Ne  premda ja stvarno mislim da si mu to trebao dozvoliti. Jutros je to bilo malo neugodno."
"Kladim se da jest." Zagledao se prema vrhu stubita. Nije mu samo zbog stanja njegovih nogu izgledalo poput planine. Pa, hajdemo prvo odvaliti ono najgore... Gore je, ne?"
"U svojim odajama. Premda je jutros ak proetao po vrtu, drago mije rei."
"Mhm." Miles se poeo uspinjati.
"Dizalo", ree Bothari.
"Oh, k vragu, pa to je samo jedan kat."
"Kirurg je rekao da tedite noge koliko god je mogue."
Milesova majka nagradila je Botharija osmijehom odobravanja, a on gaje bezizraajno prihvatio uz promrmljano: "Lady." Gunajui, Miles slegne ramenima i zaputi se prema stranjem dijelu kue.
"Miles", ree njegova majka dok je prolazio pored nje, "nemoj, ovaj... On je jako star, nije mu ba dobro, a ve godinama nije morao ni prema kome biti uljudan  prihvati ga kakav jest, dobro?"
*"-
"Zna da to uvijek radim." Ironino se osmjehnuo, da dokae kako namjerava ostati miran. Njene usne odgovorile su podizanjem kutova, ali oi su joj ostale ozbiljne.
Na ulazu u djedovu sobu sreo je Elenu Bothari koja je upravo izlazila iz nje. Njegov tjelohranitelj pozdravio je svoju ker nijemim kimanjem glave, i dobio jedan od njenih prilino plahih osmijeha.
Po tisuiti put, Miles se zapitao kako je jedan tako ruan ovjek mogao proizvesti tako prekrasnu ker. Svaka crta njegova lica bila je odraena u njenome, ali obogaena. U dobi od osamnaest godina Elena je bila visoka, na svog oca, punih stotinu i osamdeset centimetara naspram njegova dva metra; ali dok je on bio napet i tanak poput bia, ona je bila vitka i ivahna. Njegov nos kukasti kljun, njezin otmjen orlovski profil; njegovo lice preusko, njeno s izrazom nekog punokrvnoga aristokratskog hrta, ruskog ili engleskog. Moda su oi inile razliku; njene su bile tamne i sjajne, budne, ali bez njegove neprestano arajue, nenasmijane opreznosti. Ili kosa; njegova prosijeda, oiana uobiajeno vojniki na jea, njena duga, tamna, ravna i sjajna. udovite i svetica istog autora, jedno nasuprot drugome na drevnome portalu neke katedrale.
Miles se trgne iz transa. Oi su joj se nakratko srele s njegovima i osmijeh joj je izblijedio. On se uspravio iz svoje umorne pognutosti i ponudio joj umjetan osmijeh, nadajui se da e time namamiti njezin pravi. Ne tako skoro, narednice...
"Oh, dobro, drago mije da si ovdje", pozdravila gaje. "Jutros je uasno."
"Je li danas zeznute volje?"
"Ne, ba je veseo. Igrao je sa mnom strato, ali misli su mu bile drugdje  da zna da sam ga zamalo pobijedila. Prepriavao mije ratne zgode i razmiljao o tebi  daje imao zemljovid tvog ispitnog terena, bio bi zabijao pribadae i oznaavao tvoj imaginarni napredak... Ne moram ostati, zar ne?"
"Ne, naravno da ne mora."
Elena mu uputi trzav osmijeh olakanja, pa se izgubi niz hodnik, dobacivi mu preko ramena jedan zabrinut pogled.
Miles duboko udahne i zakorai preko unutranjeg praga sobe generala grofa Piotra Vorkosigana.
DRIJGO POGLAVLJE
Starac je bio izvan postelje, obrijan i besprijekorno odjeven u dnevnu odjeu. Sjedio je u stolcu, zamiljeno zurei kroz prozor koji je gledao na stranji vrt. Podigao je namrten pogled prema onome tko ga prekida u razmiljanju, vidio daje to Miles, i iroko se nasmijeio.
"Ah, doi, deko..." Pokazao je na stolac na kojemu je, pretpostavljao je Miles, do maloprije, bila sjedila Elena. Starev osmijeh poprimio je natruhu zbunjenosti. "Bogamu, zar sam ja to negdje izgubio jedan dan? Mislio sam daje danas dan za onu etnju od sto kilometara gore-dolje po planini Sencele."
"Ne, Sire, niste izgubili dan." Miles se zavalio u stolac. Bot-hari je pred njega postavio jo jedan i pokazao na njegove noge. Miles ih je poeo podizati, ali trud mu je sabotirao izrazito divljaki nalet boli. "Aha, digni ih, narednice", pomirio se Miles umorno. Bothari mu je pomogao te krivce od stopala smjestiti na stolac pod medicinski ispravnim kutom i povukao se  strateki, po Milesovu miljenju  u stav mirno pored vrata. Starije grof promatrao cijelu tu pantomimu dok mu se bolno shvaanje razlijevalo licem.
"Sto si uinio, deko?" uzdahnuo je.
Neka to bude brzo i bezbolno, kao odrubljivanje glave... "Skoio juer sa zida na terenu s preprekama i slomio obje noge. Potpuno se izbacio iz testova tjelesnih sposobnosti. Drugi testovi  pa, to sad vie nije vano."
"Pa si doao doma."
"Pa sam doao doma."
"Ah." Starac je svojim dugim koatim prstima lupio po naslonu za ruke. "Ah." Nelagodno se promekoljio u svome sjedalu i stisnuo usne u crtu, zabuljen kroz prozor, ne gledajui Milesa. Prsti su mu opet zabubnjali. "Sve je to krivnja te proklete demokracije to se svuda uvlai", prasnuo je svadljivo. "Hrpa uvoznih vanplanetarnih gluposti. Tvoj otac nije Barra-yaru uinio nikakvu uslugu podravajui takve stvari. Dok je bio regent, imao je krasnu priliku da sve to zatre u korijenu  a, koliko vidim, u potpunosti ju je protratio..." Ostavio je reenicu nedovrenom. "Zaljubljen u vanplanetarne ideje, van-planetarne ene", nastavio je tie. "Krivim tvoju majku, zna. Uvijek gura te svoje gluparije o jednakosti..."
"Oh, ne pretjerajmo", Miles nije mogao da se ne usprotivi. "Majka je apolitina koliko to neka osoba uope moe biti, a da ostane svjesna i pokretna."
"Hvala Bogu da je tako, inae bi danas ve vladala Barra-yarom. Jo nikad nisam vidio da bi joj se tvoj otac usprotivio. Pa, dobro, moglo je biti i gore..." Starac se opet promekoljio, krivei lice od duevne boli kao to se Milesovo bilo zgrilo od tjelesne.
Miles je leao u naslonjau, ne trudei se braniti niti temu niti sebe. U grofa se moglo pouzdati da e u raspravi pobijediti samoga sebe, glumei obje strane i predstavljajui oba gledita.
"Moramo se povinovati vremenima, pretpostavljam. Svi se mi moramo povinovati vremenima. Sinovi trgovaca sad su veliki vojnici. Bog zna da sam u svoje vrijeme i sam zapovijedao nekolicini takvih. Jesam li ti ikad ispriao o onom momku u vrijeme kad smo se borili protiv Cetagandanaca u Dendariij-skim planinama iza Vorkosigan Surleaua  najbolji gerilski porunik kojeg sam ikad imao. Nisam tada bio mnogo stariji nego to si ti sad. Te godine, on je poubijao toliko Cetagandanaca... Otac mu je bio kroja. Kroja, u ona vremena kad se sve krojilo i ivalo runo, pogrbljen nad svim onim minucioznim detaljima..." Uzdahnuo je za nepovratno prolim vremenima. "Kako li se taj momak zvao..."
"Tesslev", pomogne mu Miles. Zamiljeno je podigao obrve, zagledan u svoja stopala. Moda u onda ja postati kroja. Graen sam za takav posao. Ali krojai su sad prevazieni, kao i grofovi.
"Tesslev, da, tako je. Umro je na uasan nain, kad su uhvatili njegovu ophodnju. Hrabar ovjek, hrabar ovjek..." Na neko vrijeme, izmeu njih se rasprostrla tiina.
Stari grof uoio je slamku i uhvatio se za nju. "Je li test bio poten? U dananje vrijeme nikad ne zna  neki plebejac s osobnim razlogom za osvetu..."
Miles je odmahnuo glavom i hitro navalio da iskorijeni tu matariju prije no to joj se ukae prilika da izraste i proc- vjeta. "Potpuno poten. Ja sam kriv. Dopustio sam si da se iznerviram, nisam pazio to radim. Pao sam zato to nisam bio dovoljno dobar. Kraj prie."
Starac iskrivi usta u kiselom neprihvaanju. aka mu se ljutito stisla, i beznadno se opet otvorila. "U stara vremena nitko se ne bi ni usudio sumnjati u tvoje pravo..."
"U stara vremena bi cijena moje nesposobnosti bila plaena ivotima drugih ljudi. Ovo je mnogo djelotvornije, koliko znam." Milesov glas bio je bezizraajan.
"Pa..." Starac se prazno zabuljio kroz prozor. "Pa  vremena se mijenjaju. Barravar se promijenio. Iz korijena se promijenio u periodu izmeu moje desete i dvadesete godine. Pa opet izmeu moje dvadesete i etrdesete. Nita vie nije bilo isto... I jo jednom izmeu moje etrdesete i osamdesete. Ova slaba, degenerirana generacija  ak su im i grijesi razvodnjeni. Stari gusari iz doba moga oca mogli su ih sve pojesti za doruak, i probaviti im kosti prije ruka... Zna li da u ja biti prvi grof Vorkosigan unatrag devet generacija koji e umrijeti u krevetu?" Zastao je, pogleda jo uvijek izgubljenog u daljini, i proaptao, napola samome sebi: "Boe, premoren sSfm od promjena. Sama pomisao na to da bih morao podnijeti jo jednu baca me u oaj. Baca me u oaj."
"Sire", ree Miles blago.
Starac brzo podigne pogled. "Nisi ti kriv, deko, nisi ti kriv. Uhvatio te vrtlog promjena i sluajnosti, ba kao i sve nas ostale. Bila je to ista sluajnost to je profesionalni ubojica bio odabrao ba taj otrov u pokuaju da ubije tvog oca. Nije ak ni namjeravao pogoditi tvoju majku. Dobro si se iskazao unato tomu. Mi  mi smo jednostavno previe oekivali od tebe, to je sve. Ne daj da ti itko kae da se nisi dobro iskazao."
"Hvala, Sire."
Tiina se nepodnoljivo produljila. U sobi je postajalo sve toplije. Milesa je boljela glava od nespavanja, a osjeao je i muninu, to od gladi to od lijekova. Nezgrapno se osovio na noge. "Ako biste me ispriali, Sire..."
Starac je mahnuo rukom, otputajui ga. "Da, sigurno ima pametnijeg posla..." A onda je zastao i ispitivaki se zagledao u Milesa. "to e sada uiniti? Tako mi se to ini udno. Oduvijek smo bili Vorovi, ratnici, ak i kad se rat promijenio zajedno sa svim drugim..."
Sjedei u svome naslonjau, izgledao je kao da se smanjio. Miles se pribrao, prisilivi se na neto to je sliilo vedrini. "Pa, znate, uvijek se mogu okrenuti onoj drugoj aristokratskoj grani. Kad ve ne mogu biti vojni tupe, uvijek mogu postati fifiri. Planiram postati uveni sladokusac i ljubitelj ena. Svakako bolja zabava od vojske."
Djed prihvati njegovu alu. "Da, uvijek sam im zavidio  samo naprijed, deko..." On se nasmijei, ali Miles je osjeao daje taj osmijeh jednako laan kao i njegov vlastiti. Ionako je to bila la. U rjeniku staroga grofa rije trut je bila psovka. Miles pokupi Botharija i pobjegne.
U malome samotnom salonu koji je gledao na ulinu stranu velike stare palae Miles je sjedio zgrbljen u otrcanom naslonjau, podignutih nogu i sklopljenih oiju. To je bila rijetko koritena soba; imao je dobre anse da ga ovdje nitko ne smeta i da moe u miru razmiljati. Nikad prije nije ovako potpuno zapeo, iscijeeno i bezizraajno, otupio ak i na
bol. Toliko mnogo strasti potroene ni na to  itav ivot pun nitavila to se beskonano protee u budunost  sve zbog djelia sekunde idiotskog, ljutitog osjeaja manje vrijednosti...
Odnekud iza njega zauo se zvuk proiavanja grla i bojaljiv glas: "Bok, Miles."
Oi su mu se naglo otvorile i odjednom se vie nije osjeao toliko poput ranjene ivotinje koja se skriva u svojoj rupi. "Ele-na! ujem da si juer naveer dola s mojom majkom iz Vor-kosigan Surleaua. Ui."
Sjela je na naslon za ruke jednog od naslonjaa blizu njega. "Da, ona zna koliko me veseli doi u glavni grad. Ponekad osjeam gotovo kao daje i maj 3. majka."
"Reci joj to. Bit e joj drago."
"Stvarno tako misli?" upita ona plaho.
V     "Apsolutno." Trzajem se vratio u ivot. Moda ne ba potpuno prazna budunost...
On je blago grickala donju usnu, krupnim oima upijajui njegovo lice. "Izgleda totalno slomljeno."
Nee plakati Eleni na ramenu. Svoje mrano raspoloenje protjerao je izrugujui se samome sebi, zavalivi se unatrag i cerei se. "Doslovno. I previe tono. Preboljet u to. Ti si, ovaj  ula sve o tome, pretpostavljam."
"Da. Je li, ovaj, sve prolo dobro u razgovoru s gospodinom grofom?"
"Oh, naravno. Konano, ja sam mu jedini unuk. To me stavlja u izvrstan poloaj  nema toga to mi nee oprostiti."
"Je li ti spominjao promjenu imena?"
Blenuo je u nju. "to?"
"U uobiajeni patronimik. Bio je govorio kako e, kad ti  oh." Prekinula se, ali Miles je ve uhvatio puno znaenje njena polovinog priznanja.
"Oho  da sam postao asnik, zar se namjeravao napokon slomiti i priznati mi pravo na moja nasljedna imena? Slatko
od njega  sedamnaest godina prekasno." Zatomio je muni bijes pod ironinim osmijehom.
"Nikad nisam shvaala u emu je stvar."
"to, to s mojim imenom  Miles Naismith, po majinu ocu, umjesto Piotr Miles, po obojici djedova? To see unatrag do galame koja se digla kad sam se rodio. Nakon to su se moji roditelji oporavili od posljedica soltoksinskog plina i nakon to su saznali kakva e biti oteenja na fetusu  usput, ja ovo ne bih trebao znati  Djed je zagovarao pobaaj. Strano se posvadio s mojim roditeljima  zapravo s majkom, pretpostavljam, a otac se naao uhvaen u sredini  i kad ju je moj otac podrao i suprotstavio se djedu, on se uvrijedio i traio da mi se ne da njegovo ime. Kasnije se smirio  kad je otkrio da ipak nisam totalna katastrofa." Iskesio se i zabub-njao prstima po naslonu za ruke. "Znai, razmiljao je o tome da proguta vlastite rijei, je l'da? Moda je dobro da sam pao test. Da nisam, mogao se njima i zaguiti." Stisnuo je zube, zatomljujui daljnju gorinu, i poelio da moe povui ove zadnje rijei. Nema svrhe da pred Elenom ispadne runiji nego to ve jest.
"Znam kako si se savjesno pripremao za ispit. Ja  ao mije."
Uspio je bar glumiti veselost. "Ne toliko koliko je meni. Da si barem ti mogla na ispit tjelesnih sposobnosti umjesto mene. Udrueni, nas dvoje bismo bili jedan prokleto dobar asnik."
Neto od stare otvorenosti koja je vladala meu njima kad su bili djeca nenadano joj se probilo preko usana. "Da, ali po barravarskim standardima ja sam vei invalid od tebe  ja sam ensko. Ne bi mi dopustili niti da se prijavim za ispit."
Obrve su mu se podigle u znak slaganja. "Znam. Apsurdno. Uz ono emu te nauio tvoj otac, sve to bi tebi trebalo bio bi teaj iz tekog naoruanja i mogla bi za sobom ostaviti devedeset posto tipova koje sam tamo vidio. Zamisli  narednica Elena Bothari."
Hladno gaje pogledala. "Sad me zeza."
'.Viill
"Naprosto ti govorim kao jedan civil drugome", napola se ispriao.
Neraspoloeno je kimnula, onda joj se lice rasvijetli kad se sjetila zato je dola. "Oh. Tvoja me majka poslala da te dovedem na ruak."
"Ah." Podigao se na noge uz utavo stenjanje. "A to je asnik kojega svi sluaju. Admiralova kapetanica."
Elena se nasmijeila na tu sliku. "Da. Eto  ona je bila asnica kod Betanaca, a nitko ne misli da je udna, niti je kritiziraju zato to voli kriti pravila."
"Ba naprotiv. Ona je toliko udna da nikome ni ne pada na pamet da na nju primjenjuje ikakva pravila. Ona jednostavno ide naprijed radei sve na svoj nain."
"Da sam barem ja Betanka", ree Elena mrano.
"Oh, nemoj se zavaravati  ona je udna i po betanskim standardima. Premda mislim da bi ti se Kolonija Beta, svidjela ili barem neki njeni dijelovi", razmiljao je naglas. !   "Nikad se ja neu maknuti s ovog planeta."
On je mudro odmjeri. "to te spreava?"
Ona slegne ramenima. "Oh, pa zna mog oca. On je takav konzervativac. Trebao se roditi prije dvjesto godina. Ti si jedina osoba koja ga ne smatra udakom. Tako je paranoian."
"Znam  ali to je korisna osobina kod tjelohranitelja. Njegova patoloka sumnjiavost mije ve dvaput spasila ivot."
"I ti si se trebao roditi prije dvjesto godina."
"Ne, hvala. Bili bi me priklali na porodu."
"Pa, tu me ima", prizna ona. "Svejedno, jutros je iz ista mira naeo temu dogovaranja mog vjenanja."
Miles se naglo zaustavio i podigao pogled prema njoj. "Zbilja. I to je rekao?"
"Ne ba puno", slegnula je ramenima. "Samo je to spomenuo. eljela bih  ne znam. eljela bih da mi je majka iva."
"Ah. Pa... Uvijek ima moju majku, ako eli s nekim razgovarati. Ili  ili mene. Sa mnom moe razgovarati, zar ne?"
Zahvalno se nasmijeila. "Hvala." Doli su do stubita. Ona zastane; on je ekao.
"Vie ne spominje moju majku, zna? Ne govori o njoj od moje dvanaeste godine. Ranije mi je znao priati duge prie  pa, duge za njega  o njoj. Pitam se nije lije poeo zaboravljati."
"Ne bih rekao. Ja s njim provodim vie vremena nego ti. Nikad nije ni pogledao neku drugu enu", ponudio je Miles umirujue.
Krenuli su niza stubite. Njegove se bolne noge nisu mogle normalno pomicati; da bi svladao stube, morao se gegati kao pingvin. Svjestan kako to mora izgledati, bacio je brz pogled prema Eleni, i vrsto se uhvatio za rukohvat.
"Ne bi li ti trebao ii dizalom?" upita ona iznenada, promatrajui kako nesigurno sputa stopala.
Nemoj me jo i ti tretirati kao bogalja... On pogleda niz sjajan puoliki rukohvat. "Rekli su mi neka izbjegavam hodanje. Nisu specificirali kako..." Skoio je na rukohvat i preko ramena joj dobacio zloesti osmijeh.
Njeno je lice odraavalo mjeavinu zabave i uasnutosti. "Miles, ti si lud! Ako padne s toga slomit e svaku koicu u tijelu"
Skliznuo je dolje, snano ubrzavajui. Ona potri niz stubite za njim, smijui se; izgubio ju je na zavoju. Osmijeh mu je zamro kad je vidio to ga eka na dnu. "Oh, prokletstvo..." Iao je prebrzo da bi mogao zakoiti...
"to dov"
"uvaj!"
Sletio je s rukohvata na dnu stubita ravno u grevit stisak krupnog sjedokosog ovjeka u zelenoj asnikoj odori. Obojica su se nespretno podizali na noge kad je Elena, sva zadihana, stigla do poploenog poda velikog predvorja. Miles je na svom licu osjeao munu toplinu, i znao je daje pocrvenio
kao paprika. Krupni je mukarac izgledao kao da ga sve to zabavlja. Drugi asnik, visoki mukarac s oznakama satnika na ovratniku uniforme, koji se oslanjao na tap, kratko se i iznenaeno nasmije.
Miles se pribere i vie-manje zauzme stav mirno. "Dobar dan, oe", rekao je hladno. Pomalo napadaki je isturio bradu, izazivajui bilo koga da prokomentira njegov neobian ulazak.
Admiral barun Aral Vorkosigan, premijer Barravara u slubi cara Gregora Vorbarre, i njegov prijanji barun regent, poravnao je jaknu svoje uniforme i proistio grlo. "Dobar dan, sine." Samo su mu se oi smijale. "Ja, ovaj  drago mije to vidim da tvoje ozljede nisu bile previe ozbiljne."
Miles slegne ramenima, u sebi osjetivi olakanje to je u javnosti bio poteen zajedljivijeg komentara. "Uobiajene."
"Ispriaj me na trenutak. Ah, dobar dan, Elena. Koudelka  to mislite o brojkama koje je admiral Hessman ponudio kao za cijenu za brodove?"
"Mislim da su prozujale pored nas strano brzo", odvrati satnik.
"I vama se tako inilo, ha?"
"Mislite li da skriva neto u njima?"
"Moda. Ali to? Donacije za svoju stranku? Je li brodograditelj njegov ogor? Ili se radi o istom nemaru? Utaja ili naprosto nesposobnost? Illvan e provjeriti prvu mogunost  elim da vi provjerite drugu. Preispitajte mi te brojke."
"Bit e vritanja. I danas je bilo."
"Ne nasjedajte na to. I ja sam pripremao takve prijedloge dok sam bio u Stoeru. Znam koliko smea ide u te predraune. Rezanje trokova ne boli ozbiljno sve dok im se glasovi ne povise za bar dvije oktave."
Satnik Koudelka se nacerio i izaao, naklonivi se admiralu i kimnuvi Milesu i Eleni uz vrlo povrno salutiranje.
Miles i njegov otac ostali su zagledani jedan u drugoga; ni jedan od njih dvojice nije elio biti onaj koji e potaknuti pi-
tanje to je lealo meu njima. Kao po dogovoru, barun Vorkosigan rekao je samo: "Pa, jesam li zakasnio na ruak?"
"Mislim da ga tek serviraju, Sire."
"Hajdemo onda unutra..." Napola je posegnuo, kao da e svome ozlijeenome sinu ponuditi pomo, ali onda taktino prekrii ruke na leima. Hodali su jedan uz drugoga, polako.
Miles je leao podboen jastucima, jo uvijek odjeven, s nogama terapeutski ispravno ispruenim ispred sebe. Promatrao ih je s gaenjem. Pobunjene provincije  pobunjenike trupe  kvislinki saboteri... Trebao bi jo jednom ustati, oprati se i presvui u pidamu, ali napor koji bi mu za to trebao inio mu se herojskim. A on nije bio nikakav heroj. To ga podsjeti na onog ovjeka o kojemu mu je bio priao djed, a koji je sluajno ustrijelio konja pod sobom tijekom konjikog napada  pa zatraio drugoga i uinio to jo jednom.
Dakle, inilo se da su njegove vlastite rijei natjerale misli narednika Botharija da krenu ba onim putom koji je Miles prieljkivao najmanje od svih. U njegovu umu bljesne Ele-nina slika  delikatan orlovski profil, velike tamne oi  mirne duge noge, topla zaobljenost bokova  izgleda poput grofice u nekoj drami, pomisli on. Kad bi joj barem i u stvarnosti mogao dodijeliti tu ulogu... Samo, kakav bi joj on bio grof!
Aristokrat u predstavi, sigurno. U barravarskim dramama deformirani su ljudi uvijek predstavljali urotnike zlikovce. Ako ve ne moe biti vojnik, moda je pred njim blistava budunost zlikovca. "Otet u djevu", promrmljao je, pokusno spus-tivi glas za pola oktave, "i zakljuati je u svoju tamnicu."
Glas mu se vratio na uobiajenu visinu uz uzdah aljenja. "Samo to nemam tamnice. Morao bih je zakljuati u ormar. Djed ima pravo, mi jesmo oslabljena generacija. Ali ionako bi vjerojatno unajmili nekog heroja daje spasi. Neku visoku lju-deskaru  Kostolitza, moda. A zna kako uvijek zavre takve borbe "
Podigao se na noge i u pantomimi borbe preao po sobi. Kostolitzev ma protiv recimo  Milesova buzdovana. Buzdovan je bio pravo oruje za zlikovce. Konceptu ovjekova osobnog prostora davao je stvaran autoritet. Proboden, umro je u Eleninu naruju dok se ona lomila od tuge  ne, ona bi bila u Kostolitzovu naruju, slavei pobjedu.
Milesov pogled pao je na antikno zrcalo privreno na izrezbareno postolje. "Skakutavi patuljak", zarei. Osjetio je iznenadni poriv da ga razbije golim akama, da krhotine i krv polete na sve strane  ali zvuk razbijanja navukao bi mu na vrat straara, opor roaka i zahtjeve za objanjenjem. On naglo okrene zrcalo prema zidu i baci se na postelju.
Leei, posvetio je ozbiljniju panju svome problemu. Pokuavao se zamisliti kako, uglaeno i po svim pravilima, trai od oca da bude posrednikom izmeu njega i narednika Bot-harija. Uzdahno je i promekoljio se, uzalud traei udobniji poloaj. Tek sedamnaest godina, premlad za enidbu ak i po barravarskim obiajima, a trenutano i potpuno nezaposlen  vjerojatno e proi godine prije no to bude u dovoljno nezavisnu poloaju da zaprosi Elenu i usprkos roditeljskom protivljenju. A dotad e je sigurno ve odavno zgrabiti netko drugi. A sama Elena... to bi ona time dobila? Kakav uitak  da po njoj plazi ruan, izoblieni kamp  da bulje u nju na javnim mjestima, u svijetu u kojemu su se domai obiaji i uvozna medicina nemilosrdno udruili u uklanjanju ak i najblaeg tjelesnog deformiteta  da jo vie bulje u nju zbog smijene suprotnosti izmeu njih? Bi li sumnjiva privilegija zastarjelog feudalnog poloaja, koji svake godine sve vie gubi svoje znaenje, mogla to nadoknaditi? Poloaj koji je izvan Barravara posve bez znaenja  u osamnaest godina koliko ve ivi ovdje, ak ni njegova vlastita majka nikad nije vorski sustav smatrala niim drugim nego masovnom halucinacijom planetarnih razmjera.
Na vratima se zaulo kucanje. Autoritativno odluno, pristojno kratko. Miles se ironino nasmijei, uzdahne, pa se namjesti u sjedei poloaj.
"Ui, Oe."
Barun Vorkosigan provirio je glavom iza izrezbarenog dov-ratka. "Jo si odjeven? Kasno je. Trebao bi se odmarati." Ne ba dosljedno svojim rijeima, uao je i privukao si stolicu, okrenuvi je tako da ju je mogao zajahati i udobno osloniti ruke na njen naslon. I sam je jo uvijek bio odjeven, primijetio je Miles, u zelenu odoru koju je nosio radnim danom. Je li sad, pitao se Miles, kad je samo premijer, a ne vie regent i samim time titularni zapovjednik oruanih snaga, admiralska uniforma uope odgovarajua? Ili je jednostavno srasla s njim?
"Ja, ovaj", pone njegov otac, pa zastane i delikatno proisti grlo. "Pitao sam se kakva su sad tvoja razmiljanja, to dalje namjerava. Kakvi su ti drugi planovi."
Milesove se usne stisnue i on slegne ramenima. "Nikad nisam stvorio nikakve druge planove. Planirao sam uspjeti. Ba sam budala."
Barun Vorkosigan nagne glavu u znak neslaganja. "Bio si blizu, ako ti je to ikakva utjeha. Danas sam razgovarao sa zapovjednikom izborne komisije. eli li  znati svoj rezultat na pismenom?"
"Mislio sam da nikad ne objavljuju rezultate. Samo abecedni popis imena: primljeni i propali."
Barun Vorkosigan je pruio ruku, nudei. Miles odmahne glavom. "Pusti. Nije vano. Od samog poetka je bilo beznadno. Samo to sam ja bio previe tvrdoglav da bih to priznao."
"Nije tako. Svi smo mi znali da e biti teko. Ali nikad ti ne bih dopustio da u to uloi toliko truda da sam mislio da je nemogue."
"Tvrdoglavost sam sigurno naslijedio od tebe."
Razmijenili su kratko, ironino kimanje. "Pa, nisi je mogao naslijediti od majke", prizna barun Vorkosigan.
"Ona nije  razoarana, ili jest?"
"Ne ba. Zna da ona nije nimalo oduevljena vojskom. Plaeni ubojice, tako nas je jednom nazvala. To je bila skoro prva stvar koju mi je rekla." Djelovao je ganut tim sjeanjem.
Miles nije mogao da se ne naceri. "Stvarno ti je to rekla?" Barun Vorkosigan mu uzvrati osmijehom. "Oh, da. Ali ipak se udala za mene, pa moda te rijei i nisu dolazile iz srca." Uozbiljio se. "Dodue, to je istina. Ako sam imalo sumnjao u tvoje sposobnosti asnika"
Miles se u sebi ukoio.
"bilo je to moda u tome polju. Kad ubija ovjeka, pomae ako si prvo u mislima uspije izbrisati njegovo lice. Poseban mentalni trik. Vojniku je to od velike koristi. Nisam siguran da si ti u stanju gledati dovoljno usko. Ne moe si pomoi, ti vidi sve oko sebe. Ti si kao i tvoja majka, uvijek ima jasan pogled ak i na stranju stranu vlastite glave."
"Ni ti ba nisi uskih pogleda."
"Ah, ali ja sam zaboravio taj trik. Zato sam i otiao u politiare." Barun Vorkosigan se nasmijei, ali osmijeh mu je brzo izblijedio. "Na tvoju tetu, bojim se."
Ta primjedba izazvala je bolno sjeanje. "Je li to", upitao je Miles oklijevajui, "razlog zato nikad nisi pokuao zavladati Carstvom, kako su svi oekivali? Zato stoje tvoj nasljednik" Neodreen pokret koji obuhvati njegovo tijelo bezglasno je implicirao zabranjenu rije: 'deformiran'.
Obrve baruna Vorkosigana su se skupile. Glas mu se iznenada spustio do razine apta, natjeravi Milesa da poskoi. "Tko je to rekao?"
"Nitko", odvrati Miles nervozno.
Njegov otac ljutito ustane sa stolca i uskoraa se gore-dolje po sobi. "Nikad", prosike, "nemoj nikome dopustiti da to kae. To je uvreda i tvoje i moje asti. Dao sam prisegu Ezaru Vorbarri na njegovoj samrtnoj postelji da u sluiti njegovu unuku  a tako sam i uinio. Toka. Kraj rasprave."
Miles se pomirljivo nasmijei. "Nisam raspravljao." \        Barun Vorkosigan se ogledao oko sebe i dopustio si kratak \osmijeh. "Oprosti. Pogodio si me u ivac. Nisi ti kriv, deko." Opet je sjeo, povrativi kontrolu nad sobom. "Zna to osjeam
prema Carstvu. Vjetiji dar na krtenju, prokletstvo. Dodue, pokuaj to njima rei..." Stresao je glavom.
"Pa Gregor te sigurno ne moe optuiti za ambicioznost. Uinio si za njega vie nego bilo tko drugi  kroz Vordari-anovo pretendentstvo, Trei cetagandanski rat, komarrsku pobunu  danas ga uope ne bi ni bilo "
Barun Vorkosigan se namrti. "Gregor je trenutano u prilino ranjivom stanju. Tek je stekao potpunu mo  a mojom prisegom to jest prava mo  i svrbe ga prsti da iskua svoje granice, nakon esnaest godina provedenih pod upravom 'starkelja', kako nas privatno naziva. Nemam ni najmanje elje postaviti mu se za metu."
"Oh, ma daj. Gregor nije tako nezahvalan."
"Ne, stvarno nije, ali se naao pod mnotvom novih pritisaka od kojih gaja vie ne mogu tititi" prekinuo se, stisnuvi aku. "Samo alternativni planovi. to nas, nadam se, dovodi natrag do prvobitnog pitanja."
Miles umorno protrlja lice, vrcima prstiju pritiui oi. "Ne znam, Sire."
"Mogao bi", ree barun Vorkosigan neutralno, "zamoliti Gre-gora za carsku naredbu."
"to, da me u Slubu ubaci silom? Onom vrstom politikog protekcionatva protiv kakvog si se cijelog svog ivota borio?" Miles uzdahne. "Da sam mislio ui na taj nain, trebao sam to odmah uiniti, prije nego to sam pao na testovima. Sad  ne. Ne."
"Ali", nastavi barun Vorkosigan gorljivo, "ima previe nadarenosti i energije da bi ih potroio na besposliarenje. Postoje i drugi oblici slube. elio sam ti dati nekoliko ideja. Samo za razmiljanje."
"Samo naprijed."
"asnik ili ne, jednoga e dana biti grof Vorkosigan." Podigao je ruku kad je Miles zaustio da se pobuni. "Jednoga dana. Neizbjeno e dobiti mjesto u vladi, naravno ako ne doe do revolucije ili nekakve druge drutvene katastrofe. Zastu-
pat e nau nasljednu pokrajinu. Pokrajinu koja je, iskreno reeno, sramotno zanemarena. Nedavna bolest tvog djeda nije jedini razlog. Ja sam zauzet pritiscima drugih poslova, a prije toga smo obojica gradili karijere u vojsci" Kao da ne znam, pomisli Miles umorno.
"Konani rezultat jest to da tamo ima mnogo posla. Sad, uz malo poduke u zakonodavstvenim stvarima"
"Odvjetnik?" ree Miles, uasnut. "eli da budem odvjetnik? To je jednako grozno kao biti kroja"
"Molim?" upita barun Vorkosigan, ne videi vezu. "Nema veze. Neto stoje djed rekao."
"Zapravo, njemu nisam namjeravao spomenuti tu ideju." Barun Vorkosigan proisti grlo. "Ali uz osnovnu poduku iz zakonodavne vlasti, mislio sam da bi mogao, ovaj, biti djedov zamjenik u okrugu. Vlada se nikad nije bavila samo ratovima, zna, ak ni u Vrijeme izolacije."
Zvui kao da o tome ve dosta dugo razmilja, pomisli Miles s gorinom. Jesi li ikad stvarno vjerovao da u proi na ispitu, oe? Sumnjiavije se zagledao u baruna Vorkosigana. "Nema niega to mi taji, zar ne, Sire? Neto u vezi s tvojim  zdravljem, ili tako neto?"
"Oh, ne", razuvjeri ga barun Vorkosigan. "Premda, u mom poslu, iz dana u dan, nikad se ne zna."
Pitam se, pomisli Miles umorno, to se jo dogaa izmeu Gregora i mog oca? Imam nelagodan osjeaj da dobijam otprilike deset posto stvarne prie...
Barun Vorkosigan je otpuhnuo i nasmijeio se. "Dakle. Ne dam ti da se odmara, a to je ono to ti sad treba." Ustao je.
"Nije mi se spavalo, Sire."
"eli li da ti poaljem neto to bi ti pomoglo...?" ponudio je barun Vorkosigan, oprezno blag.
"Ne, imam nekakve tablete protiv bolova koje su mi dali u ambulanti. Samo dvije i plivat u kao na usporenom filmu." Miles sloi ruke poput peraja i preokrene oi.
Barun Vorkosigan je kimnuo i povukao se.
Miles legne i pokua si u mislima predoiti Elenu. Ali hladan dah politike stvarnosti koji je uao s njegovim ocem spa-ruio mu je matarije poput mraza u proljee. Prebacio je noge preko ruba kreveta i otapkao do svoje kupaonice po dozu usporeno-filmskog lijeka.
Dva niz grlo, pa gutljaj vode. Uzmi sve, proape neto u pozadini njegova uma, i mogao bi se do kraja zaustaviti... Tresnuo je gotovo punu boicu natrag na policu.
Iz kupaonskog zrcala oi su mu uzvraale priguenim iskrenjem. "Djed ima pravo. Otii se moe samo borei se."
Vratio se u postelju ponovno proivljavati svoj trenutak pogreke na zidu, u beskonanoj petlji, sve dok se snom nije oslobodio sebe samoga.
TREE POGLAVLJE
Miles se probudio u priguenom sivom svjetlu, osjetivi zabrinut dodir posluitelja po ramenu.
"Barune Vorkosigan? Barune Vorkosigan?" mrmljao je ovjek.
Miles je zakiljio kroz polustisnute oi, osjeajui se mamurnim od sna, kao da se kree kroz vodu. Koje je doba  i zato ga taj idiot naziva titulom njegova oca? Nov je? Ne...
Preplavila gaje hladnoa shvaanja a eludac mu se zgrio kad mu je puno znaenje ovjekovih rijei doprlo do svijesti. Sjeo je, s glavom u kojoj se vrtjelo i srcem koje mu je tonulo u pete. "to?"
"V-va otac vas moli da se odjenete, i odmah mu se pridruite dolje u prizemlju." ovjekovo je zamuckivanje potvrdilo Milesove strepnje.
Bilo je jo sat vremena do svitanja. ute su lampe stvarale mala topla jezerca svjetla kad je Miles uao u knjinicu. Prozori su bili plavosivi, hladni, svjetlucavi etverokuti poloeni na vrak noi, ne proputajui vanjsko svjetlo, niti odraavajui ono iznutra. Njegov je otac stajao napola odjeven, u hlaama uniforme, koulji i papuama, poluglasno ozbiljno razgovarajui s dvojicom mukaraca. Njihov osobni lijenik i autant u uniformi carske rezidencije. Njegov otac  grof Vorkosigan?  podigao je pogled da pronae Milesov. "Djed, Sire?" upita Miles tiho.
Novi grof kimne. "Vrlo tiho, u snu, prije nekih dva sata. Mislim da nije osjetio nikakvu bol." Glas njegova oca bio je
dubok i jasan, bez drhtaja, ali lice mu se inilo izboranijim no inae, gotovo izbrazdanim. Kruto, bezizraajno; lice odlunog zapovjednika. Situacija pod kontrolom. Samo su njegove oi, a i one tek povremeno, ovisno o kutu gledanja, imale izraz povrijeena i izbezumljena djeteta. Milesa su te oi prestraile znatno vie nego stisnute usne.
Milesov se pogled zamaglio i otro je tu glupavu vodu iz oiju naglim, bijesnim pokretom nadlanice. "Prokletstvo", protisne tupo. Nikad se u ivotu nije osjeao tako maleno.
Njegov otac se nesigurno zagledao u njega. "Ja" poeo je. "Mjesecima mu je ivot visio o koncu, zna to..."
A ja sam juer prerezao taj konac, pomisli Miles bijedno. ao mije... Ali rekao je samo: "Da, Sire."
Pogreb staroga heroja bio je skoro dravna prigoda. Tri dana pune viteke bojne opreme i pantomime, pomislio je Miles umorno; emu sve to? Naruena je odgovarajua odjea, na brzinu, sumorna dolina crnina. Kua Vorkosigan postala je kaotino zborno mjesto pripreme kulisa za prikazivanje javnih prizora iz ivota velikodostojnika. Poasni mimohod u dvorcu Vorhartung, gdje se sastalo Vijee grofova. Oprotajni govori. Povorka, koja-je djelovala poput parade, zahvaljujui Gregoru Vorbarri koji je posudio vojni orkestar u sveanim odorama i etu svoje posve dekorativne konjice. Pogreb.
Miles je mislio da je njegov djed bio posljednji od svoje generacije. No ispalo je drukije jer je dogmizao upravo nevjerojatan postav prastarih kripavih markiza i njihovih starih babaca u crnini poput jata klepetavih vrana izniklih iz tko zna kakvih pljesnivih rupa. Miles je, natmureno uljudan, izdravao njihove okirane i saaljive poglede dok im je bio predstavljan kao unuk Piotra Vorkosigana, i njihova beskonana prisjeanja na ljude za koje nikad nije ni uo, koji su umrli prije njegova roenja, i za koje  iskreno se nadao  nikad vie nee ni uti.
Jo nije bilo gotovo, ak ni nakon to je poravnata i zadnja lopata zemlje. U kuu Vorkosigan tog su popodneva i veeri
nahrupile horde  pa, ne moe ih ba nazvati estitarima, pomisli on  ali prijatelja, poznanika, vojnog osoblja, javnih djelatnika, njihovih ena, uljudnih, radoznalih, i vie roaka no to ih se volio prisjetiti.
Grof i grofica Vorkosigan bili su prikovani dolje u prizemlju. Drutvene obveze uvijek su, bar za njegova oca, bile u braku s politikim dunostima, i samim time dvostruko neizbjene. Ali kad je stigao njegov roak Ivan Vorpatril, Miles je odluio pobjei u jedino skrovite koje nisu okupirale neprijateljske snage. Miles je bio uo daje Ivan proao prijemni ispit; nije vjerovao da bi mogao podnijeti detalje. Usput je iupao par kriavih cvjetova iz pogrebnog cvjetnog aranmana, pa pobjegne dizalom na najgornji kat, u utoite.
Miles je pokucao na izrezbarena drvena vrata. "Tko je?" dolebdio je iznutra jedva ujan Elenin glas. Pokuao je okrenuti emajlom ukraenu kvaku, otkrio da je otvoreno, pa gurne ruku kroz odkrinuta vrata, maui cvijeem. Njen glas je dodao: "Oh, ui, Miles."
On skakutavo obie vrata, vitak u crnom, i uputi joj probni smijeak. Sjedila je u antiknoj stolici pored svog prozora. "Kako si znala da sam ja?" upita Miles.
"Pa, ili si bio ti ili  nitko mi ne donosi cvijee hodajui na koljenima." Njen se pogled na trenutak zadrao na kvaki, nesvjesno otkrivajui kojom se visinskom skalom posluila za dedukciju.
Miles se istog trena spusti na koljena i brzo odmarira preko tepiha kako bi svoj dar predao na kien nain. "Voila!" po-vikao je, izmamljujui joj iznenaen smijeh. Njegove su se noge pobunile protiv takva zlostavljanja zapavi u bolne greve. "Ovaj..." Proistio je grlo, i dodao mnogo slabijim glasom: "Misli li da bi mi mogla pomoi da ustanem? Ove proklete antigravitacijske take..."
"Ajoj." Elena mu je pomogla da se smjesti na uski krevet, natjerala ga da isprui noge, pa se vrati u svoj stolac.

Miles se ogledavao po siunoj sobici. "Zar je ovaj ormar najbolje to ti moemo dati?"
"Meni se svia. Svia mi se to prozor gleda na ulicu", uvjeri ga ona. "A i vea je od oeve." Pomirisala je cvijee, pljesnivo zeleni miris. Miles odmah poali to nije malo prekopao i potraio kakvu mirisniju vrstu. Podigla je pogled prema njemu u iznenadnoj sumnji. "Miles, gdje si nabavio ovo cvijee?"
Pocrvenio je, s udaljenim osjeajem krivice. "Posudio sam ga od djeda. Vjeruj mi, nee nikome nedostajati. Tamo dolje je prava dungla."
Ona bespomono zavrti glavom. "Ti si nepopravljiv." Ali nasmijeila se.
"Ne smeta ti?" upitao je sa strepnjom. "Mislio sam da e tebi predstavljati vei uitak nego njemu, u ovom trenutku. "Samo da nitko ne pomisli da sam gaja ukrala!" "Poalji ih k meni", ponudi on velikoduno. Podigao je glavu. Ona je bila zagledana, mnogo sjetnije, u delikatnu strukturu cvjetova. "0 emu sad razmilja? Tune misli?" "Zbilja, lice bi mi mirne due moglo biti i prozor." "Ne, uope. Tvoje je lice vie poput  poput vode. Sami odrazi i nemirna svjetla  nikad ne znam to vreba u dubinama." Na kraju reenice je spustio glas kako bi pokazao misteriju dubina.
Elena se podrugljivo nasmijei, a onda ozbiljno uzdahne. "Razmiljala sam  nikad nisam stavila cvijee na grob svoje majke."
Ozario se pred mogunou da neto poduzme. "eli li to? Mogli bismo se iskrasti na stranji izlaz  natovariti nekoliko kolica  nitko ne bi primijetio..."
"Ni sluajno!" ree ona s gnuanjem. "Ve i ovako si dovoljno zloest." Okretala je cvijee u svjetlu to je dopiralo kroz prozor, posrebreno od hladne jesenske naoblake. "Ionako ne znam gdje joj je grob."
"Oh? Kako udno. Koliko je narednik slijepo odan uspomeni na tvoju majku, bio bih pomislio da je on ba hodoasniki tip. Dodue, moda ne eli razmiljati o njenoj smrti."
"Tu ima pravo. Jednom sam ga zamolila da odemo vidjeti gdje je pokopana i sline stvari, ali kao da sam govorila zidu. Zna kakav moe biti."
"Da, ba kao zid. Pogotovo kad pada na nekoga." U Mi-lesovu oku zasvijetlila je teoretiarska iskrica. "Moda se radi o krivnji. Moda je ona bila jedna od onih rijetkih ena koje umiru pri porodu  umrla je negdje u vrijeme tvog roenja, zar ne?"
"Onje rekao daje poginula u nesrei s letjelicom."
"Oh."
"Ali drugi put mije rekao da se utopila."
"Hm?" Iskrica se raspiri u upornu eravicu. "Ako je morala stropotatiti letjelicu u rijeku ili tako neto, obje bi izjave mogle biti istinite. Ili ako ju je on obruio..."
Elena je zadrhtala. Miles je to primijetio i u sebi se prekorio kao neosjetljivog mulca. "Oh, oprosti. Nisam te mislio  bojim se da sam danas u uasnom raspoloenju", ispriao se. "Sva ta prokleta crnina." Zamahao je laktovima oponaajui leinare.
Na nekoje vrijeme zapao u zamiljenu tiinu, meditirajui o ceremonijama smrti. I Elena je utihnula, enjivo gledajui dolje na tamnosvjetlucavu gomilu pripadnika barravarskog gornjeg stalea koji su ulazili i izlazili etiri kata ispod njena prozora.
"Mogli bismo saznati", ree on iznenada, trgnuvi je iz sanjarenja.
"to?"
"Gdje ti je pokopana majka. A ak ne bismo morali nikoga pitati."
"Kako?"
Nacerio se, zamahom se uspravivi na noge. "Neu ti rei. Sva bi mi se ustrtarila, kao onaj put kad smo otili piljariti
dolje u Vorkosigan Surleauu i pronali staro skladite gerilskog oruja. Nikad vie u svom ivotu nee imati priliku voziti jedan od onih starih tenkova, zna."
Ispustila je par sumnjiavih zvukova. Oigledno, njeno je sjeanje na taj doivljaj bilo ivo i grozno, premda je odron zemlje na kraju ipak nije uhvatio. Ali krenula je za njim.
Oprezno su uli u zamraenu knjinicu u prizemlju. Miles je zastao kako bi straara pred vratima poastio znalakim iskrivljenim osmijehom, sputajui glas na razinu povjerljiva razgovora. "Pretpostavimo da biste vi mogli nekako prodrmati vrata ako netko naie, kaplare? Mi, ovaj  radije ne bismo da nas netko iznenada prekine."
Uzvratni cerek straara na dunosti bio je pun razumijevanja. "Naravno, gospodaru Mi-barune Vorkosigan." Odmjerio je Elenu s novim procjenjivanjem, uzdignute obrve.
"Miles", proaptala je Elena bijesno kad su se vrata zatvorila za njima, odrezavi stalan mrmor glasova, zveckanje stakla i srebrnine i meke korake s karmina Piotra Vorkosigana to su dopirali iz oblinjih prostorija. "Shvaa li ti to e on pomisliti?"
"Zlo onomu tko zlo misli", dobaci on veselo preko ramena. "Samo da ne pomisli na ovo..." Pritisnuo je dlan na bravu kom-konzole koja je imala dvostruku kodiranu vezu s vojnim stoerom i carskom rezidencijom, postavljenu neskladno, ispred mramornog otvorenog kamina. Elenina su se usta zapanjeno otvorila kad se razdvojilo zatitno polje. Nekoliko pokreta njegovih ruku oivjelo je holovidne ploe.
"Mislila sam daje to vrhunska tajna!" dahne ona.
"Je. Ali satnik Koudelka me malo poduavao u fuu, prije, dok sam" gorak osmijeh, trzav pokret zapea, "uio. Obino bi se prikljuio na bojne kompjutere  one prave, u stoeru  i putao mi simulacije. I mislio sam daje zaboravio izbaciti moju lozinku..." mrmljao je napola odsutno, udubljen u pleter sloenih naredbi.
"to radi?" upitala je nervozno.
"Unosim pristupni kod satnika Koudelke. Da bih doao do vojnih dosjea."
"Zaboga, Miles!"
"Ne brini o tome." On je potape po ruci. "Mi ovdje unutra ljubakamo, sjea se? Nije vjerojatno da e veeras ovamo ui itko osim satnika Koudelke, a njemu nee smetati. Ne moemo promaiti. Mislio sam poeti sa slubenim dosjeom tvoga oca. Ah, evo..." Hol ovi dna ploa izbacila je plosnati ekran i poela prikazivati pisane dosjee. "Unutra mora biti i neto o tvojoj majci, neto to bismo mogli iskoristiti da razrijeimo", zastao je, zbunjeno se zavalivi unatrag, "tajnu..." Preletio je preko nekoliko ekranskih stranica.
"to?" upita Elena uznemireno.
"Mislio sam zaviriti negdje otprilike u vrijeme tvog roenja  mislio sam daje on bio napustio Slubu tik prije toga, tono?"
"Tono."
"Je li ikad rekao da je bio otputen protiv svoje voje volje zbog medicinskih razloga?"
"Ne..." Provirila mu je preko ramena. "To je udno. Ne pie zato."
"Rei u ti to je jo udnije. Cijeli njegov dosje za veinu prethodne godine je zapeaen. U tvoje vrijeme. A ifra na njemu jako vrua. Ne mogu je razbiti a da ne izazovem povratnu provjeru, koja bi zavrila  da, to je osobni znak satnika Illvana. S njim sasvim sigurno ne elim razgovarati." Zadrhtao je na samu pomisao da nesretnim sluajem privue panju efa barravarske Carske slube sigurnosti.
"Sasvim sigurno", zakripi Elena, opinjeno zurei.
"Pa, hajdemo malo putovati kroz vrijeme", brbljao je Miles dalje. "Natrag, natrag... Gle, ini se da se tvoj otac nije ba dobro slagao s tim tipom, komodorom Vorrutverom."
Elena sa zanimanjem digne glavu. "Je li to isti onaj admiral Vorrutver koji je poginuo na Escobaru?"
"Mmm... Da, Ges Vorrutver. Hm." Bothari je nekoliko godina bio komodorova desna ruka, inilo se. Miles je bio iznenaen. On je dotad imao dojam da je Bothari sluio kao pjeak pod zapovjednitvom njegova oca jo od pretpovijesnih vremena. Botharijeva sluba pod Vorrutverom zavrila je gomilom ukora, crnih mrlja, disciplinskih postupaka i zapeaenih medicinskih izvjea. Svjestan da mu Elena gleda preko ramena, Miles je preko toga preletio to bre. udno nedosljedno. Neke, bizarno nevane stvari, bile su popraene drastinim kaznama. Druge pak, zapanjujue ozbiljne je li Bothari stvarno punih esnaest sati drao nekog strojarskog tehniara u zahodu pred uperenim plazminim lukom? i zaboga, zato?  nestale su u medicinskim izvjeima i nisu za sobom povukle nikakvu disciplinsku mjeru.
Dublje u prolosti, dosje se primirio. Mnogo bitaka u dvadesetim godinama. Hvale i pohvale za to to je bio ranjen, jo pohvala. Izvrsne ocjene u temeljnoj obuci. Zapisi s novaenja. "Novaenje je u ono vrijeme bilo mnogo jednostavnije", ree Miles zavidno.
"Oh! Jesu li moji djed i baka unutra?" upita Elena sa arom. "Ni o njima nikad ne govori. Pretpostavljam da mu je majka umrla dok je jo bio prilino mlad. Nikad mi nije rekao ak ni njeno ime."
"Marusia", izusti Miles, kiljei. "Mutni fotostat."
"Lijepo ime", ree Elena, zvuei zadovoljno. "A kako mu se zvao otac?"
Joj, pomisli Miles. Fotostat kopiran nekoliko puta nije bio tako mutan da on ne bi mogao proitati jednostavan zapis "nepoznat", s malim poetnim slovom, unesen rukom nekog zaboravljenog inovnika. Miles je progutao slinu, napokon shvaajui zato se inilo da jedan uvredljivi epitet dira Botharija, dok se na druge nije ni obazirao, strpljivo ih pre-zirui.
"Moda bih ja uspjela proitati", ponudi Elena, krivo shvativi njegovo odgaanje.
Na trzaj njegove ruke, ekran se zacrnio. "Konstantine", objavi Miles vrstim glasom, bez oklijevanja. "Isto kao i on. Ali oba roditelja su mu ve bili mrtva kad se pridruio Slubi." "Konstantine Bothari mlai", ree Elena zamiljeno. "Hm." Miles je buljio u prazan ekran, suspreui poriv da frustrirano zavriti. Jo jedan prokleti umjetni drutveni klin zabijen izmeu njega i Elene. Otac nezakonita podrijetla bio je valjda dalje od bilo ega to bi on mogao smisliti za epitet "dinog i dolinog" oca jedne barravarske nevjeste. A to oigledno nije bila tajna  njegov otac mora znati, a bogzna koliko jo stotina drugih ljudi zna. I, jednako oigledno, Elena nije znala. S pravom je bila ponosna na svog oca, na njegovu elitnu slubu, njegov poloaj na kojemu je uivao veliko povjerenje. Miles je znao kako se bolno ponekad borila za nekakav izraz odobravanja na njegovu kamenom licu. Bilo je udno shvatiti kako je bol moda obostrana  je li se Bothari bojao da e izgubiti to divljenje koje naizgled jedva da je i primjeivao? Pa, to se njega ticalo, narednikova je polu-tajna bila sigurna.
Ubrzano je krenuo naprijed, prelistavajui godine Botha-rijeva ivota. "Jo uvijek ni traga tvojoj majci", ree Eleni. "Sigurno je tamo ispod peata. Prokletstvo, a ja sam mislio da e biti lako." Zamiljeno se zagledao u prazno. "Pokuajmo s bolnikim dosjeima. Smrti, roenja  sigurna si da si se rodila ovdje u Vorbarr Sultani?"
"Koliko mije poznato."
Iz nekoliko minuta zamorne pretrage proizili su zapisi za poprilian broj Botharija, ali nijedno od njih nije bilo ni u kakvu srodstvu s narednikom ili Elenom. "Aha!" povie Miles iznenada. "Znam to nisam pokuao. Carsku vojnu!"
"Oni nemaju porodiljski odjel", ree Elena sumnjiavo.
"Ali ako je dolo do nesree  vojnikova ena i sve to  moda su je hitno otpremili do najblie bolnice, a to je bila Carska vojna bolnica..." On se nagne nad stroj. "Trai, trai...uh!"
"Jesi li me pronaao?" upita ona uzbueno.
"Ne  pronaao sam sebe." Preletio je preko mnotva ekranskih stranica punih dokumentacije. "Koja je to zbrka morala biti kad su vojnoistraivaki odjel natjerali da poisti nered za svojim vlastitim proizvodom. Srea za mene to su uvezli one maternine replikatore  da, evo ih  neke od tih tretmana nikad ne bi mogli izvesti in uivo, bili bi ubili Majku. Evo dobrog starog doktora Vaagena  aha! Znai, ipak se ranije bavio vojnim istraivanjima. Ima smisla  pretpostavljam da im je bio strunjak za otrove. elio bih da sam znao malo vie o ovome dok sam bio klinac, mogao sam zahtijevati proslavu dva roendana  jedan na dan kad je Majka imala carski rez, a drugi na dan kad su me izbacili iz replikatora."
"Koji su oni odabrali?"
"Dan carskog reza. Drago mije. To me ini samo est mjeseci mlaim od tebe. Inae bi ti bila gotovo godinu dana starija  a upozorili su me o starijim enama..." To brbljanje konano joj je izmamilo osmijeh i on se malo opusti.
Zastao je, zurei u ekran kroz stisnute oi, pa ubaci jo jednu naredbu za potragu. "Ovo je udno", promrmlja.
"to?"
"Tajni vojni medicinskoistraivaki projekt  s mojim ocem kao direktorom projekta, ni manje ni vie."
"Nisam znala da je i on bio u Istraivakom", rekla je Elena, zvuei izrazito zadivljeno.
"To i jest ono to je udno. On je bio stoerni taktiar. Koliko ja znam, nikad nije imao nikakve veze s istraivanjima." Na njegov sljedei upit na ekranu se pojavila sad ve dobro poznat ifra. "Kvragu! Jo jedan peat. Postavi jednostavno pitanje, dobije jednostavan betonski zid... Evo i doktora Vaagena, upetljan je u to sve do kirurke maske, kao i moj otac. Mora daje Vaagen onda stvarno radio za njih. Time je to objanjeno. elim pod taj peat, proklet bio..." Bezvuno je zazvidao, zurei u prazno, bubnjajui prstima.
Elena se snudila. "Poinje dobivati onaj tvrdoglavi izraz", primijeti nervozno. "Moda bismo trebali odustati. Sad to vie ionako nije vano."
"Na ovome nema Illvanova znaka. Moda bi bilo dovoljno..."
Elena se ugrize za usnu. "Gle, Miles, to zbilja nije" ali on je ve poletio. "Sto radi?"
"Pokuavam s jednim starim oevim pristupnim kodom. Prilino sam siguran u sve osim par znamenki."
Elena proguta slinu.
"Pogodak!" uzvikne Miles tiho kad je ekran napokon poeo izbacivati podatke. Miles je pohlepno itao. "Znai odatle su doli ti maternini replikatori! Donijeli su ih s Escobara, nakon stoje invazija propala. Ratni plijen, bogme. Sedamnaest komada, ve ispunjenih s embrijima i ispravnih. Mora da su im izgledali poput doista visoke tehnologije, u ono vrijeme. Pitam se jesmo li ih ukrali?"
Elena problijedi. "Miles  nisu radili pokuse na ljudima, ili neto slino, zar ne? Tvoj otac sigurno ne bi podupirao..."
"Ne znam. Doktor Vaagen zna biti prilino, hm, jednosmjeran kad se radi o njegovim istraivanjima..." Glas mu se opusti od olakanja. "Oh, vidim to se dogaalo. Pogledaj ovamo..." Ekran holovida poeo je u zraku otvarati jo jedan dosje; on mahne prstima kroza nj. "Sve su ih poslali u sirotite carske Slube. Sigurno su to bila djeca naih momaka pobijenih na Escobaru."
Elenin glas postane napet. "Djeca naih momaka koji su poginuli na Escobaru? Ali gdje su njihove majke?"
Buljili su jedno u drugo. "Ali u Slubi nikad nismo imali nijednu enu, osim nekoliko civilnih medicinskih tehniarki", pone Miles.
Elenini dugi prsti panino su se stisli na njegovu ramenu. "Pogledaj datume."
Opet je zavrtio dosje. "Miles", sikne ona.
"Da, vidim." Zaustavio je ekran. "ensko dojene otputeno u starateljstvo admirala Arala Vorkosigana. Nije poslano u sirotite s ostalima."
"Taj datum  Miles, to je moj roendan!"
Ogulio je njene prste sa svog ramena. "Da, znam. Molim te, nemoj mi zdrobiti kljunu kost."
"Bih li to mogla biti ja? Jesam li to ja?" Lice joj se napelo u nadi i oaju.
"Ja  sve su to samo brojke, zna", ree on oprezno. "Ali postoje mnogi medicinski naini identifikacije  otisci stopala, mrenica oka, krvna grupa  stavi stopalo ovamo."
Elena je skakutala naokolo, izuvajui cipelu i svlaei arape. Miles joj je pomogao staviti desno stopalo preko holovid-ne ploe. Drhtavim se naporima svladavao da ne krene rukom uz tu nevjerojatnu svilenkastu duinu bedra stoje cvalo ispod njenih zguvanih skuta. Koa poput latice orhideje. Ugrizao si je usnu; bol, bol e mu pomoi da se usredotoi. Proklete bile te uske hlae. Nadao se da ona nee primijetiti...
Priprema optike provjere laserom bolje mu je pomogla da se usredotoi. Treperavo crveno svjetld nekoliko je sekundi poigravalo po njenu tabanu. Podesio je stroj da usporeuje zavoje i grebene. "Uzevi u obzir promjene nastale od djetinjstva do odrasle dobi  moj Boe, Elena, to jesi ti!" epurio se. Ako ve ne moe biti vojnik, moda pred njim stoji budunost detektiva...
Elenin mraan pogled ga je probo. "Ali to to znai?" Lice joj se odjednom sledilo. "Zar ja nemam jesam li bila jesam li neka vrsta klona, ili neto proizvedeno? "Trepnula je odjednom vlanim oima, a glas joj zadrhti. "Ja nemam majku? Nemam majku, i sve je to bilo samo"
Sav trijumf uspjene identifikacije iscijedio se iz njega pri pogledu na njenu patnju. Mulac! Sad je njenu majku iz snova pretvorio u nonu moru  ne, to je uinila njena vlastita bujna mata. "Uh, uh  ne, jasno da nije! Kakva ideja! Ti si oito ki svog oca  ne mislim te uvrijediti  to samo znai da je tvoja majka poginula na Escobaru a ne ovdje. I nadalje", pos-
koio je kako bi dramatino objavio, "to te ini mojom davno izgubljenom sestrom!"
"Ha?" ree Elena, zbunjena i zapanjena.
"Sigurno. Ili  u svakom sluaju, postoji ansa jedan naprama sedamnaest da smo izili iz istog replikatora." Vrtio se oko nje, prizivajui farsu protiv njezina uasa. "Moja jedno-sedamnaestinska sestra! To mora biti peti in! Raduj se, to znai da e se u sljedeoj sceni sigurno udati za princa!"
Nasmijala se kroz suze. Vrata se znaajno zatresu. Stra-ar ispred njih nepotrebno je glasno objavljivao: "Dobar veer, gospodine!"
"Cipele! Moje cipele! Daj mi arapu!" prosike Elena.
Miles joj ih gurne, ugasi komkonzolu i zapeati je jednim glatkim pokretom. Zatim se stuti na sofu, zgrabi Elenu oko pasa i povue je dolje sa sobom. Hihotala je i psovala ga, borei se s drugom cipelom. Jedna je suza jo uvijek ostavljala svjetlucav trag na njenom obrazu.
Kliznuo je rukom u njenu sjajnu kosu i privio joj lice prema svome. "Bolje da se potrudimo da ovo izgleda dobro. Ne elim da satnik Koudelka posumnja." Oklijevao je, s osmijehom koji se pretapao u ozbiljnost. Usne joj se rastope na njegovima.
Upalilo se svjetlo; razdvojili su se u skoku. Provirio je preko njena ramena i na trenutak zaboravio kako izdahnuti zrak.
Satnik Koudelka. Narednik Bothari. I grof Vorkosigan.
Satnik Koudelka je izgledao kao da e ga obliti crvenilo, a jedan kraj usta bjeao mu je prema gore, kao od nekog ogromnog unutranjeg pritiska. Bacio je pogled u stranu, prema svome drutvu, i izbrisao zaetak osmijeha. Narednikovo kameno lice bilo je ledeno. Grofovo se ubrzano smrkavalo.
Miles je napokon otkrio to da uini sa svim tim zrakom koji je bio udahnuo. "Dobro", ree, odlunim didaktikim tonom. "Sad, nakon 'Uinite mi tu uslugu', u sljedeem retku ti kae: Od sveg srca; takoer, srce mi se raduje vidjeti vas u tako pokajnikom raspoloenju'." Pogledao je gore prema svom
ocu, nimalo pokajniki. "Dobar veer, Sire? Smetamo vam? Moemo negdje drugdje probati za predstavu..."
"Da, hajdemo", zacviljela je Elena, brzo shvativi to treba rei. Proizvela je prilino slabaan osmijeh za trojicu odraslih dok ju je Miles izvlaio kraj njih na sigurno. Satnik Koudelka joj uzvrati osmijehom iz sveg srca. Grof se nekako uspio nasmijeiti Eleni i istovremeno se prijetei namrtiti Milesu. Narednikovo je mrtenje bilo demokratski univerzalno. Cerek straara na dunosti proirio se u prigueno smijuckanje dok su njih dvoje bjeali niz hodnik.
"Ne moemo promaiti, ha?" zarei Elena krajikom usana na Milesa dok su se uspinjali dizalom.
Besramno je napravio piruetu u zraku. "Opravdano strateko povlaenje; to drugo moe traiti kad neprijatelj ima vie oruja, vie ljudi i vie inove? Mi smo samo vjebali onu staru dramu. Vrlo kulturoloki. Tko bi se mogao pobuniti? Mislim da sam genijalac."
"Ja mislim da si idiot", ree ona bijesno. "Moja druga arapa visi ti preko ramena."
"Oh." Iskrivio je vrat da pogleda, i odlijepio od sebe tanko, prijanjajue tkanje. Pruio joj je arapu uz bljutav osmijeh pun isprike. "Pretpostavljam da to nije izgledalo ba jako dobro."
Bijesno ga je pogledala i istrgla mu arapu iz ruke. "A sad me eka prodika  ionako svakog mukarca koji mi se priblii tretira kao potencijalnog silovatelja  vjerojatno e mi sad zabraniti da priam i s tobom. Ili me zauvijek poslati natrag na selo..." Njene su oi plivale borei se za ivot. Stigli su do vrata. "A povrh svega, on je  on mije lagao o mojoj majci"
Pobjegla je u svoju sobu, tresnuvi vratima tako jako daje umalo skinula nekoliko prstiju s ruke koju je Miles podizao u znak protesta. On se nasloni na vrata i zazove je kroz teko izrezbareno drvo, glasom punim strepnje. "Ne zna to! Sigurno postoji nekakvo savreno logino objanjenje ja u ga ve prokljuviti"
"ODLAZI!" uzvratio mu je njen priguen jecaj.
IL,.
Jo je nekoliko minuta nesigurno vukao noge po hodniku, nadajui se da e mu pruiti jo jednu priliku, ali vrata su ostala nepokolebljivo prazna i tiha. Nakon nekog vremena postao je svjestan ukoene figure deurnog straara na kraju hodnika. ovjek ga pristojno nije gledao. Premijerovi straari bili su, konano, meu najdiskretnijima, kao i meu najbud-nijima. Miles tiho opsuje i odgega se natrag do dizala cijevi.
ETVRTO POGLAVLJE
Na putu u prizemlje Miles je naletio na svoju majku. "Jesi li u zadnje vrijeme vidio oca, srce?" upita ga grofica Vorkosigan.
"Jesam," naalost, "otiao je u knjinicu sa satnikom Koudel-kom i narednikom."
"Iskrao se popiti jednu", zakljuila je ona suho, "sa svojim starim pajdaima. Pa, ne krivim ga. Tako je umoran. Ovo je bio uasan dan. I znam da se nije dovoljno naspavao." Prodorno gaje odmjerila. "Kako si ti spavao?"
Miles slegne ramenima. "Dobro."
"Mm. Bolje da ga odem uhvatiti prije nego to popije vie od jedne  etilni alkohol ima nesretnu tendenciju da ga uini previe otvorenim, a upravo je stigao onaj jajolizac grof Vor-drozda, u drutvu s admiralom Hessmanom. Tvog oca ekaju nevolje ako se ta dvojica spremaju skupa u postelju."
"Ne bih rekao da krajnja desnica moe prikupiti toliko podrke, budui da svi stari vojnici vrsto stoje iza oca."
"Oh, Vordrozda nije desniar u srcu. On je samo osobno ambiciozan i pojahat e svakog konja koji ide njegovim putem. Ve mjesecima plazi oko Gregora..." U njenim zelenim oima zaiskri bijes. "Laskanje i aluzije, prikrivene kritike i te opake bodljice zabijene u sve djeakove sumnje u samoga sebe  gledala sam ga na djelu. Ne svia mi se", rekla je uvjereno.
Miles se naceri. "Nikad ne bih pogodio. Ali, valjda se za Gregora ne mora brinuti." Oduvijek mu se sviala navika
njegove majke da o caru govori kao da se radi o njenu prilino zaostalom usvojenom djetetu. U neku je ruku to bila i istina, s obzirom daje njegov otac, bivi regent, bio i Gregorov osobni, a ne samo politiki staratelj tijekom njegove maloljetnosti.
Ona se namrti. "Vordrozda nije jedini koji ne bi oklijevao da iskvari djeaka u bilo kojem podruju u koje bi mogao zabiti svoje pande  moral, politka, to god hoe  kad bi smatrao da e time uzdii svoj poloaj makar za centimetar, a kvragu dalekosena dobrobit Barravara  ili Gregora, to se toga tie." Miles je istog trena prepoznao citat jedinog majinog politikog proroka, njegova oca. "Ne znam zato taj narod ne napie ustav. Obiajno pravo  kakav je to nain da se pokua upravljati meuzvjezdanom silom." Ovo je bilo njeno vlastito miljenje, isto betansko.
"Otac je ve tako dugo na vlasti", ree Miles ravnim glasom. "Mislim da bi ga jedino gravitacijski torpedo mogao maknuti iz te slube."
"To je ve bilo pokuano", primijeti grofica Vorkosigan odsutno. "Kad bi barem ozbiljno razmislio o mirovini. Dosad smo imali sree", pogled joj je sjetno pao na njega, "uglavnom."
I ona je umorna, pomisli Miles.
"Politiarenje nikad ne prestaje", doda ona, zurei u pod. "ak ni na pogrebu njegova oca." Opako se nasmijeila. "Kao ni njegovi roaci. Ako ga vidi prije nego ja, reci mu da ga trai Alys Vorpatril. To e mu uljepati dan  ne, bolje nemoj. Onda ga nikad ne bismo uspjeli pronai."
Miles podigne obrve. "to ujna Vorpatril ovaj put eli od oca?"
"Pa, sve otkako je umro barun Vorpatril ona od tvog oca oekuje da se postavi in loco parentis onom idiotu Ivanu, to je u redu, do odreene granice. Ali nedavno, kad nije mogla pronai Arala, priklijetila je mene  ini se da eli da Aral negdje stjera deka u kut i prekori ga zbog  ahm  ganjanja sluavki, od ega e obojici biti neugodno od glave do pete. Nikada nisam razumjela zato ti ljudi ne podveu jajovode i
sjemenovode svojoj djeci i ne puste ih s lanca u dobi od dvanaest godina da sami pronau svoje vlastito prokletstvo, kao to to rade razumni ljudi. To je kao da vjetromjerom pokuava zaustaviti pjeanu oluju..." Otputila se prema knjinici, mrmljajui ispod glasa svoju omiljenu psovku: "Barravarci!"
Vani je pala vlana tmina, pretvarajui prozore u polumra-na zrcala obuzdanog i uglaenog banenja u Kui Vorkosigan. Miles se u prolazu zagledao u svoj vlastiti odraz; tamna kosa, sive oi, blijedo osjenano lice, crte preotre i prejako izraene da bi zadovoljile mjerila estetike. I jo k tomu idiot.
Sat ga je podsjetio na veeru, vjerojatno otkazanu zbog vreve dogaaja. Odluio je krenuti u pljakaki pohod na kok-tel-sendvie i skupiti ih dovoljno da izdri strateko povlaenje u svoju sobu i tamo provede ostatak veeri. Provirio je u zasvoeni hodnik kako bi se uvjerio da u blizini nema nijednoga od starkelja kojih se bojao. inilo se da su u sobi samo sredovjeni ljudi koje nije poznavao. On pouri do stola i pone trpati hranu u fini platneni ubrus.
"Ne pribliavaj se onim ljubiastim stvarima", upozori ga aptom poznati, ugodan glas. "Mislim da se radi o nekoj vrsti morske trave. Tvoja majka se opet fura na zdravu hranu?"
Miles je podigao pogled prema otvorenome, iritantno zgodnom licu svog roaka u drugom koljenu, Ivana Vorpatrila. I Ivan je drao salvetu, napunjenu gotovo do vrha. Oi su mu imale pomalo progonjen izraz. Neka udna izboina remetila je glatke linije jakne na njegovoj potpuno novoj kadetskoj odori.
Miles kimne prema izboini i zapanjeno apne: "Zar su ti ve dopustili da nosi oruje?"
"Jesu vraga." Nakon zavjerenikog ogledavanja oko sebe, vjerojatno provjeravajui je li barunica Vorpatril u blizini, Ivan razgrne jaknu. "To je boca vina tvog oca. Nabavio sam je od jednog sluge prije no to ju je rastoio u te minijaturne ae. Reci  ima li anse da mi ti bude domorodaki vodi do kakva zabaenog kutka u ovom mauzoleju? Straari ne dozvoljavaju gostima da
sami vrljaju po gornjim katovima. Vino je dobro, hrana je dobra, osim tih ljubiastih stvari, ali, Boe blagi, drutvo na ovom tulumu...!"
Miles kimne, u principu se slaui, premda bi on i Ivana ukljuio u kategoriju 'ali, Boe blagi, drutvo...'. "Dobro. Pokupi jo jednu bocu vina", to bi trebalo biti dovoljno da ga umrtvi do trpeljivosti, "a ja u ti dopustiti da se sakrije u mojoj sobi. Ionako sam krenuo tamo. Nai emo se kod dizala."
Uzdahnuvi, Miles je ispruio noge na krevetu dok je Ivan ujedinjavao zalihe za njihov piknik i otvarao prvu bocu vina. Ivan je dobru treinu boce ispraznio u svaku od dvije ae iz kupaonice, pa prui jednu svom obogaljenom roaku.
"Vidio sam kad te Bothari neki dan odnio." Ivan kimne prema ozlijeenim nogama i potegne osvjeavajui gutljaj. Djed bi, pomisli Miles, dobio napadaj da vidi kako se s ovom berbom postupa tako olako. Povukao je gutljaj s mnogo vie potovanja, nazdravivi starevu duhu, premda djedova zajedljiva izjava da Miles ne moe razlikovati dobro vino od vode u kojoj se prolog utorka pralo sue nije bila daleko od istine. "teta", nastavi Ivan veselo. "Dodue, ti si zapravo sretnik."
"Oh?" promrmlja Miles, zagrizajui sendvi.
"Bogme jesi. Obuka poinje sutra, zna"
"uo sam."
"moram se javiti u spavaonicu najkasnije do ponoi. Mislio sam da u svoju posljednju no provesti tulumarei kao slobodan ovjek, a umjesto toga zavrio sam ovdje. Majka, zna. Ali sutra polaemo preliminarnu prisegu caru i Boga mi teko u joj poslije toga dopustiti da me tretira kao klinca!" Zastao je da proguta mali punjeni sendvi. "Sjeti me se sutra u zoru dok u trati uokolo po kii, a ti e se ovdje izleavati..."
"Oh, hou." Miles povue jo jedan gutljaj, pa potom jo jedan.
"Samo dva odmora u tri godine", brbljao je Ivan izmeu zalogaja. "Kao da sam zatvorski kanjenik. Nije udo to to
nazivaju sluenjem. Premda bi 'robovanje' vie odgovaralo." Jo jedan gutljaj da spere tijesto punjeno mesom. "Ali tvoje vrijeme je samo tvoje  i s njime moe initi to hoe."
"Sa svakom minutom", sloi se Miles dobrostivo. Niti je car niti itko drugi zahtijevao njegove usluge. A nije ih mogao prodati  nije ih mogao ni pokloniti...
Ivan je blaeno uutio na nekoliko minuta, dolijevajui gorivo. Nakon nekog vremena oklijevajui ree: "Nema anse da tvoj otac doe ovamo gore, zar ne?"
Miles trzajem podigne bradu. "Pa nije mogue da ga se boji?" Ivan smrkne. "Taj ovjek cijeli Glavni stoer pretvara u puding, za ime Boga. Ja sam samo carev najsiroviji novak. Zar tebe ne uasava?"
Miles ozbiljno razmotri to pitanje. "Ne ba, ne. Ne na nain na koji ti misli."
Ivan zakoluta oima prema nebu u nevjerici. "Zapravo", doda Miles, u mislima se vrativi unatrag do nedavne scene u knjinici, "ako ga veeras pokuava izbjei, ovo moda i nije najbolje mjesto za to."
"Oh?" Ivan promuka ostatak vina na dnu ae. "Uvijek sam imao osjeaj da mu se ne sviam", doda on mrano.
"Oh, nema on nita protiv tebe", ree Miles, saalivi se. "Onoliko koliko te uope ima u vidnom polju. Premda mislim da sam tek u etrnaestoj godini saznao da ti Ivan nije drugo ime." Miles se prekine. Onaj-Idiot-Ivan sutra poinje doivotnu karijeru u Carskoj slubi. Milesa-Sretnog to izriito ne eka. Potegnuo je jo jedan gutljaj, udei za snom. Dovrili su sendvie, a Ivan je ispraznio prvu bocu i otvorio drugu.
Na vratima se zaulo odluno kucanje. Ivan skoi na noge. "Oh, kvragu, nije valjda on?"
"Kad ue stariji asnik", ree Miles, "mlai asnik mora stati mirno i salutirati. A ne skrivati se ispod kreveta."
"Nisam se ni mislio sakriti ispod kreveta!" ree Ivan lec-nuvi se. "Samo u kupaonicu."
"Ne gubi vrijeme. Garantiram ti da e biti toliko paljbe da e se moi povui posve neopaeno." Miles podigne glas. "Uite!"
Stvarno je to bio grof Vorkosigan. Prikovao je sina oima hladnim i sivim poput ledenjaka za vrijeme oblanoga dana i poeo bez uvoda: "Miles, to si uinio toj djevojci da se rasp" Prekinuo se kad mu je pogled pao na Ivana, koji je stajao u stavu mirno ukoen kao strailo. Glasu grofa Vorkosigana vrati se malo normalniji ton. "Oh, prokletstvo, nadao sam se da se veeras neu spotaknuti o tebe. Mislio sam da e biti u nekom sigurnom kutku, opijajui se mojim vinom"
Ivan nervozno salutira. "Sire. Ujae, Aral. Je li, ovaj, je li moja majka razgovarala s vama, gospodine?"
"Jest", uzdahne grof Vorkosigan. Ivan problijedi. Miles shvati da Ivan nije primijetio kako se ispod polusputenih kapaka njegov otac dobro zabavlja.
Miles zamiljeno prijee prstom po grliu prazne boce. "Ivan mi je izraavao suosjeanje zbog mojih ozljeda, Sire." Ivan potvrdno kimne.
"Razumijem", ree grof Vorkosigan suho  a Miles osjeti da stvarno i jest tako. Hladnoe je u potpunosti nestalo. Grof Vorkosigan opet uzdahne, pa se obrati Ivanu tonom blage, retorike pritube. "Gotovo pedeset godina vojne i politike slube i to sam ja? Bauk kojim se plai djeake  poput Babe Jage koja jede samo zloestu djecu." On rairi ruke i doda cinino: "Buu. Smatraj se prekorenim i idi. Idi, djeae."
"Da, Sire." Ivan opet salutira, djelujui kao da mu je uvelike laknulo.
"I prestani mi salutirati", doda grof Vorkosigan mnogo otrijim glasom. "Jo nisi asnik." inilo se da je po prvi put primijetio Ivanovu uniformu. "Zapravo"
"Da, Sire. Ne, Sire." Ivan krene opet salutirati, zaustavi se, djelujui zbunjeno, pa pobjegne. Usne grofa Vorkosigana se trnu.
A ja nikad nisam mislio da u biti zahvalan Ivanu, pomisli Miles. "Neto ste govorili, Sire?" potakne oca.
Grofu Vorkosiganu trebalo je nekoliko trenutaka da sredi misli nakon diverzije koju je osigurao njegov mladi roak. On pone opet, ovaj put tie. "Zato je Elena plakala, sine? Nisi je, ovaj, gnjavio, zar ne?"
"Ne, Sire. Znam kako je izgledalo, ali nije bilo tako. Dajem ti asnu rije, ako eli."
"Nije potrebno." Grof Vorkosigan privue stolicu. "Vjerujem da se nisi natjecao s onim idiotom Ivanom. Ali, ovaj  betanska seksualna filozofija tvoje majke ima svoje mjesto  na Koloniji Beta. Moda e ga imati i ovdje, jednoga dana. Ali elio bih naglasiti da Elena Bothari nije primjeren zamorac." "Zato ne?" ree Miles naglo. Grof Vorkosigan podigne obrve. "Hou rei", objasni Miles brzo, " zato bi ona morala biti toliko  toliko suzdrana. Pratilje su joj ve nasmrt dojadile. Ona bi mogla biti bilo to. Pametna je i  i zgodna je i mogla bi me prepoloviti  zato ne bi dobila bolju naobrazbu, na primjer? Narednik za nju ne planira nikakvu viu naobrazbu. Svu uteevinu namijenio je za miraz. I nikad je nikamo ne puta. Vie bi dobila putujui  k vragu, njoj bi to znailo tisuu puta vie nego ijednoj drugoj djevojci koju poznajem." On zastane, pomalo bez daha.
Grof Vorkosigan napui usta i zamiljeno prijee rukom po naslonu stolice. "Sve je to vrlo istinito. Ali Elena  znai naredniku mnogo vie no to mislim da si ti svjestan. Ona mu predstavlja simbol, svega to on zamilja... Nisam siguran kako bih se izrazio. Ona je vaan izvor reda u njegovu ivotu. Dugujem mu to da titim taj red."
"Da, da, kako se dii i prilii, znam", ree Miles nestrpljivo. "Ali ne moe njemu dugovati sve, a njoj nita!"
Grof Vorkosigan je izgledao uznemireno. On opet pone: "Dugujem mu svoj ivot, Miles. I ivot tvoje majke. Vrlo doslovno, sve to sam bio i sve to sam u posljednjih osamnaest godina uinio za Barravar dugujem njemu. A dugujem mu i tvoj ivot, dvaput, a samim time i svoj duevni mir  onoliko koliko ga uope imam, kako bi to rekla tvoja majka. Ako on odlui naplatiti taj dug, nee biti kraja." On zamiljeno protrlja
usne. "Takoer  nee koditi da to naglasim  radije bih u ovom trenutku izbjegao bilo kakvu vrstu skandala u svom kuanstvu. Moji protivnici uvijek tragaju za neim to bi im omoguilo da me imaju u aci, za nekakvom polugom kojom bi me pomakli. Nadam se da nee dopustiti da ba ti postane jedna takva poluga."
A koji se to vrag ovog tjedna dogaa u vladi, zapita se Mi-les ponovo. Ne daje ba vjerojatno da e mi itko rei. Barun Miles Naismith Vorkosigan. Zanimanje: sigurnosni rizik. Hobiji: padanje sa zidova, razoaravanje bolesnih starih ljudi na samrti, tjeranje mladih djevojaka u pla... Ceznuo je da barem izgladi stvar s Elenom. Ali jedino to mu je padalo na pamet a to bi umirilo njene matom izazvane strahove bilo bi da doista pronae taj vraji grob a, koliko je iz svega mogao procijeniti, on se vjerojatno nalazi na Escobaru, meu grobovima est ili sedam tisua ostalih ratnih rtava koje su tamo tako davno pale.
Izmeu otvaranja usta i izgovaranja rijei opsjedne ga plan. Sto je rezultiralo time da je posve zaboravio to se bio spremao rei, pa je na trenutak sjedio otvorenih ustiju. Grof Vorkosigan podigao je obrve u uljudnoj upitnoj gesti. Ono to je Miles napokon rekao bilo je: "Je li se u zadnje vrijeme itko uo s bakom Naismith?"
Oi grofa Vorkosigana se suzie. "udno da sije spomenuo. Tvoja majka ve nekoliko dana prilino esto govori o njoj."
"Ima smisla, s obzirom na okolnosti. Premda je baka takva zdrava stara vrana  pretpostavljam da svi Betanci oekuju da e doivjeti stotinu i dvadeset. Oni misle da im je to jedno od graanskih prava."
Milesova betanska baka, sedam skokova kroz crvotoine i tri tjedna putovanja odavde, i to najkraim putom  preko Escobara. Paljivo odabran komercijalni putniki brod mogao bi ukljuivati i zaustavljanje na Escobaru. Dovoljno vremena za malo turizma  malo istraivanja. To bi se moglo izvesti dovoljno suptilno, ak i uz Botharija koji mu gleda preko ramena. Sto bi moglo biti prirodnije nego da deko kojeg zanima
vojna povijest ode u malo hodoae do grobova vojnika njegova cara, moda ak i da zapali malu posmrtnu rtvu? "Sire", pone on, "mislite li da bih mogao"
"Sine", pone grof Vorkosigan u istome trenutku, "kako bi ti se svialo da zamijeni svoju majku" "Ispriavam se", i: "Nastavite, Sire."
"Namjeravao sam rei", nastavi grof, "da bi ovo moglo biti vrlo prikladno vrijeme za tebe da opet posjeti svoju baku Naismith. Prolo je, koliko  gotovo dvije godine otkako si bio na Koloniji Beta? I premda Betanci oekuju da e doivjeti sto i dvadesetu  pa, nikad se ne zna."
Miles otpetlja svoj jezik i uspije ne skoiti u zrak. "Kakva divna zamisao! Ovaj  bih li mogao povesti Elenu?" Obrve se opet podigoe. "to?"
Miles prebaci noge na pod, ustane, i pone se vui gore-dolje po sobi, nesposoban izdrati u mirovanju navalu planova koji su mu bujali u glavi. Priutiti Eleni putovanje izvan planeta? Boe, postao bi herojem u njenim oima, visok dobrih dva metra, poput Vorthalije Odvanog. "Da, svakako  zato ne? Bot-hari e ionako biti sa mnom  tko bi joj mogao biti boljom pratiljom od njezina vlastitog oca? Tko bi se mogao buniti?"
"Bothari", ree grof Vorkosigan bez okolianja. "Ne mogu si zamisliti da bi se on zagrijao za ideju da Elenu izloi utjecajima Kolonije Beta. Konano, on je vidio kako je tamo. A uzevi u obzir da poziv dolazi od tebe, u ovoj situaciji, uope nisam siguran da bi ga on smatrao primjerenim."
"Mmm." Povlaenje nogu, okret, povlaenje nogu. Lampica! "Onda je neu pozvati!"
"Ah." Grof Vorkosigan se opusti. "Pametno, siguran sam..." "Zamolit u majku da je pozove. Da ga vidim da se pobuni protiv toga!"
Grof Vorkosigan ispusti iznenaeni smijeh. "Podmuklo, deko!" Ali ton njegova glasa bio je odobravajui. Milesovo srce uzleti.
"Ta ideja o putovanju je zapravo njezina, nije li, Sire?" upita Miles.
"Pa jest", prizna grof Vorkosigan. "Ali, zapravo, bilo mi je drago kad je to predloila. To bi mi  smanjilo brige, kad bih znao da e sljedeih nekoliko mjeseci biti na sigurnom na Koloniji Beta." On ustane. "Morat e me ispriati. Dunost zove. Moram ii ispipati onog razuzdanog gmizavca Vordrozdu, za dobrobit slave Carstva." Izraz gaenja na njegovu licu govorio je sve. "Iskreno govorei, radije bih se negdje u kutu opijao s onim idiotom Ivanom  ili razgovarao s tobom." Pogled oiju njegova oca toplo je poivao na njemu.
"Posao je na prvome mjestu, naravno. Razumijem." Grof Vorkosigan zastane i podari mu udan pogled. "Onda ne razumije nita. Moj ti je posao natetio ve na samome poetku. Zao mi je, ao mi je to je napravio ovakvu zbrku za tebe"
Zbrku od mene, pomisli Miles. Reci ono to stvarno misli, prokleto mu bilo.
"nikad nisam elio da bude tako." On kimne i povue se.
Opet mi se ispriava, pomisli Miles jadno. Ispriava se meni za mene. Stalno mi govori da je sve u redu  a onda mi se ispriava. Nedosljedno, oe.
Opet je poeo vui noge gore-dolje po sobi, a bol mu je izletjela u obliku rijei. Bacao ih je u gluha vrata. "Natjerat u te da povue tu ispriku! Dobro mije, kvragu! Natjerat u te da to uvidi. Tako u te natrpati ponosom na mene da nee ostati mjesta za tvoj dragocjeni osjeaj krivnje! Dajem ti rije kao Vorkosigan. Kunem se, oe", glas mu padne do apta. "Djede. Nekako, ne znam kako..."
On napravi jo jedan okret po praznoj sobi, padajui natrag u sebe, osjeajui kako mu je hladno i kako mu se oajniki spava. Nered od mrvica, jedna prazna vinska boca, jedna otvorena i puna. Tiina
"Tako znai, opet razgovara sam sa sobom u praznoj sobi", proape on. "Jako lo znak, zna."
Noge su ga boljele. On zagrli drugu bocu i legne s njom.
PETO POGLAVLJE
"Vidi, vidi", rekao je vitki betanski carinski slubenik u sarkastinoj simulaciji radosnog uzvika. "Pa to je narednik Bothari s Barravara. A to ste mi ovaj put donijeli, narednice? Nekoliko protupjeakih nuklearnih granata koje ste zaboravili u stranjem depu? Par mazerskih topova koji su vam se sluajno pomijeali s priborom za brijanje? Gravitacijski imploder koji vam je nekako upao u izmu?"
Narednik je na tu cininu duhovitost odgovorio neim izmeu rezanja i gunanja.
Miles se naceri i prekopa po sjeanju u potrazi za slube-nikovim imenom. "Dobar dan, slubenice Timmons. Jo uvijek ste tu dolje? Bio sam siguran da su vas dosad ve unaprijedili u administraciju."
Slubenik je Milesu uputio poneto pristojnije kimanje glavom u znak pozdrava. "Dobar dan, barune Vorkosigan. Pa, dravna sluba, znate kako je." Pregledao je njihove dokumente i ubacio disk s podacima u svoj prikaziva. "Vae dozvole za noenje oamuta su u redu. Biste li sad, jedan po jedan, proli kroz ovaj skener?"
Narednik Bothari smrknuto se namrtio na napravu i prezrivo mrknuo. Miles mu je pokuao uhvatiti pogled, ali narednik je zadubljeno prouavao neto silno zanimljivo, gore lijevo neodreeno. Proet sumnjom, Miles ree. "Elena i ja emo prvi, mislim."
Elena je prola kroz napravu s ukoenim, nesigurnim smijekom osobe koja predugo zadrava isti izraz lica za fotogra-
firanje, onda se gorljivo nastavi ogledavati naokolo. Premda je to bio samo sumoran podzemni carinski prijelaz, ipak je to drugi planet. Miles se nadao da e Kolonija Beta nadoknaditi razoaravajui fijasko zaustavljanja na Escobaru.
Dva dana pretraivanja dosjea i klipsanja po kii kroz zaputena vojna groblja, glumei pred Botharijem strast za povijesnim detaljima, nisu urodila pronalaskom groba ili nadgrobnog spomenika njene majke. inilo se da Elena osjea olakanje a ne razoaranje neuspjehom njihove tajne potrage.
"Vidi?" apnula je Milesu. "Otac mi nije lagao. Ti ima previe bujnu matu."
Narednikova reakcija potpune dosade tijekom obilaska konano je zatvorila raspravu, morao je priznati Miles. A ipak...
Moda se stvarno radilo o njegovoj prebujnoj mati. to su manje pronalazili, to je Milesu bivalo sve munije. Trae li na groblju krive vojske? I sama Milesova majka promijenila je strane kako bi se na Barravar vratila s njegovim ocem; moda Botharijeva romansa nije tako dobro zavrila. Ali ako je tako, ima li uope smisla traiti po grobljima? Moda bi Eleninu majku trebao potraiti u imeniku komunikatora... Nije se ba usudio to predloiti.
Poalio je to ga je zavjera tiine koja je okruivala Ele-nino roenje bila toliko zastraila da se suzdrao i nije pokuao iscijediti informacije iz grofice Vorkosigan. Pa, kad se vrate kui, prikupit e hrabrost i zahtijevati da mu kae istinu i pustiti da mu njena mudrost bude vodilja pri odluci koliko e od toga proslijediti Botharijevoj keri.
Zasad, Miles zakorai za Elenom kroz skener, uivajui u njenoj zauenosti svime, jedva ekajui da poput arobnjaka izvue iz eira Koloniju Beta, njoj na veselje.
Narednik zakorai kroz napravu. Ona bezobrazno zableji.
Agent Timmons zatrese glavom i uzdahne. "Nikad ne odus-tajete, zar ne, narednice?"
"Ah, ako smijem prekinuti", ree Miles, "dama i ja smo isti, zar ne?" Dobivi kimanje u odgovor, on uzme natrag nji-
hove oamute i svoju putnu dokumentaciju. "Onda idem pokazati Eleni luku dok vas dvojica raspravite svoje, ovaj, razlike u pogledima. Narednice, prtljagu moete donijeti kad agent zavri s njom. Nai emo se u glavnoj dvorani."
"Neete" pone Bothari.
"Sve e biti u savrenome redu", uvjeri ga Miles s visoka, pa zgrabi Elenu za lakat i odvue je prije no to je njegov tjelohranitelj stigao izrei jo koji prigovor.
Elena pogleda preko ramena. "Zar moj otac stvarno pokuava prokrijumariti neko skriveno oruje?"
"Oruja. Vjerujem daje tako, da ", ree Miles ispriavajui se. "Nisam ga ovlastio za to, a ionako mu nikad ne uspije, ali pretpostavljam da se bez neega ubojitog osjea kao gol. Ako Betanci tue oruje otkrivaju tako lako kao nae, onda stvarno nemamo o emu brinuti."
Promatrao ju je ispod oka kad su uli u glavnu dvoranu, i zadovoljno vidio kako je ostala bez daha. Zlatno svjetlo, istovremeno sjajno i udobno, slijevalo se iz golemog visokog svoda na veliki tropski vrt s tamnim raslinjem, koji je odisao ivotom cvijea i ptica, uborio fontanama.
"Kao da zakorai u divovski terarij", primijeti ona. "Osjeam se kao veliki rogati skakavac."
"Tono", sloi se on. "Zooloki vrt Sillica odrava ovaj vrt. To je jedno od njihovih proirenih stanita."
Odetali su prema dijelu preputenome malim duanima. On je paljivo usmjeravao Elenu, pokuavajui odabrati stvari u kojima bi ona mogla uivati i istovremeno izbjei katastrofalni kulturoloki ok. Onaj duan sa seksualnim pomagalima vjerojatno bi ipak bio malo previe za njen prvi sat na ovom planetu, koliko god je Elena privlana kad pocrveni. U svakom sluaju, proveli su nekoliko ugodnih minuta u naj-neobinijoj trgovini kunim ljubimcima. Zdrav gaje razum u zadnji as sprijeio da joj naprti nezgodan dar u obliku velikog kukuljavog taucetanskog bisernog gutera, blistavog poput dragulja, koji joj je zapeo za oko. Guter je imao prilino
strogo odreene prehrambene potrebe a, osim toga, Miles nije bio posve siguran je li ta pedesetkilogramska zvijer odgojena za ivot u kui. Lunjali su du balkona iznad velikog vrta gdje je Miles za oboje, umjesto ludog gutera, kupio razumni sladoled. Sjeli su ga pojesti na klupe postavljene uz ogradu.
"Ovdje sve djeluje tako slobodno", rekla je Elena, oblizujui prste i gledajui oko sebe sjajnim oima. "Ne vidi posvuda samo vojnike i straare. ena  ena bi ovdje mogla biti bilo to."
"Ovisi o tome to podrazumijeva pod slobodno'", ree Miles. "Oni trpe pravila koja mi kod kue nikad ne bismo tolerirali. Trebala bi vidjeti kako svi zauzimaju svoja mjesta tijekom vjebi za sluaj nestanka energije ili uzbune zbog pjeane oluje. Oni nemaju praznog prostora za  ne znam kako bih to nazvao  drutveno neprilagoene?"
Elena mu uputi zbunjen osmijeh, ne shvaajui. "Ali svi oni sami dogovaraju svoje brakove."
"Ali jesi li znala da moraju imati dozvolu da bi imali dijete? Prvo je besplatno, ali nakon toga..."
"To je apsurdno", primijeti ona rastreseno. "Kako bi uope bilo mogue osigurati provoenje takvoga zakona?" Oito je svoje pitanje smatrala prilino drskim, jer se brzo ogledala oko sebe kako bi se uvjerila da narednik nije nigdje u blizini.
Miles uini isto. "Trajni kontraceptivni implantati za ene i hermafrodite. Treba im dozvola da ga daju odstraniti. Takav je obiaj, u pubertetskoj dobi  djevojicama ugrade implan-tat, probue ui, i... ovaj" Miles je otkrio da ni on nije imun na crvenjenje, pa brzo nastavi, "prorezu himen, sve u istom posjetu lijeniku. Obino se poslije toga odri obiteljska proslava  neka vrst prijelaznog rituala. Na taj nain se zna daje djevojka dostupna, po uima..."
Sad gaje sluala s potpunom panjom. Ruke su joj se prik-rale naunicama, a lice joj je postalo ne samo ruiasto ve arko crveno. "Miles! Hoe li oni misliti da sam ja"
"Pa, naprosto za sluaj  ako te itko gnjavi, mislim kad ja ili tvoj otac nismo u blizini, ne boj im se rei neka se nose.
Tako e i uiniti. Ovdje se takav pristup ne smatra uvredljivim. Ali mislio sam da bi bilo bolje da te upozorim." Grizao je zglobove prstiju, a oko oiju su mu se stvarale borie smijeha. "Zna, ako sljedeih est tjedana ima namjeru hodati naokolo s rukama preko uiju..."
Ona brzo vrati ruke u krilo i osine ga pogledom. "Stvari znaju biti strano udne, znam", ree on, ispriavajui se. Na trenutak ga smete uareno sjeanje na to koliko udne mogu biti.
Bilo mu je petnaest godina kad je radi kolovanja otiao na jednogodinji boravak na Koloniju Beta i po prvi se put u ivotu obreo u situaciji koja kao daje nudila neograniene mogunosti za seksualne intimnosti. Ta se iluzija brzo razbila kad je otkrio da su najprivlanije djevojke ve zauzete. Ostatak je bio nekako ravnomjerno podijeljen na dobroiniteljice, blago perverzne/znatieljne, hermafrodite i deke.
Nije elio biti objektom neijeg dobroinstva, a otkrio je da je previe Barravarac za zadnje dvije kategorije. Dovoljna mu je bila kratka veza s djevojkom iz kategorije blago perverznih/ znatieljnih. Njena opinjenost neobinou njegova tijela konano gaje uinila jo svjesnijim svoga izgleda no stoje to na Barravaru bilo uspjelo najotvorenijem gaenju i estokim predrasudama prema tjelesnim nedostacima. Svejedno, nakon to je otkrila da su njegovi seksualni organi razoara-vajue normalni, djevojka se izgubila.
Veza je, za Milesa, zavrila uasavajuom crnom depresijom koja se tjednima produbljivala, dosegnuvi napokon svoj vrhunac jedne noi kad mu je narednik po trei  i najtajniji  put spasio ivot. U njihovu neujnom otimanju za no Miles je dvaput porezao Botharija, sluei se histerinom snagom protiv narednikove oprezne bojazni da mu ne slomi kosti. Visoki ga je ovjek napokon uspio dohvatiti tako da se nije mogao micati i drao ga sve dok se Miles nije konano slomio, jecajui mrnju prema samome sebi u narednikova okrvavljena prsa, sve dok ga na kraju nije umirila ista iscrpljenost. ovjek koji ga je bio nosio u djetinjstvu, prije no
to je u dobi od etiri godine Miles konano prohodao, i taj ga je put poput djeteta odnio u postelju. Bothari se pobrinuo za svoje rane i nikad poslije nije ni spomenuo taj incident.
Petnaesta godina nije bila ba dobra. Miles je bio odluan u namjeri daje ne ponovi. Stisak njegove ruke na ogradi balkona se pojaao, u raspoloenju besciljne odlunosti. Besciljne, poput njega samoga; i samim time beskorisne. Namrtio se u crni zdenac svojih misli i na trenutak se ak i sjaj Kolonije Beta inio tupim i sivim.
U blizini je stajalo etvero Betanca, uzaludno pokuavajui priguiti glasan ton svoje rasprave. Miles se napola okrenuo oko sebe kako bi pored Elenina lakta mogao bolje vidjeti. Elena je poela govoriti  neto o njegovoj rastresenosti. On odmahne glavom i podigne dlan, molei za tiinu. Ona se pokori, znatieljno ga promatrajui.
"Dovraga", govorio je krupan ovjek u zelenom sarongu. "Nije me briga kako e to uiniti, ali elim da se tog luaka makne s mog broda. Zar ga ne moe zauzeti na prepad?"
ena u uniformi betanske slube osiguranja odmahne glavom. "Gledaj, Calhoune, zato bih riskirala ivote svojih ljudi za brod koji je ionako praktiki za otpad? Nije to kao da ima taoce ili neto takvo."
"Imam ekipu s metalnog otpada koja eka i naplauje tarifu i pol za prekovremeni rad. On je tamo gore ve tri dana  mora valjda ponekad i spavati ili otii na zahod ili nekakvu takvu prokletu stvar", bunio se civil.
"Ako je tako totalno lud kao to tvrdi, onda bi ga pokuaj prepada vjerojatno najlake gurnuo preko ruba. ekaj njegov potez." ena iz osiguranja okrenula se ovjeku u golublje si-vocrnoj uniformi jedne od veih komercijalnih svemirskih linija. Njegovi srebrni sijedi zalisci kao da su odraavali trostruke srebrne krugove njegova pilotskog neurolokog implantata na sredini ela i na sljepoonicama. "Ili porazgovaraj s njim. Zna ga, on je lan tvoga sindikata, zar ne moe s njim nai neki zajedniki jezik?"
"A, ne, nee", pobuni se pilot. "Nee ovoga istovariti na moja lea. Ionako ne eli razgovarati sa mnom, jasno je to naglasio."
"Ti si ove godine u Odboru, mora imati nekakav autoritet
  zaprijeti da e povui njegovu pilotsku dozvolu ili neto slino."
"Arde Mayhew moda jo uvijek jest u Bratstvu, ali ve je dvije godine u minusu sa svojim davanjima, dozvola mu je ionako ve na klimavim nogama i  iskreno govorei  mislim da e je ova epizoda okonati. Bit cijele ove papazjanije jest to to jednom kad i posljednji RG brod ode na otpad", pilot kimne prema krupnome civilu, "on vie nee moi biti pilot. Na lijenikom su odbili njegovu molbu za novi implantat
 ne bi mu bio ni od kakve koristi ak ni da ima novaca za to. A ja prokleto dobro znam da nema. Proli je tjedan pokuao od mene posuditi novac za stanarinu. Bar je rekao da je za stanarinu. Vjerojatnije za onaj napoj koji pije."
"Jesi li mu dao?" upitala je ena u plavoj uniformi luke administracije.
"Pa jesam", odvrati pilot neraspoloeno. "Ali rekao sam mu da je to definitivno zadnja posudba. Svejedno..." on se namrti gledajui u svoje izme, pa prasne: "Radije bih ga vidio kao zavrava u bljetavom plamenu slave nego da umire zato to su ga nasukali! Znam kako bih se ja osjeao kad bih znao da nikada vie neu izvesti nijedan skok..." Stisnuo je usne, istovremeno obrambeno i napadaki, prema predstavnici luke administracije.
"Svi piloti su ludi", promrmlja ena iz osiguranja. "Posljedica tog buenja mozgova."
Miles je prislukivao, besramno opinjen. inilo se daje ovjek o kojemu su govorili takoer izopenik poput njega samoga, gubitnik u nevolji. Skoni pilot za prolaz kroz crvoto-inu crne rupe, sa zastarjelim spojnim sistemom u svome mozgu, koji e uskoro postati tehnoloki viak, zatvoren u svome starom brodu, branei se od ekipe za rezanje otpadnog metala  kako? pitao se Miles.
"U plamenu slave, bolje reci u plamenu prometnih nesrea", poali se slubenica luke.
"Ako ostvari svoje prijetnje, unutarnje orbite e danima biti prepune otpada. Morat emo ih zatvoriti  oistiti" okrenula se civilu, zavravajui krug, "i pametnije bi vam bilo povjerovati da to nee ii na raun mog odjela! Pobrinut u se da vaa kompanija dobije raun, pa makar morala ii sve do Ministarstva pravosua."
Operater za preradu otpadnih metala problijedi, pa pocrveni. "Va odjel i jest toj kratko spojenoj nakazi dao pristup u moj brod", zarei on.
"Rekao je da su mu unutra ostale neke osobne stvari", branila se ona. "Nismo znali da namjerava izvesti neto ovakvo."
Miles si predoi ovjeka uurenog u svom polumranom skrovitu, bez ikoga na svojoj strani, poput posljednjeg preivjelog nakon beznadne opsade. Njegova se aka nesvjesno stisne. Prialo se daje njegov predak, general grof Selig Vor-kosigan razbio uvenu opsadu Vorkosigan Surleaua sluei se samo aicom odabranih vazala i podvalom.
"Elena", proape on ustro, smirujui njenu uzrujanost, "prati me i ne govori nita."
"Hm?" promrmlja ona, zateena.
"Ah, dobro, gospoice Bothari, tu ste", ree on glasno kao daje upravo doao. Pokupio ju je sa sobom i odmarirao prema grupi.
Znao je da e stranci teko moi odrediti njegovu dob. Na prvi pogled, njegova bi ih visina navodila da ga smatraju mladim nego to jest. Na drugi, njegovo bi ih lice  pomalo tamno uslijed izrasta na bradi unato pomnom brijanju, te preranih bora od dugotrajnog i intimnog druenja s boli  navodilo da precijene njegovu dob. Ve je prije bio otkrio da lako moe ravnoteu nagnuti na jednu ili drugu stranu, samo mijenjajui nain ponaanja. Prizvao si je u pomo deset generacija ratnika i proizveo svoj najotriji osmijeh.
"Dobar vam dan, dame i gospodo", pozdravio je. Odgovorila su mu etiri zabuljena pogleda s razliitim izrazima zbu-
njenosti. Uglaenost mu se umalo smrvila pod njihovim naletom, ali zadrao je poloaj. "Reeno mi je da mi netko od vas moe rei gdje bih mogao nai pilotskog asnika Ardea May-hewa."
"Tko ste dovraga vi?" zarei operater za preradu otpada, oigledno naglas izraavajui misli svih lanova grupe.
Miles se glatko nakloni, jedva se suzdravajui da ne zamahne zamiljenim platem. "Barun Miles Vorkosigan od Barrava-ra, vama na usluzi. Ovo je moja suradnica, gospoica Bothari. Nisam mogao preuti  vjerujem da bih vam mogao pomoi, ako mi to dopustite..." Stojei pored njega Elena je zbunjeno podigla obrve uvi svoj novi, pa makar i neodreen, slubeni poloaj.
"uj, mali", pone luka administratorica. Miles podigne pogled ispod sputenih obrva, uputivi joj svoju najbolju imitaciju vojnikog sijevanja oima generala grofa Piotra Vor-kosigana.
"gospodine", ispravi se ona. "to, ovaj  zato vam treba pilotski asnik Mayhew?"
Miles trne bradom prema gore. "Ovlaten sam da mu vratim dug." Sam se bio ovlastio, otprilike prije desetak sekundi... "Netko duguje novac Ardeu?" upita operater, zapanjen. Miles se uspravi do pune visine, isijavajui uvrijeenost. "Ne novac", zarei, kao da on nikad ne bi ni prstom taknuo takvu gadost. "Radi se o dugu asti."
Luka administratorica je izgledala kao daje se to dojmilo, unato oprezu; pilotski asnik djelovao je zadovoljno. ena iz osiguranja izgledala je sumnjiavo. Operater je izgledao izrazito sumnjiavo. "Kakve ja imam koristi od toga?" upita on otvoreno.
"Mogu nagovoriti pilota Mayhewa da napusti va brod", ree Miles, gledajui kako se put otvara pred njim, "ako mi omoguite da se s njim naem licem u lice." Elena je progutala slinu; oinuo ju je gotovo nezamjetljivim pogledom stisnutih oiju.
etvero Betanaca razmijenilo je poglede, kao da odgovornost mogu prebaciti jedan drugome pukim sretanjem oiju. Pilotski asnik napokon ree: "Pa, kvragu sve. Ima li netko neku bolju ideju?"
U kontrolnome sjedalu putnikog shuttlea sjedokosi stariji pilotski asnik progovori  opet  u svoju komkonzolu. "Arde? Arde, ovdje Van. Odgovori mi, molim te. Doveo sam nekoga da porazgovara s tobom. On e se ukrcati na brod. Dobro, Arde? Nee napraviti nita glupavo, zar ne?"
Tiina je bila jedini odgovor. "uje li vas on?" upita Miles.
"Njegova nas komkonzola prima. Moemo samo nagaati je li zvuk utian, je li on uope tamo, je li budan ili nije."
"iv sam", zagunda odjednom promukao glas iz zvunika, zatekavi ih obojicu. Nije bilo slike. "Ali ti nee biti, Van, ako pokua stupiti na moj brod, ti prevarantski dvolini kukin sine!"
"Neu ni pokuati", obea stariji pilotski asnik. "Samo gospodin, ovaj, barun Vorkosigan."
Nastala je mrgodna tiina, ako se statiki um moe tako opisati. "On ne radi za onu krvopiju Calhouna, zar ne?" upita glas iz zvunika sumnjiavo.
"On ne radi za nikoga", umirujue e Van.
"Niti za Odjel mentalnog zdravlja? Nee meni ni blizu netko s prokletim pitoljem na strelice  prije u nas sve raz-nijeti do pakla..."
"On ak nije ni Betanac. Barravarac je. Kae da te traio." Opet tiina. Potom glas, nesiguran, upitan. "Nisam duan
nijednome Barravarcu  bar mislim... ak ni ne poznam niti
jednog Barravarca."
udan osjeaj pritiska i blagi 'klik' s vanjske strane trupa kad su se spojili s trupom starog teretnjaka. Pilot je mahnuo prstom signalizirajui Milesu, a Miles je osigurao spojeve poklopca zrane ustave. "Spremno", povie.
"Sigurni ste da elite to uiniti?" apne pilotski asnik. Miles kimne. Bijeg od Botharijeve pretjerane brige bio je pravo malo udo. On oblizne usne i naceri se, uivajui u odu-evljavajuem osjeaju besteinskoga stanja i straha. Oslanjao se na to da e Elena, dolje na planetu, sprijeiti bilo kakvu uzbunu.
Miles otvori poklopac. Nalet zraka kad se tlak unutar dva broda izjednaio. Zurio je u tunel mraan poput roga. "Imate runu svjetiljku?"
"Tamo na stalku", pokae pilot.
Uzevi je, Miles oprezno ulebdi u cijev. Tama je uala pred njim, skrivajui se u uglovima i gurajui se za njim kad bi proao. Polako se vukao prema prostoriji za navigaciju i komunikaciju, gdje bi se, po pretpostavci, trebala skrivati njegova lovina. Udaljenost je zapravo bila mala  prostorije za posadu bile su male, jer je veinu broda zauzimao skladini prostor  ali potpuna je tiina njegovu putovanju davala privid duine. Nedostatak gravitacije je sad ve imao uobiajen uinak i poalio je zadnju stvar koju je pojeo. Vanilija, pomisli; trebao sam uzeti sladoled od vanilije.
Ispred njega se kroz otvorena vrataca razlijevalo prigueno svjetlo u hodnik. Prilazei mu, Miles glasno proisti grlo. Kad se sve uzme u obzir, moda bi ipak bilo bolje da ne iznenadi tipa.
"Pilot Mayhew?" zazove tiho i povue se do vrata. "Zovem se Miles Vorkosigan i traim  traim" to dovraga trai? Ah, kvragu. Ubrzaj stvar. "Traim oajne ljude", zavri u stilu.
Pilot asnik Mayhew sjedio je zavezan u svojem pilotskom sjedalu poput ake jada. U krilu je stiskao pilotsku kacigu, mekanu plastinu bocu dopola punu tekuine otrovne bri-ljantnozelene boje i neku kutiju s prekidaem na vrhu, na-vrat-nanos spojenu pagetolikom masom ica za napola ras-porenu kontrolnu plou. Gotovo jednako fascinantan kao i sama kutija bio je mraan, tanak i, po betanskim zakonima vrlo ilegalan, igleni pitolj. Mayhew je nateenim i zakrvavljenim
oima trepnuo prema prikazi na vratima i protrljao trodnevnu bradu rukom u kojoj je jo uvijek drao pitolj. "Je, zbilja?" odvrati nejasno.
Milesovu panju na trenutak je odvukao iglenjak. "Kako ste to uspjeli provercati kroz betansku carinu?" upita tonom iskrena divljenja. "Ja nikad nisam uspio prokrijumariti ni praku."
Mayhew se zagledao u iglenjak u svojoj ruci kao da ga je upravo otkrio, poput bradavice koja je izrasla neopazice. "Kupio sam ga jednom na Jacksonovu Skrovitu. Nikad ga nisam ni pokuao iznijeti iz broda. Da sam pokuao, vjerojatno bi mi ga bili oduzeli. Tamo dolje ti sve uzmu." On uzdahne.
Miles sklizne u sobu i smjesti se lebdei prekrienih nogu, nadajui se da se to smatra pristojnom, neprijeteom vrstom poze za sluanje. "Kako ste se uvalili u ovo?" upita, uz pokret glavom kojim je obuhvatio brod, situaciju i Mayhewovo krilo puno raznih stvarica.
Mayhew slegne ramenima. "Peh. Uvijek sam imao peh. Ona nesrea s RG-om 88  vlaga iz razbijenih amfornih cijevi natopila je vree s dalom koje su se nadule i rascijepile oplatu i zapoele cijelu tu stvar. Luki kapetan nije ak ni dobio po prstima. Kvragu, ono to jesam ili nisam popio nije imalo nikakve veze s tim!" On mrcne i potegne rukavom preko zajapurena lica, djelujui opasno blizu suza. Sto je vrlo uznemirujui prizor kad se radi o ovjeku koji se, po Milesovoj procjeni, pribliavao etrdesetoj. Ali umjesto toga, Mayhew potegne iz boce, a onda ga neki ostatak lijepog ponaanja ponuka da ponudi i Milesu.
Miles se uljudno nasmijei i prihvati bocu. Bi li trebao iskoristiti tu priliku i rijeiti se pia u interesu otrenjivanja Mayhewa? Taje ideja imala i loe strane, u besteinskom stanju. Pie bi moralo biti izliveno u neto drugo  ako ne eli cijeli svoj posjet provesti u izmicanju lebdec'im kuglicama bog-te-pita-ega. A bilo bi to teko izvesti kao nesretan sluaj. Razmiljajui o tome, on proba gutljaj, u interesu znanstvenih istraivanja.
Jedva je uspio suspregnuti napad guenja u slobodnome padu. Gusto, zelenobiljno, slatko poput sirupa  gotovo mu se eludac digao od slatkoe  vjerojatno ezdeset posto istog etilnog alkohola. Ali od ega je ostatak? arilo ga je u je-njaku, natjeravi ga da se odjednom osjeti poput ivog prikaza probavnog sustava na kojemu su razliiti dijelovi istaknuti obojenim svjetlima. Sa strahopotovanjem, on obrie grli o svoj rukav i vrati bocu vlasniku, koji je opet smjesti ispod pazuha.
"Hvala", prodahe Miles. Mayhew kimne. "Pa kako" pro-pitio je Miles, pa proisti grlo i nastavi normalnijim glasom: "to planirate dalje uiniti? Kakvi su vai zahtjevi?"
"Zahtjevi?" ree Mayhew. "Dalje? Ne bih  Jednostavno neu dopustiti onom kanibalu Calhounu da ubije moj brod. Nema  nema nita dalje." Njihao je kutiju s prekidaem na svome krilu, poput jadne bogorodice. "Jeste li ikad bili crveni?" iznenada upita.
Milesu bljesne zbunjujua vizija politikih stranki na pradavnoj Zemlji. "Ne, ja sam Vor", ree on, ne ba siguran je li to bio pravi odgovor. Ali inilo se da nije vano. Mayhew nastavi kao da razgovara sam sa sobom.
"Crveno. Crvena boja. Jednom sam bio isto svjetlo, pri skoku do neke zabiti zvane Hespari II. Nema iskustva u ivotu koje je slino skoku. Ako nikad niste jahali na svjetlima u svome umu  na bojama kojima ovjek nikad nije dao imena  nema rijei kojima bi se to moglo opisati. Bolje od snova, ili nonih mora  bolje od ene  bolje od hrane ili pia ili spavanja ili disanja  i jo nas plaaju za to! Jadni zavedeni naivci, u ijim lubanjama nema niega osim protoplazme..." On zakilji mutnim pogledom prema Milesu. "Oh, oprostite. Nita osobno. Jednostavno niste pilot. Nikad vie nisam vozio teret do Hesparija." Njegov se pogled malo jasnije usredotoi na Milesa. "Hej, ti si gadno nadrapao, zar ne?"
"Ne tako gadno kao vi", odvrati Miles iskreno, uzdrman. "Mhm", sloi se pilot. Opet prui bocu.
Zanimljiva stvar, pomisli Miles. to god bilo u toj boci, inilo se da ima posve suprotan uinak od onoga kakav je etilni alkohol obino imao na njega; obino bi ga uspavao. Osjeao se toplo i pun energije, kao da mu je pie teklo ravno do prstiju na nogama i rukama. Vjerojatno je to ono to je Mayhewa dralo budnim tijekom tri dana samoe u ovoj naputenoj konzervi.
"Znai", nastavi Miles prijekorno, "nemate borbeni plan. Niste traili milijun betanskih dolara u sitnim, neoznaenim novanicama, niti ste zaprijetili da ete se sruiti brodom kroz krov svemirske luke, niti ste uzeli taoce, niti... niti ita konstruktivno Samo sjedite tu gore, ubijate vrijeme s tom svojom bocom i uludo tratite svoje mogunosti, a sve radi nedostatka malo ustrajnosti, ili mate, ili neega."
Mayhew trepne na ovo neoekivano stajalite. "Tako mi Boga, Van je jednom u ivotu rekao istinu. Ti nisi iz Odjela za mentalno zdravlje... Mogao bih tebe uzeti za taoca", ponudi on pomirljivo, okreui iglenjak prema Milesu.
"Ne, ne, nemojte", ree Miles brzo. "Ne mogu objasniti, ali  dolje bi napravili frku. To je loa ideja."
"Oh." Vrh pitolja odluta. "Ali svejedno, zar ne shvaa", kucnuo je po kacigi, pokuavajui objasniti, "ono to ja elim, oni mi ne mogu dati. Ja elim skokove. A ne mogu, ne vie."
"Osim u ovom brodu, pretpostavljam."
"Ovaj brod ide na otpad", njegovo je oajanje postalo plo-no, neoekivano racionalno, "im ja vie ne budem mogao ostati budan."
"To je beskorisno gledite", prekori ga Miles. "Primijenite malo logike na svoj problem, ako nita drugo. Mislim ovako: vi elite biti skoni pilot na RG-brodu. Ovo je posljednji takav brod... Znai, ono to vama treba jest ovaj brod. Pa nabavite ga. Budite pilot-vlasnik. Prevozite svoj teret. Jednostavno, vidite? Mogu li dobiti jo malo tog pia, molim?" Miles je otkrio da se ovjek prilino brzo privikne na ogavan okus.
Mayhew je odmahnuo glavom, stiui svoj oaj i svoju kutiju s prekidaem uza se kao to dijete stie poznatu, utjenu
igraku. "Pokuao sam. Pokuao sam sve. Mislio sam da u dobiti zajam. Propalo je, a Calhoun je ionako ponudio vie nego ja." "Oh." Miles mu vrati bocu, osjeajui se probueno kao balon. Zagleda se u pilota, a sad je ve lebdio pod pravim kutom u odnosu na njega. "Pa, sve to ja znam jest da se ne smijete predati. Predaja... ovaj... ocrnjuje vorsku ast." Poeo je pjevuiti melodiju, djeli neke napola zaboravljene balade iz djetinjstva, "Opsade Srebrnog Mjeseca". U njoj se spominjao jedan vorski barun, sjeti se on, i prekrasna arobnica koja je jahala na maginom leteem muaru, a na kraju su zatukli neprijatelje. "Dajte mi jo malo pia! elim o neemu razmisliti. Ako mi se obea, dobar u ti vladar biti...'" "Ha?" ree Mayhew.
Miles shvati daje bio pjevuio naglas, premda tiho. "Nita, oprostite." Lebdio je u tiini daljnjih nekoliko minuta. "U tome je problem s tim betanskim sistemom", ree nakon nekog vremena. "Nitko ne preuzima osobnu odgovornost ni za koga drugoga. Svi ti bezlini, fiktivni, korporativni entiteti  vlada sastavljena od duhova. Ono to vama treba jest vladar koji bi uzeo ma u ruke i presjekao te crvene vrpce birokracije. Poput Vorthalije Odvanog i Trnovitog grmlja."
"Ono to meni treba jest pie", ree Mayhew mrano. "Hm? Oh, oprostite." Miles mu vrati bocu. U pozadini njegova uma oblikovala se ideja, poput maglice koja se poinjala zgunjavati. Jo malo mase i poet e sjajiti, proto-zvijezda... "Imam je!" povie on, iznenada se izravnavi, izazivajui neeljenu vrtnju.
Mayhew se lecnuo, skoro opalivi iglenjakom kroz pod. Nesigurno je pogledao bocu. "Ne, ja je imam", ispravio je.
Miles zaustavi vrtnju. "Bolje da to uinimo odavde. Prvi princip strategije  nikad se nemoj odrei prednosti. Mogu li upotrijebiti vau komkonzolu?" "Za to?"
"Ja u", ree Miles grandiozno, "kupiti ovaj brod. A onda u unajmiti vas da njime pilotirate."
Mayhew je buljio u nevjerici, pogledavajui as Milesa, as bocu. "Imate tako mnogo novaca?"
"Mm... Pa, imam stanovitih izvora... "
Nekoliko minuta rada s komkonzolom rezultiralo je pojavom operaterova lica na ekranu. Miles je svoj prijedlog iznio kratko i jezgrovito. Izraz Calhounova lica etao se od nevje-rice do zaprepatenosti.
"Vi to nazivate kompromisom?" povie on. "Po nabavnoj cijeni! Uz jamevinu od  pa nisam ja neki prokleti trgovac nekretninama!"
"Gospodine Calhoun", ree Miles slatko, "smijem li istaknuti da vi ne birate izmeu moje mjenice i ovog broda. Vi birate izmeu moje mjenice i kie uarenih krhotina."
"Ako otkrijem da ste u dosluhu s tim"
"Nikad ga prije nisam vidio do dananjeg dana", razuvje-ravao gaje Miles.
"Sto ne valja s tim zemljitem?" upita Calhoun sumnjiavo. "Osim injenice daje na Barravaru."
"To je plodno poljoprivredno dobro", odgovori Miles, ne ba posve izravno. "Poumljeno  sto centimetara kie godinje" to bi trebalo upecati jednog Betanca, "jedva tristo kilometara od glavnoga grada."
Niz vjetar, sreom po glavni grad. "I ja sam mu apsolutni vlasnik. Ba sam ga nedavno naslijedio od svog djeda. Samo naprijed, provjerite u barravarskom veleposlanstvu. Provjerite klimatske uvjete."
"Ta kia  ne padne sva u jednom danu ili tako neto?" "Naravno da ne", odvrati Miles, uspravivi se uvrijeeno. Sto nije lako u besteinskom stanju. "Porodina zemlja  u vlasnitvu je moje obitelji ve deset generacija. Moete biti sigurni da u poduzeti sve da pokrijem svoju mjenicu prije no to si dopustim da izgubim svoju rodnu grudu"
Calhoun je nervozno trljao bradu. "Nabavna cijena plus dvadesetpet posto", predloi on.
"Deset posto." "Dvadeset."
"Deset, ili u vas pustiti da se nagaate izravno s pilotskim asnikom Mayhewom."
"OK", zajei Calhoun, "deset posto."
"Dogovoreno!"
Naravno, nije bilo ba tako lako. Ali, zahvaljujui uinkovitosti betanske planetarne informacijske mree, transakcija koja bi na Barravaru trajala danima bila je zavrena za manje od sat vremena, direktno iz Mayhewove kontrolne prostorije. Miles se nije elio odrei prednosti koju im je davala kutija s prekidaem, a Mayhew je  nakon to se oporavio od prvobitnog iznenaenja i nevjerice  utihnuo i nije mu se odlazilo. "uj, mali", progovorio je iznenada, otprilike na sredini zamrene transakcije. "Cijenim to to pokuava uiniti, ali  ali jednostavno je prekasno. Shvaa, kad se spustim tamo dolje, nee se oni na sve ovo samo nasmijati. U luci e me doekati sluba sigurnosti, rame uz rame s patrolom iz Odbora za mentalno zdravlje. Nabacit e mi omamljujuu mreu takvom brzinom  a za mjesec-dva moi e me vidjeti kako hodam naokolo s osmijehom od uha do uha. Svi se uvijek smijee nakon to O.M.Z. obavi svoje..." Beznadno je odmahnuo glavom. "Prekasno je."
"Prekasno nije tako dugo dok die", obrecne se Miles. Provodio je besteinski ekvivalent hodanja gore-dolje po prostoriji, odgurujui se od jednog zida, okreui se u zraku, pa se odgurujui od drugog zida  i tako nekoliko desetaka puta, razmiljajui.
"Imam ideju", ree napokon. "Kladim se da e nam to pribaviti malo vremena, dovoljno da smislimo neto bolje. Problem je u tome to ti, koji nisi Barrayarac, nee razumjeti to radi, a u pitanju su ozbiljne stvari."
Mayhew je bio temeljito zbunjen. "Ha?" "Ovako..." Odgurivanje, okret, odgurivanje. "Ako se zaku-ne na odanost i postane mojim vazalom i vojnikom, priznajui
me za svog gospodara  to je najjednostavniji priseni odnos koji imamo  moda bih te mogao ukljuiti u svoj diplomatski imunitet tree klase. Znam da bih to mogao da si barra-varski podanik. Ali, naravno, ti si betanski graanin. Svejedno, siguran sam da bi i grupi odvjetnika trebalo nekoliko dana da provjere sve te zakone i da otkriju presedane. Ako prisegne, ja bih bio legalno odgovoran za tebe: za tvoju hranu, smjetaj, naoruanje  pretpostavljam da bi se ovaj brod mogao smatrati tvojim naoruanjem  za tvoju zatitu u sluaju da te izazove neki drugi vazal  to teko da je uope i vano ovdje na Koloniji Beta  oh, ima tu i cijela hrpa stvari koje se odnose na tvoju obitelj  usput, ima li ti uope obitelji?"
Mayhew odmahne glavom.
"To pojednostavljuje stvari." Okret, odgurivanje, okret, izravnavanje. "U meuvremenu te ni osiguranje niti O.M.Z. ne bi mogli taknuti, jer bi, pravno gledano, bio dio mene."
Mayhew trepne. "To mi zvui totalno uvrnuto. Gdje moram potpisati? Kako se prijavljuje za to?"
"Sve to mora uiniti jest da klekne i stavi svoje ruke meu moje, te da ponovi dvije reenice. Nisu potrebni ak ni svjedoci, premda se po obiaju uzimaju dvojica." Mayhew slegne ramenima. "Dobro. tima, mali." Odgurivanje, okret, izravnavanje. "Dobro-tima-mali. I mislio sam da nee shvatiti. Ono to sam ti opisao samo je jedan mali dio cijele stvari  to jest, tvoje privilegije. U sve su to ukljuene i tvoje obveze, kao i prava koja ja stjeem nad tobom. Na primjer  samo jedan 'na primjer'  ako u jeku bitke odbije izvriti moju zapovijed, imam pravo zahtijevati tvoju glavu, Na licu mjesta."
Mayhewova se eljust objesi. "Tebi je jasno", ree konano, "da e O.M.Z. i na tebe baciti mreu."
Miles se sarkastino nasmijei. "Ne mogu. Jer da to pokuaju, ja bih mogao pozvati upomo svog suverena, traei zatitu. I dobio bih je. On je prilino osjetljiv na to to tko radi kojemu od njegovih vazala. Oh, to je jo jedna stvar. Ako pos-
tane mojim vazalom, to te automatski stavlja u vezu i s mojim gospodarom  i to u prilino kompliciranu vezu."
"I s njegovim gospodarom, i s gospodarom njegova gospodara itd. pretpostavljam", ree Mayhew. "Znam sve o hijerarhiji inova."
"Pa, ne, ne ide to tako daleko. Ja sam prisegnuti vazal Gre-gora Vorbarre." Miles je shvatio daje, to se Mayhewa ticalo, isto tako mogao govoriti i kineski.
"Tko ti je taj frajer Greg?" upita Mayhew.
"Car. Barrayara", doda Miles, tek toliko da bude siguran da gaje pilot dobro shvatio.
"Oh."
Tipino betanska reakcija, pomisli Miles. Oni ne znaju niiju povijest osim svoje i zemaljske. "Razmisli o tome. To nije neto u to se ovjek uputa olako."
Kad je i zadnji glasovni otisak bio snimljen, Mayhew je paljivo odvojio eksplozivnu kutiju  Miles je zadravao dah  i stariji ih je pilotski asnik otpratio do povrine planeta.
Stariji se pilotski asnik sad Milesu obraao s malo vie potovanja u glasu. "Nisam imao pojma da ste iz tako bogate obitelji, barune Vorkosigan. To je bilo rjeenje problema kakvo sasvim sigurno nisam oekivao. Ali  moda je za barra-yarskog baruna svemirski brod samo jo jedna igraka."
"Ne ba", ree Miles. "Morat u se malo potruditi da isplatim zaduenu svotu. Priznajem, moja je obitelj neko bila vrlo imuna, ali to je bilo Vrijeme izolacije. Ekonomski prevrati na kraju tog doba, kao i rat s Cetagandancima, vie-manje su nas financijski unitili." Nasmijeio se. "Vi svemirci ste nas fino sredili. Kad su se na Barrayaru pojavili prvi meuga-laktiki trgovci, moj je pradjed Vorkosigan mislio da e se basnoslovno obogatiti kupovinom dragulja  znate, dijamanti, rubini, smaragdi  koje su svemirci prodavali tako jeftino. Svu je gotovinu i gotovo polovicu nekretnina uloio u te dragulje. Naravno, dragulji su bili sintetiki, bolji od prirodnih
ali jeftini kao praina  dolo je do burzovnog kraha, a s tim i do pada mog pradjeda. Kau mi da mu moja prabaka to nikada nije oprostila." Mahnuo je rukom prema Mayhewu koji mu je, ve pomalo stjeui naviku, odmah pruio bocu. Miles je ponudi starijem pilotskom asniku, ali ovaj je s gaenjem odbije. Miles slegne ramenima i potegne dobar gutljaj. Nevjerojatno ugodna cuga. inilo mu se da mu i krvoilni, a ne samo probavni sustav sad blista duginim bojama. Osjeao se kao da bi mogao nastaviti jo danima, bez imalo sna.
"Naalost, veina zemlje koju je prodao bila je oko Vorkosi-gan Surleaua, gdje je tlo prilino suho  ne po vaim standardima, naravno  a zadrao je zemlju oko Vorkosigan Vashnoija, koja je bila bolja."
"Pa zato onda naalost'?" upita Mayhew.
"Pa, zato stoje Vashnoi bio politiko sjedite Vorkosiganovih i zato to je svaki komadi tla i svako zrnce praine na njemu bilo nae  a bilo je to i prilino vano industrijsko i trgovako sredite. Zbog vane uloge koju su Vorkosigani odigrali u ratu, Cetagandanci su uzeli taj grad za taoca. Duga je to pria, ali na kraju su unitili cijeli grad. Sad je to samo velika rupa u tlu. Jo uvijek se za oblanih noi moe vidjeti blijedo svjetlucanje, ak i s udaljenosti od dvadesetak kilometara."
Pilot glatko spusti shuttle na dok.
"Hej", ree Mayhew iznenada. "To zemljite koje ste imali oko Vorkosigan neto.."
"Vashnoija. I koje jo imamo. Stotine kvadratnih kilometara, veinom niz vjetar, da?"
"Je li to ono isto zemljite" lice mu se ozarilo, kao kad nakon duge, duge noi opet izie sunce, "je li to isto ono zemljite koje si dao kao jamevinu" poeo se smijati, oarano, ispod glasa. Kad su izili iz letjelice, nastavio je: "Je li to jamevina koju si dao onom ljigavcu Calhounu za moj brod?"
"Caveat emptor", nakloni se Miles. "Provjerio je klimatske uvjete; nije mu ni palo na pamet da provjerava radioaktivnost. Ni on vjerojatno ne zna niiju drugu povijest osim betanske."
Mayhew je sjeo na pod, smijui se tako jako da je elom gotovo doticao tlo. U njegovu je smijehu bilo malo previe histerije  konano, nije spavao nekoliko noi... "Mali", vikne on, "popij jednu na moj raun!"
"Namjeravam mu platiti, razumije", objasni Miles. "Hektari koje je on odabrao jednog bi dana nekom mom nasljedniku mogli postati nimalo lijepa rupa usred zemljovida  za nekoliko stotina godina, kad se tlo ohladi. Ali ako Calhoun postane pohlepan ili krene navaljivati da ga isplatim  pa, dobit e ono to zasluuje."
Prema njima su urnim korakom ile tri grupice ljudi. inilo se daje Bothari napokon uspio proi carinsku provjeru, jer on je predvodio prvu grupu. Ovratnik mu je bio raskopan, a odjea zguvana. Opa, izgleda da su ga svukli do koe i pretresli  to mu je sasvim sigurno potpuno unitilo raspoloenje. Za njim je iao lan betanske slube osiguranja i epavi betanski civil kojega Miles nikad prije nije vidio, a koji se cijelo vrijeme neto gorko alio, maui rukama na sve strane. ovjek je na licu imao gadnu modricu, a jedno oko mu je bilo nateeno i zatvoreno. Elena se vukla za njima, i inilo se daje na rubu suza. Drugu je grupu predvodila betanska administratorica, a sainjavalo ju je jo nekoliko drugih slubenika. Treu je grupu predvodila ona ena iz slube osiguranja, a za njom su truckala dva krupna policajca i etiri medicinara. Mayhew je pogledao slijeva nadesno i iznenada se otrijeznio. Betanski su policajci u rukama drali oamute.
"Oh, mali", promrmlja on. Policajci su se razvijali u strijelce. Mayhew se s mukom uspravi. "Oh, mali..." "Sve ovisi o tebi, Arde", ree Miles tiho.
"Idemo!"
Stigli su Bothariji. Narednik je zinuo, ali Miles mu je riku sasijekao u samom korijenu, spustivi glas  Boe, to je zbilja dobar trik, pomisli on  "Obratite panju, narednice, molim vas. Trebam vas kao svjedoka. Pilotski asnik Mayhew sprema se poloiti prisegu."
Narednikova se eljust stisla, ali stao je mirno.
"Stavi svoje ruke meu moje. Ja, Arde Mayhew je li to tvoje puno slubeno ime?  izjavljujem da sam neprisegnuti slobodnjak i preuzimam slubu kod baruna Milesa Naismitha Vorkosigana, vazala sekundusa caru Gregoru Vorbarri, u svojstvu prisegnutog vazala  ponovi sad taj dio" Mayhew to i uini, dok mu je pogled sijevao lijevo-desno. "i smatrat u ga svojim gospodarom sve do svoje smrti ili dok me on ne razrijei obveze."
Kad je i to bilo ponovljeno, Miles ree brzo: "Ja, Miles Nai-smith Vorkosigan, vazal sekundus caru Gregoru Vorbarri, prihvaam tvoju prisegu i obeajem ti plemiku zatitu; dajem ti rije jednog Vorkosigana. Gotovo  sad moe ustati."
Ima jedna dobra stvar u svemu ovome, pomisli Miles, skrenuo sam narednikovu panju s onoga to je namjeravao rei. Bothari je napokon uspio pronai glas: "Gospodaru", prosike on, "ne moete prisegnuti Betanca!"
"Upravo sam to uinio", istakne Miles veselo i malo poskoi, osjeajui se neuobiajeno zadovoljnim samim sobom. Narednikov pogled preao je preko Mayhewove boce, a onda se vrati na Milesa.
"Zato vas nije uspavalo?" zarei on.
Betanski policajac pokae na Mayhewa. "Je li to taj ovjek?"
Prila mu je slubenica osiguranja iz grupe koju je bio sreo jo na sletitu. Mayhew je ostao na koljenima, kao da namjerava otpuzati neprimijeen. "Pilote Mayhew", glasno e ona, "uhieni ste. Ovo su vaa prava: imate pravo na"
Civil s modricom i nateenim okom prekinuo ju je u pola reenice, upirui prstom u Elenu. "Jebe njega! Mene je napala ova ena! Imam tucet svjedoka. Prokletstvo, elim podii optubu protiv nje. Opaka je."
Elena je opet imala ruke na uima, a donja joj je usnica lagano drhtala. Miles pone shvaati. "Jesi li ga ti udarila?" Ona kimne. "Ali rekao mije tako uasnu stvar..."
"Gospodaru", ree Bothari prijekorno, "nije bilo u redu da je ostavite samu na ovakvu mjestu"
ena iz osiguranja poela je ispoetka: "Pilote Mayhew, imate pravo"
"Mislim da mi je otetila arkadu", jeao je tip s modricom. "Tuitujeza..."
Miles je Eleni uputio poseban umirujui osmijeh. "Ne brini. Ja u to srediti."
"Imate pravo na" zaurla ena iz osiguranja. "Ispriavam se, slubenice Brownell", prekine je Miles glatko. "Pilotski asnik Mayhew je sad moj vazal. S obzirom da sam ja njegov suveren, sve optube protiv njega trebaju biti upuene meni. Zatim u ja biti duan utvrditi njihovu pravovaljanost, te izdati naredbe za izvrenje odgovarajue kazne. On nema nikakvih prava, osim prava da prihvati izazov na dvoboj u sluajevima klevete koji su previe komplicirani da bih vam sad objanjavao" I zastarjeli, s obzirom da su dvoboji ve odavno zabranjeni carskim ukazom, ali ti Betanci ionako ne znaju nita o barrayarskoj povijesti "A to znai da ete se morati suzdrati  osim ako nemate sa sobom dva maa i ne namjeravate izrei nekakvu uvredu na raun, recimo, majke pilota Mayhewa."
Pravovremeni savjet, jer ena je izgledala kao da e svakog trena eksplodirati. Mayhew je kimnuo, blijedo se osmjehujui. Bothari se nelagodno promekoljio, a pogled mu je prelazio preko okupljenih ljudi i onih nekoliko komada oruja. Polako, pomisli Miles; budimo blagi. "Ustani, Arde..."
Trebalo je malo uvjeravanja, ali betanska je slubenica napokon kod svojih nadreenih provjerila Milesovu bizarnu obranu pilota Mayhewa. U tom se trenutku, kao to je Miles i bio predvidio, pokrenula lavina meuplanetarnih pravnih prepucavanja koja je prijetila da i ljudima iz barrayarskog veleposlanstva i betanskog Ministarstva pravosua zada pune ruke posla.
Elenin sluaj bio je laki. Bijesni je Betanac bio upuen neka osobno proslijedi svoju tubu barrayarskom veleposlanstvu.
Tamo e ta tuba, znao je Miles, biti izgubljena u beskonanoj Moebiusovoj vrpci dosjea, formulara i izvjea koje je vraki sposobno osoblje veleposlanstva uvalo ba za takve sluajeve. Formulari su ukljuivali i onu vrstu koju je bilo neophodno poslati na trotjedno putovanje na Barravar, pa trotjedni povratak natrag na Betu, i koja e  zajameno  taj put ponoviti jo nekoliko puta, zbog sitnih 'sluajnih' administrativnih pogreaka.
"Opusti se", apne Miles Eleni. "Zakopat e ga u formulare do grla, tako duboko da ga vie nikad nee vidjeti. To uvijek pali s Betancima, jer oni su cijelo vrijeme sretno uvjereni kako time poduzimaju neto protiv tebe. Samo nemoj nikoga ubiti. Moj diplomatski imunitet ne ide tako daleko."
Kad su Betanci napokon popustili, iscrpljeni se Mayhew ve jedva drao na nogama. Osjeajui se kao stari morski gusar nakon uspjenog pljakakog pohoda, Miles ga odvue od njih.
"Dva sata", promrmlja Bothari. "Na ovom smo prokletom mjestu tek dva prokleta sata..."
ESTO POGLAVLJE
"Miles, duo", pozdravila ga je baka kratkim poljupcem u obraz, urednim kao salutiranje. "Prilino kasni  opet neprilike na carini? Jesi li jako umoran od putovanja?"
"Nimalo." Cupkao je na mjestu, alei za nultom gravitacijom i njenim neogranienim pokretima. Najradije bi otrao pedeset kilometara, ili otiao plesati, ili ve neto. Ali Bothari je izgledao umorno, a pilotski asnik Mayhew bio je gotovo zelen. Nakon najkraeg mogueg upoznavanja, pilota su odveli u gostinsku spavau sobu u apartmanu gospoe Naismith neka se opere, odabere izmeu premale ili prevelike posuene pidame, a zatim padne u nesvijest preko postelje, kao udaren maljem.
Milesova baka ponudila je preivjele veerom a, kao to se Miles bio i nadao, inilo se da joj se Elena svia. Elena je dobila napad stidljivosti u nazonosti majke grofice Vorkosigan kojoj se toliko divila, ali Miles je bio siguran da e je starica vrlo brzo izvui iz toga. ak bi se moglo dogoditi da Elena pokupi neto od njene betanske neosjetljivosti prema barra-varskim klasnim razlikama. Bi li to moglo smanjiti te teke ograde koje su, inilo se, rasle izmeu njega i Elene jo od djetinjstva? Krivo je to prokleto vorsko odijelo koje nosi, mislio je Miles. Bilo je dana kad mu se inilo poput oklopa; arhaino, zveketavo, tvrdo i sa iljcima. Neudobno za noenje, nemogue kad eli nekoga zagrliti. Daj joj otvara za konzerve i dopusti joj da vidi kakva blijedog, mekanog, bijednog pua golaa pokriva ta kiena koljka  ne da bi joj to bilo ita manje odbojno  misli su mu se zakopale u tamni slap Ele-
nine kose, i uzdahnuo je. Tek je tada shvatio da mu baka neto govori. "Oprostite?"
"Rekla sam", ponovila je ona strpljivo izmeu zalogaja, "da jedan od mojih susjeda  sjea ga se, gospodin Hathaway, radi u centru za recikliranje  znam da si ga upoznao kad si iao ovdje u kolu"
"Oh, da, svakako. On."
"Ima mali problem za koji mislimo da bi mu ti, kao Barra-yarac, mogao pomoi da ga rijei. Skoro da gaje uvao za tebe, jer smo znali da dolazi. Ako nisi preumoran, moda bi jo veeras mogao otii do njega, s obzirom da stvar zaista poinje bivati prilino uznemirujuom..."
"Zaista vam ne mogu rei mnogo o njemu", rekao je Hat-haway, zagledavi se preko goleme nadsvodene arene za koju je bio odgovoran. Miles se pitao koliko e mu trebati da se navikne na vonj. "Osim to tvrdi daje Barrayarac. Izgubi se s vremena na vrijeme, ali uvijek se vraa. Pokuao sam ga nagovoriti neka barem ode u Utoite, ali ini se da mu se ta ideja nije svidjela. U zadnje vrijeme mu nisam mogao ni prii. Razumijete, nikad nije pokuao nikoga ozlijediti, ali nikad se ne zna, s obzirom daje Barrayarac i sve to  oh, oprostite..."
Hathaway, Miles i Bothari probijali su se preko nesigurnog i neravnog tla. esto su se u hrpicama neoekivano pojavljivali predmeti neobina oblika, o koje bi se neoprezni lako spotakli. Sav taj otpad visoke tehnologije, iekujui uskrsnue kao sljedea generacija betanske domiljatosti, svjetlucao je meu banalnijim i univerzalnijim ljudskim smeem.
"Oh, prokletstvo", zavapi Hathaway iznenada, "opet je zapalio vatru." Stotinjak metara dalje uzdizao se mali stup sivog dima. "Nadam se da ovaj put ne pali drvo. Jednostavno mu ne mogu utuviti u glavu koliko je vrijedno  pa, ako nita drugo, lake emo ga nai..."
Udolina izmeu gomila davala je iluziju zaklonjena mjesta. Mrav, tamnokos ovjek u kasnim dvadesetim godinama
natmureno se naginjao nad vatricom, paljivo naloenom u plitkom parabolinom antenskom tanjuru. Stol koji je bio poeo ivot kao kompjuterska konzola sad je oito bio ovjekova kuhinja, sadravao je nekoliko plosnatih metalnih i plastinih komada koji su sluili kao tanjuri i pladnjevi. Pored vatre je leao aran, spreman za kuhanje.
Na zveket njihova pribliavanja, tamne oi s crnim kolo-barima umora ispod njih podigle su pogled. ovjek se uspravio, zgrabivi neto to je izgledalo poput noa kune izrade; sa svog mjesta Miles nije mogao odrediti od kojeg je materijala, ali bilo je oito da se radi o solidno izraenoj otrici, kad je uspjela tako dobro oistiti ribu. Botharijeva ruka automatski je provjerila oamut.
"Mislim da jest s Barrayara", promrmlja Miles Bothariju. "Pogledaj nain na koji se kree."
Bothari kimne u znak slaganja. ovjek je drao no ispravno, poput vojnika, lijevom rukom uvajui desnu, spreman da blokira pokuaj oduzimanja noa i uputi udarac koji bi otvorio put hladnom oruju. inilo se da nije svjestan svoga stava.
Hathaway podigne glas. "Hej, Baz! Doveo sam ti posjetitelje, dobro?" "Ne."
"Ovaj, uj", Hathaway sklizne niz hrpu otpada, blie ali ne preblizu. "Nikad te nisam gnjavio, zar ne? Putao sam te da se danima mota oko mog centra; to je u redu sve dok ne pokua neto iznijeti  ono nije drvo, zar ne? Oh, dobro... ovaj put u ti progledati kroz prste, ali elim da razgovara s ovim ljudima. To mi duguje. Dobro? Oni su Barrayarci."
Baz im dobaci otar pogled, a na licu mu se mijeala glad i oaj. Usne su mu oblikovale neujnu rije. Miles je proita. Dom. Svjetlo mi je iza lea, pomisli Miles, bolje da se spustim dolje gdje mi moe vidjeti lice. On se spusti pored Hat-hawaya.
Baz se zabuljio u njega. "Ti nisi Barrayarac", ree ravnim
glasom.
"Ja sam napola Betanac", odvrati Miles, ne osjeajui nimalo elje da krene objanjavati svoju povijest bolesti. "Ali odrastao sam na Barravaru. To mije dom."
"Dom", apne ovjek, jedva ujno.
"Daleko si od doma." Miles je preokrenuo nekakvo neprepoznatljivo plastino kuite  iz njega su visjele nekakve ice, dajui mu tugaljiv dojam rasporene utrobe  pa sjedne na njega. Bothari je stao iza njega, dovoljno blizu da moe djelovati ako zatreba. "Jesi li zaglavio ovdje? Treba li, ovaj  pomo da se vrati kui?"
"Ne." ovjek skrene pogled, mrtei se. Od vatre je ostala samo eravica. Stavio je preko nje metalnu reetku klima-ureaja i na nju poloio ribu.
Hathaway je opinjeno promatrao ove pripreme. "Sto e uiniti s tom mrtvom zlatnom ribicom?" "Pojest u je."
Hathawayevo lice poprimi izraz gaenja. "Cuj  sve to mora uiniti jest da se prijavi u Utoite i dobit e iskaznicu i proteinskih odrezaka koliko ti srce eli  bilo kojeg okusa. Na ovom planetu nitko ne mora jesti mrtve ivotinje, zaista. Gdje si je uope nabavio?"
Baz odgovori, s nelagodom: "Iz fontane."
Hathaway uasnuto uvue zrak. "One pripadaju zoolokom vrtu Sillica! Ne moe jesti izlobene primjerke!"
"Ima ih mnogo. Nisam mislio da e ikome nedostajati ovaj jedan aran. Nisam krao. Upecao sam ga.''
Miles zamiljeno protrlja bradu, s trzajem podigne glavu, pa iz jakne izvue zelenu Mayhewovu bocu koju je u zadnji trenutak bio odluio ponijeti sa sobom. Baz se na njegov pokret bio lecnuo, a onda se opustio, vidjevi da se ne radi o oruju. Po barrayarskoj etiketi, Miles je prvi otpio gutljaj  mali, ovog puta  obrisao grli o svoj rukav, pa ponudio bocu mravom ovjeku. "Pie uz veeru? Dobro je  bit e manje gladan  a takoer ti i isui sinuse. Ima okus kao konjska pi-alina s medom."
Baz se namrgodi, ali prihvati bocu. "Hvala." Otpio je malo, a onda doda kripavo: "Hvala!"
Prebacio je svoju veeru s reetke na poklopac kotaa i sjeo prekrienih nogu meu otpatke da povadi kosti. "Hoe malo?" "Ne, hvala. Maloprije sam veerao." "Blagi Boe, naravno da nee!" zavapi Hathaway. "Ah", ree Miles. "Predomislio sam se. Samo malo, da probam..."
Baz mu prui komadi naboden na vrh noa; Botharijeva se ruka trznula. Miles skine meso s noa usnama i provae ga, ironino se smijeei Hathawayu. Baz mahne bocom prema Bothariju.
"Hoe li tvoj prijatelj...?"
"On ne moe", ispria ga Miles. "Na dunosti je." "Tjelohranitelj", proape Baz. Opet je pogledao Milesa s tim udnim izrazom na licu  strah i jo neto. "Sto si, dovraga, ti?" "Nita ega bi se trebao bojati. Od ega god se skriva, nisam to ja. Dajem ti asnu rije, ako hoe." "Vor", dahne Baz. "Ti si Vor. " "Pa, jesam. A to si, dovraga, ti?"
"Nitko." Brzo je komadao ribu. Miles se zapita kad je zadnji put jeo.
"Ovdje je teko biti nitko", primijeti Miles. "Svi imaju broj, svi imaju svoje mjesto  nema ba mnogo meuprostora u kojemu bi mogao biti nitko. Za to ti sigurno treba mnogo truda i domiljatosti."
"Bogme da", sloi se Baz, vaui zalogaj arana. "Ovo je najgore mjesto na kojem sam ikad bio. Cijelo vrijeme mora biti u pokretu."
"Zna", ree Miles oprezno, "da e ti barrayarsko veleposlanstvo pomoi da se vrati kui, ako to eli. Naravno, kasnije e im morati vratiti novac, prilino su strogi u tome  ne daju besplatne vonje  ali ako si zaista u nevolji"
"Ne!" Bio je to gotovo vapaj. Slabano je odjeknuo po golemoj areni. Baz spusti glas. "Ne elim ii kui. Prije ili kasnije nai u neki posao na uzletitu i otii na neko bolje mjesto. Neto mora uskoro iskrsnuti."
"Ako eli raditi", ree Hathaway ustro, "sve to mora uiniti jest da se registrira kod"
"Sam u si neto nai", odree ga Baz grubo.
Komadii su se slagali u sliku. "Baz se ne eli nigdje registrirati", objasnio je Miles Hathawayu, hladnim uiteljskim tonom. "Zasadje Baz neto to sam smatrao daje na Koloniji Beta nemogue. On je ovjek koji nije ovdje. Proao je preko informacijske mree bez traga. Nikad nije stigao  nikad nije proao kroz carinu, a kladim se da je to bio prokleto dobar trik  to se kompjutera tie, on nikad nije jeo, ni spavao, niti ita igdje kupio  niti se registrirao ili dobio iskaznicu  i radije bi umro od gladi nego da to uini."
"Ali, zaboga, zato?" upita Hathaway.
"Dezerter", pripomene Bothari suho. "Vidio sam taj izraz."
Miles kimne. "Mislim da ste pogodili, narednice.
Baz skoi na noge. "Vi ste iz Vojne slube sigurnosti! Ti pokvareno malo kopile"
"Sjedni", ree Miles, ni ne pomaknuvi se. "Ja sam nitko. Samo to u tome nisam tako dobar kao ti."
Baz je oklijevao. Miles gaje ozbiljno promatrao, dok se sav uitak izleta iznenada topio u valu hihdne nesigurnosti. "Ne mislim da bi  gardist?  Ne. Porunik?"
"Da", zarei ovjek.
"asnik. Da." Miles zagrize usnu, uznemiren. "Je li bilo u borbi?"
Baz nevoljko iskrivi lice. "Tehniki gledano, da." "Hm." Dezerter. Neobino, gotovo neshvatljivo, da bi netko mijenjao sjaj Slube za crva straha koji mu ui u utrobi poput parazita. Bjei li on od kukavikog ina? Ili jo nekog zloina? Ili pogreke, neke uasne, pogubne pogreke? Po pra-
vilu, Milesova bi dunost bila da pomogne uhvatiti toga tipa. Ali doao je ovamo s namjerom da pomogne ovjeku, a ne da ga uniti...
"Ne razumijem", ree Hathaway. "Je li on poinio nekakav
zloin?"
"Da. Prokleto ozbiljan zloin. Dezertirao je u jeku bitke", ree Miles. "Ako bude izruen na rodni planet, tehniki, morao bi dobiti etiri konja."
"To mi ne zvui tako strano", Hathaway slegne ramenima. "Dodue, ne znam to e s njima, ali... teko da mu moe biti gore nego to mu je sada. U emu je problem?"
"ereenje", ree Miles, "Ovaj  ne etiri kuna ljubimca. Komadanje na etiri dijela."
Hathaway blene, okiran. "Ali to bi ga ubilo!" Ogledao se oko sebe, skupivi se u sebe pod trostrukim, ujedinjeno prezrivim pogledom trojice Barrayaraca.
"Betanci", ree Baz s gaenjem. "Ne podnosim Betance." Hathaway je promrmljao neto ispod glasa, ali Miles je uhvatio jedan dio: "krvoedni barbari..."
"Ako niste Sluba sigurnosti", zavrio je Baz, opet sjedajui, "otperjajte. Ne moete nita uiniti za mene." "Morat u neto uiniti", ree Miles.
"Zato?"
"Ja  bojim se da sam vam nehotice uinio medvjeu uslugu, gospodine... mogli biste mi rei svoje ime..."
"Jesek."
"Gospodine Jesek. Vidite, i ja sam pod paskom Slube sigurnosti. Samim time to sam se naao s vama, ugrozio sam vas. ao mije."
Jesek problijedi. "Zato vas prati Sluba sigurnosti?" "Ne Sluba sigurnosti. Carska sluba, naalost." Dezerter ispusti dah, kao da je dobio udarac u trbuh, a iz lica mu je iezla sva boja. Presamitio se i pritisnuo glavu na
koljena, kao da eli obuzdati val munine. Priguen jecaj  "Boe..." Podigao je pogled prema Milesu. "to si to uinio, deko?"
Miles ree otro: "Ja vama nisam postavio to pitanje, gospodine Jesek!"
Dezerter promrmlja ispriku. Ne mogu mu dopustiti da sazna tko sam, mislio je Miles, ili e izletjeti odavde poput metka i pasti ravno u mreu moje Slube sigurnosti  porunik Croye ili njegovi podreeni iz slube osiguranja barrayarskog veleposlanstva poet e provjeravati ovog tipa. Podivljat e kad shvate da se radi o nevidljivom ovjeku. Najkasnije sutra, ako ga propuste kroz rutinsku provjeru. Upravo sam ubio ovjeka  ne! "Sto ste radili u Slubi, prije?" Miles je pokuavao dobiti na vremenu, razmiljajui.
"Bio sam pomonik strojarskog inenjera." "Izgradnja? Oruani sustavi?"
ovjekov se glas smiri. "Ne, strojevi skonih brodova. Neto oruanih sustava. Pokuavam nai tehnike poslove na privatnim teretnjacima, ali veina opreme za koju sam izuavan u ovom je sektoru ve zastarjela. Harmonino impulsni strojevi, Necklinov pogon  teko ih je nai. Moram otii dalje od glavnih privrednih sredita."
Milesu pobjegne mali, visoki "Hmm." Potom ree: "Znate li ita o teretnjacima klase RG?"
"Naravno. Radio sam na nekoliko njih. Necklinov pogon. Ali sad vie nema nijednoga."
"Nije ba tako." Nelagodno uzbuenje zadrhtalo je Mile-sovim tijelom. "Ja znam za jedan. Uskoro e poletjeti, ako nae teret i posadu."
Jesek ga sumnjiavo pogleda. "Ide li na neko mjesto koje nema ugovor o izruenju s Barrayarom?"
"Moda."
"Gospodaru", Botharijev glas bio je obojen uzrujanou, "ne razmiljate valjda o prikrivanju ovog dezertera?"
"Pa..." Milesov glas bio je blag. "Ja zapravo uope ne znam je li on dezerter. Samo sam uo naklapanja." "On je to sam priznao." "Moda se pravio vaan. Obrnuti snobizam." "Namjeravate li postati drugi barun Vorloupulous?" upita Bothari suho.
Miles se nasmije, pa uzdahne; Bazova se usta trgnue. Hat-haway je molio neka mu objasne u emu je vic.
"Opet barrayarski zakon", objasni Miles. "Nae sudstvo ne gleda blagonaklono na one koji se dre slova zakona a oglu-uju se o njegov duh. Klasian primjer je sluaj baruna Vor-loupulousa i njegove dvije tisue kuhara."
"Je li on vodio lanac restorana?" upitao je Hathaway nagaajui. "Nemojte mi rei daje na Barrayaru i to protuzakonito..."
"Oh, ne. To se dogodilo na kraju Vremena izolacije, prije gotovo stotinu godina. Car Dorca Vorbarra je centralizirao vladu, slamajui mo grofova kao odvojenih vladajuih jedinki  dolo je do graanskog rata. Jedna od glavnih stvari koje je uinio bilo je ukidanje privatnih vojski, onoga to su na Zemlji zvali osobnom gardom. Svakom je grofu dopustio samo dvadeset naoruanih sljedbenika  jedva jedna manja tjelesna straa.
"Pa, barun Vorloupulous je bio zavaen s nekolicinom susjeda i ta mu careva odluka nije odgovarala. Pa je unajmio dvije tisue ljudi na radno mjesto 'kuhara' i poslao ih da iz-mesare njegove neprijatelje. Bio je prilino matovit  naoruao ih je velikim kuhinjskim noevima umjesto maeva i tako dalje. U to vrijeme je bilo podosta nezaposlenih veterana koji nisu bili preponosni da bi se okuali u tome..." U Milesovu pogledu bljesne neto stoje govorilo da ga sve to zabavlja.
"Car je, naravno, na to gledao drukije. Dorca je poslao svoju vojsku, tada jedinu na Barrayaru, na Vorloupulousa, i uhitio ga pod optubom izdaje. Kazna za to je bila  i jo uvijek jest  izlaganje na javnom mjestu i izgladnjivanje do smrti. I tako je
ovjek s dvije tisue kuhara bio osuen na smrt od gladi nasred Velikog trga u Vorbarr Sultani. A kad se sjetim da su uvijek govorili kako Dorca Vorbarra nije imao smisla za humor..."
Bothari se kiselo nasmijeio, Baz je zahihotao; Hathawayew je smijeh zvuao uplje. "Oaravajue", promrmlja on.
"Ali zavrilo je sretno", nastavi Miles. Hathaway se ozari. "Negdje u to vrijeme napali su nas Cetagandanci, pa je barun Vorloupulous bio puten."
"Oslobodili su ga Cetagandanci? Imao je sree", pripomene Hathaway.
"Ne. Pustio ga je car, da moe u borbu protiv Cetaganda-naca. Shvaate, nije bio pomilovan  samo mu je izvrenje kazne bilo odgoeno. Po zavretku Prvog cetagandanskog rata od njega se oekivalo da se preda i prihvati izvrenje kazne. Ali poginuo je u borbi, pa je na kraju ipak umro asnom smru."
"I to je taj sretan zavretak?" Hathaway slegne ramenima. "Krasno."
Baz je, primijeti Miles, opet postao tih i povuen. Miles mu se nasmijeio, pokusno; Baz mu je uzvratio osmijehom, na trenutak djelujui mlae. I Miles donese svoju odluku.
"Gospodine Jesek, predloit u vam neto to moete prihvatiti ili odbiti. Taj brod koji sam spomenuo je RG 132. Skoni pilot se zove Arde Mayhew. Ako moete nestati  mislim zaista nestati  sljedeih nekoliko dana, a onda na uzletitu Sillica stupiti u kontakt s njim, on e se pobrinuti za to da se ukrcate na njegov brod."
"Zato biste mi uope htjeli pomoi, gospodine  barune?"
"Gospodine Naismith." Miles slegne ramenima. "Nazovite to mojom eljom da vidim kako se ljudima prua i druga prilika. Neto to doma na Barrayaru nije previe omiljeno."
Doma, odjekne u Bazovu pogledu. "Pa  bilo je lijepo opet uti domai naglasak, barem nakratko. Moda i prihvatim vau ponudu," sjetio se da bi trebao biti suzdran, "a moda i ne."
Miles kimne, uzme natrag svoju bocu, mahne Bothariju, pa se povue. Probili su se natrag do centra za recikliranje, uz
povremeni prigueni zveket metala. Kad se Miles osvrnuo preko ramena, Jesek je bio samo sjena koja se gubila prema drugome izlazu.
Miles je postao svjestan namrtenog izraza narednika Botha-rija. Suho se osmjehnuo i ritnuo kontrolnu kutiju nekog karti-ranoga industrijskog robota koji je leao nemarno odbaen na hrpi drugih otpadaka. "Zar biste radije da sam ga prijavio?" upita tiho. "Vi ste do kosti pripadnik Slube, pretpostavljam da biste vi to uinili bez razmiljanja. Kao i moj otac, vjerojatno  on se tako slijepo dri zakona, bez obzira na to kako strane bile posljedice."
Bothari je zastao. "Ne uvijek, barune." Odjednom se povukao u neutralnu tiinu.
"Miles", apnula je Elena, skrenuvi s nonog odlaska u kupaonicu iz spavae sobe koju je dijelila s gospoom Naismith, "zar uope nee u krevet? Jo malo pa e jutro."
"Nisam pospan." Utipkao je jo jedno pitanje u bakinu komkonzolu. Istina, osjeao se svjeim i nevjerojatno budnim. to je bilo dobro, jer bio je prikljuen na komercijalnu mreu nepojmljive sloenosti. inilo se da devedeset posto anse za uspjeh lei u postavljanju pravog pitanja. Nezgodno, ali nakon nekoliko sati rada inilo mu se da polako shvaa princip. "Povrh toga, budui da je Mayhew u gostinjskoj sobi, osuen sam na kau."
"Mislila sam daje moj otac dobio kau." "Prepustio ga je meni, uz smijeak mrgodnog veselja. On mrzi taj kau. Spavao je na njemu tijekom cijelog mog kolovanja ovdje. Za svaki bol, trecanje ili kriobolju koju je ikad imao optuuje taj kau, ak i sad  nakon dvije godine. Ni sluajno zato nisu krive godine koje se polako taloe, a, ne..." Elena suspregne hihot. Nagnula mu se preko ramena da vidi sadraj ekrana. Svjetlo s njega posrebrilo joj je profil, miris njene kose koja je pala prema naprijed izazivao mu je vrtoglavicu. "Jesi li to naao?" upitala je.
Miles je triput zaredom utipkao krivu naredbu, opsovao i ponovno se usredotoio. "Da, mislim da jesam. Samo to je u igri mnogo vie imbenika nego to sam isprva mislio. Ali mislim da sam pronaao neto" Pozvao je prikaz izvuenih podataka i mahnuo prstom preko hologramskog ekrana. "Ovo je moj prvi teret."
Ekran je pokazivao podugaki iskaz robe. "Poljoprivredna oprema", analizirala je ona. "Odredite stoje Felice?"
"To je zemlja na Tau Verde IV, togod to bilo. etverotjed-no putovanje  izraunavao sam trokove goriva i opu logistiku  sve od rezervnih dijelova do toaletnog papira. Ali nije to ono to je zanimljivo. Zanimljivo je da tim teretom mogu platiti putovanje i rijeiti se duga Calhounu, unutar zadanog roka." Glas mu se stia. "Bojim se da sam, ovaj, malo podcijenio vrijeme koje bi mom RG-u 132 bilo potrebno da preveze dovoljno tereta da pokrijem svoju mjenicu. Zapravo, jako sam ga podcijenio. Gadno. Odravanje broda kota mnogo vie no to sam mislio, sad kad sam napokon zbrojio stvarne brojke." On pokae svotu na ekranu. "Ali toliko nude za prijevoz, plativo u gotovini po iskrcavanju tereta na Felice. A teret je spreman za polazak."
Obrve su joj se zbunjeno nabrale. "Isplatiti cijeli brod jednim prijevozom tereta? To je divno! Ali..." Nasmijeio se. "Ali?"
"Ali zato ve netko nije preuzeo taj teret? ini mi se da ve dugo ui u tom skladitu."
"Pametna djevojka", zagugue on ohrabrujue. "Nastavi."
"Vidim da plaaju tek po izvrenom poslu. Ali moda je to normalno?"
"Da..." razmazao je tu rije poput maslaca. "Jo neto?"
Ona napui usne. "Neto je tu udno."
"Zaista." Oi mu se stisnu. "Neto je, kao to kae, udno."
"Moram li pogaati? Jer ako moram, idem ravno u krevet..." Priguila je zijevanje.
"Ah. Pa  Tau Verde je trenutano ratna zona. ini se da je u tijeku planetarni rat. Jedna od strana je blokirala lokalni izlaz crvotoine  nisu to uinili sami, ini se daje to mjesto nekakva industrijska zabit  unajmili su plaeniku flotu. A zato taj teret ve tako dugo ui na skladitu? Zato to ni jedna od velikih prijevoznikih kompanija ne eli ulaziti u ratnu zonu  police osiguranja im to ne dozvoljavaju. To vrijedi i za veinu malih nezavisnih prijevoznika. Ali s obzirom da ja nisam osiguran, to se na mene ne odnosi." Smrknuo je.
Elena ga sumnjiavo pogleda. "Je li to opasno  mislim, ogluiti se o blokadu? Ako bi suraivao s njihovom carinom"
"U ovom sluaju, mislim da je tako. Teret je namijenjen drugoj sukobljenoj strani."
"Hoe li ga plaenici konfiscirati? Hou rei, robotizirani kombajni ili to to ve je  zar plaenici ne moraju potovati meuzvjezdane konvencije?" Njena sumnjiavost pretvorila se u oprez.
Protegao se, jo uvijek se smijeei. "Skoro si dola do fore. Stoje najpoznatiji izvozni proizvod Kolonije Beta?"
"Pa, napredna tehnologija, naravno. Oruje i oruani sustavi" Oprez joj se pretvarao u oaj. "Oh, Miles..."
"Poljoprivredna oprema", zasmijulji se on. "Je, moe misliti! Svejedno, tu je jedan Felicijanac koji tvrdi da je agent tvrtke koja je kupila tu opremu  to je jo jedan podatak koji odaje cijelu stvar, jer zato bi trebali imati ovjeka koji e osobno nadgledati prijevoz poljoprivredne opreme?  nai u se s njim ujutro im se narednik probudi. A Mayhew, bolje bi bilo da povedem i Mayhewa..."
Miles je triput zaredom utipkao krivu naredbu, opsovao i ponovno se usredotoio. "Da, mislim da jesam. Samo to je u igri mnogo vie imbenika nego to sam isprva mislio. Ali mislim da sam pronaao neto" Pozvao je prikaz izvuenih podataka i mahnuo prstom preko hologramskog ekrana. "Ovo je moj prvi teret."
Ekran je pokazivao podugaki iskaz robe. "Poljoprivredna oprema", analizirala je ona. "Odredite to je Felice?"
"To je zemlja na Tau Verde IV, togod to bilo. etverotjed-no putovanje  izraunavao sam trokove goriva i opu logistiku  sve od rezervnih dijelova do toaletnog papira. Ali nije to ono to je zanimljivo. Zanimljivo je da tim teretom mogu platiti putovanje i rijeiti se duga Calhounu, unutar zadanog roka." Glas mu se stia. "Bojim se da sam, ovaj, malo podcijenio vrijeme koje bi mom RG-u 132 bilo potrebno da preveze dovoljno tereta da pokrijem svoju mjenicu. Zapravo, jako sam ga podcijenio. Gadno. Odravanje broda kota mnogo vie no to sam mislio, sad kad sam napokon zbrojio stvarne brojke." On pokae svotu na ekranu. "Ali toliko nude za prijevoz, plativo u gotovini po iskrcavanju tereta na Felice. A teret je spreman za polazak."
Obrve su joj se zbunjeno nabrale. "Isplatiti cijeli brod jednim prijevozom tereta? To je divno! Ali..."
Nasmijeio se. "Ali?"
"Ali zato ve netko nije preuzeo taj teret? ini mi se da ve dugo ui u tom skladitu."
"Pametna djevojka", zagugue on ohrabrujue. "Nastavi."
"Vidim da plaaju tek po izvrenom poslu. Ali moda je to normalno?"
"Da..." razmazao je tu rije poput maslaca. "Jo neto?"
Ona napui usne. "Neto je tu udno."
"Zaista." Oi mu se stisnu. "Neto je, kao to kae, udno."
"Moram li pogaati? Jer ako moram, idem ravno u krevet..." Priguila je zijevanje.
"Ah. Pa  Tau Verde je trenutano ratna zona. ini se da je u tijeku planetarni rat. Jedna od strana je blokirala lokalni izlaz crvotoine  nisu to uinili sami, ini se daje to mjesto nekakva industrijska zabit  unajmili su plaeniku flotu. A zato taj teret ve tako dugo ui na skladitu? Zato to ni jedna od velikih prijevoznikih kompanija ne eli ulaziti u ratnu zonu  police osiguranja im to ne dozvoljavaju. To vrijedi i za veinu malih nezavisnih prijevoznika. Ali s obzirom da ja nisam osiguran, to se na mene ne odnosi." mrknuo je.
Elena ga sumnjiavo pogleda. "Je li to opasno  mislim, ogluiti se o blokadu? Ako bi suraivao s njihovom carinom"
"U ovom sluaju, mislim da je tako. Teret je namijenjen drugoj sukobljenoj strani."
"Hoe li ga plaenici konfiscirati? Hou rei, robotizirani kombajni ili to to ve je  zar plaenici ne moraju potovati meuzvjezdane konvencije?" Njena sumnjiavost pretvorila se u oprez.
Protegao se, jo uvijek se smijeei. "Skoro si dola do fore. Stoje najpoznatiji izvozni proizvod Kolonije Beta?"
"Pa, napredna tehnologija, naravno. Oruje i oruani sustavi" Oprez joj se pretvarao u oaj. "Oh, Miles..."
"Poljoprivredna oprema", zasmijulji se on. "Je, moe misliti! Svejedno, tu je jedan Felicijanac koji tvrdi da je agent tvrtke koja je kupila tu opremu  to je jo jedan podatak koji odaje cijelu stvar, jer zato bi trebali imati ovjeka koji e osob-' no nadgledati prijevoz poljoprivredne opreme?  nai u se s njim ujutro im se narednik probudi. A Mayhew, bolje bi bilo da povedem i Mayhewa..."
SEDMO POGLAVLJE
Prije no to e pritisnuti zujalo na vratima hotelske sobe, Miles pogleda svoje snage. ak i u civilnoj odjei, bilo je jasno da narednik ne moe biti nita drugo nego vojnik. Mayhew  okupan, obrijan, odmoran, nahranjen i odjeven u novu odjeu  izgledao je mnogo bolje nego juer, ali svejedno...
"Ispravi se, Arde", posavjetuje ga Miles, "i pokuaj izgledati kao profesionalac. Moramo dobiti ovaj teret. Mislio sam da je betanska medicina sposobna izlijeiti svaki mamurluk. Ostavit e lo dojam na tog tipa ako bude hodao naokolo drei se za trbuh."
"Mrm", promrmlja Mayhew. Ali maknuo je ruke s trbuha i stao u priblian stav mirno. "Mali, jednog e dana otkriti kako je to", dodao je tonom zlogukog proroka.
"I morat e me prestati zvati 'mali'", doda Miles. "Sad si moj prisegnuti vazal. Pretpostavlja se da e me oslovljavati s 'gospodaru'."
"Ti te stvari zbilja shvaa ozbiljno?"
Korak po korak. "To je poput salutiranja", objasni Miles. "Salutira uniformi, a ne ovjeku u njoj. Biti Vor  to je kao da nosi nevidljivu uniformu koju nikad ne moe svui. Pogledaj narednika Botharija  on me zove 'gospodarom' sve otkad sam se rodio. Ako moe on, moe i ti. Sad si mu brat po oruju."
Mayhew pogleda gore prema naredniku. Bothari mu uzvrati pogled, izrazito sumorna lica. Milesu se uini da bi Bothari
__daje kojim sluajem bio izraajniji ovjek  sam koncept
Mayhewa kao brata po oruju popratio nepristojnim zvukom. Mayhew je oito stekao isti dojam jer se jo malo vie uspravio i isprsio. "Da, gospodaru."
Miles kimne s odobravanjem i pritisne zujalo.
ovjek koji je otvorio vrata imao je tamne bademaste oi, visoke jagodice, kou boje likera od kave i vrlo kratku kosu boje bakra, sitno kovravu poput ice. Njegove oi tjeskobno su prele po okupljenoj trojci, rairivi se malo pri pogledu na Milesa; jutros je na vid-ekranu vidio samo Milesovo lice. "Gospodine Naismith? Ja sam Carle Daum. Uite."
Daum brzo zatvori vrata za njima i pone prtljati oko zasuna. Miles zakljui da su vjerojatno upravo proli kroz detektor oruja, te da Felicijanac kradomice oitava nalaz. ovjek se okrenuo s izrazom nervozne sumnje na licu, a jedna mu ruka automatski dotakne dep na desnome boku. Njegov se pogled nije zadrao ni na kojem drugom mjestu u sobi, pa se Botharijeve usne zadovoljno trgnue kad mu je Daum nesvjesno odao lokaciju jedinog oruja na koje mora paziti. Najvjerojatnije se radilo o dozvoljenom oamutu, pomisli Miles, ali nikad se ne zna.
"Ne biste li sjeli?" pozove ih Felicijanac. Njegov govor imao je mek i zanimljiv odjek u Milesovu uhu, ni ravnu nazalnost s izraenim V kao u Betanaca, niti kratke i hladne grlene zvukove Barrayara. Bothari ree da bi radije stajao, pa se smjesti Daumu s desna, neugodno blizu  s Felicijaneva gledita. Miles i Mayhew sjedoe za niski stoli. Daum je sjeo njima nasuprot, leima prema 'prozoru', zapravo vid-ekranu koji je prikazivao planine i rijeku s nekog drugog svijeta. Na svjetlu ekrana Daum je bio tek silueta, dok su se lica njegovih posjetitelja jasno vidjela.
"Pa, gospodine Naismith", pone Daum, "recite mi neto o vaem brodu. Koliko tereta moe nositi?"
"Radi se o teretnjaku klase RG. Moe prenijeti i dvaput vie od mase navedene na vaem carinskom iskazu, ako su brojke koje ste tamo naveli tone...?"
Daum nije reagirao na taj mali mamac. Umjesto toga ree: "Nisam ba dobro upoznat sa skonim brodovima. Je li brz?"
"Pilote Mayhew?" ree Miles upitno.
"Ha? Oh. Ovaj, mislite li na ubrzanje? Stabilno, jednostavno stabilno. Treba nam malo vie vremena do punog ubrzanja, ali na kraju stignemo gotovo jednako brzo kao i drugi."
"Moe li se s njime lako manevrirati?"
Mayhew se zagleda u nj. "Gospodine Daum, radi se o te-retnjaku."
Daumove se usne uzrujano stisnue. "Znam to. Ali pitanje je"
"Pitanje je", prekine ga Miles, "moemo li izbjei vau plaeniku blokadu ili im pobjei. Odgovor je ne. Vidite, obavio sam svoju domau zadau."
Daumovo se lice smrai u frustraciji. "U tom sluaju, ini mi se da uludo troimo vrijeme. Toliko je vremena izgubljeno..." On pone ustajati.
"Sljedee pitanje je postoji li drugi nain da se va teret isporui na odredite? Da, vjerujem da postoji", ree Miles vrstim glasom.
Daum opet sjedne, napet od nepovjerenja i nade. "Nastavite." "I sami ste ve uinili slinu stvar u betanskom kom-sustavu. Kamuflaa. Mislim da bi se va teret mogao kamuflirati dovoljno dobro da proe inspekciju. Ali morat emo raditi na tome zajedno i malo otvorenije  ovaj..." Miles izvede nekoliko prorauna koji su se temeljili na Felicijanevoj dobi i dranju, "Bojnie Daum?"
ovjek se lecne. Aha, pomisli Miles, od prve. Priguio je svoj unutranji trijumfu ljubazan osmijeh.
"Ako ste pelijanski pijun ili oseranski plaenik, kunem se da u vas ubiti" pone Daum. Botharijevi se kapci spustie u pozi varljive mirnoe.
"Nisam", ree Miles, "premda bi to bio prilino dobar trik da jesam. Natovarim vas i vae oruje, dovedem vas na pola
puta, a onda vas izbacim van da nastavite pjeice  cijenim vau potrebu za oprezom."
"Koje oruje?" ree Daum, u zakanjelom pokuaju da odri svoju lanu fasadu.
"Onda vae plugove i beraice voa", ree Miles tolerantno. "Ali predlaem da zavrimo igru i damo se na posao. Ja sam profesionalac" a ako mi to povjeruje, imam i jedno krasno zemljite na Barravaru na prodaju, "a, oito, to ste i vi  inae ne biste dospjeli ovako daleko."
Mayhewove se oi rairie. Pod krinkom mekoljenja u sjedalu, Miles ga ritne u gleanj. Zapamti, pomisli Miles, sljedei ga put probudi ranije i bolje upoznaj sa situacijom. Premda je jutronji pokuaj da se pilota dovede u operativno stanje bio prilino slian oivljavanju mrtvih, Miles nije bio siguran da bi ga ranije uope i uspio probuditi.
"Vi ste plaeniki vojnik?" upita Daum.
"Ah..." ree Miles. Bio je namjeravao implicirati daje profesionalni kapetan teretnjaka  ali bi li ovo Felicijancu moglo biti privlanije? "Sto vi mislite, bojnie?"
Bothari prestane disati na trenutak. Mayhew je, s druge strane, izgledao obeshrabreno. "Znai na to ste mislili juer", promrmlja. "Novaenje..."
Miles, koji nije bio mislio nita slino kad se naalio da trai oajne ljude, promrmlja u odgovor: "Naravno", tonom potpune leernosti. "Pa, sigurno ste shvatili..."
Daum sumnjiavo pogleda Mayhewa, ali onda mu pogled padne na Botharija. Bothari je ostao u paradnom poloaju, s izrazom nevjerojatne bezizraajnosti na licu. U Daumovim oima otvrdne vjerovanje u Milesovu priu. "Bogamu", promrmljao je, "ako Pelijanci mogu unajmljivati svemirce, zato ne bismo i mi?" Podigao je glas. "Koliko ljudi broje vae snage? Koje brodove imate?"
Oh, prokletstvo  to sad? Miles je improvizirao kao lud. "Bojnie Daum, nisam vas namjeravao dovesti u zabludu " Bothari je zahvalno udahnuo, primijeti Miles krajikom oka.
"Ja sam, ovaj  trenutano odvojen od moje jedinice. Oni su zauzeti drugim ugovorom. Posjetio sam Koloniju Beta iz, ovaj, medicinskih razloga, pa smo ovdje samo ja i moji, ovaj, najblii suradnici, s brodom koji mojoj floti nije trebao. Ali u mojoj se grupi od ljudi i oekuje da djeluju nezavisno", izdahnite, narednice, molim vas izdahnite, "a s obzirom da e proi jo neko vrijeme prije no to im se pridruim, a va problem smatram zanimljivim, stojim vam na usluzi."
Daum kimne, polako. "Shvaam. Kojim inom da vas oslovljavam?"
Miles se gotovo proglasio admiralom. Satnik? Doasnik? pitao se divlje. "Neka ostane gospodin Naismith, zasad", predloi on hladnokrvno. "Centurion bez svojih stotinu ljudi je, na kraju, centurion samo imenom. U ovom trenutku trebamo se pozabaviti stvarnou." Ma nemoj...
"Kako se zove vaa grupa?"
Miles je luaki tragao za asocijacijama. "Dendariijski plaenici." Ako nita drugo, barem mu je glatko skliznulo s jezika.
Daum ga je gladno prouavao. "Zaglavljen sam na ovom prokletom mjestu ve dva mjeseca, traei nosa koji bi me vukao, nekoga kome bih mogao vjerovati. Ako nastavim ekati, moglo bi se dogoditi da kanjenje uniti svrhu moje misije jednako dobro kao to bi to uinila i izdaja. Gospodine Naismith, ekao sam dovoljno dugo  predugo. Riskirat u i uzeti vas."
Miles zadovoljno kimne kao daje takve pogodbe sklapao cijeli svoj ivot, i to dui no to je zapravo bio. "U tom sluaju, bojnie Daum, preuzimam obvezu da vas odvezem na Tau Verde IV. Dajem vam svoju rije. Ali prvo mi treba jo informacija. Recite mi sve to znate o procedurama blokade Oseranskih plaenika..."
"Koliko sam ja shvatio, gospodaru", ree Bothari odrjeito kad su izili iz Daumova hotela na pokretni plonik, "Pilotski asnik Mayhew je trebao prevesti taj teret. Niste rekli nita o tome da namjeravate i vi poi s njim."
Miles slegne ramenima, leerno. "Ima tako mnogo varijabli, toliko je toga u igri  da jednostavno moram biti na licu mjesta. Ne bi bilo fer da sve to prebacim na Ardeova lea. Biste li vi to uinili?"
Bothari, oito uhvaen izmeu neodobravanja gospodareve zamisli o bogaenju na brzinu i niska miljenja o pilotu, ispusti neodreeni gunavi zvuk, koji je Mayhew odluio ne primijetiti.
Milesove oi zasjae. "Povrh toga, to e unijeti malo uzbuenja u va ivot, narednice. Mora da je paklenski dosadno cijeli dan hodati za mnom. Ja bih umro od dosade."
"Ja volim kad mi je dosadno", ree Bothari mrgodno.
Miles se naceri, potajno osjeajui olakanje to nije dobio stroi ukor zbog svog ispada s 'Dendariijskim plaenicima'. Pa, taj je kratki trenutak fantaziranja vjerojatno bezazlen.
Nali su Elenu kako koraa gore-dolje po dnevnoj sobi gospoe Naismith. Na njenim su obrazima plamtjele dvije jarko crvene mrlje, a nosnice su joj se irile i mrmljala je neto ispod glasa. Prostrijelila je Milesa bijesnim pogledom im je uao. "Betanci!" zagrize glasom punim gaenja.
To je znailo da je samo napola izvan nevolje. "U emu je stvar?" upita on oprezno.
Ona jo jednom prijee sobu, ukoena koraka, kao da gazi po tijelima. "Taj uasni holovid", zarei, "kako mogu  oh, ne mogu to ak ni opisati."
Aha, pronala je jedan od pornografskih kanala. Pa, moralo se to dogoditi prije ili kasnije. "Holovid?" ree on veselo.
"Kako mogu dopustiti takvo strano klevetanje admirala Vorkosigana i princa Serga i naih snaga? Mislim da bi producenta trebalo strijeljati! A glumce  a scenaristu  mi bismo ga kod kue, za ime Boga..."
Oito, nije se radilo o pornografskom kanalu. "Uh, Elena  to si to gledala?"
Njegova je baka sjedila u svojoj lebdeoj stolici, s nervoznim osmijehom na licu. "Pokuala sam joj objasniti daje to 'doraeno', zna, da se povijest uini dramatinijom..."
Elena ispusti opak siktavi zvuk; Miles uputi baki moleiv pogled.
"Tanka plava linija", objasni gospoa Naismith zagonetno. "Oh, to sam gledao", ree Mayhew. "To je repriza."
I Miles se prilino ivo sjeao te dokumentarne drame; prvi su je put prikazali prije dvije godine i ona je na neki nain doprinijela nadrealistinosti njegova kolovanja na Koloniji Beta. Milesov otac, tada komodor Vorkosigan, prekinutu je barravarsku invaziju Escobara 19, saveznika Kolonije Beta, bio zapoeo kao stoerni asnik. Zavrio ju je, nakon katastrofalnih smrti dozapovjednika admirala Vorrutvera i prijestolonasljednika Serga Vorbarre, kao zapovjednik cijele armije. Njegovo se briljantno povlaenje jo uvijek dri vrhunskim primjerom u svim barravarskim vojnim analima. Betanci su, naravno, na sve to gledali malo drukije. Plava boja u naslovu dokumentarne drame odnosila se na boju uniforme koju su nosile betanske snage, ija je pripadnica bila i kapetanica broda Cordelia Naismith.
"To je to je..." Elena se okrene prema Milesu. "Nema u tome ni trunke istine zar ne?"
"Pa," ree Miles, staloen nakon dugogodinje prakse u prihvaanju betanske verzije povijesti, "malo ima. Ali moja majka kae da nikad nisu nosili plave uniforme, gotovo do samog kraja rata. I, privatno, kune se svim i svaim da nije ona ubila admirala Vorrutvera, premda ne eli rei tko jest. Po mome miljenju, malo se previe buni. A jedino to moj otac ikad kae o admiralu Vorrutveru jest to da je bio briljantan obrambeni strateg. Nikad nisam bio siguran to da mislim o tome, jer Vorrutver je bio zapovjednik napadakih snaga. A jedino to moja majka kae o njemu jest da je bio malo udan, to i nije tako strano  sve dok se ne sjetim da je ona Betanka. Nikad nisu rekli ni rije protiv princa Serga, a otac je bio u njegovu stoeru i dobro ga je poznavao, pa
pretpostavljam daje betanska dramska verzija veinom poslijeratna propaganda."
"Na najvei heroj", povie Elena. "Carev otac  kako se samo usuuju"
"Pa, ak i na naoj strani vlada miljenje da smo malo pretjerali u pokuaju da  uz Komarr i Sergvar  zauzmemo i Escobar."
Elena se okrene prema svome ocu, kao kunom strunjaku. "Ti si sluio s gospodinom grofom na Escobaru! Reci joj" pokret glavom pokae na gospou Naismith, "da nije tako!"
"Ne sjeam se Escobara", odvrati narednik, tonom neuobiajeno suhim i obeshrabrujuim ak i za njega. "Nema svrhe u tome" on trne jednom velikom akom, iji palac je bio zakvaen za pojas, prema holovidu. "Nisi to trebala gledati."
Napetost u Botharijevim ramenima uznemiri Milesa, kao i izgled narednikovih oiju. Srdba? Oko holovida koji je ve prije gledao i odbacio kao nevaan, jednako kao i Miles? Elena zastane, zbunjena. "Ne sjea se? Ali..." Neto odjekne u Milesovu sjeanju  lijeniki otpust, konano ipak objanjen? "Nisam znao jeste li bili ranjeni na Escobaru, narednice?" Nije udo da ne eli priati o tome.
Botharijeve usne neujno su poele oblikovati poetak rijei 'ranjen'. "Da", promrmlja on. I skrene pogled s Milesa i Elene.
Miles zagrize usnu. "U glavu?" upita u naletu slutnje. Botharijev se pogled vrati na Milesa, zatomljujui njegova daljnja pitanja. "Mhm."
Miles dopusti da bude zatomljen, zadravajui tu dragocjenu informaciju za sebe. Rana na glavi objasnila bi mnogo toga to gaje ve dugo zbunjivalo kod njegova vazala.
Prihvativi nagovijetenu sugestiju, Miles odluno promijeni temu. "Kako bilo da bilo," on se nakloni Eleni  zato mukarci vie ne nose eire s perjanicama?  "dobio sam teret."
Elenina uzrujanost nestala je istog trena, zamijenjena ugodnim zanimanjem. "Oh, super! A jesi li ve smislio kako e ga provesti kroz blokade?"
"Radim na tome. Bi li htjela obaviti kupovinu za mene? Stvari koje nam trebaju za putovanje. Uputi narudbe opskrbljivaima brodova, moe to odavde s bakine komkonzole, baka e ti pokazati kako. Arde ima standardni popis. Trebamo sve  hranu, pogonsko punjenje, kisik za sluaj nude, prvu pomo  i to po najpovoljnijoj cijeni koju moe dobiti. To e dokrajiti novac koji sam dobio za ovo putovanje, pa utedi koliko moe  ha?" On joj uputi najjai od svojih ohrabrujuih osmijeha, kao da dva dana napornog petljanja s elektronikim labirintom betanskog poslovnog svijeta predstavljaju pravu poslasticu.
Elena je izgledala sumnjiavo. "Nikad prije nisam opskrbljivala brod."
"Bit e lako", uvjeri je on. "Samo ti navali na to  shvatit e jako brzo. Ako mogu ja, moe i ti." Brzo je nastavio, ne dajui joj priliku da primijeti da ni on nikad prije nije opskrbljivao nijedan brod. "Raunaj pilota, strojara, narednika, mene i bojnika Dauma, za putovanje u trajanju od osam tjedana. Ostavi nam malu marginu, ali ne mnogo  imaj u vidu koliki nam je budet. Polijeemo prekosutra."
"Dobro  kad...?" U njoj se iznenada javi potpuna budnost, a u naboru njenih crnih obrva raala se grmljavina. "A ja? Nee me ostaviti ovdje dok se vi"
Metaforiki, Miles se sklonio iza Botharija i mahnuo bijelom zastavicom. "To ovisi o tvom ocu. I baki, naravno."
"Dobrodola je da ostane sa mnom", ree gospoa Naismith. "Ali Miles  tek si doao..."
"Oh, jo uvijek namjeravam obaviti svoj posjet, gospoo", razuvjeri je Miles. "Samo emo pomaknuti na povratak na Barravar. Nije ba da se moram vratiti u neko odreeno vrijeme  radi kole, ili tako neega."
Elena se zagledala u svog oca, usana stisnutih u neujnoj molbi. Bothari izdahne, a pogled mu je lutao od keri do gospoe
Naismith do holovida, a onda kao da se okrenuo unutra, ali Miles nije mogao ni nagaati prema kojim mislima ili sjeanjima. Elena se jedva suzdravala da ne poskakuje gore-dolje od uzrujanosti. "Miles  gospodaru  moe mu narediti da" Miles podigne dlan i jedva vidljivo odmahne glavom, signalizirajui: ekaj.
Gospoa Naismith pogleda Elenu i nasmijei se zamiljeno zaklanjajui lice rukom. "Zapravo, draga moja, bilo bi divno da te sve to vrijeme mogu imati samo za sebe. Kao da opet imam ker. Mogla bi upoznati mnogo mladih ljudi  ii na zabave  imam prijatelje u Quartzu koji bi te mogli povesti na pjeaenje pustinjom. Ja sam ve prestara za to, ali sigurna sam da bi ti uivala u tome..."
Bothari se lecne. Quartz je bio hermafroditska zajednica i premda je gospoa Naismith nazivala hermafrodite ljudima koji su 'patoloki nesposobni da se opredijele zajedno ili drugo', skoila im je u patriotsku betansku obranu na Bothari-jevo otvoreno barravarsko gaenje prema njima. A Bothari je osobno nosio kui besvjesnog Milesa s vie od jedne betanske zabave. A to se tie Milesova katastrofalnog pustinjskog pjeaenja... Kroz polustisnute oi, Miles uputi baki pogled pun zahvalnosti. Ona ga prihvati uz otmjeno kimanje glavom, pa se nasmijei Bothariju.
Kojega to nimalo nije zabavljalo. Ne samo da ga nije zabavljalo, to bi odgovaralo meuigri  kakav je obino bio njegov gerilski rat s gospoom Naismith oko kulturolokog utjecaja na Milesa  nego se inilo da je zaista bijesan. U Milesovu se elucu pone stvarati udan vor. Zauzeo je napola stav mirno, upitno pogledavajui svog tjelohranitelja.
"Ona ide s nama", zarei Bothari. Elena samo to nije trijumfalno pljesnula dlanovima, premda su stvari koje je bila nabrojila gospoa Naismith donekle umanjile njezinu odlunost da ne bude ostavljena poput prtljage dok snage kreu u pokret. Ali Botharijeve su oi preletjele preko njegove keri, dobacile jo jedan namrteni pogled holovidu, a potom se spustile na kopu Milesova remena.
"Ispriajte me, godpodaru. Idem  patrolirat u hodnikom dok vi ne budete spremni za polazak." On ukoeno izie, a njegove velike ruke, same kosti i tetive, vene i ilavi miii, bile su polusavijene u laktu.
Da, idite, pomisli Miles, i vidite moete li tamo vani probuditi svoju samokontrolu. Malo preestoko reagirate, zar ne? Dodue, nitko ne voli da mu se stane na rep.
"Uh", ree Mayhew kad su se vrata zatvorila. "to ga je ugrizlo?"
"Oh, joj", ree gospoa Naismith. "Nadam se da ga nisam uvrijedila." Ali doda ispod glasa: "...dvolini stari konzerva-tivac..."
"Smirit e se on", obea Miles. "Samo ga na neko vrijeme ostavite na miru. U meuvremenu, imamo posla. ula si to je rekao, Elena. Namirnice za dvolanu posadu i etiri putnika."
Sljedeih etrdeset osam sati bili su prava ludnica. Obaviti pripreme za osmotjedno putovanje staroga broda bilo bi teko i da se radilo o normalnom teretu, a sad su stvar dodatno komplicirale i mjere za prikrivanje postojeeg tereta. One su ukljuivale mali teret od nasumino odabrane i kupljene robe uz koju su dobili i originalni carinski iskaz, na koji e kasnije dodati lani teret, te opremu kojom e tijekom putovanja prepraviti teretni prostor. Najvaniji, a naravno i najskuplji, bili su posebno napredni betanski ometai detektora mase s kojima e, nadao se Miles, uspjeti proi oseransku provjeru tereta. Miles se morao pozvati na politiku mo svog oca kako bi uvjerio predstavnika betanske kompanije da se radi o kvalificiranom kupcu za tu novu i jo uvijek djelomino tajnu opremu.
Ometai su doli s nevjerojatno dugom datotekom uputa. Dok ih je zapanjeno prouavao, Miles se zapitao je li Baz Je-sek dovoljno kvalificiran da bude brodski inenjer. Tim se sumnjama kasnije pridruila jo jedna divlja bojazan: hoe li se Jesek uope pojaviti? Razina tekuine u Mayhewovoj zelenoj boci drastino se smanjivala a Miles se besano znojio.
Slubenici betanskog uzletita nisu nimalo blagonaklono prihvatili Milesov prijedlog da njihove visoke pristojbe plati kreditima. Bio je prisiljen rastati se od cijelog deparca. Prije polaska, dok je jo bio kod kue na Barrayaru, ta mu se svota bila inila divlje velikodunom, ali sad je nestala gotovo preko noi. Postajui sve kreativnijim, Miles je svoju povratnu kartu prvog razreda zamijenio za onu treeg razreda. A potom i Botha-rijevu. I Eleninu. A zatim su sve tri bile zamijenjene za karte na liniji za koju Miles nikad prije nije uo; potom ih je, uz tiho mrmljanje s osjeajem krivnje: "Svima u nam kupiti nove im se vratimo  ili u povesti teret na Barrayar s naim RG-om 132", sve karte vratio i podigao njihovu vrijednost u gotovini. Na kraju ta dva dana naao se kako balansira na vrhu drhtave financijske strukture sastavljene od istina, lai, kredita, gotovine, robe kupljene za gotovinu, predujmova na predujmove, malo ucjene, lanih reklama i jo jedne hipoteke na njegovo 'fantastino' zemljite na Barrayaru.
Potreptine su bile ukrcane. Kao i Daumov teret  fascinantna zbrka anonimnih plastinih sanduka raznih oblika. Jesek se ipak pojavio. Sustavi su provjereni, a Jesek je odmah zaduen da obavi vitalne popravke. Prtljaga, koju jedva da su bili i raspakirali, opet je na brzinu spakirana i poslana na brod. Palo je nekoliko pozdrava, drugi su pak paljivo izbjegnuti. Miles je posluno izvijestio Botharija daje razgovarao s porunikom Croyeom; nije njegova krivnja to ga Bothari nije pitao o emu. Napokon, stajali su na platformi 27 Uzletita Sillica, spremni za polazak.
"Uzletina pristojba", ree betanski otpremnik tereta. "Tri stotine deset betanskih dolara; strane valute ne primamo." On se ugodno nasmijei, poput iznimno uljudnog morskog psa.
Miles nervozno proisti grlo, osjeajui kako mu se eludac gri. Daumova su sredstva bila potroena u zadnja dva dana; zapravo, ako je Miles dobro uo, ovjek je namjeravao otii iz hotela ne plativi raun. Mayhew je sve stoje imao ve potroio na hitne popravke broda. Miles je ak bio uspio izvui i
pozajmicu od bake. Ona je to pristojno nazvala 'investicijom'. Ba poput Zlatnog tovara, rekla je. Neka vrsta magarca, u svakom sluaju, sjetio se Miles u trenutku nesigurnosti. Ali prihvatio je, premda mu je bilo neugodno, ali bio je u prevelikom kripcu da bi odbio tu ponudu.
Miles proguta slinu  moda je ta gvalja bila njegov pogaeni ponos  pa povede narednika Botharija u stranu i spusti glas. "Ovaj, narednice  znam da vam je moj otac dao dnevnice..."
Botharijeve se usne zamiljeno iskrivie i on uputi Milesu prodoran pogled. Zna da sad moe zaustaviti cijelu stvar, shvati Miles, i vratiti se svome ivotu u dosadi  Bog je svjedok da bi ga moj otac podrao. Bilo mu je mrsko dodvoravati se Bothariju, ali ipak doda: "Za osam tjedana vratit u vam dvostruko. asna rije."
Bothari se namrti. "Nije neophodno da mi dajete rije, gospodaru. To je ve odavno plaeno unaprijed." On spusti pogled na svog vladara, oklijevajui jedan dugi trenutak, a onda uzdahne i kao po dunosti isprazni depove u Milesove ruke.
"Hvala", nasmijei se Miles nelagodno, okrene se od njega, a onda se opet okrene natrag prema njemu. "Uh  moe li ovo ostati izmeu nas? Hou rei, nema potrebe da otac sazna za ovo, ne?"
Nevoljki osmijeh uzdigne jedan kraj narednikovih usana. "Nema, ako mi vratite", promrmlja on otvoreno.
I tako je sve bilo uinjeno. Koje je veselje, pomisli Miles, biti zapovjednikom vojnog broda  sve ide na carev raun. Sigurno se osjeaju kao kurtizane s kreditnom karticom. A ne poput nas cura koje na ulici same zaraujemo za ivot.
Stajao je u navigacijsko-komunikacijskom odjelu svog vlastitog broda i promatrao Ardea Mayhewa, koji je bio mnogo budniji i usredotoeniji no to gaje Miles ikad prije vidio, kako zavrava provjeru kontrole leta. Na ekranu se pod njima okretao oker polumjesec Kolonije Beta.
"Dozvola za izlazak iz orbite", stigne glas kontrolora leta. Milesa preplavi val vrtoglavog uzbuenja. Zaista e uspjeti izvesti ovu...
"Uh, samo trenutak, RG 132", doda glas. "Imate poziv." Ovaj se put na ekranu pojavi izbezumljeno lice. Ne ono koje je Miles elio vidjeti. On se pribere, zatomljujui osjeaj krivnje.
Porunik Croye progovori napetim glasom, s prizvukom hitnosti: "Gospodaru! Je li narednik Bothari s vama?"
"Trenutno nije. Zato?" Narednik je bio dolje, s Daumom, gdje su ve poeli trgati pregrade. "Tkojesvama?"
"Samo pilotski asnik Mayhew i ja." Miles shvati da zadrava dah. Tako blizu...
Croye se opusti, samo malo. "Gospodaru, siguran sam da ovo nikako niste mogli znati, ali taj strojar kojeg ste unajmili je dezerter iz carske slube. Morate se smjesta spustiti ovamo dolje i pod nekim izgovorom povesti njega sa sobom. Neka narednik Bothari svakako bude s vama  dezertera moramo smatrati opasnim. Na pristanitu e vas ekati be-tanska patrola osiguranja. Takoer," on pogleda u stranu na neto, "to ste, do vraga, uinili onom tipu, Tavu Calhounu? Ovdje je u veleposlanstvu, urla zahtijevajui da ga primi veleposlanik..."
Mayhewove se oi uzbunjeno rairie. "Uh..." ree Miles. Tahikardija, tako se to zove. Mogu li sedamnaestogodinjaci dobiti infarkt? "Porunice Croye, imamo gadne smetnje u prijamu. Moete li ponoviti?" On uputi upitan pogled Mayhewu. Mayhew pokae na poklopac komunikacijskog ureaja. Croye je ve zapoeo s ponavljanjem poruke, djelujui pomalo zabrinuto. Miles podigne poklopac i zagleda se u pauinasti labirint ica. inilo mu se da mu glava oamueno pliva u panici. Tako blizu...
"Jo uvijek imamo smetnje, gospodine", ree Miles veselo. "Evo, sad u ja to popraviti. Oh, kvragu." On povue est na-
sumino odabranih iica. Croveov se glas prekine u pola reenice.
"Punom snagom, Arde!" povie Miles. Mayhewu nije trebalo dvaput rei. Kolonija Beta pone se brzo udaljavati.
Osjeao je posvemanju oamuenost. I muninu. Prokletstvo, ovo nije bilo od nulte gravitacije. On se naglo uspravi u sjedei poloaj, slab od blizine katastrofe. Ne, bilo je to jo neto vie od toga. Pred oima mu u paranoinom blijesku preleti slika tuinskih kunih boletina, a onda shvati to mu se dogaa.
Mayhew je zurio, isprva djelujui uzbunjeno, a onda mu na licu bljesne sarkastino razumijevanje. "Ve je i bilo vrijeme da napokon ponete osjeati posljedice te stvari", pripomene on i pritisne tipku na interkomu. "Narednice Bothari? Biste li doli u navigacijski odjel, molim vas? Va vas, uh, gospodar treba." On se kiselo osmjehne Milesu, koji se poeo ozbiljno kajati za neke stvari koje je bio otro rekao Mayhewu prije tri dana.
Pojavie se narednik i Elena. Elena je govorila: "sve je tako prljavo. Vrata medicinskog ormara jednostavno su mi ostala u ruci kad sam" Pri pogledu na zgrenog Milesa Botha-rijeva se budnost ukljui istog trena i on uputi Mayhewu srdito upitan pogled.
"Upravo je pao s metadonskih visina", objasni Mayhew. "A pada se brzo, zar ne, mali?"
Miles promrmlja nerazgovijetnim stenjanjem. Bothari ispod glasa progunda neto to je sadravalo rije 'zaslueno', a onda ga podigne i vrlo nedostojanstveno prebaci preko ramena.
"Pa, barem e se prestati zaletavati u zidove i svima nama dati malo odmora", ree Mayhew veselo. "Nikad nisam vidio da itko zabrije na tu cugu tako kao on."
"Oh, je li to vae pie bilo stimulans?" upita Elena. "Pitala sam se kako to da mu se ne spava."
"Zar niste mogli pogoditi?" zasmijulji se Mayhew. "Zapravo, ne."
Miles iskrivi glavu i pogleda Elenino lice okrenuto naopake, pa se nasmijei slabano uvjerljivim osmijehom. Pogled su mu mutili crni i ljubiasti vrtlozi.
Mayhewov smijeh izblijedi. "Boe blagi", ree on uplje, "hoete rei daje on cijelo vrijeme takav?"
OSMO POGLAVLJE
Miles iskljui zavariva i podigne zatitne naoale. Gotovo. On ponosno pogleda uredni var koji je i zadnju lanu pregradu uvrstio na mjesto. Ako ve ne mogu biti vojnik, pomisli on, moda me eka budunost strojarskog pomonika. Ve je i vrijeme da iskoristim injenicu da sam metar i umska jagoda... On zazove preko ramena: "Moete me sad izvui."
Neije ruke zgrabie ga za glenjeve i izvukoe ga van iz uskog prostora. "Iskuaj sad svoju crnu kutiju, Baz", predloi on, sjedajui i isteui zgrene miie. Daum je napeto gledao preko strojareva ramena dok je ovaj jo jednom poinjao s procedurom provjere. Jesek je hodao naprijed-natrag ispred pregrade, skenirajui. I napokon, po prvi put u sedam pokuaja, sva su svjetla na njegovu ureaju ostala zelena.
Osmijeh ozari njegovo umorno lice. "Mislim da smo uspjeli. Prema ovome, iza ovog zida nema niega osim drugog zida."
Miles se naceri Daumu. "Dao sam vam rije da emo to uiniti na vrijeme, nisam li?"
Daum, kojemu je oito laknulo, uzvrati mu osmijehom. "Imate sree to nemate bri brod."
Zazuji interkom u teretnom prostoru. "Uh, gospodaru?" dopre do njih Mayhewov glas. Imao je prizvuk koji natjera Milesa da istog trena skoi na noge.
"Nevolje, Arde?"
"Za dva sata bit emo u poziciji za skok do Tau Verde. Ovdje vani ima neto to mislim da biste bojnik i vi trebali pogledati."
L
"Blokada? S ove strane izlaza? Nemaju slubene ovlasti"
"Ne, neka vrst bove." Mayhew je zvuao izrazito nesretno. "Ako ste to oekivali, mogli ste mi rei..."
"Vraamo se za nekoliko minuta, Baz", obea Miles, "pa emo ti pomoi presloiti teret na malo ljepi nain. Moda bismo mogli naslagati jedan dio uz onu prvu pregradu koju sam zavario."
"Nije tako loe", razuvjeri ga Jesek. "Vidio sam i loije varove profesionalnih zavarivaa."
U navigacijskom odjelu, Daum i Miles zatekli su Mayhewa kako uznemireno zuri u ekran i oitavanja ispod njega.
"Stoje, Arde?" upita Miles.
"Oseranska upozoravajua bova. Moraju je imati, radi redovnih trgovakih putova. Trebala bi sprijeiti nesretne sluajeve i nesporazume, u sluaju da netko ne zna to se dogaa s druge strane  ali ova ovdje je drukija. Posluajte." On ukljui zvunike.
"Panja. Panja. Svim komercijalnim, vojnim ili diplomatskim brodovima koji se spremaju ui u lokalni svemir Tau Ver-dea. Ulazite u zabranjeno vojno podruje. Sve letjelice koje uu, bez iznimaka, bit e pretraene. Svako odbijanje suradnje bit e protumaeno kao in neprijateljstva, a letjelica e biti konfiscirana ili unitena bez daljnjih upozorenja. Nastavite na vlastiti rizik.
"Po izlasku u lokalni svemir Tau Verdea, prii emo letjelici i ukrcati se na nju radi inspekcije. Svi skoni piloti bit e zadrani dok njihovi brodovi ne ostvare kontakt s Tau Verde i ne vrate se natrag do toke skoka, kad e im  nakon ponovne inspekcije broda  biti dozvoljen povratak na letjelicu..."
"Taoci, prokletstvo", zajei Daum. "Sad uzimaju i taoce."
"I to vrlo mudar izbor talaca", doda Miles kroza zube. "Pogotovo za slijepu ulicu poput Tau Verde  bez skonih pilota si uhvaen poput kukca u boci. Ako nisi dobar mali turist,
moe ti se dogoditi da ti ne dopuste povratak kui. Kaete da je to neto novo?"
"Prije pet mjeseci to nisu radili", ree Daum. "Nisam bio u kontaktu ni sa kim sve otkako sam otiao. Ali, ako nita drugo, ovo znai da se borbe nastavljaju." On se zagleda u ekran, kao daje mogao kroz nevidljivu kapiju vidjeti svoj dom.
Poruka je nastavljala s tehnikim pojedinostima, te zavrila: "Naredbom admirala Yuana Osera, zapovjednika Oseranske slobodne plaenike flote, u slubi legalne vlade Peliasa, Tau Verde IV."
"Legalne vlade!" pljune Daum srdito. "Pelijanci! Prokleti umiljeni kriminalci..."
Miles bezvuno zazvidi i zagleda se u zid. Da sam zaista nervozni poduzetnik koji pokuava tamo dolje iskrcati tu neobinu hrpu dreka, to bih uinio? zapita se on. Ne bi mi bilo drago da moram ostaviti svog pilota, ali sigurno se ne bih svaao s cijevi uperenog disruptora ivaca. Krotkost. "Bit emo krotki", ree Miles odluno.
Oklijevali su pola dana s ove strane izlaza, obavljajui konano razmjetanje tereta i uvjebavajui svoje uloge. Miles je odveo Mayhewa u stranu na razgovor kojemu je bio nazoan jo samo Bothari. On zapone otvoreno, prouavajui pi-lotovo nesretno lice.
"Pa, Arde, eli li odustati?"
"Mogu li?" upita pilot glasom punim nade.
"Neu ti zapovijediti da bude taocem. Ako se na to odlui dragovoljno, kunem ti se da te neu ostaviti u tom poloaju. Pa, ve sam prisegao kao tvoj vladar, ali ne oekujem da zna"
"A to e se dogoditi ako se ne javim dragovoljno?"
"Jednom kad uskoimo u lokalni svemir Tau Verdea, neemo imati dobrog naina da odbijemo zahtjev za tvojom predajom. Pa, pretpostavljam da emo se u protivnom morati ispriati Daumu to smo mu protratili novac i vrijeme, okrenuti
se i vratiti se kui", Miles uzdahne. "Ako je Calhoun bio u veleposlanstvu radi onoga radi ega mislim daje bio, onda je vjerojatno ve pokrenuo legalni postupak za zapljenu broda." On pokua svome glasu dati vedriji prizvuk. "Oekujem da emo zavriti na istom mjestu gdje smo i bili onoga dana kad sam te upoznao, osim to emo imati jo manje novaca. Moda bih mogao pronai neki nain da Daumu nadoknadim gubitke..." Miles se zamisli, ostavivi reenicu nedovrenom.
"A to ako" pone Mayhew, pa znatieljno pogleda Milesa. "A to bi bilo da oni umjesto mene zahtijevaju, recimo, narednika Botharija? to biste onda uinili?"
"Oh, nastavio bih i uao unutra", ree Miles automatski, a onda zastane. U zraku je visjela praznina, ekajui objanjenje. "To je drukije. Narednik je  moj vjerni podanik."
"A ja nisam?" upita Mayhew ironino. "Ministarstvu e laknuti."
Nastane tiina. "Ja sam tvoj suveren", odvrati Miles napokon, trijezno. "A to si ti  to je pitanje na koje samo ti moe odgovoriti."
Mayhew se zagleda u svoje krilo, pa umorno protrlja elo, a jedan je prst nesvjesno milovao srebrni krug kontakta njegova implantanta. On podigne pogled prema Milesu, a u oima mu bljesne neobina glad koja, na jedan uznemirujui trenutak, podsjeti Milesa na Baza Jeseka kome je toliko nedostajao dom. "Vie ne znam to sam", ree Mayhew napokon. "Ali izvest u taj skok za vas. Kao i ostatak svinjarija."
Muna treperava vrtoglavica  nekoliko sekundi statikog uma u umu  i skok kroz crvotoinu do Tau Verdea bio je zavren. Miles se nestrpljivo mekoljio u navigacijskom odjelu, ekajui da Mayhew, ijih je nekoliko sekundi bilo biokemijski rastegnuto u subjektivne sate, ispue ispod kacige. On se opet zapita stoje to to piloti osjeaju pri izvoenju skoka a njihovi putnici ne. I kamo nestaje onaj jedan od deset brodova koji se nakon skoka nikad vie ne pojavi? "Skoi kroz crvo-
toinu u pakao!" bila je stara psovka koju se gotovo nikad ne uje iz ustiju pilota.
Mayhew skine kacigu, protegne se i ispusti dah. Lice mu se doimalo vrlo sivim i izboranim, ispijeno od koncentracije pri skoku. "Ovo je bio govnar od skoka", promrmlja on, pa se uspravi, isceri i pogleda Milesu u oi. "Ovo nikad nee biti popularna ruta, vjeruj mi, mali. Dodue, zanimljiva je."
Miles se nije ni trudio ispraviti 'titulu' kojom mu se Mayhew obratio. Ostavljajui ga neka se odmori, on sjedne za komkon-zolu i pozove na ekran sliku vanjskoga svijeta. "Pa..." promrmlja nakon nekoliko trenutaka, "gdje su? Nemoj mi rei da smo pripremili tulum a poasni gost nee doi  jesmo li na pravome mjestu?" upita on Mayhewa zabrinuto.
Mayhew podigne obrve. "Mali, na kraju skoka kroz crvo-toinu ili si na pravome mjestu ili si aka kvarkova izmeu Antaresa i Oza." Ali on svejedno provjeri. "ini se da jest..."
Protekla su puna etiri sata prije nego to im je napokon priao jedan od brodova iz blokade. Milesovi ivci bili su napeti. Brod je prilazio polako, s jasnom prijetnjom, i djelovao je zastraujue sve dok nije dolo do glasovnog kontakta. Pospani glas plaenikog komunikacijskog asnika, koji je odraavao dosadu, pokazao je stvari u pravome svjetlu; tumarali su naokolo. Naizgled posve neplanirano i nasumino, iz broda je lansiran shuttle.
Miles je stajao u prihvatnoj komori ekajui ih, a mislima su mu prolazili scenariji moguih katastrofa. Dauma je izdao neki kvisling. Rat je zavren, a strana od koje su oekivali naplatu je poraena. Plaenici su preli u gusare i ukrast e mu brod. Neki nespretni plaeniki mulac je ispustio iz ruku i razbio njihov detektor mase, pa e runo mjeriti unutranju zapremninu RG-a 132, a brojke se nee slagati... Ova zadnja misao mu se, im ju je pomislio, uinila tako vjerojatnom daje zadravao dah sve dok meu pridolicama nije spazio plaenikog tehniara s instrumentom u ruci.
Bilo ih je devetoro, svi mukarci, svi vei od Milesa, svi naoruani do zuba. Bothari, nenaoruan i nesretan zbog toga, stajao je iza Milesa i hladno ih prouavao.
Izgledali su nekako aroliko. Sivobijele uniforme? Nisu bili posebno stare, ali neke su bile zguvane, druge pak prljave. Ali, jesu li bili previe zaposleni da bi tratili vrijeme na nevane stvari, ili jednostavno prelijeni da bi se brinuli za izgled? Najmanje jedan od njih doimao se polusvjesno, naslanjajui se na zid. Pijan na dunosti? Ili se oporavlja od rane? Bili su naoruani irokom paletom oruja: oamutima, disrupto-rima ivaca, plazminim lukovima, iglenjacima. Miles pokua zbrojiti sva oruja i procijeniti njihovu vatrenu mo na nain na koji bi to uinio Bothari. Ali bilo je teko na osnovu izgleda rei u kakvu su operativnom stanju.
"Dobro", krupni se mukarac progura naprijed iz grupe. "Tko zapovijeda ovom olupinom?"
Miles zakorai naprijed. "Ja sam Naismith, vlasnik, gospodine", izjavi on, pokuavajui zvuati jako uljudno. Sudei po oznakama na uniformi, krupni je ovjek oito zapovijedao ovom grupom, moda ak i cijelom krstaricom s koje su doli.
Oi plaenikog zapovjednika preletjee preko Milesa; podignuta obrva i slijeganje ramenima koje je izraavalo prezir oito je kategoriziralo Milesa kao Nikakvu Prijetnju. Ba to i elim, podsjeti se Miles odluno. Dobro.
Plaenik uzdahne uzdahom eunuha. "Dobro, Kratki, hajde da zavrimo s ovim. Je li to cijela tvoja posada?" On pokae na Mayhewa i Dauma, koji su stajali uz Botharija, svaki s jedne strane.
Miles spusti kapke suzbijajui bijesan pogled. "Moj inenjer je u strojarnici, gospodine", ree on, nadajui se da uspijeva postii pravi ton glasa blagog ovjeka koji se trudi ugoditi drugome.
"Pretraite ih", ree ovjek preko ramena. Bothari se ukoi; Miles uhvati njegov uzrujan pogled i neprimjetno odmahne glavom. Bothari dopusti da ga ape pretresu s oitim ne-
potivanjem koje nije promaklo ni plaenikom zapovjedniku. Njegovim licem sklizne kiseli osmijeh.
Plaeniki je zapovjednik podijelio svoju grupu u tri manje, a onda pokretom ruke pokazao Milesu i njegovim ljudima neka krenu ispred njega prema navigacijskom odjelu. Njegova su dva vojnika poela pregledavati sve to se dalo, rastavljajui ak i tapecirane stolice. Ostavljajui sve stvari u neredu, nastavili su u kabinama, gdje je njihovo pretraivanje poprimilo prirodu premetaine. Miles stisne zube i krotko se nasmijei dok su njegove stvari bivale rasute po podu i ritane naokolo.
"Ovi tipovi nemaju nita vrijedno, kapetane Auson", promrmlja jedan vojnik, zvuei strano razoarano. "ekajte, evo neega..."
Miles se ukoi, zgaen vlastitom nepaljivou. Prilikom prikupljanja i skrivanja njihova oruja, bio je previdio djedov bode. Ponio gaje sa sobom vie kao uspomenu nego kao oruje i napola zaboravio na njega na dnu kovega. Navodno je potjecao iz doba grofa Seliga Vorkosigana; starac ga je uvao poput relikvije nekog sveca. Premda se oito nije radilo o oruju koje bi moglo donijeti prevagu jednoj strani u ratu na Tau Verde IV, njegova je drka bila ukraena grbom Vorkosiganovih izraenom od zlata i dragog kamenja. Miles se svim srcem nadao da e taj grb biti posve bez znaenja nekome tko nije s Barravara.
Vojnik ga dobaci kapetanu, koji ga izvue iz njegovih korica od guterove koe. Okrene ga prema svjetlu, stoje istaklo udan vodeni ig na blistavom sjeivu  sjeivu vrijednom deset puta vie od same drke, ak i u Vrijeme izolacije, a koje se sad meu poznavateljima umjetnosti smatralo neprocjenjivim radi svoje kvalitete i izrade.
Kapetan Auson oito nije bio poznavatelj umjetnosti, jer je jednostavno rekao: "Ha, lijepo", i vratio ga u korice, a potom zataknuo za pojas.
"Hej!" Miles se zaustavi u pola pokreta kojim se elio baciti naprijed. Krotko. Krotko. On stisne svoj bijes u kalup koji je odgovarao njegovu navodno betanskom identitetu. "Nisam osiguran za takve stvari!"
Kapetan smrkne. "Tvoj problem, Kratki." Ali na trenutak se njegov znatieljno sumnjiav pogled zadri na Milesu.
Zakoi, pomisli Miles. "Zar neu barem dobiti priznanicu?" upita on tugaljivo.
Auson se zasmijulji. "Priznanicu! Ta ti je dobra." Vojnici se opako iscerie.
Miles je s naporom kontrolirao svoje isprekidano disanje. "Pa..." istisne, "ako nita drugo, nemojte dopustiti da stoji mokar. Zarat e ako nakon svake upotrebe ne bude pomno oien." "Jeftini metal", zarei plaeniki zapovjednik. Kvrcne noktom po sjeivu; ono zazvoni poput zvona. "Moda uspijem nabaviti dobro sjeivo od nehrajueg elika i dam ga staviti u ovu cifrastu drku." Miles pozeleni.
Auson mahne Bothariju. "Otvori ovaj koveg." Bothari, kao i obino, dobaci pogled Milesu traei potvrdu. Auson se uzrujano namrti. "Prestani pogledavati Kratkoga. Ja sam taj koji izdaje zapovijedi."
Bothari se uspravi do pune visine i podigne jednu obrvu. "Gospodine?" upita on Milesa milozvuno.
Krotko, prokletstvo, narednice, pomisli Miles i poalje mu tu poruku u obliku blago stisnutih usana. "Posluate ovog ovjeka, gospodine Bothari", odvrati, malo preotro.
Bothari se ovla nasmijei. "Da, gospodine." Postavivi hijerarhiju malo vie po svom ukusu, on napokon otkljua koveg s preciznom, uvredljivom paljivou. Auson opsuje ispod glasa.
Plaeniki ih je zapovjednik napokon sve okupio u onom to Betanci nazivaju kantinom, a Barravarci asnikom blagovaonicom. "A sad", ree on, "predajte svu stranu valutu koju imate. Ratni verc."
"ekajte!" povie Mayhew, bijesan. "Kako novac moe biti ratni verc?"
"Pst, Arde", prosike Miles. "Uini kao to je rekao." Auson je moda i govorio istinu, shvati Miles. Strana valuta je ono
to Daumovim ljudima treba da bi kupili izvanplanetarna oruja i platili vojne savjetnike. Ili je moda ipak bilo onako kako je i izgledalo  ista pljaka. Nema veze  sudei po nedostatku uzbuenja meu vojnicima, oito nisu nali skriveni teret, a to je bilo najvanije. Miles prikrije pobjedniki osjeaj u svome srcu i isprazni depove.
"To je sve? " upita Auson s nevjericom kad su cjelokupnu svoju imovinu ispraznili na malu hrpicu na stolu.
"Malo smo kratki s novcem, trenutano", objasni Miles, "sve dok ne stignemo na Tau Verde i ne prodamo robu."
"Sranje", promrmlja Auson. Njegove su oi svrdlale Mile-sa, koji bespomono slegne ramenima i nabaci svoj naidiotskiji osmijeh.
Ula su jo tri plaenika, gurajui pred sobom Baza i Elenu.
"Nali ste strojara?" ree kapetan umorno. "Pretpostavljam daje i on kratak s novcem." On podigne pogled i ugleda Elenu. Izraz dosade istog trena nestane s njegova lica i on se glatko podigne na noge. "Pa, ovo je ve bolje. Ve sam poeo misliti da su ovdje svi straila i udaci. Ali  posao prije zadovoljstva. Ima li ita strane valute, duo?"
Elena dobaci nesiguran pogled Milesu. "Imam neto", prizna ona, djelujui iznenaeno. "Zato?"
"Na suncem njom." "Miles?" ree ona upitno.
Miles otvori stisnuta usta. "Daj im novac, Elena", naredi on tihim glasom.
Auson sijevne pogledom na Milesa. "Nisi mi prokleta sekretarica, Kratki. Ne trebam te da prenosi moje zapovijedi. Ne elim uti vie ni jednu jedinu rije od tebe, jasno?"
Miles se nasmijei i krotko kimne glavom, pa protrlja jedan oznojen dlan o vanjski av hlaa na mjestu gdje nije bilo korica s orujem.
Elena, zateena, poloi pet stotina betanskih dolara na stol. Botharijeve se obrve spustie u zapanjenosti.
"Otkud ti sve to?" proape Miles kad se maknula od stola. "Grofica  tvoja majka mi je dala", apne ona. "Rekla je da bih i ja trebala imati neki deparac na Koloniji Beta. Nisam eljela uzeti toliko, ali ona je insistirala."
Auson prebroji novac i lice mu se ozari. "Znai ti si blagajnica, duo, ha? To je ve malo razumnije. Ve sam poeo misliti da pokuavate neto sakriti preda mnom." On nakrivi glavu na jednu stranu. "Ljudi koji mi neto skrivaju uvijek to kasnije zaale." Novac je nestao, zajedno s hrpicom drugih vrijednih stvarica.
On provjeri njihov carinski iskaz. "Je 1' ovo tono?" upita vou grupice koja je bila dovela Baza i Elenu.
"Sadraj svih sanduka koje smo otvorili odgovarao je navedenom", odgovori vojnik.
"Napravili su straan nered tamo dolje", protisne Elena ispod glasa, obraajui se Milesu. "Pst. Nema veze."
Plaeniki zapovjednik uzdahne i pone pregledavati identifikacijske datoteke. U jednom se trenutku nacerio, pogledao Botharija pa Elenu. Miles se znojio. Auson zavri s provjerom, pa se leerno zavali unatrag u sjedalu ispred kompjuterske konzole, mrano promatrajui Mayhewa.
"Znai  ti si pilot, ha?" upita bez imalo entuzijazma. "Da, gospodine", odvrati Mayhew, koga je Miles dobro nauio krotkosti. "Betanac?" "Da, gospodine."
"Jesi li  nema veze. Betanac si, to odgovara na moje pitanje. Tamo ima vie udaka nego normalnih..." On ostavi reenicu nedovrenom. "Jesi li spreman poi s nama?" Mayhew uputi nesiguran pogled Milesu. "Prokletstvo!" prasne Auson. "Pitao sam tebe, a ne Kratkoga! Kao da injenica da u te morati gledati za dorukom sljedeih nekoliko tjedana nije sama po sebi ve dovoljno gadna!
0
Od njega bih dobio garavicu. Da, smij se, ti mali mutantu" Ovo zadnje bilo je upueno Milesu. "Kladim se da bi mi rado izvadio jetru."
Miles izgladi lice, zabrinut. Bio je tako uvjeren da izgleda krotko. Moda je ipak u pitanju Bothari. "Ne, gospodine", ree on vedro, trepui da bi pojaao dojam krotkosti.
Plaeniki gaje zapovjednik neko vrijeme bijesno gledao, a onda promrmlja: "Ah, kvragu sve to", i ustane.
Pogled mu opet padne na Elenu i on se zamiljeno nasmijei. Elena se smrkne. Auson se ogleda oko sebe.
"Zna to, Kratki", ree dobroduno. "Moe zadrati svog pilota. U zadnje vrijeme mije vie nego dosta tih Betanaca."
Mayhew uzdahne od olakanja. Miles se opusti, u sebi oduevljen.
Plaeniki zapovjednik mahne rukom prema Eleni. "Uzet u nju. Idi se spakirati, medena."
Ledena tiina.
Auson joj se nasmijei. "Nee nita propustiti ako ne vidi Tau Verde, vjeruj mi. Ako bude dobra curica, moda jo dobije svoj novac natrag."
Elena okrene svoje rairene oi prema Milesu. "Gospodaru...?" ree ona tankim i nesigurnim glasom. Nije to bio lapsus  imala je pravo zatraiti daje njezin suveren zatiti, ali boljelo gaje to umjesto 'gospodaru' nije rekla 'Miles'. Bothari je bio posve nepomian, a lice mu je bilo bezizraajno i tvrdo.
Miles zakorai prema plaenikom zapovjedniku, a maska krotkosti gotovo mu spadne. "Prema dogovoru trebali biste uzeti naeg pilota", ree on ravnim glasom.
Auson se vuje isceri. "Ja piem vlastita pravila. Uzimam nju."
"Ona ne eli ii. Ako ne elite pilota, odaberite nekog drugog." "Ne brini, Kratki. Dobro e se ona provesti. Moe je na
povratku ak i dobiti natrag  ako jo uvijek bude htjela poi
s tobom."
"Rekao sam, uzmite nekog drugog!"
Plaeniki se zapovjednik zasmijulji i okrene se od njega. Milesova se aka zatvori oko njegove nadlaktice. Ostali plaenici, promatrajui predstavu, nisu se ni potrudili potegnuti oruje. Ausonovo se lice ozari sreom i on se okrene i zamahne. Jedva je ekao, shvati Miles. Pa, i ja...
Borba je bila kratka, a odnos snaga nejednak. Zahvat rukom, zaokret, udarac od kojeg sve zvoni  i Miles tresne licem prema dolje na pod. Usta mu ispuni metalni okus krvi. Kao dodatak, namjerno naciljan udarac vrhom izme u trbuh prisili ga da se presamiti na podu i uvjeri Ausona da se nee odmah dii na noge.
Miles se sklupao u agoniji, obraza pritisnuta o podnu oblogu koja spreava klizanje. Hvala Bogu da me nije ritnuo u rebra, pomislio je nesuvislo kroz izmaglicu bijesa, boli i munine. Zakiljio je prema izmama na agresivno rairenim nogama malo dalje od njegova nosa. Vrhovi su sigurno pojaani elikom...
Plaeniki zapovjednik se okrene na peti, ruku podboenih o kukove. "Pa?" upita Milesovu posadu. Tiina i nepominost; svi pogledae Botharija, koji kao da se okamenio.
Auson, razoaran, prezirno pljune  ili nije ciljao na Mi-lesa, ili je promaio  i promrmlja: "Ma, kvragu sve. Ova kanta ionako nije vrijedna zapljene. Guta gorivo..." On podigne glas, obraajui se svojoj ekipi. "Dobro, natovarite se i idemo. Doi, medena", doda, okrenuvi se Eleni i vrsto je uhvativi za nadlakticu. Petorica plaenika prenue se iz raznih poza nezainteresiranih promatraa, spremni krenuti za svojim kapetanom.
Elena dobaci pogled preko ramena, a oi joj se sretoe s uarenim Milesovima; usne joj se blago rastvorise u tihome "Ah" razumijevanja i ona se zagleda u Ausona hladnim i proraunatim pogledom.
"Sad, narednice!" vikne Miles i baci se na odabranog plaenika. Jo uvijek uzdrman susretom s plaenikim zapovjedni-
kom, odabrao je onoga koji je do maloprije bio naslonjen na zid. inilo se kao daje cijela prostorija eksplodirala.
Nitko nije bio primijetio narednika dok je vadio sjedalo iz leita; sad gaje zavitlao i njime pogodio plaenika za ijim je pojasom bio disruptor ivaca koji nije stigao ni izvui. Miles, zauzet svojom tunjavom, nije vidio ali je uo kako narednikova druga rtva pada uz mesnato, zvonko "Ungh!" I Daum je reagirao istoga trena, razoruavi svog ovjeka i dobacivi njegov oamut zapanjenom Mayhewu. Mayhew je na trenutak buljio u oruje, a onda se trgne, okrene ga na pravu stranu i opali. Naalost, nije bilo napunjeno.
Iglenjak prasne, divlje, a njegov se projektil rasprsne uda-rivi o zid. Miles svom snagom zabije lakat u ovjekov trbuh i potvrdi svoje ranije sumnje  tip se presamitio, borei se za zrak, gotovo povraajui. Nedvojbeno pijan. Miles se izmakne s putanje mogueg mlaza iz ovjekovih usta i napokon ga uspije uhvatiti ispod vrata. Prvi put u ivotu pritisne svom snagom. Na njegovo iznenaenje, ovjek se trgnuo samo nekoliko puta, a potom se umirio. Predaje li se? zapita se Miles oa-mueno i povue ga za kosu, okrenuvi mu lice prema sebi. Tip je bio u nesvijesti.
Jedan plaenik, odskoivi od Botharija, zatetura pored Mayhewa koji napokon pronae nain kako da iskoristi prazni oamut  i opali njime ovjeka po stranjoj strani vrata, sru-ivi ga na koljena. Mayhew ga udari jo nekoliko puta, prilino eksperimentalno. Bothari, koji je u tom trenutku prolazio pored njega, zastane i ree s gaenjem: "Ne tako!" pa uhvati oamut i jednim dobro odmjerenim udarcem zalijepi tipa za pod.
Narednik potom nastavi pomagati Daumu s njegovu drugom rtvom i ubrzo je sve bilo gotovo  ako se izuzme par povika pored vrata, popraenih priguenim pucketanjem. Plaeniki zapovjednik, iz ijeg je nosa liptala krv, leao je na podu, a na njemu je sjedila Elena.
"Dosta, Elena!" ree Bothari, pritisnuvi cijev disruptora ivaca na ovjekovu sljepoonicu.
"Ne, narednice!" vikne Miles. Vika istog trena prestane, a Auson okrene oi, koje su pobijeljele od straha, prema blistavom oruju.
"elim mu jo slomiti noge!" povie Elena gnjevno. "elim slomiti svaku koicu u njegovu tijelu! Dat u ja njemu Kratkoga! Kad zavrim s njim, bit e visok metar i jagodu!"
"Kasnije", obea joj Bothari. Daum je pronaao jedan napunjeni oamut, pa Bothari prekrati zapovjednikove muke  barem privremeno  a onda obie prostoriju i provjeri ostale. "Jo uvijek imamo trojicu tamo vani, gospodaru", podsjeti on Milesa.
"Aha", potvrdi Miles, uspuzavi na noge. I jo tucet ili tako neto u drugome brodu, pomisli. "Mislite li da biste ih vi i Daum mogli iznenaditi i omamiti?"
"Da, ali..." Bothari odvagne disruptor ivaca koji je drao u ruci. "Smijem li sugerirati da bi moda bilo bolje ubiti vojnike u borbi nego ih zarobiti?"
"Moda jo doe do toga, narednice", ree Miles otro. Puni opseg kaotinih implikacija cijele situacije taman mu je poeo bivati jasnijim. "Omamite ih. Onda emo  smisliti ve neto."
"Smiljajte brzo, gospodaru", predloi mu Bothari i nestane kroz vrata, kreui se nevjerojatno tiho. Daum zabrinuto zagrize usnicu, a onda krene za njim.
Miles je ve poeo razmiljati. "Narednice!" pozove za njima tiho. "Ostavite mi jednoga pri svijesti!"
"Dobro, gospodaru."
Miles se vrati natrag, poskliznuvi se malo na krv iz zapovjednikova nosa, pa se zagleda u neoekivanu klaonicu. "Boe", promrmlja, "to u sad s njima?"
DEVETO POGLAVLJE
Elena i Mayhew su stajali i ekali, gledajui ga s iekivanjem. Miles iznenada shvati da tijekom borbe nije vidio Baza Jeseka  ekaj, eno ga tamo, prikovanog uza zid. Njegove su tamne oi bile kao dvije rupe na mlijenobijelom licu, a dah isprekidan.
"Jesi li ozlijeen, Baz?" vikne Miles zabrinuto. Strojar odmahne glavom, ali ne ree ni rijei. Njihove su se oi srele, ali Jesek skrene pogled. U tom trenutku Miles je znao zato ga nije vidio u borbi.
Ima ih dvojica ili trojica na jednoga od nas, pomisli Miles divlje. Ne mogu si priutiti da izuenom vojniku dopustim da bude deprimiran  moram uiniti neto i to odmah... "Elena, Arde", ree on, "iziite van na hodnik i zatvorite vrata za sobom. Ostanite tamo dok vas ne pozovem." Posluali su ga, djelujui zbunjeno.
Miles prie strojaru. Kako da izvedem presaivanje sranosti, zapita se on, u mraku i bez anestetika? On oblizne usne i tiho progovori.
"Nemamo izbora. Moramo zarobiti njihov brod. Najbolje bi bilo da uzmemo njihov shuttle, jer e oni na brodu misliti da se vraaju njihovi. Moemo uspjeti samo ako to izvedemo u sljedeih nekoliko minuta.
"Naa jedina ansa da se izvuemo iz ovoga jest da ih zaskoimo prije nego se snau. Zaduit u narednika i Dauma da zauzmu njihov navigacijski odjel i da ih sprijee da pozovu pomo. Sljedea najvanija sekcija je strojarnica."
Jesek okrene lice od njega, poput ovjeka koga neto boli ili koji za neim ali. Miles nemilosrdno nastavi.
"Ti si oito najbolji izbor za taj zadatak. Pa za to zaduujem tebe i" Miles udahne, "i Elenu."
Strojar se opet okrene prema njemu, a lice mu je bilo jo izmuenije no prije. "Oh, ne..."
"Mayhew i ja emo oamutiti sve to se mie. Za pola sata e sve biti gotovo, ma kakav da bude ishod."
Jesek odmahne glavom. "Ne mogu", proape.
"uj, nisi ti jedini koji je prestraen. Ja umirem od straha."
Jesekova se usta iskrivie. "Ne izgledate prestraeno. Niste izgledali prestraeno ni kad vas je ona plaenika svinja odalamila. Izgledali ste samo bijesno."
"To je zato to imam neto to me tjera naprijed. Nema u tome nikakve vjetine. To je stvar ravnotee. Ne usuujem se stati."
Strojar opet odmahne glavom, bespomono, pa progovori kroz stisnute zube: "Ne mogu. Pokuao sam."
Miles se jedva svladavao da ne zarei u frustraciji. Divlje su mu prijetnje jurile umom  ne, to ne bi bilo dobro. Strah se ne lijei strahom.
"Mobiliziram te", objavi Miles naglo.
"to?"
"Zahtijevam te. Ja  ja te konfisciram. Uzimam ono to ima  to jest tvoju obuku  u ratne svrhe. To je posve protuzakonito, ali s obzirom da ti ionako prijeti smrtna kazna, koga briga? Klekni i stavi ruke izmeu mojih."
Jesekova se usta irom otvorie. "Ne moete ja nisam  nitko osim carevih asnika ne moe traiti prisegu od vazala, a ja sam ve prisegnuo kad sam dobio zadatak  i prekrio taj zavjet kad" On se prekine.
"Nitko osim carevih asnika  ili grofa ili grofova nasljednika", ubaci Miles. "Priznajem da injenica da si ve prisegao Gregoru malo mijenja stvari. Pa, jednostavno emo malo promijeniti rijei."
"Vi niste..." Jesek se zagleda u nj. "Do vraga, to ste vi uope? Tko ste vi?"
"Ne elim ak ni razgovarati o tome. Ali stvarno jesam vazal cara Gregora i pripadnik aristokratskih krugova  i mogu te uzeti za svog vazala, a to u i uiniti, odmah, jer mi se uri. Detalje emo razraditi kasnije."
"Vi ste luak! Prokletstvo, to mislite da ete time postii?"
Skrenuti ti misli, pomisli Miles  a to mi ve uspijeva. "Moda jesam luak, ali sam vorski luak. Na koljena!"
Strojar klekne, buljei u nevjerici. Miles uzme njegove ruke meu svoje i pone.
"Ponavljaj za mnom. Ja, Bazil Jesek, priznajem da sam... da sam prisegnuti vojni vazal Gregora Vorbarre, ali svejedno preuzimam slubu obinog vojnika kod  kod" Bothari e poiziti ako odam tko smo, "kod ovog luaka koji stoji preda mnom  ne, bolje neka bude kod ovog vorskog luaka  i smatrat u ga svojim zapovjednikom dok ne umrem ili dok me ne oslobodi dunosti."
Jesek, djelujui hipnotizirano, ponovi prisegu za njim.
Miles pone: "Ja, uh  bolje da preskoim taj dio ja, vazal sekundus cara Gregora Vorbarre, prihvaam tvoju prisegu i obeajem ti zatitu gospodara; dajem ti asnu rije jednog  pa, dajem ti moju asnu rije. Eto. Sad ima privilegiju sumnjive vrijednosti  moe sluati moje zapovijedi i zvati me gospodarom, ali bolje bi ti bilo da to ne ini pred Botha-rijem sve dok ne budem imao priliku saopiti mu tu vijest na blag nain. Oh, jo jedna stvar..."
Strojar ga upitno pogleda, zbunjen i zapanjen. "Doma si. Koliko god to vrijedilo."
Jesek oamueno zatrese glavom, pa se teturavo osovi na noge. "Je li to bilo stvarno?"
"Pa  malo neregularno, ali koliko ja poznajem nau povijest, ne mogu si pomoi a da ne mislim da je ovo blie originalu nego slubena verzija."
Zauje se kucanje na vratima. Daum i Bothari su vodili zarobljenika, ije ruke su bile vezane na leima. Sudei po srebrnim krugovima na elu i sljepoonicama, radilo se o pilotskom asniku. Miles je pretpostavljao daje to razlog zato je Bothari odabrao ba njega  on sigurno zna sve kodove za prepoznavanje. Plaenikovo prkosno dranje glave ostavi Mi-lesa s nelagodnim predosjeajem nevolja.
"Baz, uzmi Elenu i bojnika i poni odvlaiti ove tipove u teretni prostor broj 4, onaj u kojemu nema nita. Mogli bi se probuditi i postati kreativni, pa zavari vrata za njima nakon to ih zakljua. Potom razbij varove na skrovitu u kojem je nae oruje. Uzmite oamute i plazmine lukove, a onda provjerite plaeniki shuttle. Nai emo se tamo za nekoliko minuta."
Kad je Elena izvukla zadnje tijelo, plaenikog zapovjednika, drei ga za glenjeve i izrazito ne pazei o to e putem udariti njegova glava, Miles zatvori vrata i okrene se zarobljeniku kojega su drali Bothari i Mayhew.
"Zna", obrati se on ovjeku ispriavajuim tonom, "radije bih da preskoimo uvod i prijeemo izravno na kodove. To bi nam utedjelo dosta gnjavae."
Plaenikove se usne sarkastino iskrivie na te rijei. "Sigurno da bi  tebi. Nema serum istine, ha? teta, Kratki  nema sree."
Bothari se napne, udno zaarenih oiju; Miles ga obuzda malim pokretom jednog prsta. "Ne jo, narednice."
Miles uzdahne. "Ima pravo", ree plaeniku, "nemamo serum. ao mije. Ali svejedno nam treba tvoja suradnja."
Plaenik se isceri. "Gurni si to zna kamo, Kratki."
"Ne mislimo ubiti tvoje prijatelje", doda Miles s nadom, "samo ih oamutiti."
ovjek ponosno uzdigne glavu. "Vrijeme je na mojoj strani. Mogu podnijeti sve ime me udarite. Ako me ubijete, neete nita saznati."
Miles pokretom pozove Botharija u stranu. "Ovo je vae polje rada, narednice", ree on tiho. "ini mi se da tip ima
pravo. to mislite o tome da se pokuamo ukrcati na njihov brod naslijepo, bez kodova? Ne moe biti nita gore od mogunosti da nam on da lani kod. Mogli bismo preskoiti ovo " nervozni pokret rukom pokae na plaenikog pilota.
"Bilo bi bolje s kodovima", izjavi narednik beskompromisno. "Sigurnije."
"Ne vidim kako bismo ih mogli dobiti."
"Ja u ih izvui. Nije teko slomiti pilota. Samo ako mi date slobodne ruke, gospodaru."
Izraz Botharijeva lica uznemiri Milesa. Samouvjerenost je u redu  iekivanje koje je lealo ispod nje bilo je to to mu je zgrilo utrobu.
"Morate odluiti odmah, gospodaru."
On pomisli na Elenu, Mayhewa, Dauma i Jeseka, koji su ga slijedili ovamo  koji ne bi bili ovdje da nema njega... "Samo naprijed, narednice."
"Moda biste radije priekali vani u hodniku."
Miles odmahne glavom, osjeajui muninu u elucu. "Ne. Ja sam to naredio. Gledat u."
Bothari se blago nakloni. "Kako elite. Trebam no." On kimne prema bodeu koji je Miles bio uzeo natrag od plaenikog zapovjednika i koji mu je sad bio zataknut za pojas. Miles ga nevoljko izvue i prui Bothariju, ije se lice malo smekalo pri pogledu na ljepotu sjeiva, na njegovu savitljivost i nevjerojatnu otrinu. "Takve vie ne rade", promrmlja on.
to planirate s njim, narednice? pitao se Miles, ali nije se usudio pitati naglas. Ako mu kaete neka spusti hlae, prekinut u to, pa bili u pitanju kodovi ili ne... Vratie se svom zarobljeniku, koji je oputeno stajao, jo uvijek leerno prkosan.
Miles pokua jo jednom. "Gospodine, molim vas suraujte."
ovjek se isceri. "Nema teorije, Kratki. Ne bojim se malo boli."
Ja se bojim, pomisli Miles i zakorai u stranu. "Va je, narednice."
"Drite ga", ree Bothari. Miles uhvati zarobljenikovu desnu ruku, a Mayhew, djelujui posve zbunjeno, primi lijevu.
Plaenik pogleda Botharijevo lice i osmijeh mu spadne. Jedan se kraj Botharijevih usana izvio prema gore, u osmijehu kakva Miles nikad prije nije vidio i odmah se ponadao da ga nikad vie nee ni vidjeti. Plaenik proguta slinu.
Bothari pritisne vrh bodea uz rub srebrnog kruga na ovjekovoj sljepoonici i malo ga nakrene da bi mogao zaci pod rub. Plaenikove oi sunu udesno, irom rairene. "Ne bi se usudio..." apne on. U tren oka, oko ruba se stvorila kap krvi. Plaenik uvue zrak i pone: "ekaj..."
Bothari zaokrene no, uhvati implantant izmeu palca i kaiprsta i povue. Iz plaenikova se grla vine zavijajui krik. Grevito se otimao iz Milesova i Mayhewova stiska i klonuo na koljena, razjapljenih ustiju i oiju razrogaenih od oka.
Bothari zaljulja implantant ispred ovjekovih oiju. Iz srebrnog su puceta, poput otkinutih paukovih nogu, visjele i-ice. On ga trgne i izvue, uz bljesak metala i kapljicu krvi; siuni sklopovi i mikrokirurgija vrijedni tisue betanskih dolara u trenutku su postali otpad.
Mayhewovo lice poprimi boju zobene kae dok je gledao taj nevjerojatni vandalizam. On ispusti dah u tihom jecanju, pa im okrene lea i ode se nasloniti na zid. Nakon nekog se vremena presamitio i stao povraati. Da barem nije vidio ovo, pomisli Miles. Da sam barem ostavio Dauma, a ne njega. Da sam...
Bothari une da bi mu lice bilo u razini s licem njegove rtve. On opet podigne no, a plaeniki pilot ustukne, udari leima o zid i sklizne u sjedei poloaj, ne mogavi pobjei dalje. Bothari pritisne vrh bodea o srebrni krug na ovjekovu elu.
"Nije stvar u boli", apne promuklo. Zastane na trenutak, a onda nastavi jo tiim glasom: "Poni."
ovjek je iznenada pronaao svoju brbljavost i iz njega, u uasu, provali izdaja. Miles obuzda drhtanje eluca da bi mogao sluati paljivo, pomno i potpuno, da nita ne bude izgub-
ljeno ili proputeno ili reeno uzalud. Ne bi mogao podnijeti da ovakva rtva bude uzaludnom.
Kad se ovjek poeo ponavljati, Bothari ga povue na noge i natjera ga pred sobom do hodnika koji je vodio prema pristanitu za shuttle. Elena i ostali su nesigurno pogledavali plaenika, s ije je sljepoonice curio tanak mlaz krvi, ali nisu pitali nita. Na najmanji Botharijev poticaj, zarobljeni je pilot brzo i jedva smisleno objasnio unutarnji raspored plaenike lake krstarice. Bothari ga gurne u shuttle i zavee ga za sjedalo, a ovjek se sav otromboljio i poeo se tresti od plaa. Ostali su u nelagodi odvratili pogled od zarobljenika, birajui sjedala to dalje od njega.
Mayhew sjedne ispred runih kontrola shuttlea i razgiba prste.
Miles sklizne u sjedalo pored njega. "Hoe li moi upravljati ovim?"
"Da, gospodaru."
Miles pogleda njegov potreseni profil. "Bit e dobro?" "Da, gospodaru." Motori oivjee uz zujavi zvuk, a shuttle se odvoji od RG-a 132. "Jeste li znali da e to uiniti?" zapita Mayhew iznenada tihim glasom, dobacivi pogled preko ramena Bothariju i njegovu zarobljeniku.
"Ne ba."
Mayhewove se usne stisnue. "Ludi kukin sin."
"uj, Arde, bilo bi bolje da si neke stvari razjasni u glavi",
promrmlja Miles. "Ono to Bothari uini na moju zapovijed
moja je odgovornost, a ne njegova."
"Vraga je tako. Vidio sam mu izraz lica. Uivao je u tome. Vi niste."
Miles je oklijevao, a onda ponovi to je rekao, ovaj put naglaavajui druge rijei, nadajui se da e Mayhew shvatiti. "Ja sam odgovoran za ono to Bothari uini. Znam to ve dugo, pa se vie ne ispriavam."
"Onda definitivno jest psihotian", prosike Mayhew.
"Stabilan je. Ali shvati jedno  ako ima kakav problem u vezi s njim, javi se meni."
Mayhew opsuje ispod glasa. "Bogme ste pravi par."
Miles je promatrao plaeniki brod dok su mu prilazili. Bio je to brz i snaan mali bojni brod, dobro naoruan. U njegovu je obliku bilo briljantnosti koja je nametala zakljuak da je ilirikanske proizvodnje; zvao se Ariel. Nije bilo nimalo sumnje u injenicu da mu spori RG 132 ne bi mogao pobjei. On osjeti traak zavisti pri pogledu na njegovu smrtonosnu ljepotu, a onda zateeno shvati da e, ako stvari pou po planu, taj brod ionako uskoro biti njegov. Ali mutan nain na koji e doi do njega pokvario mu je zadovoljstvo, ostavljajui samo suhu i ledenu nervozu.
Doli su do Arielova pristanita za shuttleove bez ikakva incidenta i Miles je pomogao Jeseku da uvrsti letjelicu. Bothari vre zavee svog zarobljenika za sjedalo, pa se nadvije nad Milesa. Miles odlui ne troiti vrijeme uzalud na rasprave o prednosti.
"Dobro", poslua Miles njegovu neizgovorenu zapovijed. "Vi idete prvi. Alija sam sljedei."
"Moje e reakcije biti bre ako mi panja ne bude podijeljena izmeu vas i onoga to radim, gospodaru."
Miles smrkne u oajanju. "Oh, dobro onda. Vi, pa za vama D-ne. Ne on, nego Baz." Pogled mu se sretne sa strojarevim. "Zatim Daum, ja, Elena i Mayhew."
Bothari odobri taj raspored kratkim kimanjem glave. Vrata shuttlea se otvorie uz uzdah i Bothari sklizne van. Jesek duboko udahne, pa krene za njim.
Miles zastane dovoljno dugo da moe apnuti: "Elena, tjeraj Baza naprijed to bre moe. Ne daj mu da stane."
Iz broda ispred njih dopre uzvik: "Tko, dovraga !" i tiho zujanje Botharijeva oamuta. Ve u sljedeem trenutku naao se u hodniku.
"Samo jedan?" upita on Botharija, pogledavi sklupanu sivobijelu figuru na podu.
"Zasad", odvrati narednik. "ini se da nam je iznenaenje uspjelo."
"Dobro. Nastavimo tako. Razdvojimo se i krenimo."
Bothari i Daum nestadoe u prvom poprenom hodniku. Jesek i Elena krenue u suprotnom smjeru. Elena mu je dobacila pogled preko ramena, Jesek nije. Izvrsno, pomisli Mi-les. On i Mayhew krenue u treem smjeru i zastadoe pred zatvorenim vratima. Mayhew zakorai naprijed u nekakvoj gesti nesigurne agresivnosti.
"Ja u prvi, gospodaru", ree.
Boe, ovo je zarazno, pomisli Miles. "Hajde."
Mayhew proguta slinu i podigne svoj plazmini luk.
"Uh, ekaj malo, Arde." Miles pritisne bravu. Vrata se glatko otvorie. On proape, ispriavajui se: "Ako nisu zakljuana, plazmini luk bi ih mogao zavariti..."
"Oh", ree Mayhew. Pribrao se i skoio kroz vrata uz neku vrst ratnikog povika, uperivi svoje oruje lijevo pa desno, a onda stao. Bilo je to spremite, prazno ako se izuzme nekoliko plastinih sanduka privrenih za pod. Ni traga neprijatelju.
Miles proviri u hodnik, pa zamiljeno zakorai natrag. "Zna," ree kad su nastavili hodnikom, "moda bi bilo bolje da ne viemo kad ulazimo. To e ih uzbuniti. Mnogo je lake pogoditi ljude koji ne skau u zaklon."
"Ali tako to rade na vid-filmovima", ponudi Mayhew objanjenje.
Miles, koji je i sam bio namjeravao izvesti neto slino i iz istih razloga, proisti grlo. "Pretpostavljam da ne izgleda ba herojski kad se prikrade nekome i puca mu u leda. Ali, ne mogu si pomoi a da ne smatram daje tako ipak jednostavnije."
Uli su u dizalnu cijev, doli do jo jednih vrata. Miles opet pritisne dlan na bravu i vrata se otvorie, otkrivajui zasjenjenu prostoriju. Spavaonica s etiri kreveta, od kojih su tri bila zauzeta. Miles i Mayhew uli su na prstima, zauzimajui poloaj iz kojeg je bilo nemogue promaiti. Miles zgri aku i
obojica zapucae. On opali jo jednom kad se trea figura poela izvlaiti ispod pokrivaa i posezati za orujem koje je visjelo pored uzglavlja.
"Ha!" ree Mayhew. "ene! Onaj kapetan je zaista svinja."
"Ne bih rekao da su zarobljenice", ree Miles, upalivi svjetlo
radi brze provjere. "Pogledaj im uniforme. One su lanice posade."
Povukli su se; Miles je bio smrknut. Moda Elena i nije
bila u tako velikoj opasnosti kao to ih je plaeniki zapovjednik
bio naveo da posumnjaju. Ali sad je bilo prekasno...
Iza ugla dopre dubok glas, reei: "Prokletstvo, upozorio sam tog glupog kukinog sina" Vlasnik glasa je trao, mrte-i se i zakopavajui pojas s orujem oko bokova, i zaletio se ravno u njih.
Plaeniki je asnik reagirao istog trena, pretvorivi sluajni sudar u obraun. Mayhew je dobio udarac nogom u trbuh, a Miles bi odbaen o zid, naavi se u oajnikoj borbi za vlastito oruje.
"Omami ga, Arde!" vikne on, a glas mu je priguio udarac protivnikova lakta u zube. Mayhew je puzao prema svom oruju, preokrenuo se na lea i opalio. Plaenik klone, a rubni udarni val pucnja baci Milesa na koljena.
"Definitivno je bolje uhvatiti ih na spavanju", promrmlja Miles. "Pitam se ima li ih jo poput njega-nje"
"Toga", ree Mayhew odluno, preokrenuvi vojnika-herma-frodita na lea i otkrivi isklesane crte lica koje su mogle pripadati bilo privlanom mladiu, bilo eni izraenih kostiju. Lice je bilo okrueno zamrenom smeom kosom koja je padala na elo. "Betanskoga podrijetla, sudei po naglasku."
"Ima smisla", protisne Miles i s mukom se digne na noge. "Mislim..." Oslanjao se na zid, u glavi mu je nabijalo, udna su mu obojena svjetla plesala pred oima. Biti oamuen ipak nije tako bezbolno kao to izgleda, pomisli on. "Bolje bi bilo da nastavimo..." On se zahvalno osloni na Mayhewovu ruku.
Provjerili su jo tucet prostorija, bez daljnjih nevolja. Napokon su doli do navigacijskog odjela, nali dva tijela na podu
ispred vrata, te Botharija i Dauma koji su drali situaciju pod potpunom kontrolom.
"Strojarnica je sigurna, " ree Bothari im ih je vidio. "Oma-mili su etvoricu. to, zajedno s naima, iznosi sedam."
"Mi smo sredili etvero", ree Miles muklim glasom. "Moete li iz njihovog kompjutera izvui raspored dunosti, pa da vidimo jesmo li ih sredili sve?"
"Ve uinjeno, gospodaru", ree Bothari, opustivi se malo. "ini se daje to kompletna posada."
"Dobro." Miles vie-manje padne u sjedalo, trljajui dvaput udarena usta.
Botharijeve se oi suzie. "Jeste li dobro, gospodaru?"
"Malo me dohvatilo vanjsko polje oamuta. Bit u dobro." Miles se pokuavao usredotoiti. to sad? "Pretpostavljam da bi bilo bolje da zakljuamo ove tipove prije nego to se probude."
Botharijevo se lice pretvori u masku. "Ima ih trojica na jednoga od nas i dobro su tehniki izueni. Drati sve njih kao zarobljenike je prokleto opasno."
Miles ga otro pogleda, gledajui ga ravno u oi. "Smislit u neto." Naglasio je svaku rije.
Mayhew smrkne. "to drugo moemo? Da ih gurnemo van kroz ustavu?" Tiina kojom je bila pozdravljena njegova ala pretvori izraz njegova lica u oajniki.
Miles se digne na noge. "im se pobrinemo za njih, trebali bismo spojiti naa dva broda. Oserani e uskoro poeti tragati za svojim nestalim brodom, ak i ako signal za pomo nije bio poslan. Moda bi nam ljudi bojnika Dauma mogli ove skinuti s vrata?"
On kimne Daumu, koji slegne ramenima u stilu 'a kako bih ja to mogao znati?' Miles se na gumenim nogama uputi prema strojarnici.
Prvo to je primijetio uavi u strojarnicu bilo je prazno mjesto u zidu gdje je trebao biti pribor za prvu pomo. Tijelom
mu preleti strah dok je pogledom traio Elenu. Bothari bi mu sigurno rekao daje bilo ozlijeenih  ekaj, eno je, u poloaju onoga tko previja rane a ne onoga ije se rane previjaju.
Jesek je bio zavaljen u sjedalo, a Elena je stavljala neto na opeklinu na njegovoj nadlaktici. Strojar se smijeio gore prema njoj  s, po Milesovu miljenju, prilino blesavim izrazom zahvalnosti.
im je ugledao Milesa, njegov se osmijeh pretvori u cerek. On ustane  na Elenino negodovanje, jer mu je ba u tom trenutku bila uvrivala zavoj  i uputi Milesu slubeni barra-varski vojniki pozdrav. "Strojarnica je sigurna, gospodaru", ree, a onda prigui bihot. Zatomljuje napad histerije, shvati Miles. Elena ga umorno gurne natrag u sjedalo, a njemu pobjegne jo jedan hihot.
Miles uhvati Elenin pogled. "Kako je prolo tvoje prvo borbeno iskustvo? Ah..." on kimne prema Jesekovoj ruci.
"Putem ovamo nismo naili na nikoga. Srea, valjda", objasni ona. "Iznenadili smo ih i odmah oamutili dvojicu. Trei je imao plazmini luk i sakrio se iza one cijevi. A onda je ona enska skoila na mene" pokretom ruke pokae na sivobi-jelu onesvijetenu figuru na podu, "to mi je vjerojatno spasilo ivot, jer onaj s plazminim lukom nije mogao pucati dok smo bile tako isprepletene i borile se za moj oamut." Ona se nasmijei Jeseku s entuzijastikim divljenjem. "Baz je skoio na njega i onesvijestio ga. Ja sam svoju uhvatila ispod vrata, a potom ju je Baz oamutio i sve je bilo gotovo. Trebalo je hrabrosti da se suoi s plazminim lukom naoruan samo oa-mutom. Plaenik je uspio opaliti jednom  to je rana na Ba-zovoj ruci. Ja se to ne bih usudila, a ti?"
Dok je ona govorila, Miles je obilazio prostoriju, u mislima rekonstruirajui protekle dogaaje. Gurnuo je vrhom izme nepomino tijelo biveg vlasnika plazminog luka i pomislio na broj svojih rtava jedan pijanac i dvije zaspale ene. On osjeti ubod ljubomore. Zamiljeno proisti grlo i podigne pogled. "Ne, ja bih vjerojatno uzeo svoj plazmini luk i spalio drae svjetlosne cijevi tako da ona padne na njega, a onda bih ga ili
sredio nakon to ga ipka pogodi, ili bih ga oamutio dok joj se pokuava izmaknuti."
"Oh", ree Elena.
Jesekov osmijeh pomalo izblijedi. "Nisam se toga sjetio."
Miles u mislima ritne samoga sebe. Magarac  kakva vrsta zapovjednika pokuava biti bolja od ovjeka kojemu je potrebna podrka? Kratkovidna vrsta, oito. Ova je zbrka tek poinjala. On se pokua iskupiti: "Moda se ne bih ni ja sjetio, u jeku borbe. Lako je biti general poslije bitke. Postupili ste iznimno dobro, gospodine Jesek."
Jesekovo se lice uozbilji, a s njega izblijedi histerina radost, ali kraljenica mu svejedno ostane ravna. "Hvala vam, gospodaru."
Elena ode provjeriti stanje jednoga od onesvijetenih plaenika, a Baz se tihim glasom obrati Milesu: "Kako si znao? Kako si znao da u moi  pakla mi, ni ja sam nisam znao. Mislio sam da se nikad vie neu moi suoiti s paljbom." edno se zagledao u Milesa, kao da je on nekakvo mistino proroite ili talisman.
"Uvijek sam znao", slae Miles veselo. "Otkad sam te prvi put vidio. To je u krvi, zna. Biti Vor ne znai samo imati pravo na bedasti slog ispred prezimena."
"Uvijek sam mislio da je sve to hrpa govana", ree Jesek iskreno. "A sad..." On odmahne glavom u zadivljenoj zapa-njenosti.
Miles slegne ramenima, skrivajui potajno slaganje. "Pa, sad nosi moj teret, to je prokleto sigurno. A kad smo ve kod posla  sve emo ove tipove strpati u njihov vlastiti brodski zatvor, sve dok ne odluimo... uh... dok ne odluimo kako emo ih se rijeiti. Hoe li te ta rana onesposobiti ili ipak moe uskoro pokrenuti brod?"
Jesek se ogleda oko sebe. "Imaju prilino napredne sustave..." pone on sumnjiavo. Pogled mu padne na Milesa, koji je stajao pred njim onoliko ravno koliko su mu to dozvoljavala tjelesna ogranienja, i glas mu ovrsne. "Da, gospodaru. Mogu."
Miles, osjeajui se gotovo manijakalno licemjernim, uputi strojaru otro i zapovjedniko kimanje glavom, onako kako je to radio njegov otac na sastancima osoblja i za veerama. inilo se da djeluje, jer Jesek se pribrao i poeo pregledavati brodske sustave.
Na izlasku, Miles zastane da bi Eleni ponovio upute o zatvaranju zarobljenika. Kad je zavrio, ona nakrivi glavu i pogleda ga.
"A kako je prolo tvoje vatreno krtenje?" upita ona, pomalo okrutno.
On se nevoljko nasmije. "Pouno. Vrlo pouno. Ah jeste li vas dvoje vikali dok ste uletavali kroz vrata?"
Ona trepne. "Naravno. Zato?"
"Ah, samo teorija na kojoj radim", On joj se nakloni naklonom u kojemu je bilo dobronamjerna ruganja, pa izie.
Hodnik je bio pust i tih, bez ijednog zvuka osim mekog aputanja cirkulacije zraka i ostalih sistema za odravanje ivota. Miles se sagnuo i uao u prigueno osvijetljenu cijev koja je vodila prema shuttleu; osloboen umjetnoga gravitacijskog polja velikog broda, on otpluta naprijed. Plaeniki je pilot jo uvijek bio zavezan tamo gdje su ga bili ostavili, a noge i glava su mu se klatile na onaj udan nain kakav izaziva besteinsko stanje. Miles se sav zgri na pomisao da e morati objasniti pilotovu ranu.
Miles je razmiljao o tome kako e plaenika drati pod kontrolom dok ga bude vodio u brod  sve dok nije ugledao njegovo lice. Plaenikove su oi bile iskrenute prema gore, eljust oputena, lice i elo znojni, zajapureni i vrui na dodir. Ruke su mu bile votano bijele i ledene, nokti ljubiasti, a puls jedva ujan i nepravilan.
Uasnut, Miles pone prtljati po vorovima, a onda nestrpljivo izvue bode i prereze uad. Lupkao je plaenika po licu, ne s one strane na kojoj se vidio osueni trag krvi, ali nije ga mogao prizvati svijesti. Plaenikovo se tijelo iznenada ukoi, pa se pone trzati i drhtati, a noge i ruke su mlatarale po zraku
u besteinskom stanju. Miles se izmakne i opsuje; glas mu je bio piskutav i visok, pa on stisne zube i uuti. U brodsku bolnicu, odvedi ovjeka u brodsku bolnicu i pokuaj ga privesti svijesti, pomisli on, ili ako ti ne uspije  dovedi Botharija, on je najiskusniji u pruanju prve pomoi...
Miles s mukom izvue pilota kroz ustavu shuttlea. Kad je zakoraio iz besteinskog stanja u gravitacijsko polje broda, iznenada je postao svjestan ovjekove teine. Isprva gaje pokuao natovariti na lea, riskirajui vlastite kosti. Zateturao je nekoliko koraka, a onda ga pokua povui za ramena. Tada se plaenik opet poeo griti. Miles shvati da bi bilo bolje da odustane od daljnjih pokuaja, pa potri prema brodskoj bolnici po antigravitacijska nosila, psujui cijelim putem, glasom u kojem su se osjeale suze straha i frustracije.
Trebalo mu je vremena da stigne tamo, da nae nosila. Vremena da preko interkoma pozove Botharija i ustrim glasom mu naredi neka se javi u brodsku bolnicu i sa sobom dovede plaenikog medicinskog tehniara. Vremena da se trei vrati natrag kroz prazan brod do ustave shuttlea.
Kad je stigao tamo, pilot je ve bio prestao disati. Lice mu je bilo jednako votano kao i ruke, usne jednako plavoljubi-aste kao i nokti, a osuena je krv izgledala poput crvene krede, tamna i neprozirna.
Luaka je urba pretvorila Milesove prste u neto debelo i nespretno dok je postavljao antigravitacijska nosila oko plaenika  odbijao je misliti o tome kao o 'plaenikovu tijelu'  i odigao ga od poda. Bothari je stigao u brodsku bolnicu taman kad je Miles postavljao pilota na stol za preglede.
"to mu je, narednice?" upita Miles s prizvukom hitnosti u glasu.
Bothari preleti pogledom po nepominoj figuri. "Mrtav je", ree ravnim glasom i okrene se.
"Ne jo, prokletstva mu!" vikne Miles. "Mora postojati neto to moemo uiniti da ga oivimo! Stimulansi  masaa srca  krio-komora jeste li nali medicinskog tehniara?"
"Da, ali previe je oamuena da bih je mogao probuditi."
Miles opet opsuje i pone pretraivati ormarie i ladice u potrazi za prepoznatljivim lijekovima i opremom. Sve je bilo dezorganizirano, a etikete izvana oito nisu imale previe veze sa sadrajem unutra.
"Nema svrhe, gospodaru", ree Bothari, promatrajui ga ravnoduno. "Treba vam neurokirurg. Modani udar."
Miles se zaljulja na petama, napokon shvativi ono to je upravo bio vidio. U mislima si predoi ice implantata naglo provuene kroz ovjekov mozak kako klize pored glavne arterije, napravivi mali rez u stijenki ile. A onda njegovo poveanje sa svakim otkucajem srca sve dok arterija nije popustila, ispunjavajui tkivo ubojitim krvarenjem.
Ima li uope ova mala bolnica krionsku komoru? Miles pregleda prostoriju, pa ue u sljedeu, pretraujui pogledom. Proces smrzavanja morao bi biti zapoet odmah, ili bi oteenja na mozgu ve postalo nemogue zalijeiti  nije vano to je on samo otprilike znao kako se pacijenti pripremaju za smrzavanje, ili kako se upravlja krio-komorom, ili...
Evo je! Pokretna, sjajna metalna komora na antigravita-cijskom postolju, nalik kakvoj podmorskoj sondi. Milesu se uini da mu je srce zastalo u grlu. On prie komori. Pogonska jedinica bila je prazna, spremnici s plinom posve ispranjeni, a kontrolni kompjuter otvoren poput nekog grubo seciranog biolokog uzorka. Ne radi.
Bothari je oputeno stajao, ekajui naredbe. "Trebate li jo neto, gospodaru? Osjeao bih se sigurnije kad bih mogao osobno nadgledati pretraivanje zarobljenika." On letimice pogleda le, posve nezainteresirano.
"Da-ne..." Miles obie stol za preglede. Nije mogao skinuti pogled s tamnog ugruka na pilotovoj desnoj sljepoonici. "to ste uinili s njegovim implantatom?"
Bothari je izgledao blago iznenaeno; on provjeri depove. "Jo uvijek ga imam, gospodaru."
Miles isprui ruku i posegne za zgnjeenim srebrnim paukom. Nije teio nita vie od puceta, na stoje i sliio, a njegova
je glatka povrina skrivala sloenost stotina kilometara vi-ralnih sklopova.
Bothari se blago namrti gledajui mu lice. "Jedan poginuli nije loa bilanca za operaciju ovakve vrste, gospodaru", ponudi on. "Njegov je ivot spasio mnoge, ne samo na naoj strani."
"Ah", ree Miles suho i hladno. "Imat u to na umu kad budem ocu objanjavao kako je dolo do toga da zarobljenika ubijemo muenjem."
Bothari se lecne. Nakon nekoliko trenutaka tiine, on ponovi elju da ode nadgledati pretraivanje zarobljenika i Miles ga otpusti uz umorno kimanje glavom. "Doi u uskoro."
Miles je jo nekoliko minuta nervozno tumarao po brodskoj bolnici, izbjegavajui pogledati stol. Napokon, potaknut opskurnim nagonom, on uzme posudu, vodu i komad tkanine, pa opere sasuenu krv s plaenikova lica.
Znai ovo je uas, pomisli on, koji motivira one poludjele masakre svjedoka o kakvima itamo. Sad ih razumijem. Bilo mi je lake dok ih nisam razumio.
On izvue bode i podree ice koje su virile iz srebrnog puceta, pa ga paljivo pritisne natrag na mjesto na pilotovoj sljepoonici. Nakon toga je, sve dok Daum nije doao po njega, stajao i meditirao, zagledan u nepomine, votane crte lica koje su bile njihovih ruku djelo. Ali inilo se da razlozi teku natrake, da su pretpostavke progutale zakljuke, sve dok na kraju nije ostala samo tiina i pitanje na koje nije bilo odgovora.
DESETO POGLAVLJE
Gurnuvi ga disruptorom, Miles pokae plaenikom zapovjedniku neka krene ispred njega prema brodskoj bolnici. Smrtonosno mu se oruje inilo neprirodno lakim u ruci. Neto ovako kobno trebalo bi biti tee, poput iroke sablje. Nije poteno da ubijanje bude tako potencijalno bez napora  ovjek bi se barem trebao namuiti.
Bio bi sretniji s oamutom, ali Bothari je insistirao na to-,me da pred zarobljenicima Miles mora imati fasadu maksimalnog autoriteta. "To tedi vrijeme  manje je raspravljanja", rekao je.
Jadni kapetan Auson, s dvije slomljene ruke i s nateenom kvrgom od nosa na licu, nije izgledao kao da mu je do rasprave. Ali makolika napetost i proraunati pogledi dobaeni prvom asniku, betanskom hermafroditu poruniku Thorneu, uvjerie Milesa daje Botharijevo razmiljanje bilo ispravno.
Naao je Botharija leerno naslonjena na zid, dok se medicinska tehniarka iznemogla izgleda pripremala za sljedeu muteriju. Miles je namjerno ostavio Ausona za kraj i sad se poigravao milju da naredi tehniarki neka kapetanove ruke, nakon to namjesti kosti, imobilizira u neki anatomski ne ba vjerojatan poloaj.
Thorne je sjedio, dok mu je ena lijepila posjekotinu iznad jednog oka i davala injekciju protiv migrene izazvane pogotkom oamuta. Porunik uzdahne kad je lijek poeo djelovati, a onda znatieljno pogleda Milesa kroz polustisnute oi. "Tko ste uope vi, dovraga?"
Miles posloi usta u ono za to se nadao da e biti protumaeno kao osmijeh uljudne tajnovitosti i ne ree nita.
"Sto ete uiniti s nama?" nastavi Thorne uporno.
Dobro pitanje, pomisli on. Kad se bio vratio u skladini prostor broj 4, zatekao je prvu grupu zarobljenika usred skidanja jedne od pregrada i pokuaja bijega. Miles se nije pobunio kad ih je Bothari opet sve oamutio prije no to e ih odvui u brodsku kantinu. A tamo su glavna inenjerka i njezini pomonici gotovo uspjeli sabotirati magnetske brave na svojim elijama. Osjeajui prilian oaj, Miles ih je opet dao sve oamutiti.
Bothari je imao pravo; bila je to zaista nestabilna situacija. Teko daje sve lanove posade mogao drati oamuenima tjedan dana ili vie, nagurane u skueni zatvor, a da im pritom ne nanese ozbiljnu psiholoku tetu. A Milesovi ljudi bili su rastrgani na sve strane  upravljajui s oba broda, na smjenu uvajui zarobljenike dvadeset i etiri sata na dan  a uskoro e umor poeti izazivati sve ee pogreke. Botharijevo ubojito i konano rjeenje imalo je neke logike u sebi, pretpostavljao je Miles. Ali pogled mu padne na tiho i nepomino tijelo plaenikog pilota, pokriveno plahtom u uglu prostorije, i on zadrhti. Ne opet. Ne vie. On suspregne val panike na samu pomisao na svoje sve vee nevolje i pokua dobiti na vremenu.
"Uinio bih uslugu admiralu Oseru da vas pustim da ode-tate kui", odgovori on Thorneu. "Jesu li svi poput vas?"
Thorne ree kamenim glasom: "Oserani su slobodna koalicija plaenika. Veina kapetana brodova su kapetani-vlasnici."
Miles opsuje, iskreno iznenaen. "To nije nikakva hijerarhija. To je prokleti komitet."
On se znatieljno zagleda u Ausona. Injekcija sredstva za ublaavanje bolova napokon mu je otrgla panju s vlastita tijela i on sijevne pogledom na Milesa. "Je li vaa posada pri-segla vama ili admiralu Oseru?" upita ga Miles.
"Prisegla? Ja drim ugovore svih lanova posade na mom brodu, ako na to mislite", zarei Auson. "Svih." On se namrti na Thornea, ije se nosnice rairie.
"Na mom brodu", ispravi ga Miles. Ausonova se usta na-mrekae u bezglasnom rezanju i on bijesno pogleda disruptor, ali  kao to je Bothari i prorekao  ne ree nita. Medicinska tehniarka je uvrstila kapetanovu ruku i poela raditi na njoj runom kirurkom zrakom. Auson problijedi i postane jo povueniji. Miles osjeti blagi ubod suosjeanja.
"Vi ste, nedvojbeno, najalosnija izlika za vojnike koju sam ikada vidio", izjavi Miles, oekujui reakcije. Jedan se kraj Botharijevih usana trgne prema gore, ali Miles se nije obazirao na to. "Pravo je udo da ste uope jo ivi. Trebali biste paljivo birati svoje neprijatelje." On protrlja svoj jo uvijek bolan eludac i slegne ramenima. "Pa, sad znam da to i inite."
Auson duboko pocrveni i skrene pogled. "Samo smo htjeli malo akcije. Na ovoj smo dunosti na prokletoj blokadi ve cijelu vraju godinu."
"Malo akcije", promrmlja Thorne s gaenjem. "Tipino za tebe."
Sad vas imam. Spoznaja zazvoni poput zvona u Milesovu umu. Njegovi snovi o osveti plaenikom kapetanu isparili su pod vrelinom nove inspiracije od koje mu je zastao dah. Njegov je pogled prikovao Ausona i on otro progovori: "Koliko je vremena prolo od vae posljednje inspekcije cijele flote?"
Auson je izgledao kao da mu je sa zakanjenjem sinulo da bi ovu konverzaciju trebao svesti na imena, inove i serijske brojeve, ali Thorne odgovori: "Godina i pol."
Miles opsuje, s osjeajem, i agresivno podigne bradu. "Mislim da to vie ne mogu podnijeti. Imat ete inspekciju  sada."
Bothari je ostao posve miran, to je bilo divljenja vrijedno, i naslonjen na zid, ali Miles je osjeao njegov to-do-vra-ga-sad-radi-pogled kako ga svrdla izmeu lopatica. Nije se okrenuo.
"O emu, dovraga", ree Auson, odjekujui Botharijevu tiinu, "vi govorite? Tko ste vi? Bio sam siguran da ste krijumari  im ste nam bez pogovora dopustili da vas opljakamo, ali kunem se da nam nije promaklo" On skoi na noge, a
Botharijev se disruptor uperi u njega. Glas mu postane piskutav od frustracije. "Jeste krijumari, prokletstva mi! Ne mogu biti toliko u krivu! Radi li se o samome brodu? Ali tko bi ga elio? to, dovraga, krijumarite?" vikne on oajno.
Miles se hladno osmjehne. "Vojne savjetnike."
Zamiljao je da moe vidjeti kako njegove rijei polako dopiru do kapetanova i Thorneova uma. Sad kad je riba zagrizla, valja je izvui.
Miles je poeo s inspekcijom u samoj brodskoj bolnici, jer tamo je bio na relativno poznatom terenu. Pod prijetnjom oruja medicinska je tehniarka izvukla popis opreme i poela otvarati ladice pred Milesovim intenzivnim pogledom. Sa sigurnim instinktom, Miles se prvo usredotoio na lijekove pogodne za zloporabu i odmah pronaao neke prilino neugodne razlike izmeu popisa i inventara.
Sljedea je bila oprema. Miles je jedva ekao da dou do krio-komore, ali njegov ju je osjeaj za dramatiku ostavio za kraj. I bez nje je bilo dovoljno drugih propusta. Neke od trpki-jih izreka njegova pokojnog djeda, prepravljene na odgovarajui nain, tehniarkino su lice pretvorile u kredu i prije no to su doli dopiece de resistance.
"A koliko je ve dugo ova komora u ovakvu stanju, tehniarko?"
"est mjeseci", promrmlja ona. "Inenjer za popravke cijelo vrijeme govori da e je popraviti", doda ona obrambenim tonom u odgovor na Milesov namrten izraz lica i podignute obrve.
"A vama nije palo na pamet da ga potaknete na to? Ili, to bi bilo primjerenije, da zatraite od svojih nadreenih da to uine?"
"inilo se da ima dovoljno vremena za to. Nismo je koristili"
"A u tih est mjeseci va kapetan nije niti jednom proveo inspekciju?"
"Ne, gospodine."
Miles osine Ausona i Thornea pogledom poput kante ledene vode, a onda se smiljeno zagleda u plahtom pokriveno tijelo plaenikog pilota. "Njemu je isteklo vrijeme."
"Kako je umro?" upita Thorne otro, glasom poput uboda maa.
Miles mu uzvrati namjernim nerazumijevanjem. "Hrabro. Poput vojnika." Na uasan nain, poput ivotinje prinesene na rtvu, ispravi ga misao. Bilo je od presudne vanosti da oni to ne otkriju. Ali, "ao mije", doda, slijedei iznenadni nagon. "Zasluio je bolje."
Medicinska tehniarka je gledala Thornea oajnim pogledom. Thorne ree blago: "Krio-komora ionako ne bi bila od nikakve pomoi pri pogotku iz disruptora u glavu, ela."
"Ali sljedei e ranjenik", ubaci Miles, "moda imati ozljedu neke druge vrste." Izvrsno, pretjerano pronicljivi porunik je razvio vlastitu teoriju o uzroku pilotove smrti. Miles osjeti golemo olakanje, izmeu ostaloga i stoga to gaje oslobodilo potrebe da neasno optereti medicinsku tehniarku osjeajem krivnje koja nije bila njena.
"Kasnije u vam poslati inenjerskog tehniara", nastavi on. "elim da svaki komad opreme do sutra bude u savrenom operativnom stanju. U meuvremenu moete poeti pospremati ovo ovdje i pobrinuti se da pone malo vie sliiti bolnici bojnog broda, a ne spremitu za metle, jasno, Mediteh?" On spusti glas do apta, poput itanja bia.
Medicinska tehniarka stane u stav mirno i gotovo vikne: "Da, gospodine!" Auson je bio zajapuren, a Thorneove se usne rastavie u izrazu vrlo blizu divljenju. Ostavili su tehniarku da drhtavim rukama izvlai ladice.
"Ostavit ete je bez nadzora?" promrmlja Bothari tonom neodobravanja. "Ludilo."
"Ima previe posla da bi ita pokuala. Uz malo sree, moda je uspijem odrati dovoljno zaposlenom da ne stigne
obaviti autopsiju na pilotu. Brzo, narednice. Ako se elim nastaviti pretvarati da sam iz Glavnog inspektorata flote, koje je najbolje mjesto za traenje malo prljavog rublja?"
"Na ovom brodu? Ponite bilo gdje."
"Ne, zaista. Naa sljedea stanica mora izgledati stvarno gadno. Ne mogu se pretvarati da razumijem tehnike detalje, pa emo morati priekati dok Baz ne bude slobodan."
"U tom sluaju, hajdemo do njihovih osobnih kabina", predloi Bothari. "Ali zato?"
"elim da ona dvojica misle da smo mi neka plaenika elitna grupa. Imam ideju kako ih sprijeiti da ne pokuaju opet preuzeti brod."
"Nikad nee pasti na taj trik."
"Hoe. Progutat e ga. Oboavat e ga. Zar ne shvaate  to je jedini nain da sauvaju ponos? Pobijedili smo ih  zasad. Sto mislite, u to e radije povjerovati  da smo super-grupa, ili da smo hrpa nikogovia i nitarija?"
"Nije li to oito?"
"Samo gledajte!" On nabaci ozbiljan izraz i krene niz hodnik za svojim zarobljenicima, a njegove su izme zveale poput eljeza.
S Milesova gledita, kabine posade bile su prava poslastica. Bothari je premetao. Njegov je nos za otkrivanje dokaza loih navika i skrivenih poroka bio nepogreiv. Kad je Bothari pronaao oekivane boce etilnog alkohola, Auson i Thorne su to primili posve mirno; oito, vlasnika tih boca poznavali su kao granino funkcionalnog lana posade. Ipak, inilo se da su dvije vreice kavatrave iznenadile sve njih. Miles je uredno sve to zaplijenio. Nevjerojatno bogatu kolekciju raznih seksualnih pomagala jednog drugog lana posade ostavio je in situ, uz podignutu obrvu i pitanje kapetanu Ausonu zapovijeda li on krstaricom ili brodom za krstarenja? Auson se zapjenio, ali nije rekao nita. Miles se nadao da e kapetan provesti ostatak dana smiljajui jetke odgovore za koje e ve biti prekasno.
Miles je paljivo pregledao Ausonovu i Thorneovu kabinu, traei neto to bi mu pomoglo da pronikne u njihove kara-
ktere. Thorneova je, zaudo, gotovo prola inspekciju. Kad su napokon doli do Ausonove, inilo se da plaeniki zapovjednik oekuje najgore. Miles se svilenkasto nasmijei i ree Bothariju neka nakon inspekcije sve stvari vrati na pravo mjesto, tamo gdje su i trebale biti; kad su zavrili, kabina je bila gotovo neprepoznatljiva. Prema dokazima, zapravo njihovu nedostatku, inilo se da Auson nema nekih ozbiljnijih poroka  osim uroene indolentnosti koju je dosada pretvorila u lijenost.
Zbirka egzotinog osobnog oruja koje su nali tijekom inspekcije sainjavala je impresivnu hrpu. Miles zapovijedi Bothariju neka pregleda i isproba svako oruje. Naglaeno se trudio zabiljeiti svaku stvar i usporediti je s popisom osobne imovine koji su mu predoili vlasnici kabina. Ushien i pun inspiracije, sipao je sarkastine primjedbe; plaenici su se nelagodno mekoljili.
Provjerili su i arsenal. Miles podigne plazmini luk s pranjave police, sklopivi aku oko kontrolnih indikatora na drci.
"Pohranjujete li oruje nabijeno ili prazno?"
"Prazno", promrmlja Auson, isteui vrat da bi mogao vidjeti indikatore punjenja.
Miles blago podigne obrve i uperi oruje u plaenikog kapetana, drei prst na okidau. Auson pobijeli. U zadnji tren, Miles trne ruku u lijevo i poalje siktavu energetsku munju pored Ausonova uha. Krupni se plaenik lecne i ustukne kad su ga s lea zasuli rastaljeni komadii plastike i metala.
"Prazno?" zapjevui Miles. "Vidim. Mudro od vas, priznajem."
Oba se asnika vidno lecnue. Dok su izlazili, Miles uhvati Thorneov apat: "Govorio sam ti." Auson bezglasno zarei.
Prije inspekcije strojarnice, Miles pozove Baza na stranu.
"Sad si", ree mu, "zapovjednik Bazil Jesek iz Dendariijskih plaenika, glavni inenjer. Ti si mrgodni grubijan koji nemarne tehniare jede za doruak i duboko si zgaen stanjem ovog broda"
"Zapravo, stanje nije tako loe, koliko ja mogu rei", ree Baz. "Bolje no to bih ja uspio s tako naprednim sustavima.
Ali kako u ja izvesti inspekciju kad o tome znam manje nego oni? Odmah e me prozreti!"
"Ne, nee. Sjeti se, ti postavlja pitanja, oni odgovaraju na njih. Govori 'hm' i to vie se mrti. Nemoj dopustiti da situacija krene u drugom smjeru. uj  zar nikad nisi imao na brodu strojarskog inenjera koji je bio pravi kujin sin i koga su svi mrzili  ali koji je uvijek bio u pravu?"
Baz je izgledao zbunjeno udubljen u sjeanja. "Pa, bio je jedan porunik Tarski. Znali smo sjediti i smiljati naine kako da ga otrujemo. Veina njih nije bila previe izvediva.
"Dobro. Oponaaj ga."
"Nikad mi nee vjerovati. Ne mogu  nikad nisam  nemam ak ni cigaru!"
Miles razmisli na tren, otri i uskoro se vrati s kutijom cigara koju su bili zaplijenili u kabini jednog lana posade. "Alija ne puim", zabrinuto e Baz.
"Onda je samo vai. Moda je i bolje daje ne zapali. Bog zna od ega je smotana."
"Eto ideje kako otrovati Tarskoga, ideje koja bi moda bila upalila"
Miles ga gurne ispred sebe. "Dobro, ti si zagaiva zraka i kujin sin koji ne trpi 'ne znam' kao odgovor na svoje pitanje. Ako sam mogao ja", on posegne za zadnjim, oajnikim argumentom, "onda moe i ti."
Baz zastane, ispravi se, odgrize vrh cigare i hrabro ga ispljune na pod. Neko ga je vrijeme sumnjiavo promatrao. "Jednom sam se poskliznuo na jednu takvu prokletu gadariju. I skoro slomio vrat. Tarski. Dobro." On stisne cigaru meu zubima pod agresivnim kutom i odmarira u glavnu strojarnicu.
Miles je okupio cjelokupnu posadu u brodskoj sobi za sastanke i zauzeo podij. Bothari, Elena, Jesek i Daum stajali su sa strane, postavljeni u parovima pored svakog izlaza, naoruani do zuba.
"Zovem se Miles Naismith. Predstavljam Dendariijsku slobodnu plaeniku flotu."
"Nikad uli za njih", zauje se hrabar glas iz gomile lica oko Milesa.
Miles se kiselo osmjehne. "Da jeste, u mojoj bi slubi sigurnosti padale glave. Mi se ne reklamiramo. Novaenje se provodi iskljuivo putem poziva. Iskreno govorei", njegov pogled obuhvati gomilu, pogledavi svakog u oi, povezujui svako lice s imenom i osobnim stvarima, "ako ovo to sam vidio predstavlja vae ope standarde, vjerojatno nikad ne biste ni uli za nas da nismo dobili ovaj mali zadatak."
Auson, Thorne i glavni inenjer, umorni i iscrpljeni nakon etrnaest sati tumaranja po brodu i provjeravanja svakog vara, oruja, orua, baze podataka i zaliha, s jednog kraja broda na drugi, jedva da su jo imali snage lecnuti se. Ali Auson je izgledao zamiljeno.
Miles je hodao gore-dolje pred svojom publikom, isijavajui energiju poput lasice u kavezu. "Obino ne novaimo, pogotovo ne iz redova ovako sirovog materijala. Nakon jueranje predstave, ja osobno ne bih imao nimalo grinje savjesti da vas se svih rijeim na najbri mogui nain, ako nita drugo onda da poboljam prosjek ovog broda." On se namrti na sve njih. Izgledali su nervozno, nesigurno; je li u tome bilo mrvicu lupekog mekoljenja? Naprijed. "Ali za vae se ivote, po cijenu svoje asti, zaloio bolji vojnik no to se veina vas ikada moe nadati da e biti" on naglaeno pogleda Elenu koja je, pripremljena za ovo, podigla bradu i stala u neku vrst sveanog stava mirno, na taj nain obznanjujui svima tko je izvor te neuobiajene milostivosti.
Zapravo, Miles se pitao ne bi li ona radije osobno izbacila Ausona van kroz najbliu ustavu. Ali kad joj je ve dodijelio ulogu 'zapovjednice Elene Bothari, svog izvrnog asnika i instruktorice borbe bez oruja', sine mu daje time dobio savrenu priliku za brzu rundu taktike dobrog i zloestog policajca.
"i tako sam pristao na eksperiment. Da se izrazim na vama poznat nain  bivi kapetan Auson je vae ugovore prepustio meni."
To je izazvalo srditi amor. Nekoliko je njih ustalo sa svojih sjedala; opasan presedan. Sreom, oklijevali su, kao da nisu sigurni bi li prvo rastrgali Milesov ili Ausonov grkljan. Prije nego je to mrekanje stiglo postati nezaustavljivom plimom, Bothari pljesne disruptorom po dlanu i uperi ga u njih. Usne su mu bile povuene unatrag u vujoj grimasi, a blijede oi su mu plamtjele.
Plaenici su izgubili pravi trenutak. Komeanje zamre. Oni koji su bili ustali sad polako sjedoe natrag, s dlanovima vidljivo i smjerno poloenima na koljena.
Prokletstvo, pomisli Miles zavidno, da barem ja mogu predstavljati toliku prijetnju... Ali trik je bio u tome da to uope nije bio trik. Botharijeva opakost bila je gotovo opipljivo stvarna.
Elena uperi svoj disruptor, drei ga toliko vrsto da su joj ake pobijeljele, gledajui u plaenike iroko otvorenim oima; ali osoba ija je nervoza oigledna a koja u ruci dri smrtonosno oruje zrai vlastitim tipom prijetnje i vie je njih skre-nulo pogled s narednika, odmjeravajui i drugi mogui izvor unakrsne vatre. Jedan plaenik pokua s umirujuim osmijehom i podignutim dlanovima. Elena zarei ispod glasa i smijeak se brzo ugasi. Miles podigne glas, nadglasavi zbunjeno aputanje.
"Po dendariijskim pravilima, svi ete poeti s istim inom  najniim, to jest inom novaka-pripravnika. To nije uvreda; svaki je Dendarii, ukljuujui i mene osobno, poeo na takav nain. Vaa promaknua bit e dokaz vae sposobnosti  dokazane meni. S obzirom na vae iskustvo i trenutane potrebe, vae e promaknua vjerojatno biti bra nego to je uobiajeno. To znai, ukratko, da bi se bilo tko od vas za nekoliko tjedana mogao nai na poloaju poasnog kapetana ovog broda."
Zamor odjednom poprimi zamiljeni ton. To zapravo znai, pomisli Miles, da sam uspio razdvojiti sve one s niim inovima od njihovih donedavnih nadreenih. On se gotovo naceri
kad su se mnoga lica naoigled ozarila ambicioznou. A kakvu je samo vatricu potpalio pod onima koji su imali visoke inove  Thorne i Auson promatrali su jedan drugoga napetim i proraunatim pogledom.
"Vaa nova obuka poinje odmah. Oni koji u ovoj smjeni ne budu raspodijeljeni u grupe za obuku privremeno e preuzeti svoje stare dunosti. Ima li pitanja?" On zadri dah; njegov je plan balansirao na vrhu pribadae. Znat e za minutu...
"Koji je va in?" upita jedan-plaenik.
Miles odlui ostati fleksibilan. "Moete me oslovljavati s gospodine Naismith." Eto im, neka na tome grade svoje teorije.
"Kako da onda znamo koga da sluamo?" upita prvobitni provokator.
Miles ogoli zube u opakom osmijehu. "Pa, ako se ogluite o neku od mojih zapovijedi, ubit u vas na mjestu. Ostatak procijenite sami." On lako zabubnja prstima po koricama svog disruptora. inilo se da je jedan dio Botharijeve aure preao i na njega, jer je provokator ustuknuo.
Jedna od ena podigne ruku, ozbiljna poput kolarke.
"Da, novakinjo Quinn?"
"Kad emo dobiti kopiju dendariijskog pravilnika?"
Milesu se uini da mu je srce stalo. Na to nije bio mislio. Bio je to vrlo razuman zahtjev  vrsta zapovjednika za kakvog se Miles izdavao trebala bi svoja pravila znati napamet, ili spavati s njima pod jastukom, ili neto slino. On se suho osmjehne i hrabro grakne: "Sutra. Kopije e biti razdijeljene svima." Kopije ega? Neto u ve smisliti...
Nastala je tiina. A onda se straga zauje jo jedan glas. "Kakve uvjete osiguranja imaju ti  ti Dendarii? Hoemo li dobiti plaeni odmor?"
I jo jedan: "Hoemo li imati kakve beneficije? Kakve su plae?"
Pa jo jedan: "Prebacuje li se mirovinski fond sa starog ugovora? Postoji li uope mirovinski fond?"
Naavi se suoen s tom kiom praktinih pitanja, Miles samo to nije pobjegao iz prostorije. Bio je pripravljen za otpor, nevjericu, nenaoruanu pobunu... Odjednom mu u glavi bljesne manijakalna vizija Vorthalije Odvanog kako od cara trai pomilovanje drei mu ma pod bradom.
On proguta slinu, totalno zbunjen, i hrabro nastavi. "Razdi-jelit u broure", obea on  imao je nejasnu pretpostavku da takve stvari dolaze u nekakvim brourama  "kasnije. to se tie bonusa"jedva jedvice je uspio svoj staklasti pogled pretvoriti u ledeno sijevanje oima, "dozvoljavam vam da ostanete na ivotu. Daljnje privilegije ete morati zaraditi."
Prouavao je njihova lica. Zbunjenost, da, a to je i elio. Oaj, podijeljenost, a najvie od svega skretanje panje. Neka pretumbani naglavake u ovom bljezgarenju zaborave da im je primarna dunost bila da pokuaju opet preuzeti vlast nad svojim brodom. Neka to zaborave barem na tjedan dana, jer samo toliko mu je vremena trebalo. Nakon toga, to e biti Daumov problem. Ali na njihovim je licima bilo jo neto, premda nije mogao odrediti o emu se tono radilo. Nema veze  sljedee to je valjalo uiniti bilo je da dostojanstveno sie s govornice i sve ih pokrene. I minuta nasamo s Botharijem...
"Zapovjednica Elena Bothari ima popis vaih zadataka. Javite joj se na izlazu. Pozor!" On ubaci otri prizvuk u glas. Oni se nesigurno dignue, kao da se tog stava jedva i sjeaju. "Na mjestu odmor!" Da, prije no to ispale jo nekoliko bizarnih pitanja i prije nego li njemu ponestane inspiracije.
Dok je izlazio, uhvati dio tihog razgovora.
"ubilaki krljavi luak..."
"Da, ali uz takvog zapovjednika imam ansu da preivim sljedeu bitku..."
I on iznenada prepozna to 'jo neto' na njihovim licima  bila je to ista ona uznemirujua glad koju je bio vidio na May-hewovu i Jesekovu licu. Izazvala je neobjanjivu hladnou u njegovoj utrobi.
On pozove narednika Botharija u stranu. "Imate li jo uvijek onu staru kopiju pravila Barravarske Carske Slube koju ste obiavali nositi sa sobom?" Bila je to Botharijeva biblija; Miles se ponekad znao pitati je li narednik ikad u ivotu itao ita drugo.
"Da, gospodaru." Bothari mu uputi sumnjiav pogled, kao da eli pitati 'A to s tim?'
Miles uzdahne od olakanja. "Dobro. elim je."
"Za to?"
"Dendariijska pravila."
Bothari je bio zapanjen. "Nikad neete"
"Pustit u je kroz kompjuter, napraviti kopije, pregledati je i izbaciti sve kulturoloke reference, promijeniti imena  ne bi trebalo trajati predugo."
"Gospodaru  to su stara pravila!" Ravni bas njegova glasa zvuao je gotovo uzrujano. "Kad ovi ljigavi beskimenjaci vide stare disciplinske postupke"
Miles se naceri. "Je, da vide specifikacije za one gumene cijevi podloene olovom, vjerojatno bi istog trena pali u nesvijest. Ne brinite. Osuvremenit u ih."
"Va je otac, zajedno sa svojim osobljem, to uinio prije petnaest godina. Za to su im trebale dvije godine."
"Pa, to se dogaa kad je u pitanju grupno odluivanje."
Bothari odmahne glavom, ali svejedno ree Milesu gdje meu njegovim stvarima moe nai stari disk s podacima.
Elena im se pridrui u razgovoru, djelujui nervozno. Ali impresivno, pomisli Miles; poput punokrvnog konja. "Podijelila sam ih u grupe, slijedei tvoju listu", izvijesti ga ona. "to sad?"
"Idi i odvedi svoju grupu u dvoranu za vjebanje. Prvo zagrijavanje, a onda ih poni uiti onom to je tebe nauio tvoj otac."
"Nikad prije nisam nikoga uila..."
On se nasmijei gore prema njoj, pokuavajui snagom volje urezati samopouzdanje u njezino lice, oi, kraljenicu. "Gle, prva dva dana vjerojatno moe ubiti tako da ih navede neka
ti jedan na drugome pokau to oni znaju, a ti samo stoj i svako malo reci 'hm' i 'Boe sauvaj!' i tome slino. Bit svega toga nije da ih neemu naui, nego da ih izmori i dri previe zaposlenima da bi imali vremena razmiljati ili udruiti snage. Treba nam samo tjedan dana. Ako ja to mogu", doda on, "moe i ti."
"To sam ve negdje ula", promrmlja ona.
"A vi, narednice  uzmite svoju grupu i ponite s oruanom obukom. Ako vam ponestane barravarskih procedura, u kompjuteru imate standardne oseranske procedure  posudite neke ako zatreba. Izmuite ih. Baz e svoju grupu ubijati radom dolje u strojarnici  proljetno ienje kakvo u ivotu nisu vidjeli i doivjeli. A nakon to ja sredim pravilnik i razdijelim im ga, moemo ih jo poeti ispitivati na tu temu. I totalno ih ubiti u pojam."
"Gospodaru", ree narednik ozbiljno, "njih je dvadesetero na etvero nas. to mislite tko e na kraju tjedna biti umorniji?" Ozbiljnost se pretvori u naglost. "Moja prva briga je vaa koa, prokletstvo!"
"I ja mislim na svoju kou, vjerujte mi! A najbolji nain na koji moete zatititi moju kou jest da odete tamo meu njih i uvjerite ih da sam plaeniki zapovjednik."
"Niste vi nikakav zapovjednik, nego vraji redatelj holo-vida", promrmlja Bothari.
Uredniki zahvati na carskom Pravilniku pokazali su se mnogobrojnijima i gorima no stoje Miles bio predvidio. ak i masakriranje cjelokupnih odlomaka poput onih koji su opisivali barravarske ceremonije  recimo paradu za carev roendan  ipak je ostavilo jo cijelu hrpu materijala. Miles se baci na posao, izbacujui stvari gotovo jednakom brzinom kojom je i itao.
Nikad prije nije vojna pravila prouavao tako pomno i detaljno; razmiljao je o njima do duboko u no. inilo se da je organiziranost klju svega. Smjestiti veliku masu pravilno
rasporeenih ljudi i opreme na pravo mjesto u pravo vrijeme i na pravi nain uz brzinu potrebnu za puki opstanak  strpati beskrajno sloenu i zbunjujuu stvarnost u apstraktni kalup pobjede  inilo mu se da bi organizacija mogla biti vanija ak i od hrabrosti.
On se sjeti primjedbe svog pokojnog djeda: "Za veinu pobjeda logistika je zaslunija od svega ostaloga." Bilo je to vezano uz anegdotu o logistiaru koji mu je, dok je djed jo bio mladi gerilski general, izdao krivo streljivo za njegove trupe. "Dao sam ga objesiti za palce," prisjeao se djed, "ali Princ Xav me prisilio da ga skinem dolje." Miles pogladi bode koji mu je bio za pojasom i izbrie pet stranica pravila o brodskim plazminim topovima koji su ve cijelu jednu generaciju bili zastarjeli.
Na kraju svega, oi su mu bile crvene, a obrazi ispijeni i posivjeli od izrasta brade, ali uspio je svoj plagijat pravilnika svesti na urednu i opaku malu knjiicu koja e se pobrinuti da sva oruja budu uperena u istom smjeru. Predao ju je Ele-ni neka je kopira i razdijeli, a onda je oteturao istuirati se i presvui da bi pred svojim 'novim trupama' mogao to bolje glumiti otrookog  a ne krvavookog  zapovjednika.
"Gotovo", promrmlja on Eleni. "ini li me ovo svemirskim gusarom?"
Ona zastenje.
Miles je uinio sve to je bilo u njegovoj moi da toga dana bude vien svugdje na brodu. Otiao je u ponovnu inspekciju brodske bolnice i gunavo joj dao prolaznu ocjenu. Obiao je i Elenine i Botharijeve 'razrede', trudei se izgledati kao da primjeuje i pomno prati izvedbu svakog plaenika, a zapravo je gotovo zaspao na nogama. Naao je vremena i za privatni razgovor s Mayhewom, koji je sad posve sam upravljao RG-om 132, pa mu je rekao sve novosti i ulio mu jo malo samopouzdanja glede nove sheme dranja zatvorenika. Isto tako, sastavio je neke povrne testove na temu novih 'dendariijskih pravila' koje su Elena i Bothari trebali razdijeliti lanovima posade.
Poslijepodne, po brodskom raunanju vremena, bio je sprovod plaenikom pilotu. Miles je iskoristio tu prigodu kao izliku za inspekciju odjee i uniformi; prava parada. Da bi im dao primjer, on i Bothariji su odjenuli najbolju odjeu koja im je ostala jo od djedova sprovoda. Njihove su se tamne boje dobro slagale s plaenikim ukrobljenim sivobijelim uniformama.
Thorne, blijed i tih, cijeli je taj prizor promatrao s nekom udnom zahvalnou. I Miles je bio prilino blijed i tih, odah-nuvi u sebi kad je pilotovo tijelo napokon bilo kremirano, a njegov pepeo rasut u svemir. Miles je dopustio Ausonu da vodi kratku ceremoniju; Miles je osjeao da ni njegovo najvee hinjeno liqemjerje nije doraslo preuzimanju jo i te funkcije.
Kasnije se povukao u kabinu koju si je bio dodijelio, rekavi Bothariju da eli prouiti oseranske stvarne regulacije i procedure. Ali mo koncentracije mu je opadala. Na rubovima vidnog polja bljeskali su mu udni bezoblini pokreti. Legao je, ali nije se mogao odmoriti. Poeo je hodati gore-dolje neravnomjernim korakom, dok su mu se umom kovitlale ideje kako poboljati svoj plan, a onda mu jednako brzo bjeale iz glave. Bio je zahvalan kad gaje Elena prekinula s izvjeem o trenutnom stanju.
Povjerio joj je, govorei prilino nasumce, nekoliko svojih ideja, a potom je nervozno upitao: "ini li ti se da su pali na foru? Nisam siguran dopirem li do njih. Hoe li prihvatiti zapovijedi od jednog klinca?"
Ona se naceri. "ini se da se bojnik Daum pobrinuo za to. On je oito povjerovao u ono to si mu bio rekao."
"Daum? to sam mu to rekao?" "Ono o tretmanima pomlaivanja." "O emu?"
"ini se da misli da su ti Dendarii dali dopust da ode na Koloniju Beta na tretmane pomlaivanja. Nisi li mu to rekao?"
"Boe, ne, nisam!" Miles se ushodao. "Rekao sam mu da sam doao na Betu radi medicinskih tretmana, da  mislio sam da u time objasniti ovo" nejasan pokret ruke pokae
i
na neobinost njegova tijela, "kao ozljede ili tako neto. Ali  be-tanski tretmani pomlaivanja ne postoje! To su samo glasine. Stvar je u njihovu zdravstvu i nainu ivota i genetici"
"Ti to zna, ali veina ne-Betanaca ne zna. Daum ne samo da te dri starijim, nego mnogo starijim no to jesi."
"Pa, naravno da vjeruje u to, kad je to on sam i izmislio." Miles zastane. "Ali Bel Thorne sigurno zna da nije tako."
"Bel to nije pokuao opovrgnuti." Ona se zasmijulji. "Mislim da mu se svia."
Miles provue ruku kroz kosu i preko lica. "I Baz sigurno zna da su te glasine o pomlaivanju samo glasine. Bolje bi bilo da mu kae neka ne razuvjerava nikoga, jer se ini da mi to ide u prilog. Pitam se to on misli, tko sam ja? Mislio sam daje dosad ve shvatio."
"Oh, Baz ima vlastitu teoriju. Ja  ovaj, zapravo sam ja zasluna za to. Otac se uvijek tako brine oko politikih otmiara da sam mislila da bi bilo bolje da malo zavaram Baza."
"Dobro. Kakvu si bajku smislila za njega?"
"Mislim da ima pravo kad kae da ljudi najlake povjeruju u neto to su sami izmislili. Kunem ti se da nisam ja smislila nita od toga, ali nisam ni zanijekala. On zna da si sin grofa, jer si ga uzeo za vazala  nee imati problema radi toga?"
Miles odmahne glavom. "O tome u brinuti ako preivimo ovo. Samo da ne shvati kojega sam grofa sin."
"Pa, ja mislim da si pametno postupio. Kako bilo da bilo, on misli da si njegovih godina. Tvoj te otac, tkogod on bio, razbatinio i prognao s Barravara da te..." ona zamuca, "da te ne mora vie gledati", zavri, hrabro uzdignute glave.
"Ah", ree Miles. "Razumna teorija." Doao je do krajnjih granica mogunosti hodanja gore-dolje i zastao naoko zadubljen u goli zid pred sobom.
"Ne smije ga kriviti za"
"Ne krivim ga." On joj dobaci osmijeh brzog razuvjerava-nja i opet se ushoda.
"Ima i mlaega brata koji je uzurpirao mjesto koje pripada tebi kao nasljedniku"
Miles nije mogao suspregnuti smijuljenje. "Baz je romantiar."
"I on sam je prognanik, zar ne?" upita ona tiho. "Otac ga ne voli, ali nee mi rei zato..." Ona ga pogleda s iekivanjem.
"Onda ti ni ja neu rei. To  to nije moja stvar."
"Ali on je sad tvoj vazal."
"Dobro, to jest moja stvar. Samo to bih vie volio da nije."
Ona mu se nasmijei. "Znala sam da e to rei." udno, ali taj ne-odgovor kao da ju je zadovoljio.
"Kako je proao tvoj zadnji sat instrukcija? Nadam se da su ispuzali van etveronoke."
Ona se spokojno nasmijei. "Gotovo tako. Neki od tehnikog osoblja ponaaju se kao da ni u snu nisu oekivali da bi im takya vrsta obuke ikada mogla zatrebati. Drugi su pak vraki dobri  njih sam zaduila da ue one neznalice."
"To je mudar potez", sloi se on brzo. "uvaj vlastitu energiju, troi njihovu. Shvatila si princip."
Ona sva zablista na njegovu pohvalu. "Dao si mi da radim tolike stvari koje nikad prije nisam radila  novi ljudi, nove stvari o kojima nisam ni sanjala..."
"Da", zamuca on. "ao mije to sam te uvukao u ovu nonu moru. Toliko toga zahtijevam od tebe  ali izvui u te iz ovoga. Dajem ti rije. Nemoj se bojati."
Njena se usta ozlojeeno stisnue. "Ne bojim se! Pa, malo. Ali osjeam se vie ivom nego ikad prije. Uz tebe mi se sve ini moguim."
Divljenje u njenim oima, za kojim je toliko dugo udio, sad ga je uznemirilo. Previe je sliilo gladi. "Elena  cijela se ova stvar zasniva na prijevari. Ako se ti tipovi probude i shvate koliko su jai od nas, past emo kao" on se prekine. To joj nije trebalo. On protrlja oi, pritiui jabuice prstima i opet se ushoda.
"Ne zasniva se na prijevari", ree ona iskreno, "nego na tebi."
"Nije li to isto?" On se nesigurno nasmije.
Ona ga pogleda kroz polustisnute oi. "Kad si zadnji put malo odspavao?"
"Oh, ne znam. Izgubio sam pojam o vremenu  naa dva broda imaju razliito podeene satove. Sad kad sam to spomenuo, trebali bismo ih sinkronizirati. Promijenit emo vrijeme na RG-u 132, to je jednostavnije. Svi emo imati oseransko vrijeme. Da, spavao sam prije skoka. Dan prije skoka."
"Jesi li veerao?" "Veerao?" "A ruao?"
"Ruao? Zar je bio ruak? Pa, valjda sam se spremao za sprovod."
Izgledala je kao daje obuzima oaj. "Doruak?"
"Pojeo sam jedan njihov suhi "obrok sino dok sam pisao pravilnik  uj, ja sam sitan i ne treba mi toliko koliko vama velikima..."
Nastavio je hodati gore-dolje. Njezino se lice uozbiljilo. "Miles", ree ona i zastane, oklijevajui. "Kako je umro onaj pilot? Pa, znam daje izgledao kao da mu... nije posve dobro, ali dok smo bili u shuttleu jo je bio iv. Je li te pokuao napasti?"
Njegov eludac napravi salto. "Boe, zar misli da sam ga ja ubio?" Ali da, on gaje ubio, sigurno, jednako sigurno kao daje prinio disruptor njegovoj glavi i opalio. Nije imao ni trunku elje da Eleni opie to se bilo dogodilo u blagovaonici na RG-u 132. Te su se slike vrtjele u beskonanoj petlji u njegovoj glavi, opet i opet. Botharijev zloin, njegov zloin, jedna cjelina...
"Miles, jesi li dobro?" Glas joj je bio uzbunjen. On shvati da stoji sklopljenih oiju. Izmeu stisnutih kapaka curile su suze.
"Miles, sjedni! Pod stresom si."
"Ne mogu sjesti. Ako se zaustavim, ja u..." On nastavi hodati ukrug, epajui mehaniki.
Ona je zurila u njega, razdvojenih usana, a onda zatvori usta i zalupi vrata za sobom.
Sad ju je prestraio, uvrijedio, moda ak i potkopao njezino krhko samopouzdanje... On divljaki opsuje samoga sebe. Tonuo je u crno i usisavajue blato, a ljepljivi je opaki uas zatomio sve vitalne pokrete. On nastavi slijepo teturati.
Opet Elenin glas: "odbija se od zidova. Mislim da e morati sjesti na njega. Nikad ga jo nisam vidjela u ovako loem stanju..."
Miles podigne pogled i zagleda se u dragocjeno, runo lice svog osobnog ubojice. Bothari stisne usne i uzdahne. "Dobro. Pobrinut u se za njega."
Elena se povue, oiju rairenih od brige ali lica puna smirenog povjerenja u Botharija. Narednik zgrabi Milesa za stranji dio ovratnika i za pojas, pa ga gotovo odnese do kreveta i tamo ga posjedne.
"Pijte."
"Oh, prokletstvo, narednice  znate da ne podnosim scotch. Ima okus kao razrjeiva za boje."
"Ja u", ree Bothari strpljivo, "vam drati nos i naliti vam pie u grlo, ako treba."
Miles pogleda smrknuto lice i posluno proguta gutljaj iz ploke, koje se blijedo sjeao kao jedne od konfisciranih. Bothari ga spretno razodjene i baci na krevet.
"Jo jednom otpijte."
"Fuj." Pie ga gadno zapee u grlu.
"A sad spavajte."
"Ne mogu spavati. Previe toga jo moram uiniti. Moram ih drati u pokretu. Pitam se bih li mogao napraviti lanu brouru? Pretpostavljam da ceh smrti zapravo i nije nita drugo nego primitivni oblik ivotnog osiguranja. Nije mogue da Elena ima pravo glede Thornea. Nadam se da moj otac nikad nee saznati za ovo  Narednice, vi neete...? Smislio sam vjebu s RG-om 132..." Njegovi se protesti pretvorie u mrmljanje, a on se preokrene i utone u esnaestosatni san bez snova.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Tjedan dana kasnije, jo uvijek je drao zapovjednitvo.
Kad su se pribliili cilju, stekao je naviku stalnog potucanja po brodskoj upravljakoj prostoriji. Daumovo mjesto sastanka bila je rafinerija rijetkih metala u asteroidnom pojasu. Tvornica je bila pokretna mrea kaotinih struktura povezanih poprenim pragovima i energetskim satelitima, obrubljena golemim sunanim kolektorima, prava smetlina umjetnost. Bljeskalo je nekoliko svjetala, stvarajui jarke odbljeske, ostavljajui ostatak u milostivo priguenom svjetlu.
Premalo svjetala, shvatio je Miles dok su se pribliavali. Izgledalo je kao da je tvornica zatvorena. Noni odmor? Ne ba vjerojatno; predstavljala je preveliku investiciju da bi je se pustilo stajati neiskoritenom samo radi ljudskog biolokog sata. Talionice rade cijelu no za potrebe ratne opskrbe. Vani bi trebali ekati tegljai sirovina, a iznutra izlaziti teretnjaci praeni vojnim letjelicama...
"Jo uvijek ispravno odgovaraju na va prilazni kod?" upitao je Miles Dauma. Jedva se obuzdavao da premjeta teinu s noge na nogu.
"Da." Ali Daumovo lice bilo je napeto.
Ni njemu se ovo ne svia, pomisli Miles. "Zar ovako strateki vana instalacija ne bi trebala biti bolje uvana? Sigurno je i Pelijanci i Oserani pokuavaju izbaciti iz pogona. Gdje su vam straarski brodovi?"
"Ne znam." Daum ovlai usne i zagleda se u ekran.
"Imamo prijenos uivo, gospodine", izvijesti ga plaeniki asnik za komunikacije.
Na ekranu se pojavi felicijanski general.
"Fehun! Hvala Bogu!" povie Daum. Napetost na njegovu licu se istopila.
Miles odahne. U jednom uasnom trenutku bila gaje pri-tisla pomisao da nee moi istovariti svoje zarobljenike zajedno s Daumovim teretom, a to onda? Dogaaji proteklog tjedna zaista su ga bili iscrpli tono onoliko koliko je to Botha-ri bio i prorekao, tako da je jedva ekao da se sve ovo zavri i da napokon odahne.
Prilazei svome mjestu na mostu, porunik Thorne mu se nasmijeio, i uredno salutirao. Miles pokua zamisliti izraz na Thorneovu licu kad prijevara i cijela njegova makarada budu razotkrivene. Balon iekivanja u njegovu elucu pretvorio se u olovo. Uzvratio je pozdrav i prikrio svoju nelagodu okreui se prema Daumu i sluajui njegov razgovor. Moda bi mogao srediti da bude negdje drugdje, kad jednom cijela stvar izie na vidjelo.
"uspjeli", govorio je Daum. "Gdje su svi? Ovo mi mjesto djeluje naputeno."
Bljesak statike, a uniformirana figura na ekranu slegne ramenima. "Odbili smo pelijanski napad prije nekoliko tjedana. Solarni su kolektori teko oteeni. ekamo ekipu za popravke."
"Kako su stvari kod kue? Jesmo li ve oslobodili Barinth?"
Jo jedan bljesak statike. General koji je sjedio za stolom kimne i ree: "Rat dobro napreduje."
Na stolu je stajala mala skulptura  konj nainjen od raznih pregorjelih elektronikih elemenata zalemljenih poput mozaika, nedvojbeno rad nekog tehniara u slobodno vrijeme. Miles se sjetio svog djeda i zapitao se kakvu vrstu konja imaju na Felice. Jesu li se ikad tehnoloki vratili toliko unatrag da bi imali konjicu?
"Super!" zacvrkutao je Daum, edno upijajui sunarodnja-kovo lice. "Tako sam se dugo zadrao na Beti da sam se bojao
 ah, znai jo uvijek smo u igri! astit u te piem kad uemo, zmijo stara, pa emo zajedno nazdraviti premijeru. Kako je Miram?"
Statika. "Obitelj je dobro", ree general ozbiljno. Statika. "Pripremite se za proceduru pristajanja."
Miles zaustavi dah. Mali konj, koji je do maloprije bio generalu s desne strane, sad mu je bio s lijeva.
"Da", sloi se Daum sretno, "pa moemo nastaviti bez ovih sranja na vezama. Je 1' to ti proizvodi ovaj statiki um?"
Jo jedan bljesak statike. "Na komunikacijski sustav je oteen tijekom napada Pelijanaca prije nekoliko tjedana." Konj je sad opet bio na desnoj strani. Bijele tokice na ekranu. "Pripremite se za proceduru pristajanja." Sad opet na lijevoj. Miles samo to nije zavritao.
Umjesto toga, mahnuo je komunikacijskom asniku neka prekine vezu. - "To je klopka", ree Miles im je veza bila prekinuta.
"to?" Daum je buljio u njega. "Fehun Benar je jedan od mojih najstarijih prijatelja! On ne bi izdao"
"Niste razgovarali s generalom Benarom. Vodili ste sintetizirani razgovor s kompjuterom."
"Ali identifikacija njegova glasa"
"Oh, to je zaista i bio Benarov glas  prethodno snimljen. Neto je na njegovu stolu mijenalo poloaj izmeu onih provala statike. Smetnje su emitirane namjerno, da bi se prikrio diskontinuitet  gotovo uspjeno. Neiji propust. Njegove su odgovore vjerojatno snimali u vie navrata."
"Pelijanci", zaguna Thorne. "Nita ne mogu napraviti kako valja..."
Daumovo lice posivi. "On ne bi izdao"
"Vjerojatno su imali sasvim dovoljno vremena da se pripreme. Ima" Miles udahne, "ima mnogo naina da se ovjeka slomi. Kladim se daje zaista i dolo do pelijanskog napada na postrojenje  samo to nije bio uspjeno odbijen."
Znai, sve je gotovo, predaja neizbjena. RG 132 i njegov teret bit e konfiscirani, Daum e postati ratni zarobljenik, a Miles i njegovi vazali pritvoreni  ako ih ne ubiju na licu mjesta. Barravarska e Sluba sigurnosti na kraju platiti otkupninu za njega, pretpostavljao je Miles, uza sav popratni skandal. A zatim Betanac Calhoun, s tko zna kakvim civilnim tubama, pa napokon kui gdje e sve to morati ponoviti pred vrhovnim sucem, svojim ocem. Miles se zapita bi li ga moda ipak mogli zatvoriti na Beti, ako se odrekne diplomatskog imuniteta III. klase? Ali ne, Betanci prijestupnike ne zatvaraju, oni ih lijee.
Daumove su oi bile razrogaene, usta napeta. "Da", pro-sike on, uvjeren. "to emo sad, gospodine?"
Mene pitate? pomisli Miles divlje. Upomo, upomo, upomo... Zagledao se u lica koja su ga okruivala. Daum, Elena, Baz, plaeniki tehniari, Thorne i Auson. Uzvraali su mu pogledom zainteresirane uvjerenosti, kao da gledaju gusku koja se sprema snijeti zlatno jaje. Bothari se naslonio na zid, u poloaju koji jednom, za promjenu, nije u sebi imao nikakva znaenja.
"Pitaju zato smo prekinuli komunikaciju", izvijesti ih komunikacijski asnik.
Miles proguta slinu, zadravi pokerako lice. "Pustite im nekakvu ljigavu glazbu", zapovijedi on, "i stavite na ekran poruku 'tehnike smetnje  molimo, priekajte'."
Komunikacijski asnik se naceri i pouri posluati naredbu.
Pa, to je rijeilo problem za sljedeih devedesetak sekundi...
Auson, kome su ruke jo uvijek bile u longetama, izgledao je onoliko jadno koliko se Miles osjeao. Nedvojbeno, nije se radovao prilici da svome generalu objasni svoje poniavajue zarobljavanje. Thorne je sav prtio od zatomljenog uzbuenja. Porunik e uskoro dobiti osvetu za protekli tjedan, pomisli Miles oajno, i prokleto je svjestan toga.
Thorne zauzme stav mirno. "Zapovijedi, gospodine?"
Boe moj, pomisli Miles, zar ne shvaaju da su slobodni? A onda druga, divlja misao obojena rastuom nadom  Slijedili su me doma, tata. Smijem li ih zadrati?
Thorne, iskusan vojnik, poznavao je brod, posadu i opremu, ne samo povrno ve zaista pomno; to je jo vanije, Thorne je imao neto to gaje tjeralo naprijed. Miles stane stoje ravni-je mogao i zalaje: "Dakle, pripravnie Thorne, vi mislite da ste sposobni zapovijedati brodom, ha?"
Thorne stane jo ukoenije, podignute brade. "Gospodine!"
"Ukazala nam se prilika za strano zanimljivu malu taktiku vjebu",  tu je frazu bio upotrijebio njegov otac da bi opisao zauzimanje Komarra, sjeti se Miles  "pa u vam pruiti ansu. Pelijance moemo zavaravati jo otprilike minutu. Da ste zapovjednik ovog broda, kako biste vi postupili?" Miles prekrii ruke i nakrivi glavu, na nain na koji je to inio jedan od zastraujuih kontrolora na ispitima za Akademiju.
"Trojanski konj", ree Thorne istog trena. "Trebamo zaskoiti njihovu zasjedu i zauzeti postrojenje iznutra  elite ga neoteena, zar ne?"
"Ah", ree Miles jedva ujno, "to bi bilo dobro." Poeo je luakom brzinom tragati po vlastitu umu za nekim odgovorom koji bi zvuao vojno-savjetniki. "Ali sigurno u blizini imaju nekoliko skrivenih brodova. to planirate uiniti u vezi s njima, jednom kad budete u poloaju obrane nepomine baze? Je li rafinerija uope naoruana?"
"Moe biti, za nekoliko sati", ubaci Daum, "s mazerima koje imamo u skladitu na RG-u 132. A onda moemo iskoristiti dijelove energetskih satelita  moda ak i popraviti solarne kolektore, ako nam vrijeme to dopusti, i ponovno ih napuniti"
"Mazerima?" promrmlja Auson. "Mislio sam da ste rekli da vercate vojne savjetnike..."
Miles brzo podigne glas i nadglasa Ausona. "Zapamtite da lanova posade nema mnogo i da trenutno zasigurno nisu potrona roba." Pogotovo ne dendariijski asnici... Thorneov pogled bio je zamiljen; Miles se na trenutak poboja daje pretjerao
u kritiziranju, te da je time izazvao Thornea da problem opet prebaci na njegova leda. "Uvjerite me, dakle, pripravnie Thorne, da zauzimanje baze nije taktiki preuranjeno", pozove ga Miles brzo.
"Da, gospodine. Pa, obrambeni brodovi o kojima bismo trebali brinuti su gotovo sigurno oseranski. Pelijanska brodogradnja nije na visokoj razini  uope nemaju tehniku za izradu skonih brodova. A mi imamo sve oseranske kodove i procedure, dok oni ne znaju nita o naim, dendariijskim. Mislim da ih ja  mi  moemo pobijediti."
Naim dendariijskim pravilima? odjekne u Milesovu umu. "Vrlo dobro, pripravnie Thorne. Nastavite", naredio je pravim glasnim zapovjednim tonom. "Neu se mijeati ukoliko ne naiete na prevelik zalogaj." Gurnuo je ruke u depove, koliko da naglasi svoje rijei, toliko da se sprijei da ne pone gristi nokte.
"Odvedite nas u dok, a da ih pritom ne uzbunimo", ree Thorne. "Pripremit u grupu koja e se iskrcati u tvornicu. Mogu li povesti zapovjednika Jeseka i zapovjednicu Bothari?"
Miles kimne; narednik Bothari uvue zrak, ali ne ree nita, po dunosti zalijepljen Milesu za lea. Zaslijepljen vizijama zapovjednitva nad brodom, Thorne je pourio van, praen svojim izabranim 'savjetnicima'. Elenino je lice sjalo od uzbuenja. Baz je meu zubima kotrljao ve prilino vlanu cigaru, idui za Elenom s neitljivim izrazom u oima.
Auson je stajao podalje od njih, a lice mu je kipjelo bijesom. Eto pobune koja samo trai mjesto dogaanja, pomisli Miles. On spusti glas, tako da ga je mogao uti samo krupni kapetan.
"Smijem li istaknuti da ste vi jo uvijek na bolovanju, pripravnie Auson."
Auson prodrma rukama. "Mogli ste mi skinuti ovaj gips jo ' prekjuer, prokletstvo!"
"Smijem li istaknuti jo jednu stvar  premda sam pripravniku Thorneu obeao zapovjednitvo nad brodom, nisam
rekao nad kojim. asnik mora znati i sluati zapovijedi, a ne samo izdavati ih. Svakomu njegov zadatak, svakomu njegova nagrada. Promatram i vas."
"Ima samo jedan brod." "Puni ste pretpostavki. Loa navika." "A vi ste puni" Auson zvuno zatvori usta i uputi Milesu dug i zamiljen pogled.
"Recite im da smo spremni za proceduru pristajanja."
Miles bi se rado bio pridruio grupi za iskrcaj, ali je  na svoje veliko razoaranje  otkrio da plaenici nemaju niti jedno neprobojno zatitno odijelo dovoljno malo da bi mu pristajalo. Bothari je odahnuo. Miles tad ree da bi mogao poi s njima i u obinom svemirskom odijelu, negdje na zaelju.
Bothari samo to se nije zagrcnuo na taj njegov prijedlog. "Kunem se da u vas onesvijestiti udarcem i sjesti na vas ako samo priete tim odijelima."
"Neposluh, narednice", prosike Miles.
Bothari pogleda prema grupi plaenika koji su navlaili neprobojna zatitna odijela, provjeravajui mogu li ga uti. "Neu na Barravar vratiti vae mrtvo tijelo, da ga bacim grofu pred noge kao neka prokleta maka koja dovlai plijen." Narednik je sijevajuim pogledom uzvratio na Milesovo uzrujano mrtenje.
Prepoznavi ponaanje ovjeka gurnutog do ruba, Miles se povue. "A da sam proao ispite za asnika?" upita. "Tad me ne biste mogli sprijeiti da se ukljuim u ovo."
"U tom bih sluaju otiao u mirovinu", promrmlja Bothari, "dok jo imam asti."
Miles se nevoljko naceri i zadovolji se provjerom opreme i oruja onih koji su mogli ii bez Botharijeve dozvole. Tjedan dana popravaka i ienja urodilo je plodom: inilo se da borbena grupa sva ija od uinkovitosti. Sad emo, pomisli Miles, zaista vidjeti je li to samo povrinski.
Posebno se pozabavio Eleninim oklopom. Bothari joj je sam sloio komunikacijske veze prije no to joj je zatvorio kacigu: nepotrebna radnja koja je posluila neophodnim pro-aptanim uputama kako da se ponaa u jedva napola poznatoj opremi.
"Za Boga dragoga," ree joj Miles, "ostani otraga. Ti bi, kao, trebala pratiti uinkovitost svakoga od njih i izvijestiti mene o tome, a to ne moe ako si" on proguta ostatak reenice, jezive vizije svih moguih naina na koje prelijepa ena moe izgubiti ivot tijekom takve misije, "ako si naprijed", ubaci on umjesto onoga to je mislio rei. Sigurno mu se bilo pomutilo u glavi kad je dopustio Thorneu da povede i nju.
Kaciga joj je uokvirivala lice; kosa joj je bila povuena unatrag i skupljena u rep, jo vie istiui jake crte njena lica  pola vitez, a pola opatica.,Njene jagodine kosti bile su naglaene krilastim dodacima na kacigi, a koa boje slonovae odraavala je sitna obojena svjetalca raznih unutarnjih indikatora. Usta su joj bila poluotvorena u iekivanju. Sad se njihovi krajevi uzdigoe prema gore: "Da, gospodaru." Oi su joj bile sjajne i neustraive. "Hvala."
A onda doda, mnogo tie, stisnuvi mu nadlakticu svojom rukom u rukavici: "Hvala ti, Miles  za ovu ast." Nije se jo navikla na servo-pojaanja u oklopu  stisnula mu je ruku do kosti. Miles, koji ne bi unitio ovaj trenutak i maknuo se sve da mu je i iupala ruku iz zgloba, uzvrati joj osmijehom u kojemu se nazirao tek traak boli. Boe, to sam uinio? pomisli on. Izgleda poput valkire...
On zaostane kako bi mogao porazgovarati i s Bazom.
"Uinite mi uslugu, zapovjednice Jesek, hoete li? Ostanite uz Elenu i pobrinite se da se ne istie. Malo je, uh, previe uzbuena."
"Naravno, gospodaru", Jesek kimne s razumijevanjem. "Slijedio bih je i u vatru i u vodu."
"Um", ree Miles. To ba i nije bilo znaenje koje je elio izraziti.
lik.,
"Gospodaru", doda Baz, a onda zastane i oklijevajui spusti glas. "Ova stvar s, ovaj, zapovjednitvom  niste to mislili kao stvarno promaknue, zar ne? To je samo predstave radi, tono?" Pokazao je glavom prema plaenicima koje je Thorne upravo svrstavao u napadake skupine.
"Jednako je stvarno kao i Dendariijski plaenici", odvrati Miles, nesposoban ba potpuno lagati svojemu vazalu.
Bazove se obrve podignu. "A to to znai?"
"Pa... Moj ot zapravo, osoba koju sam neko poznavao rekla je da je znaenje neega onakvo kakvo tome neemu ti da, a ne kakvo uzme. Tada je, sluajno, bila rije o Vorima."
U Bazovim oima bljesne iskrica zabavljenosti. Stao je u poloaj mirno i uputio Milesu ironian vojniki pozdrav. "Da, gospodine  admirale Naismith."
Miles se, praen Botharijem, vratio u taktiki odjeljak, odakle je zajedno s Ausonom i komunikacijskim asnikom mogao promatrati to se dogaa. Daum je ostao na mostu s inenjerskim tehniarom koji je zamijenio mrtvog pilota, spremajui se da ih provede kroz procedure pristajanja. Miles je sad zaista poeo gristi nokte. Auson je nervozno lupkao plastinim longetama koje su mu drale ruke, sve to je s njima mogao. Istovremeno pogledavi u stranu, njih dvojica uhvatie jedan drugoga u nesvjesnoj radnji.
"to bi dao da si sada tamo vani, Kratki?"
Miles nije mislio daje njegova tjeskoba tako oita. Nije se ak ni uvrijedio na nadimak. "Otprilike petnaest centimetara visine, kapetane Auson", ree, enjivo iskreno.
Plaeniku nevoljko pobjegne nepatvoren smijeh. "Da." Usta mu se iskrivie u slaganju. "0, da..."
Miles je kao opinjen promatrao kako komunikacijski asnik ukljuuje telemetrijska oitavanja sa svemirskih odijela napadake grupe. Ekran holovida, podijeljen na esnaest pojedinanih oitavanja, izgledao je poput zbrke konfeta. Oblikovao je svoje pitanje u opreznu primjedbu, nadajui se
da e dobiti podrobnije informacije ne otkrivajui vlastito neznanje.
"Jako zgodno. Moete vidjeti i uti sve to vide i uju vai ljudi." Zapitao se koje su od informacija na ekranu kljune. Bio je siguran da bi struna osoba to znala ve na prvi pogled. "Gdje je napravljen? Nikad prije nisam vidio, ovaj... ovakav model."
"Na Illvrici", ree Auson ponosno. "Dobili smo ga s brodom. Jedan od najboljih na tritu."
"Ah... Koja oitavanja pripadaju zapovjednici Bothari?"
"Koji je broj njena oklopa?"
"est."
"Ona je u gornjem desnom uglu ekrana. Vidite, ovo je broj oklopa, video ulaz, audio ulaz, kanali za komunikaciju izmeu oklopa, zatim kom-kanal izmeu broda i oklopa  zapravo, odavde moemo kontrolirati servo-ureaje svakoga oklopa."
I Miles i Bothari paljivo su se zagledali u prikaz na ekranu. "Ne bi li iznenadno preuzimanje kontrole nad oklopom odavde bilo prilino zbunjujue za osobu u njemu?" upita Miles.
"Pa, to se ne radi ba esto. Predvieno je za situacije kad je osobi u oklopu potrebna pomo, ili u sluaju ozljede... Iskreno govorei, nisam ba pretjerano oduevljen tom funkcijom. Jednom sam s ovog kraja pokuavao izvui ozlijeenog ovjeka; zatitna povrina njegova oklopa bila je tako oteena da je jedva radio. Izgubio sam veinu telemetrijskih oitavanja  otkrio sam zato tek kad smo ga izvukli. Glava mu je bila potpuno raznesena. Potroio sam dvadeset vrajih minuta e-tajui mrtvaca kroz ustave."
"Koliko ste esto koristili taj sistem?" upita Miles.
Auson proisti grlo. "Pa, zapravo, samo dvaput." Bothari smrkne; Miles podigne obrvu. "Predugo smo ve na ovoj prokletoj blokadi", pouri se Auson objasniti. "Svi mi volimo lake poslove, jasno, ali... Moda smo ve predugo na tome."
"I ja sam stekao takav dojam", sloi se Miles. Auson se nelagodno promekolji i opet posveti punu panju telemetrij-skim oitavanjima.
Samo to nisu pristali. Napadake su skupine bile na poloajima, spremne. RG 132 je manevrirao u susjedni dok, na maloj udaljenosti iza njih. Pelijanci su mudro zatraili da ratni brod pristane prvi, nedvojbeno planirajui teretnjak pokupiti kasnije, kad im bude odgovaralo. Miles je oajniki prieljkivao da postoji neki nain da Mayhewu, koji je i dalje sam upravljao teretnja-kom, javi to se dogaa. Ali bez kodiranih komunikacijskih kanala riskirao bi da to oda i Pelijancima. Nadao se da e Thorneov iznenadni napad odvui sve trupe dalje od RG-al32.
Trenutak tiine nepodnoljivo se rastegnuo. Miles je napokon uspio shvatiti koji ekran pokazuje medicinska oitavanja. Elenin je puls tukao ravnomjernih 80 udaraca u minuti, dok je Jesekov skoio na 110. Miles se zapitao koliko brzo kuca njegovo vlastito srce. Astronomski brzo, sudei po osjeaju.
"Ima li opozicija ita slino ovome?" upita Miles iznenada, osjeajui raanje ideje u svom umu. Moda bi mogao biti malo vie od nemonog promatraa...
"Pelijanci nemaju. Neki od naprednijih brodova u naoj  u oseranskoj floti imaju. Onaj razara kapetana Tunga ima. Be-tanske je proizvodnje." Auson zavidno uzdahne. "On ima sve."
Miles se okrene prema komunikacijskom asniku. "Hvatate li ita slino s druge strane? Bilo koga u oklopnom odijelu u zasjedi na pristanitu?"
"Kodirano je", ree komunikacijski asnik, "ali nagaam da se na odbor za doek sastoji od tridesetak pojedinaca." Botharijeva se eljust stisne na ove vijesti.
"Thorne ovo uje?" upita Miles.
"Naravno."
"Hvataju li oni na drugoj strani nae emitiranje?"
"Samo ako se ba trude", ree komunikacijski asnik. "Ne vjerujem da to ine. I mi smo kodirani."
"Dva na jednoga", promrmlja Auson nesretno. "Gadan omjer."
"Pokuajmo ga izjednaiti", ree Miles. Okrene se komunikacijskom asniku. "Moete li razbiti njihov kod i ubaciti se u njihovu telemetriju? Imate oseranske kodove, zar ne?"
Komunikacijski asnik se zamisli. "Ne ide to ba tako, ali..." Nije zavrio reenicu, ve se udubio u instrumente.
Ausonove oi zasjae. "Mislite preuzeti kontrolu nad njihovim odijelima? Zaletavati ih u zidove, navoditi da pucaju jedni u druge" Svjetlo se ugasi. "Ah, vraga  svi oni imaju mogunost da runo iskljue vanjsko upravljanje. Istog trena kad shvate to se dogaa, odrezat e nas. Ali bila je to zgodna ideja."
Miles se naceri. "Onda im neemo dopustiti da to shvate. Bit emo neprimjetni. Previe razmiljate o gruboj sili, pri-pravnie Auson. Grubost mi nikad nije bila jaa strana"
"Uspio sam!" vikne komunikacijski asnik. Na holovidu se pojavi jo jedna skupina oitavanja. "Tamo ih ima desetorica s potpunim primopredajnim oklopnim odijelima. Ostali su, ini se, Pelijanci  njihovi oklopi imaju samo komunikacijske kanale. Ali evo barem desetorice."
"Ah! Prekrasno! Narednice, preuzmite nae monitore." Miles ode do drugog sjedala i protegne prste, poput koncertnog pijanista koji se sprema zasvirati. "Pokazat u vam to imam na umu. Ono to elimo postii jest simulacija mnotva sitnih kvarova u odijelima..." Izdvojio je jednog vojnika. Medicinski telemetrijski podaci  psiholoka podrka  evo ga. "Gledajte."
Pronaao je spremnik otpadnih tjelesnih izluivanja u oklopu, koji je ve bio dopola pun. "Neki prilino nervozan tip" Podesio je spremnik na izbacivanje umjesto usisavanja i prebacio na audio kanal. Nakratko se zaulo opako psovanje, ubrzo utiano naredbom za odravanje radio-tiine. "Eto vam jednog vojnika ija panja nije vie usmjerena na zadatak. A ne moe uiniti ama ba nita sve dok ne doe negdje gdje moe sa sebe skinuti taj smrdljivi oklop."
Pored njega, Auson se guio od smijeha. "Ti izopaeno malo kopile! Da, da!" Kad ve nije mogao pljeskati rukama, poeo je lupati nogama o pod i vrtjeti se na sjedalu. Pozvao je na ekran oitavanja drugog vojnika, tipkajui s onih nekoliko slobodnih vraka prstiju.
" "Zapamtite", upozori ga Miles. "Budite neprimjetni."
/  i
Jo uvijek se smijuljei, Auson promrmlja: "Dobro." Nagnuo se nad svoju kontrolnu plou. "Svaka trea servo-naredba sad e biti izvrena s dvije sekunde zakanjenja, a oruje e mu pogaati deset stupnjeva udesno od mjesta na koje je ciljao."
"Vrlo dobro", zapljee mu Miles. "Bolje da ostatak sauvamo za kritine trenutke, da se ipak ne bismo prerano odali."
"Dobro."
Brod je prilazio sve blie pristanitu. Neprijateljske su se trupe spremale ukrcati na brod kroz uobiajene meubrodske cijevi.
Iznenada, iz ustave su iskoile Thorneove napadake skupine. Uurbano su na vanjsku oplatu postaje ispalili magnetne mine, gdje one bljesnue poput ara koji spaljuje rupu u tepihu. Thorneovi su ljudi skoili kroz pukotinu i uli unutra. Neprijateljska radio-tiina pretvorila se u zvuke okiranog kaosa.
Miles je pjevuio ispod glasa gledajui svoja oitavanja. Kad se jedna neprijateljska asnica okrenula da preko ramena dovikne zapovijedi svojoj grupi, Miles joj zaglavi kacigu  a s njom i glavu  u tom poloaju. Potom izabere jo jednog vojnika, u hodniku do kojeg Thorneovi ljudi jo nisu stigli, pa podesi ovjekov plazmini luk na najviu razinu. ovjek se divlje trgne kad je oruje opalilo, prei pod, strop i suborce.
Miles zastane i provjeri Elenina oitavanja. Na vizualnom prikazu strelovito je promicao hodnik, a onda se divlje zavrtio kad je iskoristila mlazne rakete oklopa za koenje. Oito, u pristaninim dokovima nije bilo umjetne gravitacije. Automatska zrana ustava se zatvorila, blokirajui hodnik. Elena zaustavi vrtnju, nacilja i plazminim lukom napravi rupetinu u vratima. Bacila se kroz nju istovremeno kad i jedan neprijateljski vojnik s druge strane. Sreli su se na pola puta, u oajnikom zahvatu, a servo-uredaji zavritali su pod preoptereenjem.
Miles je luaki tragao za oitanjima tog vojnika na ekranu, ali radilo se o Pelijancu do ijega oklopa nije imao pristup. Miles je osjeao kako mu krv nabija u uima. Na ekranu se odjednom pojavi jo jedna slika borbe izmeu Elene i Pelijanca,
ali iz drugog ugla; Milesa uhvati zbunjujui osjeaj podvostru-ene vizije, kao da ima pogled i iz nekog astralnog tijela  a onda shvati da istu scenu promatra i na vizualnom prikazu oklopa jednog Oserana. Taj je oseranski plaenik podizao svoje oruje, spremajui se zapucati  nije mogao promaiti...
Miles pozove na ekran kontrole medicinske podrke pla-enikova oklopa i ispali u njegov krvotok sve stoje bilo u spremniku. Audio kanal je odjeknuo drhtavim i iznenaenim uda-hom; indikator pulsa prvo je divlje skoio, a onda pokazao srani napad. Jo jedna figura  Baz?  u Arielovu oklopu provukla se kroz rupu na vratima ustave, pucajui. Plazma prekrije Oserana, prekinuvi transmisiju.
"Kujin sin!" vrisne Auson iznenada. "Otkud se dovraga on stvorio?"
Miles je isprva pomislio da se to odnosi na oklopljenog vojnika, a onda pogleda tamo kamo je i Auson gledao  na ekran koji je prikazivao svemir s druge strane pristaninih dokova.
Nad njih se nadvijao golemi oseranski ratni brod.
DVANAESTO POGLAVLJE
Miles frustrirano opsuje. Naravno! Oseranski oklopi s potpunim primopredajnim monitorima znaili su da u blizini mora biti i brod s kojeg se prate njihova telemetrijska oitavanja. Trebao je to odmah shvatiti. Kakva je budala bio kad je pretpostavio da se njima upravlja iz unutranjosti postaje. On bijesno zakrgue zubima. U uzbuenju napada i svome strahu za Elenu, potpuno je zaboravio prvi princip zapovijedanja: nemoj se izgubiti u pojedinostima. Nimalo ga nije tjeilo to stoje oito i Auson zaboravio istu stvar.
Komunikacijski asnik brzo je prekinuo igru sabotae oklopa i vratio se na svoje mjesto za komkonzolom. "Trae nau predaju, gospodine", izvijesti on.
Miles oblizne suhe usne i proisti grlo. "Ah  sugestije, pripravnie Auson?"
Auson mu uputi prljav pogled. "To je onaj snob Tung. On je sa Zemlje i nikad nikome ne dozvoljava da to zaboravi. Ima etiri puta jae titove i vatrenu mo, triput je bri od nas, ima triput vie posade nego mi i trideset godina iskustva. Pretpostavljam da predaja ne ulazi u razmatranje moguih postupaka?"
"Imate pravo", ree Miles nakon nekoliko trenutaka. "Nisam ljubitelj predaje."
Napad na dokove bio je pri kraju. Thorne i njegove napadake skupine ve su ulazili u susjedne strukture, na 'ienje'. Zar e poraz tako brzo progutati pobjedu? Nepodnoljivo. Miles je oajniki zaronio u grotlo svoje inspiracije, u potrazi za boljom idejom.
"Nije ba elegantno", ree napokon, "ali budui da smo tako blizu, mogue je  pa, mogli bismo pokuati nasrnuti pramcem na njih."
Ausonove su usne bezglasno oblikovale rijei: moj brod... a onda je pronaao glas: "Moj brod! Najbolja tehnologija koju Illvrica prodaje, a vi ga elite iskoristiti kao jebenog srednjovjekovnog ovna? Kad smo ve pri tomu, zato ne bismo usput i zagrijali malo ulja i time ih zalili? Moda da bacimo i nekoliko kamenuga?" Glas mu se podigao za jednu oktavu i pukao.
"Kladim se da to ne bi oekivali", ree Miles malo posramljeno.
"Zadavit u te golim rukama" Pokuavajui ih podii, Auson opet otkrije granice njihove pokretljivosti.
"Uh, narednice", pozove Miles, uzmiui pred plaenikim kapetanom ije je disanje bilo vrlo isprekidano.
Bothari se otklupao sa sjedala. Njegove su suene oi hladno odmjeravale Ausona, na nain na koji patolog trai mjesto za prvi rez.
"Moramo barem pokuati", pravdao se Miles.
"Bogami ne s mojim brodom, ti mali" Auson je preao na tjelesno izraavanje i prebacio si teite, oslobaajui jedno stopalo za karate udarac.
"Moj Boe! Pogledajte!" povie komunikacijski asnik.
RG 132, ogroman i masivan, odmicao se od dokova. Njegove su potisne rakete za let kroz normalni svemir radile punom snagom, dajui mu uobiajeno ubrzanje slona koji pliva kroz melasu.
Miles skrene panju s Ausona. "RG 132, natovaren, ima masu etiri puta veu od tog razaraa", dahne on.
"Zato i leti kao svinja i troi cijelo bogatstvo na gorivo!" zaurla Auson. "Taj va pilot je lud! Ako misli da moe pobjei Tungu"
"Hajde, Arde!" vikne Miles, skakuui gore-dolje. "Savreno! Prikovat e ga ravno za talionicu"
"Nee valjda" pone Auson. "Kujin sin! Hoe!"
Tung je, kao i Auson, oito prekasno shvatio teretnjakove namjere. Potisne su rakete poele okretati bojni brod u poloaj iz kojeg bi mogao jurnuti u slobodan svemir. Razara opali jedan hitac koji se, uz malu vidljivu tetu, potroio u teretnom dijelu RG-a 132.
A onda, gotovo kao na usporenom filmu, s nekom vrstom sumanute velianstvenosti, RG 132 se zabije u ratni brod  i nastavi dalje, gurajui razara prema talionici. Oprema i povrinske nastambe privrene za talionicu puknule su i rasule se u svim smjerovima.
Akcija izaziva reakciju  nakon dugog trenutka, talionica je uzvratila potisak. Niz susjedne strukture proao je val, poput divovske verzije udarca biem. Smrskani rubovi razaraa bili su uhvaeni i zapetljani u stijenke talionice. Tu i tamo su u vakuumu prtali blistavi areni plamenovi.
RG 132 otpluta dalje. Miles je stajao ispred ekrana, oa-mueno i opinjeno zurei u teretnjak iji se jedan dio vanjske oplate raslojio, ogulio i odlebdio u svemir.
RG 132 je bio zadnja preostala stvar koju je trebalo poistiti nakon zauzimanja rafinerije. Thorneovi su ljudi dimnim bombama istjerali ostatak Oserana iz njihova obogaljenog broda, te oistili susjedne strukture od izbjeglica i nepokorenih. Ranjenike su odvojili od mrtvih, zatvorenike stavili pod strau, otkrili i deaktivirali zamke, a onda u odreenim podrujima ponovno uspostavili atmosferu. Tek nakon toga su mogli jedan dio posade i shuttleova poslati da dovuku stari teretnjak u dokove.
Iz meubrodske cijevi izie figura u svemirskom zatitnom odijelu.
"Svinuli su se! Svinuli su se!" povikao je Mayhew Milesu, skidajui kacigu. Kosa mu je, slijepljena osuenim znojem, strala na sve strane.
Prili su mu Baz i Elena, djelujui  onako bez kaciga  poput para tamnih vitezova nakon turnira. Elenin zagrljaj odigao je pilota s tla; po izrazu Mayhewova lica, Miles je zakljuio da jo
uvijek nije do kraja svladala servo-kontrole. "To je bilo super, Arde!" smijala se.
"estitam", doda Baz. "Najbolji taktiki manevar koji sam ikada vidio. Predivno izraunata putanja  toka udarca bila je savrena. Kraljevski si ga sredio, ali bez ozbiljnijih strukturalnih oteenja  upravo sam ga pregledao  uz nekoliko popravaka imat emo razara u operativnom stanju!"
"Predivno?" ree Mayhew. "Proraunato? Lud si koliko i on!" Pilot pokae na Milesa. "A to se tie tete  pogledaj ga!" On mahne rukom prema RG-u 132.
"Baz kae da u postaji ima neke opreme s kojom bi se dalo popraviti oplatu", ree Miles umirujuim glasom. "To e nas zadrati ovdje jo nekoliko tjedana, to mi se ne svia nita vie nego tebi, ali moe se uiniti. Boe smiluj nam se ako itko zatrai od nas da to platimo, ali uz malo sree moda bih uspio"
"Ne razumijete!" Mayhew je mlatio rukama po zraku. "Svi-nuti su. Necklinovi klipovi."
Ako su pilot i njegovi viralni kontrolni sklopovi predstavljali brodski ivani sustav, onda su mu tijelo sainjavala dva klipa, Necklinovi generatori polja, koji su se protezali s jednoga kraja broda na drugi.
"Jesi li siguran?" upita Baz. "Kuita" "Moe stati u kuite i pogledati uz klipove i vidjeti vlani pogon. Vidjeti ga! Izgledaju poput skija!" zavijao je Mayhew. Baz ispusti dah kroz stisnute zube.
Miles se, premda je ve unaprijed znao odgovor, okrene prema strojaru. "Ima li anse da se to popravi?"
Baz i Mayhew uputie Milesu vie-manje isti pogled.
"Boga mi, vi bi i to pokuali, zar ne?" ree Mayhew. "Ve vas vidim tamo dolje, s maljem"
Jesek sa aljenjem odmahne glavom. "Ne, gospodaru. Koliko sam shvatio, Felicijanci nisu dorasli proizvodnji skonih brodova, niti s biotehnike, niti s isto strojarske strane. Zamjenske bismo klipove trebali dopremiti izvana  Kolonija
.i
Beta bila bi nam najblia  ali ovaj se model vie ne proizvodi. Morali bismo traiti da ih izrade po narudbi  a po mom bi proraunu to trajalo godinu dana i kotalo nekoliko puta vie od prvobitne vrijednosti cijelog RG-a 132."
"Ah", ree Miles. I zagleda se prilino tupo kroz plastina okna u svoj razbijeni brod.
"Zar ne bismo mogli uzeti Ariel? " pone Elena. "Probiti se kroz blokadu i" ona zastane i blago pocrveni. "Oh. ao mije."
Duh ubijenog pilota hladno se nasmije Milesu na uho. "Jedan pilot bez broda", promrmlja on ispod glasa, "jedan brod bez pilota, neisporuen teret, bez novaca, bez naina da se vratimo kui..." On se znatieljno okrene Mayhewu. "Zato si to uinio, Arde? Mogao si se mirno predati. Ti si Betanac, morali bi s tobom postupati prema pravilima..."
Mayhew se ogleda po dokovima, izbjegavajui pogledati Milesu u oi. "inilo mi se da se taj razara sprema sve vas poslati u sljedeu dimenziju."
"Istina. Pa?"
"Pa  inilo mi se da nije u redu da jedan... jedan prisegnuti vazal mirno sjedi na svojoj debeloj guzici dok se takvo neto dogaa. Jedino pravo oruje koje sam imao bio je brod. Pa sam naciljao s njim i" prstom je oponaao okida i opalio.
A onda udahne i ree sranijim glasom: "Ali niste me ni upozorili, ni rijei mi niste rekli  ako mi ikad vie zakuhate takvu kau, kunem se da u... da u"
Sjena osmijeha trne Botharijeve usne. "Dobrodoao u slubu moga gospodara  prisegnuti sljedbenice."
Na drugome kraju doka pojavli su se Thorne i Auson. "Ah, eno ga, s cijelim Uim krugom, " ree Auson. Ili su ravno prema Milesu.
Thorne mu salutira. "Imam konane brojke, gospodine.
"Um  da, recite, pripravnie Thorne." Miles se prisili da usredotoi panju na njega.
"Na naoj strani: dva mrtva, petero ranjenih. Ozljede nisu ozbiljne  osim jedne opekline od plazme; kad doemo do nekog mjesta s pravom medicinskom njegom, trebat e joj gotovo potpuna regeneracija lica"
Milesov se eludac zgri. "Imena?"
"Mrtvi su Deveraux i Kim. Opekline: Elli  ovaj, priprav-nica Quinn."
"Nastavite."
"Ukupno je bilo ezdeset neprijateljskih vojnika na Trijumfu, Tungovu brodu  od toga dvadeset komandosa, a os-ali iz tehnike podrke, zatim osamdeset est Pelijanaca, od kojih je bilo 40 vojnika, a ostatak su bili tehniari poslani da ponovno puste rafineriju u pogon. Dvanaest mrtvih, dvadeset est srednje do teko ranjenih i tucet lake ozlijeenih.
"Gubitak opreme: dva oklopa teko oteena, s nemogunou popravka, pet oklopa lake oteeno, popravljivo. I teta na RG-u 132" Thorne pogleda gore kroz plastina okna; Mayhew alosno uzdahne.
"Uz samu rafineriju i Trijumf, zarobili smo i dvije nesko-ne pelijanske letjelice za prijevoz osoblja, deset shuttleova s postaje, osam dvosjeda i ona dva prazna tegljaa privezana iza nastambi. Ovaj  ini se da je jedan pelijanski naoruani kurir uspio  ovaj  pobjei." Thorneov se glas stia; inilo se da porunik tjeskobno promatra Milesovo lice u oekivanju reakcije na ovu zadnju vijest.
"Razumijem." Miles se zapita koliko jo toga moe podnijeti. Osjeao se utrnulim. "Nastavite." "Dobre vijesti su" Ima i dobrih vijesti? pomisli Miles.
"da smo nali privremeno rjeenje problema manjka osoblja. Oslobodili smo dvadeset tri felicijanska zarobljenika  nekoliko vojnih tipova, ali veinom rafinerijski tehniari koje su Pelijanci prisilili da nastave raditi dok ne stigne pelijanska zamjena. Nekolicina je malo natuena"
"Kako?" pone Miles, a onda podigne ruku s dlanom prema gore. "Kasnije. Otii u u inspekciju."
"Da, gospodine. Ostali su u dobrom stanju, spremni pomoi. Bojnik Daum je prilino zadovoljan."
"Je li uspio uspostaviti vezu sa svojim stoerom?"
"Ne, gospodine."
Miles protrlja korijen nosa palcem i kaiprstom i vrsto stisne oi, pokuavajui umanjiti nabijanje u sljepoonicama.
Pored njih proe patrola umornih Thorneovih komandosa, odvodei grupu zarobljenika na sigurnije mjesto. Milesovu panju privukao je niski, krupni Euroazijac pedesetih godina u poderanoj oseranskoj sivobijeloj uniformi. Unato natuenu, pomodrjelom licu i bolnom epanju, zraio je notom budnosti. Ovaj izgleda kao da bi mogao proi ravno kroz zidove i to bez svemirskog odijela, pomisli Miles.
Euroazijac naglo stane. "Ausone!" povie, "mislio sam da si mrtav!" Poveo je svoje uvare prema Milesovoj grupi; Miles potvrdno kimne straaru koji gaje nelagodno pogledavao.
Auson proisti grlo. "Zdravo, Tung."
"Kako su zauzeli tvoj brod bez" pone zarobljenik, pa se prekine, obuhvativi pogledom Thorneov oklop, Ausonovo  s obzirom na imobilizirane ruke iskljuivo dekorativno  oruje o boku, nedostatak strae oko njih. Njegov zaueni izraz pretvori se u gaenje. S mukom je traio rijei. "Mogao sam misliti", protisne napokon. "Mogao sam misliti. Oser je bio u pravu kad je vas dvojicu klaunova maknuo to dalje od prave bitke. Jedino je komiarski par poput Ausona i Thornea u stanju zarobiti sam sebe."
Ausonove se usne zategnu unatrag u rezanju. Thorne bljesne tankim osmijehom otrim poput ileta. "Jezik za zube, Tung", ree on i doda, postrance, Milesu: "Da samo znate koliko ve godina ekam na priliku da mu to kaem"
Tungovo lice postalo je bronanopurpurno; on povie u odgovor: "Sjedni mi se, Thorne! Opremljen si za to"
Obojica su istovremeno poletjela naprijed. Tungovi stra-ari udarcima su spustili svog zarobljenika na koljena, a Auson i Miles zgrabili su Thornea. Miles je bio odignut od tla, ali ipak su uspjeli zadrati betanskog hermafrodita.
Miles odlui intervenirati. "Smijem li istaknuti, kapetane Tung, da vas je  ah  komiarski par zarobio?"
"Da pola mojih komandosa nije bilo zaglavljeno kad se onaj teretnjak" pone Tung srdito.
Auson se ispravi i prezirno smrkne. Thorne se prestane is-tezati. Napokon ujedinjeni, pomisli Miles, protiv zajednikog neprijatelja... Miles dahne mali: "Ha!", uoivi priliku da napokon navede nevjernika i sumnjiavca Ausona da mu jede iz ruke.
"Tko je, dovraga, taj mali mutant?" promrmlja Tung svojim straarima.
Miles zakorai naprijed. "Zapravo, tako ste dobro obavili zadatak, pripravnie Thorne, da vam bez imalo oklijevanja dodjeljujem va dosad samo titularni zapovjedniki in. estitam, kapetane Thorne."
Thorne se nadimao od ponosa. Auson se pokunjio, a u oima su mu se opet probudili stari stid i bijes. Miles se okrene njemu. "I vi ste zasluni, pripravnie Auson", ree Miles, razmiljajui, namjerno previdjevi onu shvatljivu malu pobunu na mostu... "ak i unato injenici da ste na bolovanju. A onima koji su zasluni, priznaju se zasluge  i daju nagrade." On velianstvenim pokretom ruke pokae van kroz plastina okna, gdje se vidjela jedna ekipa kako oslobaa Trijumf iz stijenki talionice gdje se zaglavio. "Evo vaeg novog broda. ao mi je zbog ulubljenja." On spusti glas. "Slijedei put moda neete biti tako prepuni krivih pretpostavki, ha?"
Auson se okrene oko sebe, a licem su mu se prelijevali valovi nevjerice, zapanjenosti i radosti. Bothari napui usne, odobravajui i divei se Milesovoj feudalnoj diobi. Auson koji zapovijeda Arielom kad-tad bi shvatio daje brod zapravo njegov; Auson podreen Thorneu uvijek bi bio potencijalni izvor nevolja. Ali Auson koji zapovijeda brodom koji mu je dao Miles,
L,.
postaje  ipso facto  Milesov ovjek. Nije vano to Tungov brod, bez obzira nalazio se u Milesovim ili Ausonovim rukama, predstavlja krau najgrandioznijih razmjera...
Tungu je trebalo samo sekundu due nego Ausonu da shvati kamo vodi ovaj razgovor. Poeo je psovati; Miles nije prepoznavao jezik, ali nije bilo sumnje o emu se radi. Miles nikada prije nije vidio da nekome zaista izbije pjena na usta.
"Pobrinite se da ovaj zatvorenik dobije sredstvo za smirenje", naredi Miles milostivo dok su straari odvlaili Tunga. Agresivan zapovjednik, pomisli Miles zavidno. Trideset godina iskustva  pitam se bih li mogao ita uiniti s njim...?
Miles se ogleda oko sebe i doda: "Idite do medicinske tehniarke neka vam skine longete, kapetane Auson."
"Da, gospodine!" Nakon neuspjela pokuaja salutiranja, Auson se zadovolji otrim kimanjem glave, a onda odmarira vojnikim korakom, visoko uzdignute glave. Thorne krene za njim, nadgledati ispitivanje zarobljenika i osloboenih Felicijanaca.
Pojavila se jedna tehniarka, doavi po Jeseka. Ona se ponosno nasmijei Milesu. "Biste li rekli da smo danas zaradili borbeni bonus, gospodine?"
Borbeni bonus? zapita se Miles tupo. On pogleda naokolo po postaji. Kamogod je pogledao, pogled mu se susretao s jedinstvenim pitanjem. "Rekao bih da jeste, pripravnie Mvnova."
"Gospodine", doda ona bojaljivo. "Neki od nas su se pitali kakav e biti princip isplate plaa? Dvotjedno ili mjeseno?"
Isplate plaa. Naravno. arada se mora nastaviti  koliko dugo? On baci pogled prema RG-u 132. Svinuti, svinuti. A brod pun tereta koji nije isporuen  i nije plaen. Morat e nekako nastaviti sve dok se ne sretnu s felicijanskim snagama. "Mjeseno", ree on odluno.
"Oh", ree ona, zvuei pomalo razoarano. "Razglasit u to, gospodine."
"A to ako za mjesec dana jo uvijek budemo ovdje, gospodaru?" upitao je Bothari kad su Jesek i plaenica otili. "Moglo bi postati gadno  svi ti plaenici koji oekuju plau."
Miles provue rukama kroz kosu i zadrhti u oaju. "Smislit u ve neto!"
"Ima li ovdje ita za jelo?" upita Mayhew alobnim glasom. Izgledao je posve iscijeeno.
Iznenada se Milesu sa strane pojavi Thorne. "to se tie protunapada, gospodine"
Miles se okrene na petama. "Gdje?" zahtijevao je odgovor, divlje se ogledavajui oko sebe.
Thorne je djelovao pomalo zateeno. "Oh, ne jo, gospodine." Miles se opusti, odahnuvi. "Molim vas, nemojte mi prireivati takve stvari, kapetane Thorne. Protunapad?"
"Mislim, gospodine, da e do toga neizbjeno doi. Ako ni zbog ega drugoga, onda zbog odbjeglog kurira. Ne bismo li se trebali poeti pripremati za to?"
"Oh, apsolutno. Pripremati se. Da. Vi, ovaj  imate neku ideju koju ste mi eljeli iznijeti, zar ne?" upita Miles pun nade.
"Nekoliko, gospodine." Thorne ih pone detaljno objanjavati, a Miles shvati da uspijeva shvatiti tek svaku treu reenicu.
"Vrlo dobro, kapetane", prekine ga Miles. "Odrat emo, ovaj, sastanak viih asnika nakon  nakon inspekcije, pa ih onda moete iznijeti pred svima."
Thorne zadovoljno kimne i odjuri dalje, mrmljajui neto o tome kako mora postaviti prislune ureaje i radare.
Milesu se vrtjelo u glavi. Nabacana geometrija rafinerije, iji 'gore' i dolje' su oito bili birani nasumce, nije nimalo pomagala njegovu osjeaju dezorijentiranosti. A sve to bilo je njegovo, svaki zahrali vijak, svaki sumnjivi var, svaki za-epljeni zahod...
Elena ga je promatrala, a u pogledu joj se odraavala bojazan. "Stoje, Miles? Ne izgleda mi sretno. Pobijedili smo!"
Pravi Vor, pomisli Miles, ne zariva glavu svojoj vazalki u prsa i ne plae  ak i kad je za to taman odgovarajue visine.
TRINAESTO POGLAVLJE
Milesov prvi obilazak njegova novog posjeda bio je brz i iscrpljujui. Jedina ohrabrujua stvar bio je Trijumf. Bothari je zaostao kako bi se s premorenim straarima dogovorio o sigurnom uvanju horde novih zarobljenika. Miles nikad prije nije vidio ovjeka koji bi tako silno elio biti sam svoj blizanac; gotovo je oekivao da na licu mjesta Bothari zapone mitozu. Narednik je nevoljko ostavio Elenu u ulozi Milesova zamjenskog tjelohranitelja. Kad su mu izmakli iz vida, Miles je umjesto toga Elenu stavio na dunost izvrnog asnika koji biljei sve stoje potrebno. U gomili novih pojedinosti, nije se usuivao osloniti se ak ni na svoje vlastito, inae hitro pamenje.
U tvornikoj su hali, kao najveoj prostoriji, postavili bolnicu. Zrak je bio suh i hladan i ustajao, kakav je reciklirani zrak gotovo uvijek, sladunjav od parfimiranih antiseptika iji je miris donekle prikrivao jetku notu znoja, izmeta, spaljenog mesa i straha. Sve medicinsko osoblje bilo je unovaeno iz krugova zarobljenika i zadueno za njegu i brigu oko svojih vlastitih ranjenih suboraca, zahtijevajui jo nekolicinu Mi-lesovih ionako nedovoljnih ljudi da poslue kao straari. Oni su se pak, jer druge nije bilo, gotovo odmah nali unovaenima kao pomono medicinsko osoblje. Miles je promatrao Tungova uinkovitog kirurga i njegovo osoblje na djelu, i odluio to dopustiti, ogranivii se na tihu napomenu svojim ljudima neka ne zaborave koja im je primarna dunost. Sve dok Tungovi medicinari imaju pune ruke posla, vjerojatno nema razloga za brigu.
Milesa je uznemirio pogled na obeznanjena generala Be-nara i dvojicu drugih felicijanskih asnika, koji su tupo leali, jedva pokazujui ikakvu reakciju na oslobaanje. Tako male rane, primijeti on, uoivi modrice oko glenjeva i zapea i mrljice ne koi koje su oznaavale ubode injekcija. Takvim malim ranama ubijamo ljude... Duh ubijenog pilota, smjeten na njegovu ramenu poput zlogukog gavrana, promekoljio se i nauurio, neujno potvrujui Milesove misli vlastitim svjedoenjem.
Ausonova je medicinska tehniarka posudila Tungova kirurga za delikatno postavljanje plastikoe koja bi Elli Quinn trebala posluiti umjesto lica dok je ne budu mogli poslati  kako? kad?  do neke medicinske ustanove s mogunou odgovarajue biotehnike regeneracije tkiva.
"Ne mora to gledati", promrmljao je Miles Eleni, zastavi da bi promotrio proceduru.
Elena odmahne glavom. "elim gledati."
"Zato?"
"A zato ti eli?"
"Nikad to prije nisam vidio. A raun koji je platila bio je moj. Dunost mije da  kao zapovjednik  budem ovdje." "Pa, onda je i meni. Ja sam cijeli tjedan radila s njom." Medicinska tehniarka joj je skinula privremene zavoje. Koa, nos, ui, usnice  nije bilo niega. Potkona masnoa otopljena. Oi staklaste i bijele, skalp spaljen  pokuala je progovoriti, ali iz ustiju joj izie samo nerazumljivo mrmljanje. Miles se morao podsjetiti da su joj osjetilni zavreci blokirani. Naglo je okrenuo lea i teko progutao, rukom kradomice prekrivajui usta.
"Pa, rekao bih da ne moramo ostati. Nismo ni od kakve koristi." Pogledao je gore u Elenin profil, blijed ali vrst. "Koliko e dugo gledati?" apne. I neujno, u sebi, Boe moj, Elena, to si mogla biti ti...
"Dok ne zavre", promrmlja ona. "Sve dok vie ne budem osjeala njezinu bol. Sve dok ne ovrsnem  poput pravog
vojnika  poput mog oca. Ako mogu svoje osjeaje sakriti pred prijateljem, onda u to svakako moi i pred neprijateljem..."
Miles odmahne glavom, instinktivno poriui njene rijei. "uj, moemo li nastaviti razgovor u hodniku?"
Namrtila se, ali onda spusti pogled na njegovo lice, napui usne i krene za njim bez daljnje rasprave. U hodniku, on se naslonio na zid, gutajui slinu i teko diui.
"Da odem po nekakvu posudu?"
"Ne. Bit e mi dobro, uskoro." Nadam se... " Prola je minuta a da se nije osramotio pred Elenom. "ene ne bi smjele ii u bitke", uspije protisnuti napokon.
"Zato ne?" ree Elena. "Zato je ono", mahnula je glavom prema bolnici, "ita strasnije za enu nego to bi bilo za mukarca?"
"Ne znam", Miles je tragao za pravim odgovorom. "Tvoj je otac jednom rekao  ako ena navue uniformu, sve to dobije sama je traila, pa nikad ne smije oklijevati da zapuca u nju  udna crta jednakosti meu spolovima, kad dolazi iz njegovih usta. Ali meni moji nagoni govore da bih trebao prebaciti plat preko lokve daje ona moe prijei, ili tako neto, a ne raznijeti joj glavu. To me uznemiruje."
"ast dolazi s rizikom", usprotivi se Elena. "Uskraujui rizik, uskrauje i ast. Uvijek sam mislila da si ti jedini Barra-yarac koji e priznati da se enina ast ne mora nalaziti meu njenim nogama."
Miles se pokua izvui. "Vojniku je ast izvravati njegovu patriotsku dunost, naravno"
"Ili njezinu!"
"Dobro, ili njezinu  ali sve ovo ne slui caru! Mi smo ovdje radi desetpostotne Calhounove profitne margine. Ili smo bar bili..."
Pribrao se, namjeravajui zavriti obilazak, onda zastane. "Ono to si rekla tamo unutra  o tome da mora ovrsnuti..."
Ona podigne glavu. "Da?"
"I moja je majka bila pravi vojnik. Ali mislim daje uvijek osjeala bol drugog ovjeka. Pa makar on bio i neprijatelj."
Oboje su utjeli jo dugo nakon toga.
asniki sastanak na kojemu je trebalo napraviti plan za sluaj protunapada nije bio onoliko teak koliko se Miles bojao da e biti. Zauzeli su u dvoranu za sastanke upravnog odbora rafinerije; s njenih se plastinih prozora pruao velianstven pogled od kojega je zastajao dah, obuhvaajui sve instalacije. Miles je zareao i sjeo leima okrenut panorami.
Brzo je skliznuo u ulogu suca, kontrolirajui protok ideja, istovremeno prikrivajui svoju neupuenost u injenice. Prekriio je ruke na prsima i govorio 'Hm' i 'Um' a 'Boe sauvaj' samo povremeno, jer bi se Elena svaki put zagrcnula. Thorne, Auson, Daum, Jesek i tri osloboena felicijanska asnika iji mozgovi nisu bili isprani uinili su ostalo, premda je Miles otkrio da ih povremeno mora na blag nain odgovarati od ideja nalik onima koje provjereno nisu upalile niti Pelijancima.
"Bilo bi nam od velike pomoi, bojnie Daum, kad biste mogli uspostaviti vezu sa svojim stoerom", zavrio je Miles sjednicu, mislei, zaboga, kako ste mogli izgubiti cijelu dravu? "Moda bi se ak, ako ne bude druge, neki dragovoljac mogao pokuati priuljati dolje na planet u jednom od zarobljenih shuttleova i javiti im da smo ovdje, ha?"
"Nastavit emo pokuavati, gospodine", obea Daum.
Neka je nadobudna dua Milesu pronala smjetaj u naj-luksuznijem dijelu rafinerije, koji je  kao i elegantna dvorana za sastanke  ranije bio rezerviran za upravitelje. Naalost, u prolih nekoliko tjedana kuanski su poslovi bili prilino zapostavljeni. Miles se morao probijati kroz osobne stvari zadnjeg Pelijanca koji je kampirao u ovom apartmanu, a koje su prekrivale sloj stvari Felicijanca kojeg je on bio izbacio iz prostorija. Posvuda je leala odjea, omoti od hrane, diskovi s podacima, poluprazne boce, sve dobro ispremijeano
kad se tijekom napada nekoliko puta iskljuila umjetna gravitacija. Na svim diskovima bilo je lako tivo. Nikakvih tajnih dokumenata, nikakvih briljantnih pijunskih otkria.
Miles bi se mogao zakleti da se mrlje arenih dlaica koje su rasle na zidovima kupaonice miu kad ne gleda ravno u njih. Moda se to moglo pripisati njegovoj iscrpljenosti i umoru. Svejedno, pazio je da ih ne dotakne dok se tuirao. Kad je zavrio, podesio je jainu svjetla na maksimum ultraljubias-tog zraenja, a onda vrsto zatvorio vrata za sobom, podsjeajui samoga sebe kako je zadnji put traio da narednik spava u sobi s njim zbog bauka u ormaru i pod krevetom kad je imao etiri godine. eljan sna, uvukao se u isto rublje koje je bio donio sa sobom. Krevet je bio balon nulte gravitacije, topao poput maternice i zagrijan infracrvenim zraenjem. Miles je negdje bio uo kako je seks pri nultoj gravitaciji jedan od vrhunaca svemirskih putovanja. On osobno nikad to nije imao prilike provjeriti. Deset minuta pokuavanja da se opusti u balonu uvjerilo ga je da nikad ni nee  premda su, kad se balon zagrijao, mirisi i mrlje sugerirali daje besteinski seks u ovoj komori nedavno isprobalo barem troje ljudi. Brzo je ispuzao van i sjeo na pod, ekajui da mu se eludac prestane dizati. Toliko o ratnome plijenu.
Kroz plastina okna pruao se velianstven pogled na razjapljenu oplatu RG-a 132. Povremeno bi pod naporom popustio kakav komadi metala i odlomio se, pridruivi se ostalim krhotinama koje su se drale za brod poput peruti. Miles je neko vrijeme promatrao prizor, a onda odlui otii do narednika i vidjeti ima li on jo uvijek onu ploku scotcha.
Hodnik ispred njegova apartmana zavravao je proma-tranicom, koljkom od kroma i kristala nadsvoenom milijunima otro ocrtanih zvijezda. Nije gledala na rafineriju, ve na drugu stranu. Privuen tom injenicom, Miles se uputi prema njoj.
Elenin glas, podignut u neartikuliranom uzviku, trgao ga je iz pospanosti navalom adrenalina. Povik je dolazio iz pro-matranice; Miles potri nejednakim korakom.
Uspeo se uza stube, ogledavajui se oko sebe. Prigueno osvijetljena promatranica bila je namjetena vodenim kauima i klupama udnih zaobljenih oblika, presvuenim kraljevski plavim barunom, koje kao da su pozivale na ljenarenje. Preko jednog kaua leao je, na leima, rairenih ruku i nogu, Baz Jesek, a narednik Bothari je kleao na njemu.
Narednikova su koljena mljela Bazov eludac i prepone, a velike su se ake sklopile oko ovjekova vrata i stiskale. Ba-zovo lice bilo je ljubiasto, a rijei nerazumljive i jedva ujne. Raskopane tunike, Elena je trala oko njih dvojice, stiui i otvarajui ake u oaju, neodluna bi li fiziki napala oca. "Ne, oe! Ne!" vikala je.
Je li Bothari uhvatio strojara u pokuaju napada na Ele-nu? Vrui bijes ljubomore potrese Milesa, ali istoga ga trena potisne hladan razum. Elena je bila i vie nego sposobna obraniti se; za to su se pobrinuli narednikovi strahovi. Njegova ljubomora opet pozeleni. Mogao bi dopustiti Bothariju da ubije Baza...
Elena ga ugleda. "Miles  gospodaru! Zaustavi ga!"
Miles im prie. "Siite s njega, narednice", zapovijedi. Lica problijedjela od bijesa, Bothari je pogledao u stranu, a onda opet dolje u svoju rtvu. Stisak njegovih ruku nije popustio.
Miles klekne i blago poloi ruku na napete miie Botha-rijeve nadlaktice. Imao je muan osjeaj da je to najopasnija stvar koju je ikad uinio. Spustio je glas do apta. "Moram li ponavljati zapovijed, vazalu?"
Bothari gaje ignorirao.
Miles sklopi aku oko narednikova zapea.
"Nemate snage da mi odmaknete ruke", zarei Bothari kroz stisnute zube.
"Ali imam snage da slomim vlastite prste pokuavajui", promrmlja Miles i povue svom snagom. Nokti mu pobijele. Jo trenutak i njegovi e krhki zglobovi poeti pucati...
Narednikove se oi zatvore, dah mu itavo izie kroz po-utjele zube. A onda, uz sonu psovku, skoio je s Baza i otre-
sao Milea. Okrenuo mu je lea, teko diui, slijepa pogleda izgubljena u vjenosti.
Baz sklizne s kaua i padne na tepih, uz tup zvuk. Pohlepno je gutao zrak, guei se i pljujui krv. Elena mu pritri i poloi njegovu glavu u svoje krilo, ne obraajui panju na nered.
Miles zatetura i uspravi se, pokuavajui doi do daha. "Dobro", ree napokon, "to se ovdje dogaa?" Baz pokua progovoriti, ali iz ustiju mu izie samo grgutavo lajanje. Elena je plakala; od nje nikakve pomoi. "Prokletstvo, narednice"
"Uhvatio sam je kako ljubaka s ovom kukavicom", zarei Bothari, jo uvijek okrenut leima.
"On nije kukavica!" vrisne Elena. "On je dobar vojnik, poput tebe. Danas mi je spasio ivot" okrenula se prema Mi-lesu. "Ti si to vidio, sigurno, na monitoru. Onaj je Oseran naciljao ravno u mene  mislila sam da sam gotova  Baz gaje pogodio svojim plazminim lukom. Reci mu!"
Govorila je o Oseranu koga je on bio sredio injekcijama, shvati Miles. Baz je sprio mrtvaca, ne znajui to. Ja sam te spasio, zavapi Miles u sebi. To sam bio ja, to sam bio ja... "Tono, narednice", zauo je sebe kako govori. "Njezin ivot dugujete svom bratu po oruju."
"Ovaj tu mi nije nikakav brat."
"Tako mi svega, ja kaem da jest!"
"Nije pravo  nije to u redu  moram se pobrinuti da bude u redu. Mora biti savreno" Bothari se okrenuo na peti, dok mu se uska eljust trzala. Miles nikad prije u ivotu nije vidio Botharija tako uzrujanog. Previe sam mu toga-nato-vario na lea u zadnje vrijeme, pomisli on sa aljenjem. Previe, prebrzo, prenekontrolirano...
Baz prokripi: "Nisam je... obeastio." Elena gaje uutkala, pa skoi na noge i stane pred Botharija.
"Ti i tvoja vojnika ast! Pa, bila sam licem u lice sa smru, ubila sam ovjeka i bilo je to isto klanje. To je mogao i bilo koji robot. Nije to bilo nita. Sve je to prijevara, trik, la,
zamazivanje oiju. Tvoja me uniforma vie ne zadivljuje, uje li?"
Botharijevo lice bilo je mrano i ukoeno. Miles je pokuavao pokretima uutkati Elenu. Nije imao nita protiv njezina osamostaljivanja, ali za ime Boga na nebesima, odabrala je za to krivi trenutak. Zar to nije i sama vidjela? Ne, bila je previe zaokupljena vlastitim bolom i stidom  i prvim duhom na ramenu. Nije spomenula da je ve i prije nekoga ubila, ali Miles je znao da postoje razlozi da ovjek ne prizna takvo neto.
Ali on je trebao Baza, trebao je Botharija, trebao je Elenu  i trebao ih je u slozi, da bi se kui vratio iv. Nije mogao rei ono to bi najradije zaurlao u gnjevu i boli, morao je rei ono to su oni eljeli uti.
Ali prvo je trebalo razdvojiti Elenu i Botharija dok se malo ne smire, da jedno drugome ne iupaju srca. A to se tie Baza... "Elena", ree Miles. "Odvedi Baza do bolnikog odjela. Neka provjere ima li kakvih unutarnjih ozljeda."
"Da, gospodaru", odvrati ona, naglaavajui njegovom titulom slubenost situacije, vjerojatno radi Botharija. Pomogla je Bazu da se osovi na noge i prebacila mu ruku preko svog ramena, dobacivi ocu otrovan pogled. Botharijeve se ake zgre, ali nije nita rekao, niti se pomaknuo.
Miles ih otprati niza stube. Bazovo je disanje polako postajalo sve pravilnije, primijetio je s olakanjem. "Mislim da bi bilo bolje da ostanem s narednikom", promrmlja Eleni. Gotovo je zatraio neka mu tono definira to 'ljubakanje', ali uspio se zaustaviti na vrijeme. Ona povede Baza niz hodnik, uz njeno mrmljanje koje je izluivalo Milesa.
Potisnuo je svoju frustraciju i opet se uspeo na promatra-nicu. Bothari je jo uvijek stajao na istom mjestu, bolno prazan i povuen. Miles uzdahne.
"Jo uvijek imate onaj scotch, narednice?"
Bothari se prene iz razmiljanja i opipa dep na boku i bez rijei prui ploku Milesu. Miles pokae na klupu. Obojica
sjedoe. Narednikove ruke mlitavo su visjele izmeu koljena, a glava mu je bila sputena.
Miles potegne gutljaj, pa prui ploku Bothariju. "Pijte."
Bothari odmahne glavom, ali onda ipak uzme ploku i otpije iz nje. Nakon nekog vremena je promrmljao: "Nikad me prije niste nazvali vazalom."
"Pokuavao sam vam privui panju. Ispriavam se." Tiina, pa jo jedan gutljaj. "To je ispravan naziv." "Zato ste ga pokuavali ubiti? Znate kako nam oajniki trebaju tehniari."
Duga stanka. "On nije pravi. Ne za nju. Dezerter..." "Nije ju pokuavao silovati." Bila je to izjava, ne pitanje. "Ne", tiho. "Ne, pretpostavljam da nije. Nikad se ne zna." Miles se ogleda po kristalnoj komori, velianstvenoj u treperavoj tami. Savreno mjesto za ljubakanje  i vie od toga. Ali te duge bijele ruke sad su bile u bolnici, vjerojatno drei hladan oblog na Bazovu elu. Dok je on sjedio i opijao se s najrunijim ovjekom u ovom sunevom sustavu. Kakva teta. Ploka je kruila amo-tamo meu njima dvojicom. "Nikad se ne zna", ponovi Bothari. "A za nju sve mora biti onako kako treba. Shvaate to, zar ne, gospodaru? Razumijete li?"
"Naravno. Ali molim vas, nemojte ubiti mog strojara. Trebam ga. Dobro?"
"Prokleti tehniari. Njima se uvijek gleda kroz prste." Miles se ne obazre na to  stara refleksna alopojka veterana. Bothari mu se uvijek nekako inio dijelom djedove generacije, premda je zapravo bio nekoliko godina mlai od Mi-lesova oca. Miles se malo opustio na taj prvi znak povratka Botharijeva normalnog  pa, uobiajenog  ponaanja. Bothari sklizne na pod, naslonivi se ramenima na klupu.
"Gospodaru", doda on nakon nekog vremena. "Ako ja poginem, vi ete se pobrinuti za to da njoj bude dobro. Miraz. I asnik, odgovarajui asnik. I pravi posrednik, prava Baba, koja e sve srediti..."
 Prastari san, pomisli Miles kroz izmaglicu. "Ja sam njezin gospodar, vaa me sluba na to obvezuje", istakne on blago. "To mije dunost." Kad bih samo tu dunost mogao pretvoriti u vlastite snove.
"Neki vie ne obraaju previe panje na svoje dunosti", promrmlja Bothari. "Ali jedan Vorkosigan  Vorkosigani uvijek odre rije."
"Prokleto ste u pravu", zaguna Miles. "Mhm", ree Bothari i sklizne jo malo nie.
Nakon podue tiine, Bothari opet progovori. "Ako poginem, neete me ostaviti tamo vani, zar ne, gospodaru?"
"Ha?" Miles otrgne panju s pokuaja da oblikuje nova sazvijea. Upravo je bio spojio blistave tokice u figuru koju je nazvao Konjanik.
"Ponekad ostave tijela u svemiru. Paklenski hladno... Bog ih tamo vani ne moe nai. Nitko ih ne moe nai."
Miles zatrepe. Nije imao pojma da se u naredniku skriva pobona crta. "ujte, otkud odjednom sve to o pogibanju? Neete vi "
"Va otac grof mi je obeao", Bothari je podigao glas kako bi nadjaao njegov, "da e me pokopati pod nogama vae majke, u Vorkosigan Surleauu. Obeao mije. Zar vam nije rekao?"
"Ah... Nikad nismo o tome razgovarali."
"Dao mije rije jednog Vorkosigana. Dajte mi i vi svoju."
"Uh, dobro onda." Miles se zagleda kroz prozirne zidove. Neki vide zvijezde, inilo se, a neki hladan prostor meu njima. Hladan... "Planirate u raj, narednice?"
"Kao pas vae majke. Krv spire sve grijehe. Zaklela mi se na to..." Glas mu se izgubio, pogled ostao negdje u daljini. Uskoro mu je ploka skliznula iz prstiju i zahrkao je. Miles je sjedio prekrienih nogu, pazei na njega, sitna figura u donjem rublju ocrtana na pozadini crne beskonanosti, tako daleko od doma.
Sreom, Baz se brzo oporavio i ve se sljedeeg dana vratio na posao  dodue s medicinskim ovratnikom koji je podravao nagnjeene vratne kraljeke. Kad god je Miles bio u blizini, njegovo je ponaanje prema Eleni bilo naglaeno slubeno, ne dajui Milesu povoda za daljnje izljeve ljubomore, ali naravno  gdje je Miles, tu je i Bothari, to je vjerojatno bio i razlog za takvo Bazovo ponaanje.
Miles je sve dostupne snage prebacio na pokuaje to breg osposobljavanja Trijumfa, naoko prvenstveno stoga da bi ga mogli iskoristiti u sluaju napada Pelijanaca. Pravi razlozi bili su drukiji  smatrao je daje to jedini brod dovoljno brz i dovoljno velik da bi se svi u njega mogli ukrcati i dati petama vjetra. Tung je imao dva skona pilota; valjda bi barem jednoga od njih mogli prisiliti da ih izvede iz sustava Tau Verde. Miles je razmiljao u posljedicama  to bi se dogodilo da se na Koloniji Beta pojave u ukradenom bojnom brodu s kidnapiranim pilotom i dvadesetak nezaposlenih plaenika, gomilom zbunjenih tehniara-izbjeglica i bez novaca za Calhouna  ili makar samo za pristanine pristojbe? inilo mu se da se plat njegova diplomatskog imuniteta III. klase odjednom stisnuo na veliinu bijednog smokvina lista.
Milesove pokuaje da se pridrui ekipi koja je birala i postavljala oruja iz skladita RG-a 132 svaki put bi netko omeo, traei upute ili zapovijedi, ili promjenu organizacije, ili  najee  odobrenje da se uzme neki dio rafinerijske opreme ili preostalih vojnih potreptina. Miles je akom i kapom odobravao sve to su od njega traili, priskrbivi si reputaciju briljantne odlunosti. Njegov se potpis 'Naismith' sad ve lijepo razvio u neitku vrljotinu.
Naalost, nije mogao na isti nain rijeiti nedostatak osoblja. Duple smjene koje su se pretvarale u trostruke obino bi rezultirale padom uinkovitosti uzrokovanim umorom. Miles odlui pokuati neto drugo.
Dvije boce felicijanskog vina nepoznate kvalitete. Boca tauce-tanskog likera, sreom blijedonaranastog a ne zelenog. Dva
sklopiva stolca, mali plastini stoli. Pola tuceta sjajnih srebrna-stih paketia felicijanskih delikatesa  Miles se nadao da u paketiima jesu poslastice  nepoznata sastava. Posljednji preostali komadi neistruljelog voa iz oteenih hidroponi-kih postrojenja rafinerije. Trebalo bi biti dovoljno. Miles je Botharija natovario pokradenom opremom za piknik i odmar-irao prema zatvoru.
Kad su u hodniku proli pored njega, Mayhew uzdigne obrve. "Kamo idete sa svim tim?"
"Idemo se upucavati, Arde", naceri se Miles. "Upucavati." Pelijanci su bili ostavili neku vrstu zatvora napravljenog od starog skladita kojemu je na brzinu ugraena ventilacija i instalacije, podijeljenog u serije malih, sumornih metalnih odjeljaka. Da i njemu nije bila prijetila ista stvar, Miles bi se osjeao jo vie krivim to je u njih morao zakljuati ljudska bia.
Iznenadili su kapetana Tunga, objeenog na jednoj ruci o ipku koja je drala rasvjetno tijelo, kako  zasad jo uzaludno  pokuava spljotenom kopom svoje uniforme odviti vijke koji su drali gornji poklopac.
"Dobar dan, kapetane", obratio se Miles veselo njegovim glenjevima. Tung se namrti dolje na njega, procjenjujui ga pogledom, a onda odmjeri Botharija i zakljui da mu anse nisu prevelike, pa skoi na pod, progunavi neto. Straar zakljua vrata za njima.
"to biste s tim poklopcem da ste ga uspjeli skinuti?" upita Miles znatieljno, gledajui gore.
Tung opsuje, ispljunuvi rijei, a onda tvrdoglavo zauti. Bothari je postavio stol i stolice, spustio hranu, pa &e naslonio na zid pored vrata, sumnjiavo promatrajui. Miles sjedne i otvori bocu vina. Tung je ostao stajati.
"Pridruite mi se, kapetane", pozove ga Miles uljudno. "Znam da jo niste veerali. Nadao sam se da emo malo porazgovarati."
"Ja sam Ky Tung, kapetan, Oseranska slobodna plaenika flota. Graanin sam Narodne demokratske unije June
Amerike, na Zemlji; moj matini broj je T275-389-42-1535-1742. Razgovor je zavren." Tungove se usne spljote u granitnu crtu.
"Ovo nije ispitivanje", naglasi Miles, "jer bi to ionako bolje obavilo medicinsko osoblje. ak u ja vama dati neke informacije." On ustane i slubeno se nakloni. "Dopustite mi da se predstavim. Zovem se Miles Naismith." On pokae na drugi stolac. "Molim vas, sjednite. Tvrdoglavih asnika ve i ovako imam dovoljno."
Tung je oklijevao, ali napokon sjedne  dodue na rub stolca.
Miles im natoi vino, potegne gutljaj. Prekapao je po sjeanju u potrazi za jednom od djedovih fraza kakve koriste poznavatelji vina, ali jedina koja mu je padala na um bila je 'ko pialina', a to mu se nije inilo previe privlanim opisom. On obrie rub ae o svoj rukav, pa je gurne prema Tungu. "Pogledajte. Nema otrova, nema droge."
Tung prekrii ruke na prsima. "Najstariji trik na svijetu. Uzeli ste protuotrov prije nego ste doli ovamo."
"Oh", ree Miles. "Da, pretpostavljam da sam to mogao uiniti." Istresao je na stol izmeu njih sadraj paketia prilino gumastih proteinskih kockica, pogledavajui ih gotovo jednako sumnjiavo koliko i Tung. "Ah. Meso." Ubacio je jednu kockicu u usta i marljivo poeo vakati. "Hajde, pitajte me bilo to", doda punih ustiju.
Tung se borio protiv samoga sebe, a onda mu izleti: "Kako su moji ljudi?"
Miles odmah odrecitira cijeli popis, svakoga po imenu i prezimenu, nabrojivi mrtve, a zatim ranjene i njihovo trenutno stanje. "Ostali su u pritvoru, poput vas; ispriavam se to vam neu odati njihove tone lokacije  u sluaju da s tim poklopcem uspijete uiniti neto vie od onoga to mislim da moete."
Tung tuno uzdahne i rastreseno ubaci jednu proteinsku kocku u usta.
"ao mije to su stvari ispale ovako gadne", ispriavao se Miles. "Razumijem koliko vas boli da je va protivnik odnio
pobjedu grubom silom. I ja bih radije bio posegnuo za neim iim i taktinijim, neim slinim onomu na Komarru, ali morao sam postupiti u skladu sa situacijom koju sam zatekao."
Tung prezirno smrkne. "A tko ne bi? Za koga vi sebe smatrate? Za baruna Vorkosigana?"
Miles se zagrcne gutljajem vina. Bothari se odmakne od zida i potape ga po leima, to mu nije previe pomoglo, pa se sumnjiavo zagleda u Tunga. Ali dotad je Miles ve doao do daha i pribrao se. On obrie usne.
"Shvaam. Vi mislite na admirala Arala Vorkosigana s Barravara. Malo ste me, ovaj, zbunili  on je sad grof Vor-kosigan."
"Da? Jo je iv, ha?" primijeti Tung zainteresirano.
"Vrlo iv."
"Jeste li ikad proitali njegovu knjigu o Komarru?"
"Knjigu? Oh, Komarrsko izvjee. Da, uo sam da su ga preuzele neke izvanplanetarne vojne kole  hou rei, izvan-barra-varske."
"Proitao sam je jedanaest puta", ree Tung ponosno. "Naj-jezgrovitiji vojni memoari koje sam ikad vidio. Najkompleksnije strategije izloene logiki kao dijagrami  politika, privreda, sve  kunem se, um tog ovjeka mora da funkcionira u pet dimenzija. A ispada da veina ljudi nije ni ula za tu knjigu. Trebalo bije proglasiti obvezatnim tivom ja na njoj testiram sve svoje mlae asnike."
"Pa, uo sam ga govoriti daje rat neuspjeh politike  pretpostavljam da su obje te grane uvijek sainjavale njegovo strateko razmiljanje."
"Naravno, kad doete do te razine" Tung nauli ui. "uli ste? Mislio sam da nije dao niti jedan intervju  sjeate li se gdje ste to gledali? Mogu li se nabaviti kopije emisije?"
"Ovaj..." Miles je kroio na tanak led. "Bilo je to u privatnom razgovoru."
"Vi ste ga upoznali? "
Milesu se uini daje iznenada u Tungovim oima porastao . za pola metra. "Pa, da", prizna on oprezno.
"Znate li je li napisao neto slino o escobarskoj invaziji?" upita Tung eljno. "Uvijek sam smatrao da bi te dvije stvari, trebale ii zajedno  defenzivna strategija rame uz rame s ofenzivnom  da se pokae i druga strana njegova razmiljanja. Poput dva toma Sri Simkinog prikaza Walsheae i Skyae IV."
Miles napokon smjesti Tunga na pravo mjesto  nabrijan na vojnu povijest. Dobro je poznavao taj tip ljudi. Potisnuo je osmijeh oduevljenja.
"Ja ne mislim tako. Escobar je, konano, ipak bio poraz. On nikad ne govori o tome  tako ujem. Moda je tu u pitanju mrvica tatine."
"Mm", dopusti Tung. "Svejedno, njegova je knjiga izvrsna. Ispod svega to se u to vrijeme doimalo tako kaotinim lei taj unutarnji potpuni kostur  naravno, kad gubi, stvari uvijek djeluju kaotino."
Sad je na Milesa bio red da nauli ui. "U to vrijeme? Zar ste vi bili na Komarru?"
"Da, bio sam mlai asnik u selbijanskoj floti koju je bio unajmio Komarr  kakvo iskustvo. Prole su otada ve dvadeset i tri godine. inilo se da nam je svaka prirodna slabost u odnosima plaenik-poslodavac eksplodirala u lice  a to je bilo prije nego to je ispaljen ijedan metak. Kasnije smo saznali da su to bile posljedice rada Vorkosiganovih obavjetajnih prethodnica."
Miles ga je ohrabrivao isputanjem odgovarajuih zvukova u odgovarajuim trenucima i nastavio ispumpavati taj neoekivani izvor sjeanja. Komadi voa postali su planeti i njihovi sateliti, razne proteinske kocke glumile su razarae, krstarice, bombe i nosae. Poraene su brodove pojeli. Druga boca vina uvela ih je u jo neke dobro poznate plaenike bitke. Miles je doslovno gutao Tungove rijei, posve zabo-ravivi sve ostalo.
Tung se napokon zavali unatrag i zadovoljno uzdahne, na-punivi eludac hranom i vinom i ispraznivi sjeanja. Zna-
jui vlastite kapacitete, Miles jedva daje i pio svoje vino. Sad je vrtio ostatak po ai, ohrabrujui se da ispije gutljaj.
"ini mi se velikim gubitkom da asnik poput vas prosjedi ovako dobar rat zakljuan u metalnoj kutiji."
Tung se nasmijei. "Nemam namjeru ostati u ovoj kutiji."
"Ah  da. Ali zar ne vidite da postoji vie naina da se iz nje izie. Dendariijski plaenici su organizacija koja raste. Na vrhu ima mnogo mjesta za darovite."
Tungov se osmijeh ukiseli. "Uzeli ste mi brod."
"Uzeo sam i Ausonov brod. Pitajte ga je li zbog toga nesretan."
"Dobar pokuaj  ovaj  gospodine Naismith. Alija sam pod ugovorom. injenica koje se, za razliku od nekih, dobro sjeam. Plaenik koji ne potuje svoj ugovor kad stvari ne idu dobro jest lupe, a ne vojnik."
Milesu se gotovo zavrti u glavi od neuzvraene ljubavi. "Tu vam se ne mogu usprotiviti, gospodine."
Tung ga pogleda. "Bez obzira na to to taj magarac Auson misli, ja vas smatram nadobudnim i ambicioznim mladim asnikom koji je zagrizao zalogaj vei no to moe provakati  i koji e se njime zaguiti. ini mi se da ste vi  a ne ja  taj koji e uskoro traiti novi posao. Izgleda da imate barem osnovno poznavanje taktike  i injenica je da ste proitali Vorkosiganovu knjigu o Komarru  a bilo koji asnik koji uspije postii da Thorne i Auson idu po istoj liniji pokazuje genijalnost u odnosima s podreenima. Ako iz ovoga iziete ivi, javite mi se  moda bih ja na svojoj strani mogao pronai kakav izvrni poloaj za vas."
Miles je sjedio i otvorenih usta buljio u svog zatoenika, divei se arogantnosti koja se mogla mjeriti s njegovom vlastitom. Zapravo, zvualo je primamljivo. On uzdahne sa aljenjem. "Poaen sam, kapetane Tung, ali bojim se da sam i ja pod ugovorom."
"Bljezgarije." "Pardon?"
"Ako imate ugovor s Felicijancima, nemam pojma gdje ste ga mogli dobiti. Ne vjerujem da je Daum ovlaten za takvo neto. Felicijanci su jednako jeftina bagra kao i njihovi protivnici Pelijanci. Da su Pelijanci bili voljni platiti, ovaj smo rat mogli zavriti prije est mjeseci. Ali ne  oni su odluiti 'tedjeti' i platiti samo blokadu i nekoliko instalacija poput ove rafinerije  i jo se pritom ponaaju kao da oni nama ine uslugu. Fuj!" Frustracija mu je obojila glas notom zgaenosti.
"Nisam rekao da sam pod ugovorom s Felicijancima", ree Miles blago. Tungove se oi zbunjeno suze; ba dobro. ovjekove su procjene bile preblizu istini da bi se Miles osjeao lagodno.
"Pa, dri rep meu nogama, sinko", posavjetuje ga Tung. "Dugorono gledano, vie plaenika dobije po dupetu od svojih poslodavaca nego od svojih neprijatelja."
Miles uljudno ustane, spremajui se otii; Tung ga je ispraao s otmjenou pravog gostoljubivog domaina.
"Ima li jo neto to bih vam mogao poslati?" upita Miles.
"Odvija", ispali Tung.
Miles odmahne glavom i osmjehne se sa aljenjem dok su
se pred Euroazijcem zatvarala vrata. "Proklet bio ako nisam
u iskuenju da mu ga zaista i poaljem", ree Miles Bothariju.
" "Umirem od znatielje da vidim to misli da bi mogao uiniti s
tim poklopcem rasvjetnog tijela."
"to ste postigli sa svim ovim?" upita Bothari. "Potroio vam je dragocjeno vrijeme na razglabanje o pradavnoj povijesti  a nije vam otkrio nita."
Miles se nasmijei. "Nita nevano."
ETRNAESTO POGLAVLJE
Pelijanci su napali iz pomrine, nasuprot suncu, iskoristivi asteroidni pojas kao zaklon. Doli su usporavajui, pokazujui svoje namjere da zarobe a ne da razore, i doli su sami  bez oseranskih plaenika.
Miles se veselo smijao ispod glasa dok je epao kroz gomilu ljudi i opreme u hodnicima koji su vodili prema dokovima rafinerije. Pelijanci teko da bi mogli tonije slijediti njegove elje, sve da im je i on sam dao upute. Kad je bio naredio neka se glavna oruja postave na stranu rafinerije koja je gledala prema pojasu, a ne na onu okrenutu planetu, bilo je dosta protivljenja. Ali ovo je bilo neizbjeno. Ovo je bila jedina taktika kojom su se Pelijanci mogli nadati da e iznenaditi protivnika. Prije tjedan dana to bi im bilo i uspjelo.
Miles je izbjegao neke od svojih ustralih ljudi koji su urili na svoja mjesta. Molio se Bogu da nikad ne bude prisiljen na povlaenje pjeice. Bilo bi mu bolje da se odmah dragovoljno prijavio za straara u zadnjim redovima i osigurao se da ga ne pregaze bilo njegove vlastite, bilo neprijateljske snage.
Pourio je kroz meubrodsku cijev u Trijumf. Vojnik koji gaje ekao zalupi ustavu za njim i brzo otkvai cijev. Kao to je i pretpostavljao, Miles je bio zadnji koji se ukrcao. Uputio se prema taktikoj prostoriji dok se brod odmicao od rafinerije. Trijumfova je taktika prostorija bila vidno vea nego J&ielova i jednako dobro ureena. Miles je osjetio oaj pri pogledu na mnoga prazna sjedala za konzolama. Polovina Auso-nove posade, dodatno pojaana nekolicinom dragovoljaca iz
rafinerije, jedva daje sainjavala najosnovniji minimum posade potrebne ovom brodu.
Posvuda su ve bili ukljueni holovidi u svoj svojoj zbu-njujuoj arolikosti. Auson, koji je pokuavao upravljati dvjema konzolama istovremeno, podigao je pogled i odahnuo od olakanja kad je ugledao Milesa. "Drago mi je to ste stigli, gospodaru."
Miles sklizne u sjedalo. "I meni. Ali, molim vas  samo 'gospodine Naismith'. Ne 'gospodaru'."
Auson ga zbunjeno pogleda. "Ali svi ostali vas tako zovu."
"Da, ali, ovaj  to nije samo iz uljudnosti, nego oznaava specifinu zakonsku povezanost. Ne bi vam palo napamet da me zovete 'muu moj' sve da i ujete moju enu da me tako oslovljava, zar ne? Pa, to ovdje ima novoga?"
"Izgleda da se radi o desetak brodova  svi pelijanske lokalne proizvodnje." Auson je prouavao svoja oitavanja, a iroko mu se lice zabrinuto mrekalo. "Ne znam gdje su nai deki. Ovakva bi stvar trebala biti neto u njihovu stilu."
Miles ispravno protumai da se ono 'nai deki' odnosilo na Ausonove bive suborce, Oserane. Taj ga lapsus nije uznemirio; Auson je sad bio posve odan. Miles ga pogleda postrance i pomisli kako tono zna zato Pelijanci nisu poveli svoje unajmljene topove. Koliko su oni znali, jedan se oseranski brod ve bio okrenuo protiv njih. Milesov se pogled zacaklio pri pomisli na nevjericu i nepovjerenje koji sad odjekuju pelijanskim stoerom.
Njihov se brod u irokom luku poeo sputati prema napadaima. Miles pozove navigacijski odjel.
"Jesi li dobro, Arde?"
"S obzirom da letim slijep, gluh, nijem i paraliziran, nisam loe", ree Mayhew. "Runo pilotiranje je grozota. Kao da stroj upravlja sa mnom. Uasan osjeaj."
"Samo nastavi tako", ree Miles veselo. "Zapamti, cilj nam je da ih sve natjeramo u domet naeg oruja na postaji, a ne da ih mi sreujemo."
Miles se zavali unatrag u sjedalu i promotri ekranske prikaze ija su se oitavanja stalno mijenjala. "Mislim da ne shvaaju koliko je oruja Daum dovukao. Jednostavno ponavljaju taktiku koju su bili upotrijebili prvi put. Naravno, tada im je uspjelo..."
Prvi su im pelijanski brodovi ulazili u domet. Miles zaustavi dah, kao da bi time mogao zaustaviti svoje ljude da ne za-pucaju. Bilo ih je malo, bili su ratrkani daleko jedni od drugih  i nervozni. Miles je imao vie oruja nego ljudi sposobnih da njime rukuju, ak i uz kompjutersko upravljanje; posebice s obzirom na injenicu da su kompjuterski sustavi imali hrpu pogreaka koje jo uvijek nisu stigli odstraniti. Baz je radio na njima sve do zadnjeg trena, a moda je to inio i sad, zajedno s Elenom. Miles poeli da je mogao izmisliti dobar razlog daje povede sa sobom.
elni pelijanski brod ispalio je svjetlucavi niz bombi na rasprskavanje prema solarnim kolektorima. Ne opet, zaste-nje Miles, gledajui kako svi popravci u protekla dva tjedna odlaze u dim. Bombe su se rasprsnule svaka u svoje tisue iglica i svemir oko njih iznenada se naao posut vatrenim nitima kad ih je obrana pokuala sprijeiti da dou do svog cilja. Trebalo je opaliti trenutak prije. Pelijanski se brod razletio u komadie kad je netko s postaje izvrsno naciljao  ili mu se moda posreilo. Jedan dio krhotina nastavio je letjeti u zacrtanom smjeru, gotovo jednako opasan u svom bezumnom srljanju kao i navoeni projektili.
Brodovi koji su dolazili za ovim prvim poeli su se se razdvajati iz dosadanje formacije nalik konici. Sad su se Thorne i Auson, svaki sa svojim brodom i svaki s po jedne strane, zaletjeli na njih  poput para pobjenjelih ovara koji napada vlastito stado. Miles udari akom po stolu od istog veselja pri pogledu na ljepotu formacije. Da je barem imao jo jedan brod koji bi im onemoguio uzmak, nitko se od Pelijanaca ne bi mogao vratiti kui i poaliti. Ovako, bili su stisnuti u tanku crtu, pomno isplaniranu kako bi ih se natjeralo u pozicije koje su predstavljale najsigurniji cilj za rafinerijske obrambene snage.
Auson je, stojei pored njega, oito dijelio njegov entuzijazam. "Ma, vidi ih samo! Vidi ih samo! Ravno niz lijevak, kao to ste i predvidjeli  a Gamad je tvrdio da ste poludjeli kad ste ih sve povukli sa strane okrenute planetu  Kratki, ti si jedan prokleti genijalac!"
Milesovo ushienje bilo je umanjeno trijeznom pretpostavkom o nadimcima koje bi zasluio daje kojim sluajem bio u krivu. U glavi mu se vrtjelo od olakanja. On se zavali unatrag u sjedalo i ispusti zrak u dugom, dugom izdahu.
Razletio se drugi pelijanski brod, pa trei. Brojka u uglu Milesova prikaza promijeni predznak iz minus u plus. "Aha!" pokae Miles. "Sad ih imamo! Poeli su opet ubrzavati. Prekidaju napad."
Ubrzanje i moment sile nisu Pelijancima ostavljali drugog izbora nego da prolete pored rafinerije, ali sad su se trudili da to izvedu stoje mogue veom brzinom. Thorne i Auson sjurili su se za njima da bi ih jo vie ubrzali.
Jedan pelijanski brod naglo skrene prema rafineriji i ispali  to? Milesovi kompjuteri nisu mogli odrediti prirodu  zrake? Nije bila u pitanju plazma, ni laser, niti ita to ima masu i protiv ega bi se instalacija mogla zatititi. Nije se moglo odmah vidjeti kakvu je tetu taj hitac nanio, ak ni sa sigurnou rei je li uope pogodio postaju, udno...
Miles polako sklopi dlan oko toke koja je na holovidu predstavljala taj pelijanski brod, kao da izvodi neku aroliju. "Kapetane Auson. Pokuajmo uhvatiti taj brod."
"emu trud? Bjei kui zajedno sa svojim kompiima"
Miles spusti glas do apta. "To je zapovijed."
Auson se ukoi. "Da, gospodine."
Pa, ponekad mi upali, pomisli Miles.
Komunikacijski asnik otvori posve kodiran komunikacijski kanal prema Arielu i prenese novu zapovijed. Auson, iji se entuzijazam polako budio, prigrlio je ansu da isproba sve mogunosti svog novog broda. 'Duh', naprava koja je bacala slike lanih mnogostrukih ciljeva neprijateljskim spravama
za ciljanje, pokazala se izuzetno korisnom, premda su otkrili ogranienje dometa duhove zrake i neobino zaostajanje u vremenu za stvarnim pogocima. Moda ponovno punjenje? Brzo su se pribliavali pelijanskom brodu u bijegu.
"to dalje, gospodine Naismith?" upita Auson. "Stani-ili--pucamo?"
Miles zamiljeno zagrize donju usnu. "Mislim da to ne bi prolo. Mislim da e nam vei problem biti pokuaj da ih sprijeimo da pokrenu samounitenje kad im se dovoljno pribliimo. Bojim se da prijetnje nee pasti na plodno tlo. Ovo nisu plaenici."
"Hm." Auson proisti grlo i odjednom pone zaposleno prkati po svojim prikazima.
Miles potisne ironini osmijeh, iz isto taktikih razloga, i okrene se svojim oitavanjima. Kompjuter mu ponudi proroku viziju njih kako pretiu pelijanski brod, a onda pristojno zastane, dajui priliku njegovoj, samo ljudskoj, inspiraciji. Miles se pokua staviti u poloaj pelijanskog kapetana. Razmiljao je
0 vremenu, dometu i brzini potrebnoj da se obrue na Pelijanca pri maksimalnoj potisnoj snazi.
"Na dlaku", ree, promatrajui svoj holovid. Kompjuter izbaci vjeran i jezovit prikaz onoga to bi se moglo dogoditi u sluaju da Milesovi prorauni ne budu toni.
Auson dobaci pogled preko ramena i promrmlja ispod glasa neto poput "prokleti samoubojica..." stoje Miles odluio preuti.
"elim sve nae tehniare u oklopima i spremne za ukrcaj na pelijanski brod", ree Miles napokon. "Znaju da nam ne mogu pobjei; kladim se da e postaviti neku eksplozivnu napravu s vremenskom odgodom, nagurati se u spasilaki shuttle
1  pokuati nam detonirati bombu u lice. Ali ako ne budemo gubili vrijeme na shuttle, te ako pourimo ui na stranja vrata dok oni jo budu izlazili sa strane, moda uspijemo deakti-virati i uzeti  togod to bilo  u jednom komadu."
Auson napui usne u zabrinutom neodobravanju njegova plana. "Uzeti sve moje inenjere? Mogli bismo jednostavno
odavde pogoditi njihov spasilaki shuttle dok je jo vezan za brod i sve ih zarobiti u brodu"
"A onda se pokuati ukrcati na neprijateljski brod sa samo etiri tehniara i sa mnom?" prekine ga Miles. "Ne, hvala. Povrh toga, to bi moglo izazvati ba onu samoubilaku reakciju koju pokuavam sprijeiti."
"A to da radim ako vi ne uspijete dovoljno brzo deakti-virati tu njihovu tempiranu bombu?"
Milesovim se licem prelije mraan osmijeh. "Improvizirajte."
Pelijanci, inilo se, ipak nisu bili dovoljno samoubilaki raspoloeni da bi se odrekli tanke anse za preivljavanje koju im je nudio shuttle. U tom su si kratkom razmaku Miles i njegovi inenjeri grubo probili put unutra kroz ustavu.
Miles je proklinjao neudobnost svoga jako prevelikog oklopa, iji su mu mlohavi dijelovi grebli kou. Hladan znoj, otkrio je uskoro, nije samo fraza. Pogledao je gore-dolje po hodniku nepoznatog broda. Inenjeri su se ratrkali svaki u svome, unaprijed odreenom, smjeru.
Miles se uputi u petom i manje vjerojatnom smjeru, u brzu provjeru mosta, kabina posade i taktikih prostorija, tragajui za razornim napravama ili korisnim podacima. Posvuda je nailazio samo na unitene konzole i rastaljene diskove s podacima. On provjeri vrijeme; prolo je jedva pet minuta, a pelijanski je shuttle sad ve bio dovoljno daleko izvan dometa, recimo, zraenja iz implodiranih motora.
Pobjedonosni krik koji je dopro kroz kom-vezu njegova oklopa samo to mu nije probio bubnjie. "Uspio sam! Uspio sam!" vikao je jedan tehniar. "Namjestili su imploziju! Lanana reakcija prekinuta  upravo gasim motore."
Komunikacijskim se kanalom razlegnu veseli povici. Miles klone u sjedalo na mostu, osjeajui kako mu srce nabija u grudima  a onda mu se uini da je stalo. Namjestio je svoj komunikator tako da ga svi mogu uti i pojaao do maksimuma: "Mislim da ne bismo smjeli pretpostaviti da je to
bila jedina bomba, ha? Nastavite tragati jo barem desetak minuta."
Zabrinuto gunanje potvrdi primitak njegove zapovijedi. Sljedee tri minute iz komunikatora se ulo samo isprekidano disanje. urei kroz zajednike prostorije u potrazi za kapetanovom kabinom, Miles otro udahne. U mikrovalnu penicu, ija je kontrolna ploa bila izvuena i na brzinu prespo-jena i iji je vremenski prekida tik-takao, bio je nabijen metalni spremnik s kisikom pod visokim pritiskom. Oito, doprinos brodskog kuhara. Za dvije minute, ta bi eksplozija razni-jela zajednike prostorije i veinu kabina. Miles istrgne sklop i istri van.
Iz komunikatora zaiti glas obojen suzama. "Oh, sranje! Oh, sranje!"
"Gdje si, Kat?"
"U oruarnici. Ima ih previe! Ne mogu ih sve srediti! Oh, sranje!"
"Nastavi raditi! Stiemo!" Riskirajui, Miles naredi ostatku svojih ljudi neka smjesta potre u oruarnicu, pa i sam pouri za njima. Kad je stigao, naao se pod pravim svjetlom, a ne vie voen infra-crvenim prikazom na unutranjoj strani svoje kacige. Uvukao se u skladite oruja, naavi tehniarku kako puzi du niza svjetleih objekata.
"Svaka rasprskavajua bomba namjetena je da eksplodira!" vikne ona, dobacivi mu pogled. Glas joj je podrhtavao, ali prsti joj ni u jednom trenutku nisu prestajali utipkavati kod za ponitavanje naredbe. Usana poluotvorenih u koncentraciji, Miles joj pogleda preko ramena, a onda stane ponavljati njezine pokrete na drugom redu bombi. Jedna od loih strana plakanja od straha u svemirskom odijelu, ubrzo je otkrio, bila je injenica da ne moe obrisati ni nos niti oi, premda su sonini istai vizira tu neophodnu informacijsku povrinu titili od posljedica kihanja. Stalno je mrcao, a eludac mu je u grlo slao kiselo, aree podrigivanje. Imao je osjeaj da su mu prsti debeli poput kobasica. Mogao sam biti na Beti  mogao sam biti doma u krevetu  mogao sam biti doma ispod kreveta...
Pridruio im se jo jedan tehniar, primijeti Miles krajikom oka. Nitko nije troio vrijeme na rijei. Radili su u tiini koju je prekidao samo neujednaeni ritam njihova tekog disanja. Njegovo je odijelo smanjilo dotok kisika, krto ne odobravajui stanje njegova uma koje gaje tjeralo na pohlepne udahe. Bothari mu nikad ne bi bio dopustio da se prikljui grupi za ukrcaj  moda ga nije trebao ostaviti u rafineriji. Sad do sljedee bombe  pa sljedee  pa sije... nije bilo sljedee. Gotovo.
Kat ustane i pokae na jednu bombu u nizu. "Tri sekunde! Tri sekunde i" Zaridala je i bacila se na Milesa. On je nespretno potapa po ramenu.
"No, no  samo ti plai. Zasluila si" Na trenutak je iskljuio svoj komunikator i junaki umrknuo.
Miles je isteturao s novosteenog broda na dok, drei neoekivanu nagradu  pelijanski oklop gotovo dovoljno malen da bi mu pristajao. Instalacije su, nimalo iznenaujue, bile namijenjene eni, ali Baz e ga sigurno moi prepraviti. Uoio je Elenu u odboru za doek, pa ponosno podigne svoju lovinu. "Vidi to sam naao!"
Ona zbunjeno namreka nos. "Zarobio si cijeli brod samo da doe do jednog oklopa?"
"Ne, ne! Ono drugo. Ono  ono oruje, togod bilo. Ovo je brod iji je hitac probio va tit je li ita pogodio? Kakva je teta?"
Jedan od felicijanskih asnika sijevne pogledom  udno  prema Eleni. "Probio je rupu  pa, ne ba rupu  ravno kroz zatvorski dio. Izlazio je zrak, a ona ih je sve pustila van."
Njegovi su se ljudi, primijeti Miles, kretali u grupicama od najmanje troje.
"Jo uvijek nismo pohvatali ni polovinu njih", alio se Fe-licijanac. "Skrivaju se po cijeloj postaji."
Elena je izgledala uzrujano. "Zao mije, gospodaru."
Miles protrlja sljepoonice. "Uh. Pretpostavljam da bi bilo bolje da mi narednik neko vrijeme bude za petama."
"Kad se probudi."
"to?"
Elena se namrti i pogleda u vrh svojih izama. "On je uvao zatvor tijekom napada  pokuao me sprijeiti da ih sve pustim."
"Pokuao? I nije uspio?"
"Pogodila sam ga oamutom. Bojim se da e biti prilino ljut  smijem li neko vrijeme ostati uz tebe?"
Miles napui usne u nevoljkom neujnom zviduku. "Naravno. Je li itko od zatvorenika  ne. ekaj." On podigne glas. "Zapovjednice Bothari, pohvaljujem va potez. Ispravno ste postupili. Ovdje smo da bismo obavili taktiki zadatak, a ne da bismo bezumno ubijali." Miles se zagleda u felicijanskog porunika sve dok ovaj nije oborio pogled, a onda nastavi tihim glasom, obraajui se samo Eleni. "Je li itko od zatvorenika poginuo?"
"Dvojica ije je elije pogodio randomizator elektronskih orbita "
"Pogodilo to? "
"Baz je to nazvao randomizatorom elektronskih orbita. I  i jedanaest ih se uguilo prije nego to sam ih stigla osloboditi." Bol u njezinim oima zabio se u njega poput noa.
"Koliko bi ih bilo umrlo da ih nisi pustila na slobodu?" "Izgubili smo zrak u cijelom tom dijelu." "Kapetan Tung?"
Elena rairi ruke. "I on je tu negdje, pretpostavljam. Nije bio meu trinaest poginulih. Oh  ali jedan od njegovih sko-nih pilota jest. A drugoga jo nismo pronali. Je li to vano?"
Milesovo srce potone u pete. Okrenuo se najbliem plaeniku. "Smjesta prenesite svima ovu zapovijed. Zatvorenici moraju biti uhvaeni ivi, sa to je mogue manje ozljeda."
Plaenik se pouri posluati ga. "Ako je Tung na slobodi, bolje bi bilo da se dri mene", ree Miles Eleni. "Blagi Boe. Pa, pretpostavljam da bi bilo bolje da pogledam tu rupu koja ba i nije rupa. Gdje je Baz samo naao takvo komplicirano ime za tu stvar?"
"On kae da je to betanski izum otprije nekoliko godina. Nikad se nije dobro prodavao, zato to se moe vrlo lako obraniti se od njega jednostavno promijeni fazu tita; rekao mi je neka ti kaem da radi na tome, i da e do veeras ve ponovno preprogramirati titove."
"Oh." Miles zastane, razoaran. A matao je kako e to oruje odnijeti na Barravar i poloiti ga caru pred noge, satnik Illyan e zinuti, otac biti zapanjen. Zamiljao je to kao prinoenje rtve, kao dokaz svoje vojnike sposobnosti. A sad ispada da bi to bilo slinije situaciji kad maka u kuu dovue mrtvog rogatog skakavca i nae se istjerana metlom. On uzdahne. Pa, barem je sad imao odgovarajue oklopno zatitno odijelo.
Miles, Elena, Gamad i jedan tehniar krenuli su prema zatvorskom dijelu, koji se nalazio nekoliko katova nie. Elena uskladi korak s Milesom.
"Izgleda tako umorno. Ne bi li bilo bolje da se, uh, istu-ira i malo odmori?"
"Ah, da, zadah osuenog uasa, fino ugrijan u zatitnom odijelu." On joj se nasmije i vrsto primi kacigu pod pazuho, djelujui poput obezglavljena duha. "ekaj samo da uje kakav sam danja imao. Sto sad kae bojnik Daum o obrani? Pretpostavljam da bi bilo bolje da zatraim njegovo izvjee  ini se da barem on razmilja kako treba" Miles zgaeno pogleda u lea porunika Gamada.
Porunik Gamad, iji je sluh oito bio bolji no to je Miles pretpostavio, dobacio mu je pogled preko ramena. "Bojnik Daum je poginuo, gospodine. On i jedan tehniar su mijenjali poloaj i njihova je letjelica bila pogoena krhotinama rasprsnutog pe-lijanskog broda  od nje nije ostalo nita. Zar vam nisu rekli?"
Miles stane kao ukopan.
"Sad sam ja izvrni asnik na postaji", doda Felicijanac.
Trebala su im tri dana da istjeraju odbjegle zatvorenike iz skrovita. Najgori su bili Tungovi komandosi. Miles je na kraju posegnuo za drastinim rjeenjem  ispraznio je cijeli sektor i ubacio u njega kapsule s uspavljujuim plinom. Ignorirao je Botharijevu uzrujanu primjedbu da bi bilo mnogo jeftinije upotrijebiti vakuum. Zadatak da prikupi zaspale pao je, naravno, premda moda i nepoteno, na narednikova leda i on je bio napet kao tetiva luka.
Kad su napokon prebrojili sve prikupljene, nedostajalo je sedam Tungovih ljudi, ukljuujui i drugog skonog pilota, kao i jedan shuttle.
Miles zastenje ispod glasa. Sad nije imao drugog izbora nego da prieka da lijeni Felicijanci dou po svoj teret. On se zapita je li njegova letjelica s dragovoljcem koji je pokuao doi do Tau Verde prije protunapada uope uspjela proi kroz prostor koji je bio pod kontrolom Oserana. Moda bismo trebali poslati jo jednoga, pomisli Miles, ali ne dragovoljca nego nekoga kome e to biti zadatak; Miles je ve imao jednoga kandidata na umu.
Porunik Gamad, sav nabubrio od ponosa; tehniki, to bi i bilo njegovo mjesto. Nakon Daumove hladnokrvne sposobnosti, Miles je teko podnosio Gamada. Ali porunik je pao u totalnu komu kad je sluajno uo kako se jedan od plaenika Milesu obraa oslovivi ga s 'admirale Naismith'. Milesa je tako razdragao uinak te titule na Gamada, da se nije potrudio ispraviti plaenika. Naalost, moda se proirila i uskoro vie nije bilo mogue vratiti opreznu neutralnost 'gospodina Naismitha'.
Gamad se spasio osmoga dana nakon protunapada, kad se na monitorima napokon pojavila felicijanska krstarica. Mile-sovi plaenici, nakon toliko zasjeda prilino nervozni i laki na okidau, radije bi je bili prvo raznijeli, pa tek nakon toga prosijali pepeo i provjerili identitet ostataka. Ali Miles je napokon
uspio stei odreeno povjerenje, pa je Felicijancima dozvoljeno da krotko uu u dok.
Prvo to je privuklo Milesovu panju kad su felicijanski asnici uli u dvoranu za sastanke bila su dva velika plastina sanduka vrlo poslovnog izgleda. Ugodno su podsjeali, barem veliinom, na krinje s blagom pradavnih morskih gusara. Miles se na trenutak prepustio sanjarenju o blistavim tij arama, zlatnicima i bisernim ogrlicama. teta to takve kiaste stvarice vie nisu blago. Kristalizirani viralni mi-krosklopovi, informacije, razbijeni DNA-kodovi, bianco ekovi  to su bila bogatstva o kojima ljudi sanjaju u ova degenerirana vremena. Naravno, umjetnine su jo uvijek bile na cijeni. Miles dotakne bode za pojasom i osjeti toplinu, kao od stiska stareve ruke. Odluio je zadovoljiti se i s nekoliko bianco ekova.
Usukani i izmueni felicijanski rizniar je govorio: "moram prvo dobiti manifest bojnika Dauma i provjeriti svaki pojedini komad, u sluaju daje dolo do kakvih oteenja pri transportu."
Felicijanski kapetan krstarice umorno kimne. "Idite do mog glavnog inenjera i zatraite pomo, kolikogod vam treba. Ali budite brzi." Kapetan okrene zakrvavljen i uzrujan pogled prema Gamadu, oteui prijekorno: "Zar jo niste pronali taj manifest? Ili Daumove osobne papire?"
"Bojim se da je mogue da ih je imao kod sebe kad je pogoen, gospodine."
Kapetan zarei i okrene se prema Milesu. "Znai vi ste taj ludi galaktiki mutant o kojemu sam toliko uo."
Miles se uspravi do pune visine. "Ja nisam mutant! Kapetane." Zadnju je rije izgovorio u najsarkastini]em stilu svoga oca, a onda se uspio pribrati. Felicijanac oito nije previe spavao u posljednje vrijeme. "Vjerujem da ste ovdje poslovno."
"Da, plaenici moraju biti plaeni, pretpostavljam", uzdahne kapetan.
"I provjeriti da nije sluajno dolo do oteenja pri transportu", doda Miles, kimnuvi prema sanducima.
"Pobrinite se za njega, rizniaru", zapovijedi kapetan i is-tutnji van. "Dobro, Gamade, pokaite mi tu vau velianstvenu strategiju..."
Bazov se pogled dimio. "Ispriajte me, gospodaru, ali mislim da bi bilo bolje da poem s njima."
"Idem i ja s tobom", ponudi Mayhew i kljocne zubima, kao da gricka vratnu arteriju.
"Samo naprijed." Miles se okrene rizniaru, koji uzdahne i gurne disk u konzolu.
"Sad  gospodine Naismith? Jesam li vas dobro oslovio? Bih li mogao vidjeti vau kopiju ugovora, molim vas?"
Miles se nelagodno namrti. "Bojnik Daum i ja imali smo usmeni dogovor. etrdeset tisua betanskih dolara po isporuci tereta na Felice. Ova je rafinerija sad felicijanski teritorij."
Rizniar blene u njega, zapanjen. "Usmeni dogovor? Usmeni dogovor nije ugovor!"
Miles se uspravi. "Usmeni dogovor je najvri od svih ugovora! ovjekova je dua u njegovu dahu, a samim time i u glasu. Obeanje mora biti izvreno."
"Misticizam nema mjesta u"
"Nije to nikakav misticizam! To je priznata pravna teorija!" na Barravaru, shvati Miles iznenada.
"Ja sad prvi put ujem za to." "Bojnik Daum je to savreno shvaao."
"Bojnik Daum je bio u tajnoj slubi. Specijaliziran za ga-laktike odnose. Ja sam iz Financijskog"
"Odbijate potivati zadanu rije vaeg pokojnog sudruga? Ali vi ste prava Sluba, a ne plaenici"
Rizniar odmahne glavom. "Nemam pojma o emu vi ble-beete. Ali ako je teret u redu, bit ete isplaeni. Pa nije ovo Jacksonovo Skrovite."
Miles se malo opusti. "Vrlo dobro." Rizniar nije bio Vor, ni blizu. Ako Miles prebroji isplaeni novac pred njim, ovaj to vjerojatno nee shvatiti kao smrtnu uvredu. "Da vidimo."
Rizniar kimne svom pomoniku, a ovaj utipka kod za otvaranje brave na sanduku. Miles zaustavi dah u oekivanju najvee hrpe novaca koju je ikad u ivotu vidio. Poklopci sanduka se otvore, otkrivi redove i redove snopova viebojnog papira.
Miles sklizne sa stola i podigne jedan povezani snop. U svakom je bilo moda stotinjak identinih papira s crteima, brojkama i slovima neke udne abecede. Papir je bio gladak, gotovo ljigavo sklizak. On podigne jednu novanicu prema svjetlu.
"Sto je ovo?" upita napokon.
Rizniar podigne obrve. "Papirnati novac. To je uobiajeno sredstvo plaanja na veini planeta"
"Znam to! Ali koja je ovo valuta?"
"Felicijanski milifenizi."
"Milifenizi." Rije je zvuala pomalo nalik psovci. "Koliko to vrijedi u pravom novcu? U betanskim dolarima, ili recimo barravarskim carskim markama?"
"Tko koristi barravarske marke?" promrmlja rizniarev asistent zbunjeno.
Rizniar proisti grlo. "Prema godinjem izvjeu, teaj na betanskoj burzi je sto pedeset milifeniga za jedan betanski dolar", odrecitira on brzo.
"Godinjem? Zar to nije bilo prije gotovo punih godinu dana? Kakav je teaj sad? "
Rizniar je naao neto strano zanimljivo s druge strane plastinog okna. "Oseranska blokada nas je sprijeila da saznamo trenutani teaj,"
"Da? Pa, koju ste zadnju cifru uli?"
Rizniar opet proisti grlo, a glas mu postane neobino tanak. "Razumijete, zbog blokade  sve informacije koje primamo vjerojatno alju Pelijanci."
"Teaj, molim."
"Ne znamo."
"Zadnji teaj", prosike Miles.
Rizniar poskoi. "Zaista ne znamo, gospodine. Zadnje to smo uli jest daje felicijanska valuta, uh..." gotovo neujno: "izbaena s burze i teajne liste."
Miles se poigravao bodeom. "A tko onda jami za te", morat e eksperimentirati, zakljuio je, dok ne pronae taman pravi stupanj otrovnosti pri izgovoru te rijei, "milifenige?"
Rizniar ponosno uzdigne glavu. "Felicijanska vlada!" "Ona ista koja gubi ovaj rat, tono?" Rizniar je samo neto promrmljao. "Vi gubite rat, zar ne?"
"Gubitak visokih orbitalnih stanica samo je privremena neugodnost. Jo uvijek kontroliramo zrani prostor"
"Milifenizi", smrkne Miles. "Milifenizi... Pa, ja elim betanske dolare!" On sijevne pogledom na rizniara.
Rizniar odgovori, nadimajui se od ponosa i istovremeno uzmiui. "Nema betanskih dolara! Svaki betanski cent, da, i svaki i najmanji novi bilo koje druge strane valute koji smo mogli skupiti, dali smo bojniku Daumu za ovaj teret"
"Za koji sam ja riskirao ivot da bih vam ga dopremio" "Za koji je on umro da bi nam ga dovezao!"
Miles uzdahne, prepoznavi raspravu koju ne moe dobiti. Ni najgora srdba nee iscijediti betanske dolare iz vlade koja ih nema. "Milifenizi", promrmlja on.
"Moram ii", ree rizniar. "Moram zapoeti inventuru" Miles umorno mahne rukom. "Da, idite."
Rizniar i njegov pomonik pobjegnu, ostavljajui ga u prekrasnoj dvorani za sastanke samoga s dva sanduka novca. injenica da se rizniar nije potrudio ni ostaviti straara, niti uzeti ikakvu potvrdu o primitku, samo je jo vie potvrivala njegove sumnje o bezvrijednosti tog novca.
Miles posloi piramidu od snopova na stolu ispred sebe, pa poloi glavu na ruke i zagleda se u to. Na trenutak se zapita kolika bi bila kvadratura tih novanica kad bi ih posloio jednu pored druge. Zasigurno bi mogao njima obloiti ne samo zidove, nego i strop svoje sobe na Barravaru, kao i vei dio cijele kue Vorkosiganovih. Ali majka bi se vjerojatno bunila.
Zapalivi jednu novanicu, lijeno je provjeravao njihovu nezapaljivost, namjeravajui je drati sve dok mu ne dogori do prstiju  da vidi moe li ga ita boljeti jae od eluca. Ali na prvi traak dima istog su se trena hermetiki zatvorila sva vrata, oglasio se izluujue glasan alarm, a iz zida  poput crvenog, ironino isplaenog jezika  isklizne cijev aparata za kemijsko gaenje poara. Vatra je bila stvarni izvor straha na svemirskim instalacijama; sljedei korak, prisjeti se Miles, bila bi evakuacija sveg zraka iz prostorije da se onemogui irenje plamenova. On brzo ugasi papir. Milifenizi. Odvukao se preko sobe uutkati taj alarm.
Varirao je svoju financijsku strukturu i izgradio etverokutnu utvrdu s kulama i zgradom u unutranjem dvoritu. Vratnice su se stalno ruile uz meko ukanje. Moda bi se mogao provui na pelijanski komercijalni brod kao mentalno retardirani mutant  s Elenom kao bolniarkom i Bothari-jem kao svojim starateljem  kojega bogati roaci alju s planeta u neku bolnicu ili zooloki vrt. Pri prelasku kroz carinu mogao bi izuti izme i gristi nokte na nogama... Ali kakve bi uloge mogao nai za Mayhewa i Jeseka? I Elli Quinn  vazalka ili ne, dugovao joj je lice. Jo gore, ovdje nije imao kredit  a nekako nije bio previe siguran da bi teaj razmjene felicijanskih milifeniga u pelijansku valutu bio u njegovu korist.
Vrata se otvorie uz uzdah. Miles brzo srui svoju utvrdu u malo prirodnije razbacanu hrpu i uspravi se na stolcu, sve za oi plaenika koji je pokucao i uao.
Ispod ovjekovih budnih oiju titrao je nelagodan osmijeh. "Ispriavam se, gospodine. uo sam glasine da je stigla naa plaa."
ti
Milesove se usne povukoe unatrag u nevoljkom smijeku. On ih prisili da se vrate natrag. "Kao to vidite."
Uostalom, tko im moe rei koliki je teaj milifeniga? Tko se moe argumentirano usprotiviti bilo kojoj cifri koju on odlui navesti? Nitko, sve dok su njegovi plaenici ovdje u svemiru, daleko od burze. Naravno, kad otkriju, moda od njega nee ostati dovoljno da ga svi dohvate  kao u ereenju Ludog cara Yurija.
Plaenikova se usta zaokruglie u 'o' pri pogledu na veliinu hrpe. "Ne biste li trebali postaviti strau, gospodine?"
"Upravo tako, pripravnie Nout. Dobra ideja. Ah  zato ne odete po antigravitacijsku paletu i ne odnesete novac na, ovaj  uobiajeno sigurno mjesto. Odaberite dvojicu povjerljivih sudruga koji e vas zamijeniti na strai."
"Ja, gospodine?" Plaenikove se oi raire. "Vjerovali biste meni"
A to moe uiniti? Ukrasti lovu i otii kupiti trucu kruha? pomisli Miles. Naglas ree: "Da, bih. Zar mislite da u proteklih nekoliko tjedana nisam procjenjivao i vae ponaanje?" Nadao se daje pogodio ovjekovo ime.
"Da, gospodine! Odmah, gospodine!" Plaenik mu uputi posve nepotrebno salutiranje i otplee van, kao daje u izmama imao gumene loptice.
Miles zarije lice u hrpu milifeniga i bespomono zahihoe, na rubu suza.
Gledao je kako milifenige slau natrag u sanduke i odnose na sigurno mjesto, a onda ostao sam u dvorani za sastanke. Uskoro bi se trebao pojaviti Bothari, im zavri predaju zadnjih preostalih zarobljenika felicijanskim asnicima.
Vanjskoj oplati broda RG 132, koji je plutao tamo vani iza plastinih prozora, napokon je netko poeo posveivati malo panje. Oplata je izgledala poput napola dovrenog krpenog pokrivaa. Miles se zapita hoe li ikada vie imati hrabrosti voziti se u tom brodu bez svemirskog odijela i kacige pod rukom.
Jesek i Mayhew su ga zatekli kako jo uvijek zamiljeno zuri van. "Ispravili smo ih", izjavi inenjer, spustivi se na stolac pored Milesa. Goruu indignaciju u njegovim oima zamijenilo je divlje zadovoljstvo.
"Hm?" Miles se prene iz svog depresivnog razmiljanja. "Ispravili koga u vezi s im?"
"Felicijance i onog masnog karijeristu Gamada."
"I bilo je vrijeme", sloi se Miles rastreseno. Pitao se koliko bi mogao dobiti za RG 132 ako ga proda za teretnjak u unutranjem sustavu? Po mogunosti ne za milifenige. Ili moda u staro eljezo... Ne, ne bi to mogao uiniti Ardeu.
"Evo ih, dolaze." "Hm?"
Felicijanci su se vratili: kapetan, rizniar i veina asnika iz broda, inilo se, plus neka vrst zapovjednika svemirskih marinaca kojeg Miles nikad prije nije vidio. Po kapetanovu ponaanju, Miles pretpostavi da taj marinac ima najvii in meu njima. Stariji pukovnik, moda, ili mlai general. Gamad je bio upadljivo odsutan. Na zaelju su ili Thorne i Auson.
Ovaj put je kapetan kucnuo petama i salutirao. "Vjerujem da vam dugujem ispriku, admirale Naismith. Nisam posve shvaao kakva je ovdje situacija."
Miles zgrabi Bazovu nadlakticu, propne se na prste i apne mu na uho, govorei kroz stisnute zube: "Baz, to ste napriali ovim ljudima?"
"Samo istinu", pone Baz, ali nije bilo vremena za daljnje objanjavanje. Marinac zakorai naprijed i prui mu ruku.
"Drago mi je, admirale Naismith. Ja sam general Halifv. Imam naredbe iz sredinjeg stoera da obranim i zadrim ovu instalaciju, na bilo koji nain."
Rukovali su se, pa sjeli. Miles je sjeo na elo stola, eksperimentirajui. Felicijanski general, nimalo iznenaen, sjedne njemu s desne strane, kao daje to posve prirodno. Ali nastalo je zanimljivo komeanje oko rasporeda sjedenja pri dnu stola.
"S obzirom na to da smo drugi brod izgubili putem ovamo, na meni je nevjerojatna zadaa da to uinim sa svega dvjesto ljudi  polovicom prvobitnog broja", nastavi Halify.
"Ja sam to uinio s etrdesetoricom", primijeti Miles automatski. Sto se Felicijanac sprema rei?
"Takoer sam zaduen da sve betanske asnike poaljem, s kapetanom Sahlinom, natrag na planet, koji je naalost i sam postao prva crta bojinice."
"To e vam zaista jo vie zakomplicirati stvari", sloi se Miles.
"Nae su dvije zaraene strane bile prilino izjednaene, sve dok Pelijanci nisu doveli svemirce. Mislili smo da smo na rubu postizanja nekakvog mirovnog sporazuma, ali Oserani su poremetili ravnoteu."
"Shvaam."
"Ono to mogu jedni svemirci, sigurno mogu i drugi. eljeli bismo unajmiti Dendariijske plaenike da razbiju oseransku blokadu i oiste lokalni svemir od svih izvanplanetarnih sila. Za Pelijance", on prezrivo frkne nosom, "se moemo i sami pobrinuti.
Dopustit u Bothariju da nastavi daviti Baza tamo gdje je stao... "Potena ponuda, generale. elio bih da je mogu prihvatiti. Ali kao to znate, moje snage nisu ovdje."
General sklopi ruke na stolu pred sobom. "Vjerujem da bismo se mogli uspjeno odupirati jo toliko vremena koliko bi vam trebalo da poaljete po njih."
Miles dobaci pogled Ausonu i Thorneu, preko sjajne plastine povrine stola. Sad moda i nije najbolje vrijeme da pone objanjavati koliko bi mu zapravo vremena trebalo za takvo neto...
"U tom bismo sluaju morali probiti blokadu na putu van, a trenutano su svi moji skoni brodovi onesposobljeni."
"Felice ima tri komercijalna skona broda, ne raunajui one koji su ostali s druge strane blokade. Jedan od njih je vrlo
brz. U kombinaciji s vaim bojnim brodovima, sigurno biste se mogli probiti kroz blokadu."
Miles se taman spremio nepristojno mu odbrusiti, kad mu sine  eto izlaza ponuenog na tanjuru. Naguraj svoje ljude u skoni brod, naredi Thorneu i Ausonu neka te provedu kroz blokadu, a onda pokai dugi nos Tau Verdeu IV i svim njegovim stanovnicima. Bilo bi to riskantno, ali izvedivo  zapravo je to bila najbolja ideja koju je dosad imao  uspravi se na stolcu i uljudno se osmjehne. "Zanimljiv prijedlog, generale." Ne smije prebrzo pristati. "A kako namjeravate platiti moje usluge? Dendarii nisu jeftini."
"Ovlaten sam da prihvatim bilo kakve vae uvjete. Unutar razumnih granica, naravno", doda general Halifv brzo.
"Da budem otvoren, generale, to je hrpa konjskih... mili-feniga. Ako bojnik Daum nije imao ovlasti da unajmljuje plaenike, onda ih nemate ni vi."
"Rekli su na bilo koji nain." Generalova se eljust ukoi. "Podrat e me."
"Traio bih pismeni ugovor s potpisom nekoga koga bismo kasnije zaista i mogli... ovaj, nekoga tko bi preuzeo stvarnu odgovornost i dao jamstvo. Prihodi umirovljenih generala nisu na glasu po veliini."
U Halifvjevim oima bljesne traak veselosti, onda kimne. "Dobit ete garancije."
"Moramo biti plaeni u betanskim dolarima. A koliko shvaam, vama je ba ponestalo dolara."
"Ako blokada bude razbijena, opet e nam biti dostupne izvanplantarne valute. Dobit ete ih."
Miles vrsto stisne usne. Ne smije sad prasnuti u smijeh. A ipak, evo ga kako sjedi  klinac s imaginarnom flotom, koji pregovara s ovjekom koji ima imaginarni budet. Pa, cijena je zaista odgovarala robi.
General prui ruku. "Admirale Naismith, dajem vam svoju rije. Dajete li vi vau asnu rije?"
Njegovo se dobro raspoloenje razleti u tisue ledenih krhotina, nestajui u hladnoj praznini koja je neko bila njegova utroba. "Moju rije?"
"Koliko sam shvatio, vaa vam rije mnogo znai."
Shvaate puno previe... "Moju rije. Tako." Nikad dosad nije prekrio danu rije. Gotovo osamnaest godina, a na tom je polju jo uvijek bio djevac. Pa, za sve postoji prvi put. On prihvati generalovu ruku. "Generale Halifv, dat u sve od sebe. Imate moju rije."
PETNAESTO POGLAVLJE
Tri su se broda zaplitala i preplitala u zamrenoj putanji izbjegavanja. Oko njih je bljeskalo jo dvadesetak, kao da su sokoli koji love u jatima. Tri broda zaiskrila su plavo, crveno, uto, a onda se istope u sjajnom bljesku duginih boja.
Miles se zavali unatrag u svoje sjedalo u taktikoj sobi na Trijumfu i protrlja umorne oi. "Izbrii tu ideju." Ispustio je dugaak uzdah. Ako ve ne moe biti vojnik, moda pred njim lei budunost pirotehniara.
Ula je Elena, grickajui hranjivu ploicu. "To je izgledalo lijepo. Stoje to bilo?"
Miles didaktiki podigne prst. "Upravo sam otkrio dvadeset i trei novi nain pogibije za ovaj tjedan." On mahne prema holovidnom prikazu. "To je bilo to."
Elena dobaci pogled prema svome ocu koji je sjedio na drugom kraju sobe, oito drijemajui. "Gdje su svi?"
"Nadoknauju san. to mi savreno odgovara  ne bi mi bilo drago da imam publiku dok pokuavam samoga sebe uiti taktike poteze s prve godine na Akademiji. Mogli bi poeti sumnjati u moju genijalnost."
Uputila mu je udan pogled. "Miles  koliko ozbiljno misli probijati blokadu?"
Pogledao je gore, prema vanjskim ekranima koji su svi pokazivali isti dosadni prizor neega to bi se moglo nazvati stranjom stranom rafinerije, to jest prizor koji je tamo stajao sve otkad su tu smjestili brod nakon odbijena protunapada.
Trijumf'je sad bio proglaen Milesovim admiralskim brodom. S dolaskom felicijanskih snaga, spavaonice u rafineriji su se do kraja popunile, pa se Miles, odahnuvi u sebi, iselio iz luksuznog apartmana i uselio u mnogo tie i privatnije prostorije koje su prije pripadale Tungu.
"Ne znam. Prola su ve dva tjedna otkad su nam Felici-janci obeali onaj brzi skoni brod, a njemu jo uvijek ni traga. Morat emo se probiti kroz blokadu..." On se pouri izbrisati zabrinutost s njezina lica. "Pa, barem u imati to raditi dok ekamo. Ovaj je stroj zabavniji nego ah ili Strat-O."
Skoio je na noge i otmjenom kretnjom joj ponudio susjedno sjedalo. "Gle, nauit u te kako se radi na njemu. Pokazat u ti nekoliko igrica. Bit e dobra u tome."
"Pa..."
Upoznao ju je s nekoliko osnovnih taktika, pojednostavljujui ih time to ih je nazvao igrama. "Satnik Koudelka i ja igrali smo sline igre." Brzo je shvaala. Morala je to biti nekakva strana nepravda  ta injenica da je Ivan Vorpatril vjerojatno ak i u ovom trenutku bio na obuci za asnika, za koju Elenu ne bi uzeli ni na razmatranje.
On je svoje poteze izvodio automatski, dok mu se um vrtio oko stvarne vojne dileme. Uzdahnuvi u sebi, on pomisli kako bi ga ba takvim stvarima uili na prvoj godini akademije. Vjerojatno su postojale i knjige o tome. On poeli da ima bar jednu; postajao je uasno umoran od toga da cijelo vrijeme mora svakih petnaest minuta ponovno izmiljati toplu vodu. Premda je postojala mala mogunost da zaista nema naina da tri mala ratna broda i olupina od teretnjaka potuku cijelu plaeniku flotu. Felicijanci ne bi bili od velike pomoi, osim to bi im mogli omoguiti da rafineriju koriste kao bazu. Naravno, Milesova nazonost u rafineriji sluila je njima u iste svrhe kao i njihova podrka njemu  kao sredstvo za odbijanje Pelijanaca.
On podigne pogled prema Eleni i potisne te turobne strateke gnjavae iz misli. Njena snaga i otrina, suoene s novim izazovima, u zadnje su vrijeme procvjetale. inilo se da
joj je samo trebala prilika. Baz ne bi sve trebao dobiti bez imalo borbe. On letimice provjeri je li Bothari stvarno zaspao, pa prikupi hrabrost. Taktika prostorija sa svojim konatim stolcima nije bila predviena za ljubakanje, ali on svejedno odlui pokuati. Nagnuo joj se preko ramena, naizgled pokazujui neto to bi moglo pomoi.
"Gospodine Naismith?" zagrmi interkom. Bio je to kapetan Auson, zovui ga iz navigacijskog odjela. "Ukljuite vanjske kanale. Dolazim."
Miles se trgne iz izmaglice, bezglasno psujui. "Stoje?" "Tung se vratio."
"Opa. Bolje bi bilo da kodirate sve kanale." "Ve jesam."
"Stoje dovukao sa sobom? Moete li ve vidjeti?" "Da. udno. Stao je tik izvan naeg dometa, u neemu to izgleda poput pelijanskog lokalnog putnikog broda ili moda broda za prijevoz ljudstva  i kae da eli razgovarati. S vama. Vjerojatno neki trik."
Miles se namrti, zbunjen. "Pa, pustite ga onda. Ali nastavite kodirati."
Ve u sljedeem trenutku na ekranu se pojavi Euroazijevo lice, mnogo vee no u stvarnom ivotu. Bothari je ve stajao oslonjen na zid, u svojoj uobiajenoj pozi, tih kao i uvijek; on i Elena nisu mnogo razgovarali sve od onog incidenta u oteenoj zatvorskoj sekciji. Ali, dodue, nisu ni prije.
"Kako ste, kapetane Tung. Opet smo se sreli, ini se." Suptilne vibracije broda promijenile su se kad su se motori ukljuili i poveli ih prema otvorenom svemiru.
"Zaista." Tung se nasmijei, napeto i opako. "Vrijedi li jo uvijek ona ponuda za posao, sinko?"
Na pola puta izmeu njihova dva broda dva su se shuttlea sloila u sendvi, trbuhom uz trbuh, poput dva rasparena priljepka u svemiru. Tamo su se dva mukaraca srela licem u
lice, neometani  izuzevi Botharija, koji je stajao tih i nepomian tik izvan dometa njihovih glasova, i Tungova pilota, koji je jednako diskretno ostao u Tungovu shuttleu.
"Moji su mi ljudi odani", ree Tung. "Svi do jednoga prijei e u vau slubu."
"Shvaate", istakne Miles blago, "oito je da bi  ako elite opet preuzeti svoj brod  ovo bio najlaki nain. Pomijeate svoju posadu s mojom i napadnete kad vam to bude najvie odgovaralo. Moete li dokazati da niste Trojanski konj?"
Tung uzdahne u znak slaganja. "Isto onako kako ste vi meni dokazali da onaj ruak nije bio otrovan. Na djelu."
"Mm." Miles se opet spusti u sjedalo u besteinskom stanju shuttlea, kao da e time vratiti mo orijentacije kako tijelu tako i umu. On ponudi Tunga bezalkoholnim piem u mje-huriu-boci, koje ovaj prihvati bez dvoumljenja ili oklijevanja. Obojica isisae nekoliko gutljaja; Miles vrlo malo, jer mu se eludac ve poinjao buniti protiv besteinskog stanja. "Takoer shvaate, nadam se, da vam ne mogu vratiti va brod. Sve to vam mogu ponuditi jest zarobljeni pelijanski brod i moda in stoernog asnika."
"Da, razumijem to."
"Morat ete suraivati i s Thorneom i s Ausonom, a da pritom  ovaj  ne obnovite stare razmirice."
Tung nije izgledao previe ushieno, ali ipak odgovori: "Ako ba moram, i to u uiniti." On zahvati ustima odbjegli mlaz vonog soka. Iskustvo, pomisli Miles zavidno.
"Moje plae su, trenutano, samo u felicijanskim milife-nizima. Jeste li, ovaj, uli za milifenige?"
"Ne, ali sudei po felicijanskoj stratekoj situaciji, rekao bih da vrijede koliko i areni toaletni papir."
"Otprilike", namrti se Miles. "Kapetane Tung. Nakon to ste se prije dva tjedna tako vraki namuili pobjei, ini se da ste se sad upustili u jednako velike neprilike da biste se pridruili neemu to se moe opisati samo kao strana koja gubi. Znate da vam ne mogu vratiti va brod, znate da je pitanje
isplate u najmanju ruku problematino  ne mogu vjerovati da je sve to radi mog uroenog arma. Pa  zato onda?"
"Nisam se ba tako jako namuio. Ona me oaravajua mlada dama  podsjetite me da joj poljubim ruku  pustila van", primijeti Tung.
"Ta 'oaravajua mlada dama' je za vas zapovjednica Botha-ri, gospodine, a uzevi u obzir koliko joj dugujete moete se bogme zadrati na tomu da joj salutirate", obrecne se Miles, iznenadivi samoga sebe. Potegao je gutljaj soka da bi prikrio svoju zbunjenost.
Tung podigne obrve i nasmijei se. "Shvaam."
Miles dovue svoj um natrag u sadanjost. "Opet vas pitam  zato?"
Tungovo se lice stvrdne. "Zato to ste vi jedina sila u lokalnom svemiru koja ima izgleda da Osera nabije nogom u dupe."
"A kad se u vama probudila ta elja?"
Tvrd, da, i zatvoren. "Prekrio je na ugovor. U sluaju da u borbi izgubim svoj brod, trebao mi je dati drugi zapovjedniki poloaj."
Miles kimne, potiui Tunga neka nastavi.
Tung spusti glas. "Imao je pravo da me dere, da, radi mojih pogreaka  ali nije imao prava poniziti me pred mojim ljudima..." ake su mu bile stisnute na naslonu za ruke, a njihovi zglobovi poprimili su boju slonovae. Njegov je mjehuri sa sokom otplutao, zaboravljen.
Milesova mata dopuni sliku. Admiral Oser, okiran i ljut radi poraza nakon godinu dana niza istih pobjeda, gubi ivce, gazi Tungov ve povrijeeni ponos  glupo, takvo ponaanje, jer tako ga je lako mogao okrenuti sebi u korist  da, zvualo je istinito.
"I tako ste doli meni u ruke. Ah  sa svim svojim ljudima, kaete? I skonim pilotom?" Bijeg, bijeg, bijeg u Tungovu brodu  opet mogu? Bijeg od Pelijanaca i Oserana, pomisli Miles trijezno. Sad mu se bijeg od Dendariija poeo initi problematinim.
"Sa svim svojim ljudima. Sa svima osim s komunikacijskim asnikom, naravno." "Zato naravno'?"
"Oh, tono, vi ne znate za njegov dvostruki ivot. On je vojni agent kojeg je njegova vlada poslala na zadatak da ose-ranske plaenike dri na oku. Mislim da je htio poi s nama  prilino smo se sprijateljili u ovih proteklih est godina  ali nije se mogao ogluiti o svoje prvobitne zapovijedi." Tung se zasmijulji. "alje vam svoje isprike."
Miles trepne. "Jesu li takve stvari uobiajene?"
"Oh, uvijek ih ima nekoliko, ratrkanih po cijeloj organizaciji." Tung otro pogleda Milesa. "Zar vi nikad niste imali niti jednoga? Veina kapetana ih izbaci van im ih otkrije, ali ja ih volim. Obino su strano dobro izueni i ovjek se moe osloniti na njih vie nego na ostale  sve dok se ne bori protiv nekoga koga poznaju. Da sam se recimo borio protiv Barra-varaca, Boe sauvaj, ili nekog od njihovih  pa, Barravarci se ne zamaraju previe potragom za saveznicima  pobrinuo bih se da ga prije toga negdje ostavim."
"B" zagrcne se Miles i proguta ostatak rijei. O bogovi. Je li prepoznat? Ako je ovaj tip jedan od Illvanovih agenata, sigurno gaje prepoznao. A kako je, dovraga, uope gledao na nedavne dogaaje  s oseranskog stajalita? Ako je zaista bio agent, Miles se mogao oprostiti od nade da njegov otac nee saznati za ovo.
inilo mu se da se voni sok opako i pokvareno zalijepio za gornju stijenku njegova eluca. Prokleta nulta gravitacija.
Bolje da ovo privede kraju. Plaenikom admiralu, uz sve oite nedostatke, ne treba jo i reputacija nekoga tko pati od svemirske bolesti. Miles se zapita koliko je kljunih povijesnih odluka donijeto u osjeaju hitnosti uslijed neke bioloke potrebe.
On isprui ruku. "Kapetane Tung, uzimam vas u slubu."
Tung je prihvati. "Admirale Naismith  sad ste admiral Naismith, ako sam dobro shvatio?"
Miles iskrivi lice u grimasu. "Tako se ini."
Jfk.
Napola suspregnut osmijeh izvije jedan kraj Tungovih usana prema gore. "Shvaam. Pa, bit e mi zadovoljstvo sluiti pod vaim zapovjednitvom, sinko."
Kad je otiao, Miles sjedne, nekoliko trenutaka promatrajui svoj mjehuri sa sokom. On ga stisne i mjehur pukne. Jarko crvena tekuina zalijepi mu se za obrve, bradu i prednji dio tunike. On opsuje ispod glasa i otpluta u potragu za runikom.
Ariel je kasnio. Praen Ardeom i Bazom, Thorne je trebao otpratiti betansko oruje kroz zrani prostor pod felicijanskom kontrolom, a onda se vratiti natrag s brzim skonim brodom
 a sad su ve jako kasnili. Milesu su trebala puna dva dana da nagovori generala Halifvja neka iz zatvora pusti Tungovu bivu posadu; nakon toga vie nije imao to raditi osim ekati
 i brinuti se.
Nakon pet dana zakanjenja, na ekranima su se pojavila oba broda. Miles je komunikatorom pozvao Thornea, otrim glasom zahtijevajui objanjenje kanjenja.
Thorne frkne nosom. "Iznenaenje. Svidjet e vam se. Moete li nas doekati na doku?"
Iznenaenje. Boe, stoje sad? Miles je napokon poeo shvaati Botharijevu izjavu da vie voli kad mu je dosadno. Stutio se do dokova, dok su mu glavom prolijetali nebulozni planovi kako da sredi te lijenine od svojih podreenih.
Tamo gaje ve ekao Arde, cerei se i poskakujui na petama. "Samo stanite ovamo, gospodaru." On podigne glas. "Moe, Baz!"
"Hop, hop, hop!" Iz meubrodske cijevi dopre glasno ukanje i komeanje, a onda iz nje stupajuim korakom izie dvostruki red mukaraca i ena. Neki su od njih na sebi imali uniforme, to vojne to civilne, a drugi graansku odjeu u divljem asortimanu raznolikih planetarnih stilova i moda. Mayhew ih je posloio u standardnu kvadratnu formaciju, i svi su manje--vie zauzeli stav mirno.
U tom je moru boja, poput malog otoka, stajala ijedna zbijena grupa kshatrvjanskih carskih plaenika u crnim uniformama; pogledane izbliza, njihove uniforme  premda iste i uredne  nisu bile potpune. Rasparena puceta, istroeni laktovi i pozadine, izlizane pete  inilo se da su ve dugo daleko, daleko od svog doma. Milesovu privremenu oaranost njima razbila je pojava dva tuceta cetagandanskih ghem-boraca, razliito odjevenih, ali s punim, formalnim ratnikim bojama na licima, tako da su izgledali poput grupe kineskih demona. im ih je ugledao, Bothari opsuje i spusti ruku na plazmini luk. Miles mu pokretom pokae neka se opusti.
Uniforme tehniara s putnikih i teretnih brodova, pa ovjek bijele koe i kose odjeven u pernatu tangu  uglaani redenik i plazmina puka sprijeili su Milesa da se osmjehne, za njim tamnokosa ena kasnih tridesetih godina i gotovo natprirodne ljepote koja je usmjeravala etverolanu grupu tehniara  ona ga letimino pogleda, a onda se otvoreno zabulji u njega s vrlo udnim izrazom na licu. "Nisam mutant, gospo, " pomislio je uzrujano. Kad se meubrodska cijev napokon ispraznila, pred njim je na doku stajalo stotinjak ljudi. Milesu se zavrtjelo u glavi.
Thorne, Baz i Arde stali su pored njega, djelujui nevjerojatno zadovoljni sami sa sobom.
"Baz" Mles otvori aku u bespomonoj gesti. "Stoje ovo?" Jesek stane u stav mirno. "Dendarijski novaci, gospodaru!"
"Jesam li te poslao u novaenje?" Nemogue je da je bio toliko pijan...
"Rekli ste da nemamo dovoljno posade za svu nau opremu. Pa sam se malo pozabavio tim problemom i  evo nas." "Gdje si ih do vraga skupio toliko?"
"Na Feliciji. Tamo mora da je, unutar blokade, zaglavilo dvije tisue svemiraca. Osoblje s trgovakih brodova, putnici, poslovni ljudi, tehniari, od svega pomalo. ak i vojnici. Naravno, nisu svi vojnici. Ne jo."
"Ah." Miles proisti grlo. "Pomno probrani, ha?"
"Pa..." Baz premjesti teinu s noge na nogu i zagleda se u svoje izme, kao da provjerava u kakvom su stanju. "Dao sam im neka rastave i onda opet sastave par razliitih komada oruja. Ako nisu pokuali nabiti plazmino punjenje u disruptor, unajmio sam ih."
Miles je hodao gore-dolje ispred redova, gotovo se zabavljajui. "Tako znai. Vrlo domiljato. Sumnjam da bih se i ja sam dosjetio neemu boljem." On kimne prema Kshatrvjancima. "Kamo su oni ili?"
"To je zanimljiva pria", ubaci Mayhew. "Oni nisu zaglavili radi blokade. ini se da ih je prije nekoliko godina neki lokalni felicijanski magnat  iz njihove, ovaj, ne-ba-uspjene privredne grane  bio unajmio kao tjelohranitelje. Prije nekih est mjeseci izgubili su gazdu, a s njim i zaposlenje. Uinit e gotovo sve samo da ih izvuemo odavde", doda on ponosno.
"Razumijem. Ovaj, Baz  a Cetagandanci?" Bothari nije skinuo pogled s njihovih kiasto-opakih lica otkad su izili iz meubrodske cijevi.
Inenjer podigne ruke s dlanovima prema gore. "Oni su proli obuku."
"Shvaaju li oni da su neki od Dendariija s Barravara?"
"Znaju da sam ja Barravarac, a uz ime Dendarii svaki bi Cetagandanac povezao te dvije stvari. Taj ih se planinski lanac dojmio tijekom Velikog rata. Ali i oni se ele izvui odavde po svaku cijenu. Vidite, to je bio dio ugovora koji im je svima spustio cijenu jer svi bi oni eljeli raskinuti ugovor im iziemo iz felicijanskog lokalnog svemira."
"Suosjeam s njima", promrmlja Miles. Felicijanski je brzi brod lebdio malo dalje od pristanita. Miles je jedva ekao da ga moe otii pogledati. "Pa  javite se kapetanu Tungu i naite im smjetaj. I, uh, odredite raspored obuke..." Da, drite ih zaposlenima dok ja ne  zbriem odavde?
"Kapetanu Tungu?" upita Thorne.
"Da, i on je sad Dendarii. I ja sam ih unovaio nekoliko. Bit e to kao pravi porodini skup za vas  ovaj, Bel", on odluno
pogleda Betanca, "sad ste braa po oruju. Od vas, kao Den-dariija, oekujem da to stalno imate na umu."
"Tung." Thorne je zvuao vie zbunjeno i veselo nego ljubomorno. "Oser e se zapjeniti."
Tu je veer Miles proveo upisujui dosjee novih novaka u Trijumfov kompjuter, sam, runo i vlastitim izborom, da bi se to bolje upoznao s makom u vrei kojeg su mu donijeli njegovi vazali. Zapravo, novaci su bili vrlo dobro odabrani; veina je imala prethodnog vojnog iskustva, a ostali su definitivno imali neke rijetke i vrijedne tehnike specijalnosti.
Neke su stvarno bile tajanstvene. Zaustavio je protok podataka na svom monitoru, da bi mogao prouiti lice nevjerojatno lijepe ene koja se na dokovima bila zagledala u njega. Zato je, do vraga, Baz unajmio specijalisticu za veze iz bankovne slube osiguranja? Da, mogao se kladiti da se i njoj urilo otii s planeta  ah. Njezin je rezime objasnio misterij: neko je imala in potporunice u escobarskim snagama. Nakon rata s Barravarom prije devetnaest godina, bila je asno otputena iz vojske zbog medicinskih razloga. Otpust iz medicinskih razloga sigurno je tada bio u modi, pomisli Miles, sjetivi se Botharijeva sluaja. Ali ubrzo osjeti kako nestaje i zadnji traak veselja, a dlaice na rukama mu se najee.
Velike tamne oi, ista linija eljusti  prezime joj je bilo Visconti, tipino escobarsko. A ime  Elena.
"Ne", apne Miles vrstim glasom. "Nije mogue." Osjeti kako ga hvata slabost. "Svejedno, nije ni previe vjerojatno..."
Opet je proitao njezinu biografiju, ovaj put mnogo paljivije. Escobaranka je na Tau Verde IV dola prije godinu dana, instalirati komunikacijski sistem koji je njezina tvrtka bila prodala jednoj felicijanskoj banci. Sigurno je stigla tek nekoliko dana prije poetka rata. U dosjeu je stajalo da je neu-dana, bez djece. Miles se okrene na stolici leima prema ekranu, a onda se uhvati kako jo jednom krajikom oka pogledava u njezino lice. Tijekom rata izmeu Escobara i Barravara bila
je jako mlada  moda je bila nekakva mlada i nadobudna ge-nijalka. Miles se ironino nasmijei, uhvativi se u takvu razmiljanju i zapita se kad se to poeo osjeati tako sredovjenim.
Ali ako je zaista postojala mogunost da ta ena jest Ele-nina majka, kako se spetljala s Botharijem? Bothariju je u to vrijeme bilo gotovo etrdeset godina, a sudei po vid-snimka-ma s poetka braka Milesovih roditelja, ni tada nije bio nita manje ruan. Moda su ukusi stvarno tako razliiti.
U mati mu procvjeta mala fantazija o ponovnom susretu, koja je trala pred rudo bez imalo dokaza. Kad bi mogao Eleni pokazati ne grob nego ivu majku za kojom je tako dugo eznula  kad bi mogao napokon nahraniti tu njenu unutarnju glad, otriju od trna, koja ju je proganjala cijeloga ivota, tako slinu njegovoj gladi da zadovolji svog oca  to bi bilo herojsko djelo za koje bi se isplatilo pomuiti. Bolje nego da je obaspe najvrednijim materijalnim stvarima i darovima koje ovjek moe zamisliti  sav se rastopio na zamiljenu sliku njezine radosti.
A ipak  a ipak... bila je to samo hipotetina situacija. Moglo bi biti prilino teko dokazati je. Miles je ve tada bio shvatio da narednik ne govori punu istinu kad je rekao da se ne sjea Escobara, ali moda je stvarno djelomino i bilo tako. Ili bi ova ena mogla biti netko posve nepovezan s cijelom tom stvari. Odluio je stvar ispitati privatno  i naslijepo. Ako se pokae da je imao krivo, nikome nita.
Svoj prvi sastanak starijih asnika Miles je odrao ve sljedei dan, djelomice stoga da se upozna s novim ljudima, ali najvie zato da prikupi to vie ideja o moguem probijanju blokade. Meu svim tim vojnikim i bivim vojnikim talentima oko njega, morao se nai netko tko zna to radi. Podijelio je jo nekoliko kopija 'Dendariijskog pravilnika', nakon ega se povukao u svoju dobivenu kabinu na svom dobivenom brodu, gdje je jo jednom kroz kompjuter provukao parametre felicijanskog brzog broda.
Izbacivi nekoliko vrsta prtljage i ogoljevi sistem za odravanje ivota do minimuma, poveao je brodu kapacitet prijevoza
putnika za dvotjedno putovanje do Kolonije Beta s nagurana etiri na prenatrpanih pet; pa, moralo je postojati jo neto to bi mogao uiniti da tu brojku rastegne na sedam. Takoer se strano trudio ne razmiljati o plaenicima koji e eljno ekati da se on vrati s pojaanjem. I ekati. I ekati...
Ne bi se vie smjeli ovdje zadravati. Trijumfov taktiki simulator mu je dokazao kako je pomisao da bi sa svojih dvjestotinjak ljudi mogao razbiti Oserane bila ista megalomanija. Ipak... Ne. Prisilio se na razumno razmiljanje.
Logian izbor osobe koju bi mogao ostaviti bila je Elli Quinn bez lica. Nije mu bila vazalka, ne zapravo. A onda odluka: Baz ili Arde? Ako odvede strojara natrag na Betu, izloit e ga mogunosti uhienja; o, da, uinit e mu uslugu ako ga ostavi ovdje. Nije vano to je u proteklih nekoliko tjedana Baz nesebino davao sve od sebe da pomogne ostvariti svaki Milesov vojni hir. Nije vano to e Oserani uiniti sa svim svojim dezerterima kad ih napokon uhvate, a hoe. Nije vano to bi takav potez istovremeno vrlo praktino okonao romansu izmeu Baza i Elene  a nije li mogue daje ba to moda onaj pravi razlog...?
Od logike zaboli eludac, zakljui Miles.
A ionako mu nije bilo lako usredotoiti se na posao. Provjerio je svoj sat. Jo samo nekoliko minuta. Zapitao se nije li bilo glupo uzeti bocu tog groznog felicijanskog vina, koja je sad bila skrivena u njegovu ormariu zajedno s etiri ae. Ali trebat e je izvaditi samo ako, ako, ako...
Uzdahnuo je, zavalio se unatrag i nasmijeio se Eleni. Ona je sjedila na krevetu, u tiini, pregledavajui prirunik o vjebama gaanja. Narednik Bothari je sjedio za malim sklopivim stolom, istei i ponovno punei njihova osobna oruja. Elena mu uzvrati osmijehom i izvadi slualicu iz uha.
"Jesi li ve smislila program tjelesnog treninga za svoje, uh, nove novake?" upita je on. "Neki od njih izgledaju kao da ve odavno nisu vjebali."
"Sve je sreeno", uvjeri ga ona. "Poinjem s prvom grupom ve ujutro. General Halifv e mi posuditi gimnastiku dvo-
ranu u rafineriji." Zastala je, pa doda: "Kad smo ve kod onih koji odavno nisu vjebali, ne misli li da bi bilo dobro da i ti doe?"
"Uh..." ree Miles.
"Dobra ideja", ree narednik, ni ne podigavi pogled s onoga to je radio.
"Moj eludac"
"To bi bio dobar primjer tvojim trupama", doda ona, trepu-i svojim smeim oima u lanoj  bio je siguran da je lana  nevinosti.
"Tko e ih upozoriti da me ne slome na dva dijela?"
Oi joj se zacakle. "Pustit u te da se pretvara da im ti pokazuje vjebe."
"Vaa trenirka", ree narednik, ispuhnuvi prainu iz posrebrene cijevi disruptora i pokazavi glavom u lijevo, "nalazi se u donjoj ladici ovog ormara."
Miles uzdahne, priznajui poraz. "Oh, u redu." Opet je provjerio svoj sat. Samo to nije.
Vrata kabine se otvore; bila je to Escobaranka, tono na vrijeme. "Dobar dan, tehniarko Visconti", poeo je veselo. Rijei su mu zamrle na usnama kad je ona podigla iglenjak i naciljala, drei ga objema rukama.
"Neka se nitko ni ne pomakne!" vikne ona.
Nepotrebna uputa; Miles je, barem, ionako sjedio razjapljenih usta i ukoen od oka.
"Tako", ree ona napokon. Glas joj je drhtao od boli, mrnje i umora. "To ipak jesi ti. Isprva nisam bila sigurna. Ti..."
Obraala se Bothariju. Tako je barem Miles pretpostavio, jer uperila je oruje u njegova prsa. Ruke su joj se tresle, ali cijev iglenjaka ni u jednom trenu nije skrenula s cilja.
Kad su se vrata otvorila, narednik je zgrabio plazmini luk, ali sad mu je  nevjerojatno!  ruka klonula niz bok, zajedno s orujem. Malo se uspravio iz svog uobiajenog polu-unja, poloaja najboljeg za gaanje.
Elena je sjedila prekrienih nogu, u nespretnom poloaju za skok. Njezin je prirunik, zaboravljen, pao na krevet. Iz slualice je dopirao tih i zujav zvuk, poput nekog insekta, razbijajui tiinu.
Escobarankine su oi na trenutak preletjele pogledom preko Milesa, a onda se vrate svome cilju. "Admirale Naismith, mislim da bi bilo bolje da saznate kakvog ste si ovjeka uzeli za tjelohranitelja."
"Uh... Zato mi ne biste dali svoj iglenjak, pa da sjednemo i popriamo" Ispruio je ruku otvorena dlana, pozivajui. Vrui drhtaji koji su poeli u dubini eluca sad su isijavali prema van; ruka mu je blesavo podrhtavala. Nije se ovako u mislima uvjebavao za ovaj sastanak. Ona zasike, okrenuvi iglenjak prema njemu. On ustukne, a ona opet nacilja u Botharija.
"Ovaj ovdje", kimnula je prema naredniku, "je bivi barra-varski vojnik. Pretpostavljam da ne bih trebala biti nimalo iznenaena to je zavrio u nekakvoj opskurnoj plaenikoj floti. Ali za vrijeme barravarskog pokuaja osvajanja Esco-bara, bio je glavni muitelj admirala Vorrutvera. Ali moda ste to i znali" Na trenutak se inilo da njene oi gule Milesa, poput noeva za deranje koe. Trenutak  prilino dugo vremena, s obzirom na relativistiku brzinu kojom je on sad padao.
"Ja ja" zamuca on i dobaci pogled Eleni; njene oi bile su goleme, tijelo napeto i spremno za skok.
"Admiral nikad nije osobno silovao svoje rtve  vie je volio gledati. Vorrutver je bio omiljeni 'deko' Princa Serga, moda je Princ bio ljubomoran. Ali dodue, on sam je primjenjivao jo gora muenja. Princ je ekao, jer njegova su omiljena opsesija bile trudne ene, za koje se, pretpostavljam, trebala pobrinuti Vorrutverova grupa"
Milesov um zavriti kroz stotinu neeljenih veza, ne, ne, ne... Znai, ipak postoji neto to se zove latentno znanje. Koliko je dugo znao da ne valja postavljati pitanja ije odgovore ne eli uti? Elenino je lice izraavalo totalnu nevjericu i bijes. Boe, pomozi mi neka ostane tako. Njegov je oamut leao na Botharijevu stolu; je li imao anse da skoi i dohvati ga?
"Imala sam samo osamnaest godina kad sam im pala u ruke. Tek sam bila maturirala. Nisam bila pobornica rata, ali eljela sam pomoi svojoj zemlji i zatititi svoj dom. To, tamo vani, nije ni bio rat  bio je to nekakav osobni pakao, koji je postajo sve gadnijim u rukama barravarskih vrhovnika i njihove neograniene moi" Bila je blizu histerije, kao da su njoj uali mnogo vei strahovi no stoje ikad mislila, prijetei da izbiju na povrinu. Morao ju je nekako uutkati.
"A onaj tamo", prst joj je bio na okidau iglenjaka, "bio je njihovo orue, njihov najbolji zabavlja, njihov ljubimac. Barra-yarci su odbili izruiti svoje ratne zloince, pa je moja vlada rtvovala moju osvetu u ime mirovnog sporazuma. I tako je odetao slobodan i ostao mi nona mora sljedeih dvadeset godina. Ali plaenike flote same izvravaju svoju pravdu. Admirale Naismith, zahtijevam uhienje ovog ovjeka!"
"Ja ne  to nije" pone Miles. Okrenuo se Bothariju, pogledom traei od njega neka opovrgne ovo  neka uini da ne bude istina  "Narednice?"
Eksplozija njenih rijei zalila je Botharija kao kiselina. Lice mu je bilo nabrano od boli, elo namrekano od  sjeanja? Oi su mu lutale s Elene na Milesa na Escobaranku, a iz usana mu se izvije uzdah. Na licu mu je bio izraz kakav bi se mogao oekivati na ovjeku koji pada zauvijek u pakao, a koji je dobio jo jednu zadnju priliku da samo na trenutak pogleda raj. "Gospo..." pone on. "Jo uvijek si predivna."
Nemojte je podbadati, narednice! vrisne Miles u sebi.
Escobarankino se lice zgri od mrnje i straha. Uspravila se. Iz njezina uzdrhtala oruja poletio je mlaz siunih srebrnih kapljica, poput raspjevane kie. Iglice udarie o zid svud oko Botharija, poput uskovitlanih krhotina otrih kao britve. Oruje se zaglavilo. ena opsuje i pone prkati po njemu. Bothari, oslonjen na zid, promrmlja: "Poivaj sad." Miles nije bio siguran kome je to bilo reeno.
Miles je skoio po svoj oamut istovremeno kad se Elena bacila na Escobaranku. Elenin udarac izbije joj oruje iz ruke. Kad je Miles napokon dohvatio svoje oruje i uperio ga u
nju, Elena joj je ve drala ruke za leima, tako vrsto da joj ih je skoro iaila. Ali ena se nije branila. Kad se okrenuo prema naredniku, Miles shvati zato.
Bothari je pao kao da se rui zid, kao da nije imao niti jedan zglob. Na prednjici njegove koulje bilo je tek nekoliko kapljica krvi. Ali izbrisala ih je prava crvena bujica koja mu je provalila iz ustiju kad se iznenada zgrio. Jo jedan trzaj i druga crvena plima prekrije prvu, izlivi se po Milesovim akama, krilu, koulji dok se kleei nadvijao nad svojim tjelohraniteljem.
"Narednice?"
Bothari je leao nepomino, njegove budne oi bile su zaustavljene i otvorene, glava okrenuta na stranu, a grimizna bujica koja je tekla iz njegovih usta i dalje je natapala tepih. Izgledao je poput neke mrtve ivotinje, smrskane udarom nekog vozila. Miles je opipao Botharijeva prsa, ali nije mogao pronai ni siune ulazne ranice. Pet pogodaka  Botharijev grudni ko, trbuna upljina i unutarnji organi sigurno su bili samljeveni poput smjese za hamburger.
"Zato nije opalio?" zavapi Elena. Ona zatrese Escobaranku. "Zar mu oruje nije bilo napunjeno?"
Miles baci pogled na indikatore punjenja na plazminom luku  Bothari ga je upravo bio napunio.
Elena dobaci jedan oajniki pogled prema tijelu svog oca a onda stisne ruke oko Escobarankina vrata, pritiui joj dunik.
Miles se zaljulja na petama; koulja, hlae i ruke bili su mu natopljene krvlju. "Ne, Elena, nemoj je ubiti!"
"Zato ne? Zato ne?" Suze su joj oblijevale zgreno lice. "Mislim da ti je to majka." Oh, Boe, nije to trebao rei...
"Ti vjeruje te uasne stvari" pobjesni ona na njega. "Nevjerojatne lai" Ali stisak popusti. "Miles, ja ni ne znam to neke od tih rijei znae..."
Escobaranka zakalje i okrene glavu, zagledavi se zapanjeno i oajno preko ramena. "To je njegov okot?" upita Milesa.
"Njegova ki. "
Oi su joj brojale svaku crtu Elenina lica. Milesove su inile to isto  inilo mu se da izvor Elenine kose, oiju, elegantne kotane strukture stoji pred njim.
"Slii mu." Njezine velike smee oi imale su tanku koru gaenja preko jezera uasa. "ula sam da su Barravarci koristili fetuse u vojnim istraivanjima." On pogleda Milesa, zbunjeno i sumnjiavo. "Jeste li i vi jedan od njih? Ne, nemogue..."
Elena je pusti iz ruku i zakorai unatrag. Jednom, dok je bio u ljetnikovcu u Vorkosigan Surleauu, Miles je bio vidio konja zarobljenog u goruoj tali. Sve otad je mislio da ne postoji zvuk gori od njegova samrtnog njitanja. Sad je znao da postoji  Elenina tiina. Nije plakala.
Miles se dostojanstveno uspravi. "Ne, gospo. Admiral Vorkosigan se pobrinuo da sva novoroenad budu predana u siro-tite. Svi osim..."
Elenine su usne oblikovale rije 'lai', ali bez imalo uvjerljivosti. Oi su joj gutale Escobaranku s glau koja ja uasavala Milesa.
Vrata kabine se opet otvorie. Uao je Arde Mayhew, govorei: "Gospodaru, elite li ove  o, moj Boe!" Gotovo se spo-taknuo, zastao. "Drite se, idem po medicinske tehniare!" On istri van.
Elena Visconti prie Botharijevu tijelu  s oprezom s kojim bi netko priao netom ubijenom otrovnom gmazu. Njen pogled sreo se s Milesovim preko barijere Botharijeva tijela. "Admirale Naismith, ispriavam se to sam vas dovela u nezgodnu situaciju. Ali ovo nije bilo umorstvo. Bilo je to izvrenje smrtne kazne nad ratnim zloincem. Pravda", insistirala je ona, a glas joj je bio obojen strau. "Bila je to pravda." Glas joj pukne.
Nije bilo umorstvo, bilo je samoubojstvo, pomisli Miles. Mogao te ubiti na mjestu, samo da je htio, jer bio je toliko brz... "Ne..."
Njezine se usne stisnue u oaju. "I vi me nazivate lalji-vicom? Ili ete mi rei da sam uivala u silovanjima?"
"Ne..." On podigne pogled prema njoj, preko ponora irokog cijeli jedan metar. "Ne rugam vam se. Ali sve do svoje etvrte, gotovo pete godine, nisam mogao hodati, ve samo puzati. Mnogo sam vremena proveo gledajui ljudima u koljena. Ali ako je bila nekakva parada ili bilo kakva predstava, ja sam imao najbolji pogled  s narednikovih ramena."
U odgovor, ona pljune na Botharijevo tijelo. Gr gnjeva zamagli Milesov pogled. Samo gaje Mayhewov dolazak sprijeio da ne poini neto monstruozno.
Medicinska tehniarka mu pritri. "Admirale! Gdje ste ozlijeeni?"
On se na trenutak tupo zagleda u nju, a onda pogleda po sebi, shvativi crveni razlog njezine zabrinutosti. "Ne ja. Narednik." Pokuao je rukom skinuti sve hladniju crvenu ljepljivost s koulje; uzalud.
Ona klekne pored Botharija. "Sto se dogodilo? Je li u pitanju nesretni sluaj?"
Miles pogleda Elenu. Stajala je, samo je stajala, obgrlivi tijelo rukama, kao da joj je hladno. Samo su joj oi putovale, naprijed-natrag, s narednikova zgrena tijela do Escobaranki-ne uspravne tvrdoe. Naprijed-natrag, neumorno.
Milesova usta bila su ukoena; morao ih je snagom volje natjerati da se pokrenu. "Nesretni sluaj. istio je oruje. Igle-ni pitolj bio je podeen na automatsku brzu paljbu." Dvije istinite izjave od tri izreene.
Escobarankina se usta izvie u tihom trijumfu i olakanju. Ona misli da sam odobrio njezinu pravdu, shvati Miles. Oprosti mi...
Medicinska tehniarka je odmahivala glavom, prelazei skenerom preko Botharijeva tijela. "Boe. Kakva zbrka."
Milesovim umom proleti iznenadna nada. "Krio-komore  kakav im je status?"
"Sve su pune, gospodine, nakon protunapada..."
"Kad odluujete koga ete staviti u njih  po kojim kriterijima birate?"
"Oni s najmanjim ozljedama imaju najvie anse da budu oivljeni. Oni su prvi izbor. Neprijatelji dolaze zadnji, osim ako nai istraitelji ne dignu galamu."
"Kako biste ocijenili narednikove ozljede?"
"U gorem je stanju nego itko od zaleenih, izuzev dvojice."
"Tko su ta dvojica?"
"Dvojica ljudi kapetana Tunga. elite li da izbacim jednoga od njih?"
Miles zastane, pogledom pretraujui Elenino lice. Zurila je u Botharijevo tijelo kao da se radi o strancu s licem njena oca kome je maska nenadano pala. Njene tamne oi bile su poput dubokih pilja; poput grobova, jedan za Botharija, jedan za njega samoga.
"Mrzio je hladnou", promrmlja on napokon. "Samo  donesite mrtvaku vreu."
"Da, gospodine." Ona izie, ne urei se.
Mayhew prie i zagleda se zbunjeno i zaueno u lice smrti. "ao mi je, gospodaru. Taman mi se poeo sviati, na neki udan nain."
"Da. Hvala. Idi." Miles podigne pogled prema Escobaranki. "Odlazite."
Elena se okretala i okretala, od mrtvih prema ivima, poput stvorenja u kavezu koje je tek otkrilo da hladan elik moe opeci kou. "Majko?" ree ona napokon, tankim glasiem nimalo nalik svom.
"Ti se dri dalje od mene", zarei Escobaranka tihim glasom, problijedjevi. "Daleko." Uputila je Eleni zgaen pogled, preziran poput pljuske, a onda izila van.
"Um", ree Arde. "Moda bi bilo bolje da ode nekamo sjesti, Elena. Donijet u ti vode ili ve neto." On je sa strepnjom povue za rukav. "Hajde, budi dobra djevojica."
Dopustila mu je da je odvede, dobacivi jedan posljednji pogled preko ramena. Njezino lice podsjealo je Milesa na bombardirani grad.
On je priekao medicinsku tehniarku, uvajui mrtvu strau svom prisegnutom vazalu, osjeajui strah koji je svakim trenom sve vie rastao, nenaviknut na taj osjeaj. Uvijek se narednik bojao za njega, umjesto njega. On dotakne Botha-rijevo lice; obrijana brada bila je gruba pod vrcima njegovih prstiju.
"to da sad uinim, narednice?"
ESNAESTO POGLAVLJE
Prola su tri dana prije nego stoje, zabrinut da nee moi plakati, napokon zaplakao. A onda su, dok je te noi leao sam u krevetu, suze dole kao nekontrolirana oluja koja je trajala satima. Smatrao je to primjerenom katarzom, ali nastavljala se ponavljati i sljedeih noi, a onda se zabrinuo da nikad vie nee prestati. Sad gaje ve cijelo vrijeme bolio eludac, a pogotovo nakon obroka, pa jedva daje vie i jeo. Njegove su se otre crte lica jo vie zaotrile, oblikujui se prema kostima.
Dani su bili siva magla. Lica, poznata i nepoznata, traila su upute, na koje je on odgovarao s: "Kako god elite." Elena nije uope razgovarala s njim. Muio ga je strah da ona pronalazi utjehu u Bazovu naruju. Potajno ju je promatrao, osjeajui tjeskobu. Ali inilo se da ona utjehu ne nalazi nigdje.
Nakon posebno neformalnoga i nedosljednog sastanka den-dariijskog asnikog osoblja, Arde Mayhew ga povede u stranu. Miles je cijeli sastanak prosjedio sjedei tiho na elu stola, naoko prouavajui vlastite ruke, dok su mu glasovi njegovih asnika kreketali besmisleno poput aba.
"Bog je svjedok", apne mu Arde, "da ne znam mnogo o tome kako biti asnikom." On srdito udahne. "Ali znam da ne moete na ovakav nain dovui dvjesto ljudi na granicu ponora zajedno s vama, a onda se posve povui u svoj unutarnji svijet." "Ima pravo", zarei Miles, "ne zna mnogo." On otutnji, ukoenih lea, ali iznutra potresen opravda-nou Mayhewove pritube. Uao je u svoju kabinu taman na
vrijeme da potajno povrati, ve etvrti put tog tjedna  drugog tjedna nakon Botharijeve smrti, odmah zatim donijevi odluku da se istog trena baci na posao bez daljnjih gluposti, a onda se srui na krevet i ostane nepomino leati sljedeih est sati.
Odijevao se. Svi koji su sluili na izoliranim mjestima slagali su se u miljenju da ovjek mora odravati nekakav standard inae sve ode kvragu. Miles je sad bio budan puna tri sata i ve je na sebi imao hlae. Tijekom sljedeeg sata namjeravao je pokuati s arapama, ili se obrijati, togod mu se uini lakim. Razmiljao je o idiotskoj barravarskoj mazohistikoj navici svakodnevnog brijanja, u usporedbi s, recimo, betan-skim obiajem permanentnog unitavanja korijena dlaka. Moda bi ipak bilo bolje da pokua s arapama.
Oglasilo se zujalo na vratima kabine. Ignorirao gaje. A onda se oglasi interkom, Elenin glas: "Miles, pusti me unutra."
Skoio je u sjedei poloaj, gotovo se onesvijestivi kad mu je sva krv sunula iz glave, pa brzo izree glasovni kod za otvaranje brave: "Ui!"
Probila sije put kroz njegovu razasutu odjeu, oruje, opremu, omote od hrane i ogledala se oko sebe, gadljivo nabravi nos. "Zna", ree napokon, "ako ve ne namjerava sam poistiti ovaj nered, trebao bi uzeti novog posilnog."
I Miles se ogledao po kabini. "Nikad mi to nije palo na pamet", ree on ponizno. "Uvijek sam se smatrao urednom osobom. Stvari su se nekako same spremale, ili sam barem ja tako mislio. Ti ne bi imala nita protiv?"
"Protiv ega?"
"Toga da uzmem novog posilnog?"
"Zato bi mene bilo briga?"
Miles razmisli. "Moda da uzmem Ardea. Prije ili kasnije moram pronai neto za njega, sad kad vie ne moe skakati." "Arde?" ponovi ona sumnjiavo.
"Nije vie ni priblino tako neuredan kao stoje neko bio."
"Mm." Podigla je runi ekran koji je leao okrenut naopake na podu, pa se ogleda oko sebe, traei mjesto na koje bi ga odloila. Ali u cijeloj je kabini bilo samo jedna ravna povrina na kojoj nije bilo praine ili razbacanih stvari. "Miles, koliko e dugo drati taj lijes ovdje unutra?"
"Pa, ionako mora biti negdje pohranjen; zato ne ovdje? U mrtvanici je hladno. On nije volio hladnou."
"Ljudi te poinju smatrati udakom."
"Neka misle to ih volja. Jednom sam mu dao rije da u ga pokopati na Barravaru  ako mu se ovdje ita dogodi."
Ona srdito slegne ramenima. "Zato se trudi odrati obeanje lesu? Nikad nee znati."
"Ja sam iv", ree Miles tiho, "ja u znati."
Ushodala se po kabini, napetih usana. Lice napeto, cijelo tijelo napeto "Odravam tvoje satove obuke ve deset dana. Nisi se pojavio ni najednom satu."
Zapitao se ne bi li joj trebao rei da povraa krv. Ne, odvukla bi ga do medicinske tehniarke na pretrage. Nije elio vidjeti medicinsku tehniarku. Na pretragama bi previe toga postalo oito  njegova dob, slabost njegovih kostiju.
Ona nastavi. "Baz radi dvije smjene, ponovno dovodei opremu u red. Tung, Thorne i Auson spadaju s nogu organizirajui novake, ali sve se poinje raspadati. Cijelo se vrijeme svi meusobno prepiru. Miles, ako samo jo jedan tjedan prove-de zakukuljen ovdje unutra, Dendariijski e plaenici izgledati jednako kao i ova kabina."
"Znam. Bio sam na sastancima. To to ne govorim nita, ne znai i da ne sluam."
"Onda sluaj kad kau da trebaju tvoje vodstvo."
"Kunem ti se Bogom, Elena, ne znam zato." On provue
rukama kroz kosu i uzdigne bradu. "Baz popravlja stvari, Arde
se brine da funkcioniraju, Tung i Thorne i Auson i njihovi
ljudi se bore, ti ih odrava otrima i uvjebanima ja sam
jedina osoba koja zapravo ne radi nita konkretno." On zastane. "Oni kau? A to ti kae?"
"Kakve veze ima to ja kaem?" "Dola si..."
"Traili su to od mene. Nikog drugog nisi pustio unutra, sjea se? Ve danima mi sjede za vratom. Ponaaju se kao grupa pradavnih Krana koji trae od Djevice Marije da se zaloi za njih kod Boga."
Duh njegova starog osmijeha preleti mu preko usana. "Ne, samo kod Isusa, Bog je tamo na Barravaru."
Ona se zagrcne, a onda zarije lice u ruke. "Proklet bio, opet me nasmijava!" ree ona, priguenim glasom.
On ustane, uzme je za ruke i posjedne je pored sebe na krevet. "Zato se ne bi trebala smijati? Zasluuje smijeh i sve dobre stvari."
Nije mu odgovorila, ve se zagledala preko sobe u ovalnu srebrnu kutiju i jasno vidljive oiljke na zidu. "Ni na trenutak nisi posumnjao u njezine optube", ree ona. "Ni na trenutak."
"Ja sam vidio mnogo vie od njegove linosti nego ti. Sedamnaest je godina praktiki ivio u mom depu."
"Da..." pogled joj padne na ruke, stisnute u krilu. "Pretpostavljam da zaista nisam vidjela vie od mrvika. Jednom mjeseno doao bi u selo u Vorkosigan Surleauu i dao Lady Hysop njezinu plau  gotovo nikad nije ostao due od sat vremena. Izgledao je visok tri metra u toj smeesrebrnoj livreji tvoje porodice. Bila bih tako uzbuena da nisam mogla spavati ni no prije niti no nakon njegova posjeta. Ljeta su bila pravi raj, jer bi me tvoja majka dovela u va ljetnikovac na jezeru da se igram s tobom i tad bih oca viala svaki dan." Stisnula je ake, a glas joj je pukao. "A sve su to bile lai. Lana slava  a cijelo je vrijeme ispod svega leala ova  septika jama."
Progovorio je glasom blaim no to je ikad mislio da moe. "Ne mislim da je lagao, Elena. Mislim da je pokuavao isko-vati novu istinu."
Njeni zubi bili su stisnuti, nekako ivotinjski divlje. "Istina je da sam ja plod-kopile luakova silovanja, daje moja majka ubojica koja mrzi i sam oblik moje sjene  ne mogu vjerovati da sam od njih naslijedila samo nos i oi "
Sad se vidio njezin najtajniji, najmraniji strah. Lecnuo se, prepoznavi ga, pa se baci za njim  poput viteza koji juri za zmajem ak i u podzemlje. "Ne! Ti nisi oni! Ti si ti, svoja vlastita osoba  posve odvojena  nevina"
"Te rijei iz tvojih usta zvue kao najlicemjernija stvar koju sam ikad ula."
"Ha?"
"Sto si ti ako ne kulminacija svih vaih generacija? Cvijet Vora"
"Ja?" Blenuo je u nju, zapanjen. "Kulminacija degeneracija, moda. Izoblieni korov..." Zastao je; njeno je lice zrcalilo njegovu zapanjenost. "Nagomilale su se, da, to je tono. Moj je djed na svojim leima nosio devet generacija. Moj otac deset. Ja nosim jedanaest  i kunem ti se da ova zadnja tei vie nego sve ostale zajedno. Pravo je udo da pod njihovom teinom nisam jo nii. Trenutno se osjeam kao da sam visok samo pola metra. Uskoro u posve nestati."
Blebetao je, bio je svjestan da blebee. Neka je brana u njemu pukla. Prepustio se poplavi i slio se niz ustavu.
"Elena, volim te, uvijek sam te volio" Ona poskoi poput zateene srne, on jekne i ogrli je rukama. "Ne, sluaj! Volim te, ne znam to je narednik bio ali i njega sam volio, i togod od njega ostalo u tebi, potujem to cijelim svojim srcem, ne znam to je istina i ba me briga, mislim da je bio prokleto dobar, ne mogu ivjeti bez bar jednog Botharija u svom ivotu, udaj se za mene!" posljednje je atome zraka potroio na zadnje dvije rijei, pa je morao zastati i duboko udahnuti. "Ne mogu se udati za tebe! Genetski rizik" "Ja nisam mutant! Gledaj, nemam krge" on gurne prste u usta i razvue ih, "nemam rogove" stavio je palce na sljepoonice i protrljao prstima
"Nisam mislila na tvoj genetski rizik. Nego na moj. Njegov. Tvoj je otac morao znati to je on bio  nikad nee prihvatiti"
"uj, netko tko vue podrijetlo od Ludog cara Yurija nema pravo kritizirati bilo ije gene."
"Tvoj je otac odan svom soju, Miles, kao i tvoj djed, kao i Lady Vorpatril  nikad me ne bi prihvatili za Lady Vorko-sigan."
"Onda u im dati alternativu  rei u im da u oeniti Bela Thornea. Doi e k pameti tako brzo da e se popikavati naokolo."
Ona bespomono sjedne i zarije glavu u njegov jastuk. Na trenutak ga uhvati uasan strah da ju je slomio i natjerao u pla. Nemoj je slamati, hrabrije, hrabrije... Ali: "Proklet bio to me nasmijava!" ponovi ona. "Proklet bio!"
On nastavi dalje, ohrabren. "I ne bih bio toliko siguran u oevu odanost vorskom sistemu. Konano, on je oenio sve-mirku plebejku." On se uozbilji. "A u osjeaje moje majke ne moe sumnjati, Ona je uvijek eznula za keri, potajno  nikad to nije javno pokazivala, da ne bi povrijedila staroga, naravno. Dopusti joj da ti bude istinskom majkom."
"Oh", ree ona, kao daje zabio no u nju. "Oh..."
"Vidjet e, kad se vratimo na Barravar"
"Molim Boga", prekine ga ona napetim glasom, "da se nikad vie ne vratim na Barravar."
"Oh", ree sad on. Nakon duge stanke, nastavi: "Moemo ivjeti negdje drugdje. Na Koloniji Beta. Bilo bi to prilino skromno, jednom kad promijenim ovaj novac u betansku valutu  ali mogao bih se zaposliti kao-kao-kao... neto."
"A onoga dana kad te car pozove da preuzme svoje mjesto u Vijeu grofova, da bude glas svoga okruga i svih onih jadnih bijednika u njemu, kamo e onda?"
On proguta slinu, pogoen, tih. "Ivan Vorpatril je moj nasljednik", ree on napokon. "Neka on preuzme grofovski naslov."
"Ivan Vorpatril je drkaro."
"Oh, nije on tako lo."
"Znao me stjerati u kut, kad otac nije bio u blizini, i pokuavao me pipati."
"to! Nikad nisi rekla"
"Nisam eljela praviti frku." Ona se namrti, zagledana u prolost. "Gotovo da bih eljela da se mogu vratiti unatrag kroz vrijeme, samo da ga mogu opaliti nogom u jaja."
On je pogleda postrance, prilino zateen. "Da," ree polako, "zaista si se promijenila."
"Vie ne znam to sam. Miles, mora mi vjerovati  volim te kao to volim dah ivota"
Srce mu poskoi u visinu
"Ali ne mogu ti biti privjesak."
i opet se razbije o tlo. "Ne razumijem", ree on.
"Ne znam kako bih se mogla jasnije i oitije izraziti. Progutao bi me kao to ocean proguta kantu vode. Nestala bih u tebi. Volim te, ali te se bojim  tebe i tvoje budunosti."
Njegova je zbunjenost traila neto jednostavnije. "Baz. U pitanju je Baz, zar ne?"
"I da ga nema, bilo bi posve isto. Ali, injenica jest da sam mu dala rije."
"Ti" dah mu izie iz tijela u jednom 'ha'. "Nemoj je odrati!" zapovijedi joj on.
Ona ga je samo gledala, u tiini. Nakon nekoliko trenutaka, on pocrveni i spusti pogled, posramljen.
"Ti ima asti na oceane", apne ona. "Ja imam samo jedan kabao. Nije poteno da ga pokuava prevrnuti  gospodaru."
On padne na krevet, poraen. Ona ustane. "Ide li na sastanak?" "emu? Beznadno je."
Ona se zagleda dolje u njega, usne joj se stanjie u crtu, a onda joj pogled poleti prema srebrnom lijesu u kutu. "Nije li vrijeme da naui hodati na vlastitim nogama  bogalju?"
Skliznula je kroz vrata taman na vrijeme da izbjegne jastuk koji je bacio na nju, a krajevi usana joj se gotovo neprimjetno izvie prema gore na taj njegov greviti izljev energije.
"Poznaje me previe prokleto dobro", apne on. "Ako radi nieg drugog, trebao bih te zadrati iz sigurnosnih razloga."
Teturavo se digao na noge i otiao se obrijati.
Stigao je na sastanak, jedva, i klonuo u svoje uobiajeno sjedalo na elu stola. Bio je to sastanak cjelokupnog osoblja, pa se stoga odravao u rafinerijinoj dvorani za sastanke. Nazoni su bili i general Halifv i njegov pomonik, kao i Thorne, Auson, Tung, Arde, Baz i petero novoizabranih asnika. Ce-tagandanski je ghem-satnik sjedio nasuprot kshatrvjanskom poruniku, a njihovo je svakim trenom sve vee neprijateljstvo prijetilo da dostigne trostrano rivalstvo izmeu Thornea, Au-sona i Tunga. Ta bi se dvojica ujedinila tek toliko da zajedno ree na Felicijance, profesionalnog ubojicu s Jacksonova Skro-vita, ili na umirovljenog taucetanskog bojnika, koji se, zauzvrat, obrecnuo na bive Oserane, zatvorivi krug.
Glavna toka dnevnog reda cijele ove cirkuske predstave trebale su biti pripreme konanog dendariijskog plana za proboj oseranske blokade  odatle toliko zanimanje generala Halifvja. Njegovo je zanimanje bilo malo splasnulo tijekom proteklog tjedna, uslijed sve veeg rasula. Sumnja u Halifyjevim oima bila je trn pod Milesovu duom; izbjegavao mu je pogled. Diskontne cijene i rasprodaje, generale, pomisli Miles. Koliko platite, toliko i dobijete.
Prvih pola sata proveli su pobijajui ponovno tri plana koje su na prethodnom sastanku bili iznijeli njihovi idejni tvorci. Loi izgledi, preveliki zahtjevi za osobljem i opremom, nemogunost vremenskog usklaivanja  sve su to bile stvari koje je jedna grupa s osobitim zadovoljstvom bacala u lice drugoj, ubacujui  prie  i miljenja o mozgovnom kapacitetu onih koji su srljali naprijed. To se pak sve bre sputalo u klasino prepucavanje i vrijeanje. Tung, koji se obino suzdravao od
takvih stvari, ovaj je put bio jedan od predvodnika, pa je stvar prijetila da se rasplamsa do nesagledivih razmjera.
"Gledajte, prokletstva mu", povie kshatrvjanski porunik, "ne moemo izravno preuzeti crvotoinu i toga smo svjesni. Hajde da se onda usredotoimo na neto to moemo uiniti. Trgovaki brodovi  mogli bismo napasti njih, protu--blokada"
"Napasti neutralne galaktike brodove?" zalaje Auson. "Hoe da nas sve objesiju?"
"Objese", ispravi ga Thorne, zaradivi nezahvalan pogled.
"Ne, gledajte", nastavi Auson, "Pelijanci po cijelom sustavu imaju ratrkane male kombije na koje bismo mogli navaliti. Poput gerilaca, napadnemo i nestanemo u magli"
"U kojoj magli?" obrecne se Tung. "Nema kamo skriti guzicu, tamo vani, a Pelijanci nam znaju kunu adresu. Pravo je udo da jo nisu odustali od nade da e jednog dana opet osvojiti rafineriju, te da nas ve nisu zasuli meteorskom kiom. Nee nam uspjeti nijedan plan koji ne ukljuuje brzo djelovanje"
"A da izvedemo munjevit napad na pelijanski glavni grad?" predloi cetagandanski zapovjednik. "Samoubilaka jedinica koja bi bacila nuklearnu bombu"
"Javlja se za dragovoljca?" zarei Kshatrvjanac. "To bi se gotovo isplatilo."
"Pelijanci imaju transportnu postaju u orbiti oko estoga planeta", ree Taucetanac. "Napad na nju bi"
"uzmimo na elektronski orbitalni"
"ti si idiot"
"napadnemo iz zasjede njihove brodove"
Milesova se utroba grila poput zapletenih zmija. Umorno je protrljao lice rukama i progovorio prvi put; neoekivanost tog njegova poteza istog im je trena privukla panju.
"Znao sam ljude koji su ovako igrali ah. Ne mogu smisliti nain kako da protivniku zadaju ah-mat, pa sve svoje vrije-
me troe na to da s ploe maknu to vie figura, da bi konano sveli igru na jednostavnost koju mogu shvatiti  to ih uini sretnima. Savreni rat je budalin ah-mat."
Utihnuo je, laktova oslonjenih na stol, s licem u rukama. Nakon kratke tiine, tijekom koje se iekivanje pretvorilo u razoaranje, Kshatrvjanac opet pone napadati Cetaganda-nca i cijela se stvar opet zahukta. Njihovi su se glasovi prelijevali oko Milesa. General Halifv pone se dizati od stola.
Nitko nije primijetio kad se Milesu objesila eljust, niti kad su mu se oi prvo rairile, a onda suzile u uske proreze. "Ti bokca", apne on. "Nije beznadno."
On se uspravi na stolcu. "Je li ikome od vas palo na pamet da ovom problemu prilazimo s krivoga kraja?"
Njegove su se rijei izgubile u galami. Samo je Elena, koja je sjedila sa strane, u kutu, primijetila njegov izraz. Sad se njeno lice okrenulo prema njemu, poput suncokreta koji se okree prema suncu. Usne joj se bezglasno pomakoe: Miles?
Ne sramotan bijeg kroz no, nego spomenik. To e uiniti od ovog rata. Da...
Izvukao je djedov bode iz korica i zavrtio ga kroz zrak. Kad je pao, zabio se vrhom prema dolje u sredinu stola, zvuno vibrirajui. Miles se uspne na stol, stupajui po njegovoj povrini da bi uzeo bode.
Tiina je bila iznenadna i potpuna, ako se izuzme mrmljanje kapetana Ausona, ispred kojeg se bode bio zabio, "Mislio sam da se ta plastika ne moe ni ogrepsti..."
Miles izvue bode, vrati ga u korice i stane hodati gore--dolje po stolu. Njegova je proteza u zadnje vrijeme poela iritantno kripati; namjeravao je zamoliti Baza da to pogleda. U posvemanjoj tiini, taj se zvuk sada uo vrlo glasno. I privukao svaiju panju, poput apta. Dobro. kripa, udarac po glavi, togod je djelotvorno  njemu je odgovaralo. Bilo je vrijeme da im privue panju.
"Dame, gospodo i ostali, ini se da vam je svima promaklo da cilj Dendariija nije da fiziki unitimo Oserane, nego da ih
eliminiramo kao borbenu silu u lokalnom svemiru. Ne moramo otupiti vlastite otrice napadajui njihove jake toke."
Njihova su ga lica okrenuta uvis pratila kao to elina piljevina prati magnet. General Halifv je opet sjeo. Bazovo i Ardeovo lice odraavalo je nadu.
"Usmjeravam vau pozornost na slabu kariku u lancu koji nas vee  vezu izmeu Oserana i njihovih poslodavaca Pe-lijanaca. Tamo ih moramo pritisnuti. Djeco moja", on zastane, zagledan u dubine svemira, poput vidovnjaka koji je upravo dobio viziju, "udarit emo ih po depu."
Prvo je dolazilo donje rublje, meko, pripijeno, upijajue. Potom spajanje instalacija. Zatim izme, piezo-elektrini jastuii paljivo prilagoeni tokama maksimalnog optereenja na prstima, peti, stopalu. Baz je izuzetno dobro obavio posao na tom svemirskom odijelu. titnici za potkoljenice savreno su pristajali njegovim neravnim nogama. Bolje od druge koe; poput egzoskeletona, inei njegove krhke kosti barem tehnoloki jednakima bilo ijim.
Miles poeli da je Baz sad ovdje s njim, da se i sam moe diviti djelu svojih ruku, premda je uza se imao Ardea koji je davao sve od sebe da Milesu pomogne uvui se u oklop. A jo je strasnije Miles prieljkivao da moe biti na Bazovu mjestu.
Felicijanska je tajna sluba izvijestila da je na pelijansko-me domaem terenu sve jo uvijek tiho. Baz i njegova grupa odabranih tehniara, u kojoj je glavnu ulogu igrala Elena Visconti, sigurno se uspjeno probila kroz blokadu i zauzimala unaprijed odreeni poloaj za udarac. Smrtni udarac Milesove strategije. Kljuni potez njegovih sve veih ambicija. Srce mu je pucalo to ih mora poslatih tamo same, ali razum je prevladao. Komandoska operacija, ako se to tako moglo nazvati, delikatna, tehnika, nevidljiva, ne bi profitirala dodatkom tako sumnjive i tehniki neobrazovane suvine prtljage kao to je bio on. Ovdje je bio od vee koristi, zajedno s ostalim 'guterima'.
Pogledao je po oruarnici svog broda. Zrak mu se inio kombinacijom onoga u mukim svlaionicama, na dokovima i u operacijskim dvoranama  pokuao je ne misliti na operacijske dvorane. eludac mu se zgri u probnom naletu boli. Ne sad, ree mu on. Kasnije. Budi dobar i obeajem da u te poslije odvesti kod medicinske tehniarke.
I ostatak njegove udarne grupe uvlaio se u oklope i naoruavao. Tehniari su provjeravali sisteme, u tihoj struji arenih lampica i audio signala, ispitujui ovdje, ispitujui ondje; tihi amor glasova bio je ozbiljan, budan, usredotoen, gotovo zamiljen, poput zvukova pradavne crkve prije mise. To je bilo dobro. On uhvati Elenin pogled; stajala je dva vojnika dalje od njega. On joj se ohrabrujue nasmijei, kao daje on  a ne ona  veteran u ovakvim stvarima. Nije mu uzvratila osmijehom.
Dok su tehniari provjeravali sisteme, on je isto inio sa svojom strategijom. Plae Oseranskih plaenika bile su podijeljene u dva dijela. Prvi se sastojao od elektronike uplate pelijanskih sredstava na oseranski raun u banci u pelijan-skome glavnom gradu; s tog je rauna oseranska flota plaala nabavu opreme i namirnica. Tomu je bio namijenjen njegov specijalni plan. Drugi je dio bio u biranim galaktikim valutama, uglavnom u betanskim dolarima. To je bila gotovinska isplata koju su meu sobom dijelili kapetani brodova i po isteku ugovora iznosili iz tauverdanskog sustava do novog odredita. Ta se svota isporuivala jednom mjeseno, na oseranski glavni brod na blokadi. Miles ispravi tu misao, nace-rivi se  neko se isporuivala.
Prvu su gotovinsku isplatu konfiscirali u otvorenom svemiru s nevjerojatnom lakoom. Konano, polovinu Milesovih snaga sainjavali su bivi Oserani; nekolicina je od njih neko ak bila obavljala dunost prijevoza gotovinskih sredstava. Predstavili su se pelijanskim kuririma kao Oserani koji su doli po plae, to je zahtijevalo tek neznatne prilagodbe sadanjih kodova i procedura. Pobrali su novac i ve su bili daleko izvan dometa kad se pojavio pravi oseranski
brod. Snimke komunikacije koja je uslijedila izmeu Peli-janaca i pravog oseranskog broda za Milesa su bile prava poslastica. uvao ih je u svojoj kabini, na Botharijevu lijesu, pored djedova bodea. Bit e jo toga, narednice, pomisli on. Kunem se.
Druga je operacija, dva tjedna kasnije, u usporedbi s tom bila sirova i gruba  susret izmeu Milesova tri ratna broda i pelijanskog novog i bolje naoruanog kurira. Miles je velikoduno stao u stranu i pustio Tunga da upravlja napadom, ograniivi svoje primjedbe na povremeni odobravajui 'Ah'. Odustali su od pokuaja ukrcavanja na brod kad su se pojavila etiri oseranska broda. Oserani nisu eljeli riskirati gubitak jo jedne poiljke. Pa su Dendarii jednostavno raznijeli pelijanski brod i njegov dragocjeni teret u atome i pobjegli. Pelijanci su se hrabro borili, pa im je te veeri Miles u svojoj kabini, nasamo, prinio posmrtnu rtvu.
Arde spoji Milesov lijevi rameni zglobni sklop i pone provjeravati mogunosti krunih pokreta, od ramena do prstiju. Milesov je prstenjak pokazivao mogunosti smanjene za dvadeset posto, pa Arde otvori poklopac kontrolne ploe i povea mu snagu.
Njegova strategija... Pri treem pokuaju otmice plae postalo je oito da neprijatelj ui na vlastitim pogrekama. Oserani su poslali cijeli konvoj gotovo do same atmosfere planeta. Mi-lesovi brodovi nisu se mogli ni pribliiti. Miles je bio prisiljen upotrijebiti asa iz rukava.
Kad gaje Miles zamolio neka svom bivem komunikacijskom asniku poalje poruku, Tung je samo podigao obrve. 'Molim vas suraujte sa svim dendariijskim zahtjevima', pisalo je u poruci, a bila je potpisana Euroazijcu nerazumljivim Vorko-siganovim peatom, koji je bio skriven u drci djedova bodea.
Komunikacijski asnik im je sve otad bio prava fontana informacija. Nije bilo dobro stoje na taj nain doveo u opasnost jednoga od operativaca satnika Illvana, a jo gore stoje na taj nain riskirao najboljeg dounika u oseranskoj floti. Ako Oserani ikad saznaju tko je sprio novac, ivot komunikacijskog
asnika nee vrijediti piljiva boba. Ali do dananjeg su dana Oserani ta etiri sanduka puna pepela jo uvijek smatrali velikom misterij om.
Miles osjeti malu promjenu u gravitaciji i vibracijama: sigurno se pomiu u poloaj za napad. Bilo je vrijeme da stavi kacigu i stupi u kontakt s Tungom i Ausonom u taktikom stoeru. Elenin je tehniar zakopavao njezinu kacigu. Ona otvori vizir, ree neto tehniaru; dogovarali su se oko nekog beznaajnog podeavanja.
Ako se Baz drao svog plana, ovo je sigurno bila Milesova zadnja prilika da se pokae pred njom. Bez strojara u blizini, nije bilo nikoga tko bi mu mogao oteti ulogu heroja. Sljedee spaavanje pripisat e se njemu. Zamiljao se kako joj mie Pelijance s puta, lijevo i desno, izvlaei je iz nekakve taktike zamke  detalji su bili nejasni. Tad e mu morati povjerovati da je zaista voli. Njegov e se jezik nekako otpetljati i on e napokon pronai prave rijei, nakon toliko krivih, a njezina e se snjenobijela put zarumenjeti pod toplinom njegova junatva...
Njeno lice, uokvireno kacigom, bilo je hladno, ozbiljnog profila, isti onaj zimski pejza koji je pokazivala svijetu sve od Botharijeve smrti. Taj manjak ikakve vidljive reakcije brinuo je Milesa. Istina, imala je svoje dunosti da joj skrenu panju, daje tjeraju naprijed  nimalo nalik luksuzu potpunog povlaenja koji si je on mogao priutiti. Ali barem ju je potedio neugodnih susreta s Elenom Visconti u hodnicima i na sastancima, prilikom kojih su se obje ene toliko trudile odrati hladno i profesionalno ponaanje.
Elena se protegne u oklopnom odijelu i zamiljeno se zagleda u crnu rupu cijevi svog plazminog luka, ugraenog u desni rukav oklopa. Navukla je rukavicu, pokrivajui plave vene koje su joj, poput blijedih ledenih rijeka, tekle zapeem. Njene oi tjerale su Milesa da pomisli na ilete.
Zakoraio je prema njoj i pokretom ruke otpustio tehniara. Rijei koje je izgovorio nisu bile ni jedne od tuceta onih koje je bio uvjebao za ovakvu priliku. Spustio je glas do apta.
"Znam sve o samoubojstvima. Nemoj misliti da me moe zavarati."
Ona se lecne i pocrveni. Namrti se u estokom prijekoru. S treskom spusti vizir kacige.
Oprosti mi, apne joj njegova bolna misao. Bilo je potrebno.
Arde je spustio kacigu Milesu na glavu, spojio kontrolne prikljuke. U Milesovoj se utrobi ispreplitala, grila, stiskala u vor mrea vatre. Prokletstvo. Bilo ju je sve tee ignorirati.
Provjerio je vezu s taktikim centrom. "Komodore Tung? Ovdje Naismith. Pustite video." Unutranji dio njegova vizira oivio je bojama, duplikatom telemetrijskih oitavanja iz taktikog centra. Ovaj put samo komunikacijski kanali, bez servo veza. Zarobljeni ih pelijanski oklop nije imao, a stari oseran-ski oklopi su svi bili podeeni na runo upravljanje. Za sluaj da netko tamo vani ui na svojim pogrekama.
"Posljednja prilika da se predomislite." ree Tung preko kom-veze, nastavljajui sa starom raspravom. "Sigurni ste da ne biste radije napali Oserane nakon transfera, dalje od pe-lijanske baze?"
"Ne! Moramo zarobiti ili unititi novac prije isporuke. Uzeti ga nakon toga nema nikakvu strateku vrijednost."
"Pa nije ba tako. Dobro bi nam dola ta sredstva."
Itekako, pomisli Miles mrano. Uskoro e mu trebati znanstvene metode da registrira svoje dugove Dendariima. Teko da bi novac mogao nestajati bre, sve i da brodovi imaju parni pogon i da se pei u strojarnicama loe novanicama. Nikad nije netko tako malen dugovao toliko mnogo tolikima mnogima, a svakog je sata bivalo sve gore. eludac mu se vukao po trbunoj upljini poput amebe na mukama koja od boli izbacuje lane noice i vakuole kiselog podrigivanja. Ti si psihosomatska iluzija, uvjeravao je Miles amebu.
Udarna je grupa bila spremna i sad je kretala prema ustavi i shuttleovima. Miles je hodao meu njima, trudei se dotaknuti svakoga od njih i pozvati ga po imenu, te im rei neto osobno; inilo se da im to godi. U svom ih je umu posloio po
inovima i zapitao se koliko e rupa u toj slici biti po zavretku dana. Oprostite mi... Ponestalo mu je pametnih rjeenja. Ova se stvar morala rijeiti na stari, grubi nain.
Proli su kroz ustavu u shuttleove. To je sigurno najtei dio  ekati da ih Tung isporui, kao kutiju s jajima, jednako krhke, jednako smrskane ako se razbiju. Duboko je udahnuo, pripremajui se na uobiajene posljedice nulte gravitacije.
Bio je posve nepripremljen za gr od kojega se presamitio, koji mu je oduzeo dah i od kojega mu je lice pobijelilo kao vapno. Nikad ovako, nikad prije nije dolo ovako Sklupao se u loptu, borei se za zrak, ispustivi rukohvat i zalebdjevi u besteinskom stanju. Dragi Boe, napokon se dogodilo  konano ponienje  povratit e u oklop. Za nekoliko trenutaka svi e doznati za njegovu urnebesno smijenu slabost. Cisti apsurd  za nekoga tko je elio biti carski asnik  da pati od svemirske bolesti. Apsurdno, apsurdno, uvijek je bio apsurdan. Smogao je dovoljno prisebnosti da pokretom brade ukljui ventilator u oklopu i da prekine kom-vezu  nema potrebe da svojim suborcima priuti nepogreiv zvuk svog povraanja.
"Admirale Naismith?" zauo se upit iz taktikog centra. "Vaa medicinska oitavanja izgledaju udno  molimo provjeru telemetrije."
inilo mu se da se cijeli svemir smanjio na veliinu njegova trbuha, iscrpljujui nalet munine, kaalj, napinjanje, pa opet, pa jo jednom. Ventilator to nije mogao pratiti. Danas jo nije nita jeo  otkud sve to dolazi?
Jedan ga plaenik povue, pokuavajui mu pomoi da izravna skvrene udove. "Admirale Naismith, jeste li dobro?"
Otvorio je Milesov vizir, na Milesovo dahtavo: "Ne! Ne ovdje "
"Boga mu ljubim!" ovjek je poskoio i podigao glas gotovo do vriska. "Medicinska tehniarka!"
Pretjeruje, pokua mu rei Miles; sam u to poistiti... Tamni ugruci, grimizne kapljice, svjetlucave arkocrvene kuglice prolebdjele su ispred njegovih zbunjenih oiju, njegova
otkrivena tajna. inilo se da se radi o istoj krvi. "Ne", prostenjao je, ili bar pokuao. "Ne sad... "
Zgrabili su ga ruke i odvukli natrag u ustavu kroz koju je bio uao prije tek nekoliko trenutaka. Gravitacija ga je pri-tisla o pod  koji ju je kreten poveao na tri G?  neije su mu ruke skidale kacigu, poteui njegovu tako paljivo na-vuenu ljuturu. Osjeao se poput jastoga s majonezom. eludac mu se opet zgrio.
Elenino se lice, blijedo gotovo koliko i njegovo, nadvijalo nad njim. Klekla je, strgnula svoju servo rukavicu i zgrabila ga za ruku, napokon koa uz kou. "Miles!"
Istina je onakva kakvom je uini... "Zapovjednice Bothari!" prostenjao je stoje glasnije mogao. Oko njega se stvarao prsten prestraenih lica. Njegovi Dendarii. Njegovi ljudi. Za njih, onda. Sve za njih. Sve. "Preuzmite zapovjednitvo."
"Ne mogu!" njezino je lice bilo bijelo od oka, uasnuto. Boe, pomisli Miles, mora da izgledam kao kad je iz Botharija izlazila bujica njegove utrobe. Nije tako gadno, pokuavao joj je rei. Pred oima su mu bljeskale srebrnocrne spirale, skrivajui njeno lice. Ne! Ne jo
"Moja vazalko, moe. Mora. Bit u s tobom." Zgrio se kao da ga stie aka nekog sadistikog diva. "Ti si pravi Vor, a ne ja... Mora da su nas zamijenili u rodilitu." Uputio joj je samrtni osmijeh. "Ne smijemo zaustaviti napad"
Na to je ustala, dok je odlunost potiskivala uas s njezina lica, led koji je tekao poput vode pretvarao se u mramor.
"Dobro, gospodaru", apne ona, a onda glasnije: "U redu! Vraajte se unutra, pustite neka medicinska tehniarka obavi svoj posao" otjerala je njegove oboavatelje. Njega su struno prebacili na antigravitacijska nosila.
Gledao je svoja stopala u izmama, tamne i daleke breuljke, kako lelujaju pred njim kad su ga podigli. Sa stopalima prema naprijed, naravno, tako je moralo biti. Jedva daje i osjetio ubod prve intravenozne igle. uo je Elenin podignut glas negdje iza sebe.
"Dobro, zajebanti! Dostaje igre! Ovu emo dobiti za admirala Naismitha!"
Heroji. Nicali su oko njega kao korov. A on, kliconoa, oito je bio nesposoban da se zarazi boleu koju je irio.
"Prokletstvo", zajei on. "Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo..." Ponavljao je tu litaniju poput mantre, sve dok ga druga injekcija nije odvojila od boli, frustracija i svijesti.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Lutao je iz stvarnosti u nestvarnost, kao onaj put kad se kao djeak bio izgubio u carskoj Rezidenciji, iskuavajui razna vrata, od kojih su neka vodila u prave riznice, neka u spremita za metle, ali niti jedna u ita poznato. Jednom se probudio i ugledao Tunga kako sjedi pored kreveta i zabrinuo se: ne bi li plaenik trebao biti u taktikom centru?
Tung gaje promatrao s brinim simpatijama: "Zna, sinko, ako namjerava opstati i potrajati u ovom poslu, mora se nauiti paziti na sebe. Gotovo smo te izgubili."
Zvualo je kao pametna izreka; moda bi bilo dobro da je da ugravirati na zid svoje sobe.
Drugi put, Elena. Kako je ona dospjela u bolnicu? Pa ostavio ju je u shuttleu. Nikad nita ne ostaje tamo gdje to stavi...
"Prokletstvo", promrmlja on, ispriavajui se, "ovakve se stvari nisu dogaale Vorthaliji Odvanome."
Ona zamiljeno podigne obrvu. "Otkud zna? Povijest tih vremena pisali su trubaduri i pjesnici. Hajd' ti smisli rije koja se rimuje s 'prsnuti ir'."
Jo uvijek je to pokorno pokuavao uiniti kad ga je opet prekrilo crnilo.
Jednom se probudio sam i poeo dozivati i dozivati Botha-rija, ali narednik nije dolazio. Tipino za njega, pomislio je nadureno, mota ti se pod nogama cijelo vrijeme, a onda ode na godinji odmor ba kad ga najvie treba. Onda je sedativ prekinuo tu rundu hrvanja sa svijeu, ne u Milesovu korist.
Kasnije mu je lijenik rekao da se radilo o alergijskoj reakciji na sedativ. Doao je i njegov djed, uguio ga jastukom i pokuao ga sakriti ispod kreveta. A sve su to gledali Bothari okrvavljenih prsa i plaeniki pilot kome su ice implantata lelujale oko glave poput nekog neobinog koralja. Napokon je dola njegova majka i otjerala duhove kao to farmerova ena tjera pilie. "Brzo", ree ona Milesu, "Izraunaj vrijednost e do zadnje decimale i arolija e biti razbijena. Moe to uiniti u glavi, napamet, ako si dovoljno Betanac."
Miles je cijeli dan eljno ekao da se u ovoj paradi halu-cinantnih figura napokon pojavi i otac; uinio je neto strano pametno, ali nikako se nije mogao sjetiti to, a tako je eznuo za prilikom da napokon zadivi grofa. Ali otac nije doao. Miles je razoarano plakao.
Dolazile su i odlazile i druge sjene, medicinska tehniarka, vojni lijenik, Elena, Auson, Thorne, Arde, ali oni su bili vrlo daleki, oblici koji su se odraavali na olovnom staklu. Nakon stoje dugo plakao, on napokon zaspi.
Kad se opet probudio, mala privatna soba u Trijumfovoj bolnici bila je jasna i nimalo lelujava, ali pored kreveta je sjedio Ivan Vorpatril.
"Drugi ljudi", zajei Miles, "haluciniraju o orgijama i golemim cvrcima i slinim stvarima. A to ja dobijem? Roake. Roake vidim i kad sam pri svijesti. Nije poteno..."
Ivan se zabrinuto okrene prema Eleni, koja je sjedila na rubu kreveta. "Mislio sam da je lijenik rekao da e ga protu-sredstvo za onaj sedativ dosad ve privesti k svijesti."
Elena ustane i zabrinuto se nagne nad Milesom, poloivi mu svoje duge bijele prste na elo. "Miles? uje li me?"
"Naravno da te ujem." Iznenada je primijetio da mu neto nedostaje. "Hej! Vie me ne boli eludac!"
"Da, kirurg je tijekom operacije blokirao neke ivce. Za nekoliko bi se tjedana trebao potpuno oporaviti."
"Operacije?" Pogledao je niz bezoblinu pidamu koju je imao na sebi, ni sam ne znajui to zapravo trai. Torzo mu
se inio jednako ravnim, ili kvrgavim, kao i prije, a na prvi pogled je izgledalo kao da mu ne nedostaje niti jedan dio tijela... "Ne vidim nikakve istokane linije s oznakom 'ovdje izrezati'."
"Nije te rezao. Gurao ti je stvari kroz grlo i sitnim instrumentima upravljao izvana, osim kad ti je instalirao ip na ivac. Pomalo groteskno, ali vrlo domiljato."
"Koliko sam dugo bio u nesvijesti?" "Tri dana. Bio si"
"Tri dana! Napad na Oserane  Baz" on skoi; Elena ga gurne natrag na krevet.
"Oteli smo im novce. Baz se vratio, s cijelom ekipom. Sve je prolo dobro, osim to si ti gotovo iskrvario na smrt."
"Nitko ne umire od ira. Baz se vratio? Gdje smo mi uope?"
"Usidreni na rafineriji. Ni ja nisam mislila da ovjek moe umrijeti od ira, ali kirurg kae da su rupe na tijelu iz kojih lipti krv jednako opasne bile one izvana ili iznutra, pa pretpostavljam da se ipak moe od toga umrijeti. Dobit e puno izvjee" Ona ga opet gurne dolje na krevet, "ali mislila sam da bi bilo bolje da se s Ivanom vidi nasamo, a ne pred svim Dendariima."
"Uh, tono." Zapanjeno i zaueno se zagledao u svog velikog roaka. Ivan je bio odjeven u civilnu odjeu: hlae barra-varskog stila, betansku koulju, ali je na nogama imao barra-varske vojnike izme.
"eli li me pipnuti, da vidi da sam stvaran?" upita Ivan veselo.
"Ne bi bilo ni od kakve koristi. I halucinacije moe opipati. Dodirnuti ih, omirisati ih, uti ih..." Miles zadrhti. "Povje-rovat u ti na rije. Ali  to ti radi ovdje?"
"Traim tebe."
"Je li te otac poslao?"
"Ne znam."
"Kako moe ne znati?"
"Pa, nisam osobno razgovarao s njim  uj, jesi li siguran da kapetan Dimir jo nije doao, niti ti se javio ili poslao kakvu poruku? On je imao sve depee i tajne zapovijedi i takve stvari."
"Tko?"
"Kapetan Dimir. Moj zapovjednik."
"Nikad uo za njega. Ili od njega."
"Mislim da radi za satnika Illvana", doda Ivan. "Elena je mislila da si moda neto uo, ali da to nisi imao vremena spomenuti, moda..."
"Ne..."
"Ne razumijem", uzdahne Ivan. "Otili su s Bete dan prije mene, carskim kurirskim brodom. Trebali su stii prije tjedan dana."
"Kako to da ste putovali odvojeno?"
Ivan proisti grlo. "Pa, ima ta jedna djevojka na Beti. Pozvala me doma  Miles, Betanka! Upoznao sam je na sletitu, im sam doao. Na sebi je imala jedan od onih modernih sa-ronga i nita vie" Ivanove su ruke sanjivo poele u zraku ocrtavati zamamne obline; Miles se pouri prekinuti ono za stoje slutio da e se razvui u dugaak opis.
"Vjerojatno je lovila svemirce. Neke ih Betanke skupljaju, kao to Barravarci skupljaju zastave svih provincija." Ivan je kod kue imao takvu zbirku, prisjeti se Miles. "Pa. to se dogodilo s tim kapetanom Dimirom?"
"Otili su bez mene." Ivan je izgledao oajan. "A nisam ak ni zakasnio!"
"Porunik Croye je izvijestio da si otiao na Tau Verde IV. Pa sam se ukrcao na jedan trgovaki brod koji je iao u jednu od neutralnih drava na Tau Verde IV. Kapetanica broda me ostavila ovdje na rafineriji."
Milesova se eljust objesi. "Ukrcao si se  ostavila te  shvaa li ti rizik?"
Ivan trepne. "Bila je jako ljubazna. Ahm, majinski tip, zna."
Elena je prouavala strop, hladnokrvno. "Ono tapanje po guzi koje ti je uputila na izlazu iz shuttlea nije me se dojmilo kao majinsko."
Ivan pocrveni. "Svejedno, evo me." On se ozari. "I to prije Dimira! Moda neu nadrapati toliko koliko sam mislio."
Miles provue rukama kroz kosu. "Ivane  bi li ti bilo jako teko da pone priu od poetka? Ako ga uope ima."
"Oh, da. Pretpostavljam da ne zna za veliku frku." "Frku? Ivane, ovo je prva vijest od kue sve otkad smo otili s Bete. Blokada, zna  premda se ini da si ti kroz nju proao bez ikakvih problema..."
"Stara koka je prilino pametna, moram priznati. Nisam prije znao da starije enske mogu"
"Frka", skrene ga Miles na poetnu temu.
"Da. Pa... Prvo izvjee koje smo dobili, tamo kod kue, s Kolonije Beta, bilo je da te kidnapirao neki dezerter iz carske slube"
"O, bogovi! Majka  to je otac"
"Prilino su se zabrinuli, pretpostavljam, ali tvoja je majka stalno ponavljala daje Bothari s tobom. Svejedno, napokon je netko uspio porazgovarati s tvojom bakom Naismith, a ona je rekla da nisi otet. To je umirilo tvoju majku, pa je ona... ovaj, pritisnula tvog oca  kako bilo da bilo, odluili su priekati daljnja izvjea."
"Hvala Bogu."
"Pa, sljedee je dolo od nekog vojnog agenta ovdje na Tau Verde. Nitko mi nije elio rei to je u njemu stajalo  zapravo, nitko nije elio rei mojoj majci, to ima smisla, kad malo bolje razmisli. Satnik Illvan je trao gore-dolje izmeu kue Vorkosigan i Stoera i carske rezidencije i zamka Vorhar-tung dvadeset i est sati na dan. injenica da je informacija koju su dobili bila stara tri tjedna nije nimalo pomogla"
"Zamka Vorhartung?" promrmlja Miles iznenaeno. "Kakve veze s ovim ima Vijee grofova?"
Strojar sav zasja. "Pogledajte. Ovo su prijepisi zadnjih komunikacija izmeu admirala Osera i pelijanskog vrhovnog stoera."
Miles pone itati. Nakon nekog vremena nije mogao suspregnuti osmijeh. "Da... Koliko sam uo, admiral Oser ima nevjerojatan fond prostakih izraza kad ga se, ovaj, uzbudi..." Milesov se pogled sretne s Tungovim. Tungove oi su zadovoljno sjale.
Ivan istegne vrat. "to je to? Elena mi je rekla za tvoju otimainu plaa  pretpostavljam da si uspio sprkati i elektroniki transfer, ha? Ali ne razumijem  zar nee Pelijanci jednostavno opet poslati novce, kad jednom otkriju da uplata nije upuena na odredite?"
Milesov osmijeh postane prilino vuji. "Ah  ali jest bila upuena, osam puta. A sad, da citiram jednog Zemaljskog generala, 'Bog ih je izruio meni u naruje'. Nakon to etiri puta nisu uspjeli isporuiti gotovinsku isplatu, Pelijanci su zahtijevali da im se vrati elektroniki preplaen iznos. A Oser", Miles baci pogled na ispis, "je to odbio. Kategoriki. To je bio najtei dio  proraunati taman pravi iznos preplaene sume. Daje bilo premalo, Pelijanci moda ne bi ni zatraili povrat. Da je bilo previe, ak bi se i Oser osjeao dunim da ipak vrati novac. Ali taman pravi iznos..." on uzdahne i sretno se nasloni natrag na jastuk. Morat e zapamtiti neke od Ose-rovih fraza, odlui on. Bile su jedinstvene.
"Svidjet e vam se ovo, admirale Naismith", provali iz Auso-na napokon. "etiri Oserova nezavisna kapetana-vlasnika brodova iskoili su van iz tauverdanskog lokalnog svemira  sve to samo u zadnja dva dana. Sudei po komunikacijama koje smo presreli, ne bih rekao da se namjeravaju vratiti."
"Prekrasno", dahne Miles. "Oh, dobro obavljen posao..."
On pogleda Elenu. Ponos i na njenu licu, dovoljno jak da istisne malo boli iz njezina pogleda. "Kao to sam i mislio  presretanje etvrte isplate bilo je od vitalne vanosti za cijelu strategiju. Dobar posao, zapovjednice Bothari."   .
Ona mu uzvrati pogled, oklijevajui. "Nedostajao si nam. Mi  bilo je mnogo rtava."
"To sam i oekivao. Pelijanci su nas ekali." Pogledao je Tunga, koji je pokuavao pokretima uutkati Elenu. "Je li bilo mnogo gore nego to smo predviali?"
Tung odmahne glavom. "Bilo je trenutaka kad sam se bio spreman zakleti da ona ne zna daje pobijeena. Postoje odrene situacije u kojima ne trai od plaenika da pou za tobom"
"Od nikoga nisam traila da poe sa mnom", ree Elena. "Sami su to odluili." Ona doda, aptom upuenim samo Mi-lesu: "Mislila sam da su sve bitke na brodovima iste. Nisam znala da ne bi trebalo biti tako gadno."
Vidjevi uzbunjen izraz Milesova lica, Tung progovori: "Bili bismo platili jo mnogo viu cijenu da ona nije uporno ostajala pri tome da ste je vi postavili na zapovjedniki poloaj i odbila se povui kad sam joj to naredio. U tom bismo sluaju platili tako mnogo za nita." Tung kimne Eleni, odobravajui i pohvalno, a ona mu uzvrati na jednako ozbiljan nain. Ivan je izgledao posve oamueno.
Izvana, iz hodnika, dopre tiha rasprava; Thorne i lijenik. Thorne je govorio: "Morate. Ovo je vitalno"
Thorne je lijenika, koji se cijelo vrijeme bunio, dovukao za sobom u kabinu. "Admirale Naismith! Komodore Tung! Oser je ovdje!"
"to?"
"S cijelom svojom flotom  onime to je od nje ostalo  sad su tik izvan dometa. On trai dozvolu da pristane sa svojim brodom."
"To je nemogue!" ree Tung. "Tko uva crvotoinu?" "Tono!" povie Thorne. "Tko?" Njih se dvojica zagledae
jedan u drugoga u ushienoj, divljoj slutnji.
Miles skoi na noge, borei se protiv naleta vrtoglavice,
drei na leima rastvorenu bolniku pidamu. "Donesite mi
odjeu", objavi.
Nalik sokolu, zakljui Miles, bio je pravi opis admirala Ose-ra. Prosijeda kosa, kljunasti nos, jasan i prodoran pogled  koji je sad bio fiksiran na Milesa. Admiral je dobro uvjebao pogled koji mlae asnike tjera na preispitivanje vlastite savjesti, pomisli Miles. On nije pokleknuo pod njim, nego je plaenikom admiralu uputio polagan osmijeh, tamo na pristanitu. Otar, hladan, reciklirani zrak ostavljao je gorak trag u njegovim nosnicama, poput nekog stimulansa. ovjek bi se mogao drogirati ovim zrakom, sigurno.
Osera su pratila tri kapetana-zaposlenika i dva kapetana--vlasnika brodova, te njihovi prvi asnici. Miles je sa sobom dovukao kompletno dendariijsko asniko osoblje. Elena mu je stajala s lijeve, Baz s desne strane.
Oser ga odmjeri pogledom od glave do pete. "Prokletstvo",: ree. "Prokletstvo..." Nije mu pruio ruku, samo je nepomino stajao, govorei odmjerenim, uvjebanim tonom.
"Od dana kad ste uli u lokalni tauverdanski svemir, osjeao sam vau nazonost. U ponaanju Felicijanaca, u taktikim situacijama koje su mi se odvijale pred nosom, u licima mojih ljudi" njegov pogled prijee preko Tunga, koji mu se slatko nasmijei, "ak i u ponaanju Pelijanaca. Igramo se u mraku, nas dvojica, iz daljine, ve predugo."
Milesove se oi raire. Boe mili, zar ga Oser namjerava izazvati na dvoboj? Narednice Bothari, upomo! On prkosno podigne bradu, ne rekavi nita.
"Ja ne vjerujem u produavanje agonije", ree Oser. "Radije nego da promatram kako pod vae ari pada i ostatak moje flote, ovjek za ovjekom  dok jo uope i imam ikakvu flotu  koliko shvaam, Dendariijski plaenici trae novake..."
Milesu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati kako je upravo uo jednu od najuvijenijih predaja u povijesti. Draesno. Bit emo prijazni do besvijesti, o da... On isprui ruku; Oser je prihvati.
"Admirale Oser, vae je shvaanje situacije besprijekorno. Detalje moemo razraditi nasamo, u privatnim odajama..."
General Halifv i nekolicina felicijanskih asnika promatrali su cijelu tu scenu s jednog balkona koji je gledao na pristanite. Milesov se pogled sretne s Halifvjevim. I tako sam odrao rije koju sam vam dao...
Miles je vrstim korakom koraao po irokoj pisti, a za njim je ilo cijelo stado plaenika  a svi su oni sad bili Dendarii. Da vidimo, pomisli Miles, onaj je hamlinski frula ovako poveo sve takore u rijeku  on se osvrne preko ramena  a svu djecu do planine od zlata. A to bi bio uinio da su takori i djeca bili neraskidivo meusobno izmijeani?
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Miles se izvalio na vodeni kau u promatranici rafinerije, s rukama iza glave, zagledan u dubine svemira  koje vie nisu bile prazne. Dendarijska mu je flota treperavo namigivala svojim svjetlima, usidrena iza postaje, poput sazvijea od brodova i ljudi.
U svojoj je sobi u Vorkosigan Surleauu imao visei ukras s maketama svemirskih ratnih brodova, klasinih barravarskih vojnih letjelica, koje su bile paljivo posloene u formaciju, balansirajui na gotovo nevidljivim nitima velike izdrljivosti. Nevidljive niti. On napui usne i puhne prema kristalnim oknima, kao da bi dahom mogao natjerati dendariijske brodove da pleu ukrug.
Devetnaest ratnih brodova i vie od tri tisue vojnika i tehniara. "Moje", ree on eksperimentalno. "Sve moje." Fraza nije izazvala odgovarajui osjeaj trijumfa. Osjeao se vie poput mete.
Prvo i prvo, to nije bilo tono. Pitanje stvarnog vlasnitva nad svom tom opremom vrijednom milijune betanskih dolara bilo je strano kompleksna stvar. Trebala su im etiri dana pregovora da razrade 'detalje', na koje je on onoga dana na pristanitu tako olako odmahnuo rukom. Uz osam brodova u Oserovu vlasnitvu, bilo je jo osam kapetana-vlasnika brodova. Gotovo su svi brodovi bili pod hipotekom. Ispalo je da najmanje deset posto cjelokupne 'njegove' flote posjeduje Prva banka na Jacksonovu Skrovitu, koja je bila uvena po svojoj brojnoj klijenteli i diskretnim uslugama; koliko je Miles znao,
lako je mogue daje on sad doprinosio financiranju kockanja, industrijske pijunae ili trgovine bijelim robljem s jednog kraja crvotoine na drugi. inilo se daje on vie dendariijski glavni poslodavac nego vlasnik.
Posebno zamreno bilo je pitanje vlasnitva nad Arielom i Trijumfom, brodovima koje je Miles bio zarobio u bitkama. Tung je bio kapetan-vlasnik svog broda, ali Auson je bio u dugovima do grla i jo je otplaivao Ariel jednoj drugoj vodeoj instituciji s Jacksonova Skrovita. Dok je Oser jo radio za Pelijance, bio je obustavio plaanje obroka za Ariel i ostavio da... kako se ono zovu?  Luigi Bharaputra i sinovi, Financije i ulaganja, poduzee s ogranienom odgovornou, Jacksonovo Skrovite  naplate gubitak od osiguranja, ako su ga imali. Kapetan Auson je problijedio kao krpa kad je uo da e dotina organizacija uskoro poslati svog istraitelja.
I sam je inventar bio dovoljan da se Milesu zavrti u glavi, a od pomisli na razne pojedinane osobne ugovore zabolio bi ga eludac  da je to jo uvijek bilo mogue. Prije Oserova dolaska, Dendariije je ekala lijepa dobit od felicijanskog ugovora. Sad se ta dobit, prvobitno namijenjena grupi od dvjesto ljudi, mora podijeliti na uzdravanje grupe od tri tisue ljudi.
Ili moda i vie od tri tisue. Dendariijska je flota stalno rasla. Jo je jedan slobodnjaki brod stigao kroz crvotoinu, uvi za njih tko zna gdje, a sa svakim su brodom s Felice stizali uzbueni budui novaci. Rafinerija je sad ve opet radila punom parom, jer Felicijanci su sad ponovno upravljali lokalnim svemirom; njihove su snage ak i u ovom trenutku prodirale pelijanske instalacije u cijelome sustavu.
Govorilo se o preuzimanju ponovnog ugovora s Felice, kojim bi opet preuzeli blokadu crvotoine, ali ovaj put u ime bivih gubitnika. Kadgod bi se poveo razgovor o tome, Milesu bi na pamet skoila fraza 'Povuci se dok si jo na dobitku'; taj gaje prijedlog uasavao. Jedva je ekao da se makne odavde, prije nego to se srui cijela ta kula od karata. Trebao bi barem u svom umu strogo odvojiti stvarnost od mate, ak i dok ih pred drugima potpuno mijea.
Iz hodnika je doprlo aptanje koje je nekim nesretnim sluajem akustike dolo i do njegovih uiju. Panju mu privue Elenin alt.
"Ne mora ga pitati. Nismo na Barravaru, nikad se neemo vratiti na Barravar"
"Ali to bi bilo kao da mali dio Barravara uzimamo sa sobom", Bazov glas bio je blag i odavao je da ga sve to pomalo zabavlja. "Daak doma u bezranim mjestima. Sam Bog zna da ti ne mogu pruiti mnogo od onih stvari koje je tvoj otac elio za tebe, ali sve to budem stekao bit e tvoje."
"Mhm." U njezinu odgovoru nije bilo nimalo entuzijazma, ve gotovo odbojnosti. U zadnje se vrijeme inilo da za nju svako spominjanje Botharijeva imena ima uinak udarca maljem po mrtvome mesu, prigueni 'tup' od kojega se Milesu grila utroba, ali koji nije izazivao nikakvu reakciju kod Elene.
Pojavili su se iz prilaznog hodnika; Baz je hodao iza nje. On se nasmijei svom gospodaru, stidljivo trijumfalnim osmijehom. I Elena se nasmijeila, ali ne oima.
"Duboka meditacija?" upita ona. "Meni to vie slii buljenju kroz prozor i grizenju noktiju."
On se s mukom pridigne u uspravan poloaj, a kau se uzbiba pod njim. On odgovori: "Oh, samo sam rekao straaru neka ne puta turiste. Zapravo sam doao malo odrijemati."
Baz mu se obrati uz smjeak. "Gospodaru. Koliko razumijem, sad kad nema drugih roaka, vi ste Elenin legalni staratelj."
"Da to je istina, no nisam imao previe vremena razmljati o tome." Miles se nelagodno promekoljio kad je razgovor krenuo u tom smjeru, ne znajui to ga eka.
"Dobro. U tom sluaju od vas, kao njezina gospodara i staratelja, slubeno prosim njenu ruku. Da ostatak nje ni ne spominjem." Njegov budalasti osmijeh natjera Milesa da ga poeli ritnuti u zube. "Oh, a od vas kao mog zapovjednika i gospodara traim dozvolu da se oenim i da vam, uh, moji sinovi mogu jednog dana sluiti..." Bazova je skraena verzija bila tek mrvicu spetljana.
Nee ti imati nikakve sinove jer u ti ja odrezati muda, ti kradljivi, podmukli, izdajniki  uspio se pribrati prije nego su mu se emocije iskazale neim jaim od kratkotrajna nategnutog osmijeha. "Razumijem. Ima  ima odreenih potekoa." Podigao je svoje logine argumente poput tita koji brani njegov goli bijes od uboda ta dva para iskrenih smeih oiju.
"Elena je prilino mlada, naravno" odustao je od tog smjera razgovora kad se u njenim oima zapalila iskra a usne su joj bezglasno oblikovale rije 'Ti-!'
"Stoje vanije, dao sam rije naredniku Bothariju da u se u sluaju njegove smrti pobrinuti za tri stvari. Pokopati ga na Barravaru, pobrinuti se da se Elena zarui uz uobiajene ceremonije i da u je, ovaj, udati za odgovarajueg asnika barra-varske Carske slube. Zar biste eljeli da prekrim zadanu rije?"
Baz je izgledao jednako oamuen kao da ga je Miles zaista ritnuo. Usta su mu se otvorila, zatvorila, pa opet otvorila. "Ali  ali zar ja nisam va zaprisegnuti vazal? To mora biti jednako vrijedno kao i in carskog asnika  kvragu, i narednik je bio zaprisegnuti vazal! Zar je  zar niste zadovoljni sa mnom? Recite mi na koji sam vas nain iznevjerio ili razoarao, gospodaru, pa u to ispraviti!" Njegova se zapanjenost pretvorila u iskreni oaj.
"Nisi me razoarao", Milesova je savjest gotovo iupala tu rije iz njega. "Uh... Ali naravno, slui me tek etiri mjeseca, to je zaista kratko vrijeme, premda znam da se ini mnogo duim jer se toliko toga dogodilo..." Miles je blebetao, osjeajui se ne samo invalidom nego i bogaljem bez nogu. Elenin ih je pogled odrezao ispod koljena. Koliko si je jo takvih rezova  koji su ga smanjivali u njenim oima  mogao dopustiti? Nastavio je slabim glasom. "Sve ovo je tako naglo..."
Elenin se glas spusti do gnjevnog siktanja. "Kako se usuuje" rijei su izletjele s dahom, poput vala, a onda: "Sto duguje  to itko moe dugovati  tome? " upita ona, mislei  shvati Miles  na narednika. "Nisam bila njegova pokretna imovina, a nisam ni tvoja. Ti si zavidljivac koji ni drugima nee dati ono to sam ne moe koristiti"
Bazova se ruka tjeskobno spustila na njenu nadlakticu, zaustavljajui valove koji su udarali o Milesa. "Elena, moda ovo nije najbolji trenutak za ovakve stvari. Moda bi bilo bolje da o tome porazgovaramo kasnije." Bacio je brz pogled prema Milesovu skamenjenu licu i lecnuo se, s oima u kojima se zrcalila zbunjenost.
"Baz, nee valjda ozbiljno shvatiti ove" "Doi. Razgovarat emo o tome."
Prisilila se da spusti glas. "Priekaj me na dnu hodnika. Doi u za minutu."
Miles kimne, naglasivi njene rijei.
"Pa..." strojar se okrenuo i otiao, polako, bacajui zabrinute poglede preko ramena.
Njih dvoje su ekali, kao po neizreenom dogovoru, sve dok tihi zvuk njegovih koraka nije posve nestao. Kad se okrenula prema njemu, bijes u njenim oima zamijenila je molba.
"Zar ne vidi, Miles? Ovo je moja prilika da se maknem od svega ovoga. Da ponem ispoetka, ista i neokaljana, negdje drugdje. Sto dalje odavde."
Odmahnuo je glavom. Bio bi pao na koljena da je mislio da e mu to biti od ikakve pomoi. "Kako da te se odreknem? Ti si planine i jezero i sjeanje  sve je to u tebi. Kad si sa mnom, ja sam kod kue, gdje god da se u tom trenutku nalazim."
"Daje moja desna ruka Barravar, uzela bih plazmini luk i sprila je. Tvoji su roditelji cijelo vrijeme znali stoje on bio, a ipak su ga cijelo vrijeme titili. Kakvima to ini njih?"
"Naredniku je ilo dobro  ak jako dobro  sve do... Ti si bila njegovo iskupljenje, zar ne shvaa"
"to, rtva za njegove grijehe? Zar bih se sad trebala pretvoriti u ednu barravarsku djevicu koja pokuava ostvariti aroliju za oprost grijeha? Cijeli bih ivot mogla raditi na tome i svejedno nikad ne zavriti, proklet bio!"
"Nisi bila rtva", pokuao joj je rei. "Prije moda oltar."
1
"Pih!" Ushodala se poput leoparda na kratkom lancu. inilo se da se njene emocionalne rane otvaraju i krvare pred njegovim oima. A tako ih je elio zalijeiti.
"Zar ne vidi", opet pone on, strasno i s uvjerenjem, "da bi ti bilo bolje sa mnom? Za dobro ili za zlo, mi nosimo narednika u sebi. Ne moe se maknuti od njega nita lake nego od mene. Kamo god da putuje, on e ti biti kompas. On e ti biti lea, puna suptilnih boja i astigmatizama, kroz koju e gledati sve stvari. I ja imam oca ija me sjena proganja, vjeruj mi  znam kako je to."
Bila je potresena i tresla se. "Od tebe", ree, "mi zbilja pozli."
Kad se ona okrenula i pola prema izlazu, pojavio se Ivan Vorpatril. "Ah, tu si, Miles."
Ivan je oprezno zaobiao Elenu dok su se mimoilazili, ruka mu se nesvjesno zatitniki spustila na meunoje. Jedan se kraj Eleninih usana otrovno izvio prema gore i ona mu se uljudno nakloni. Prihvatio je njen pozdrav uz ukoen i nervozan osmijeh. Toliko, pomisli Miles, o njegovim kavalirskim planovima da zatiti Elenu od neeljene Ivanove panje.
Ivan se smjesti na kau pored Milesa i uzdahne. "Jesi li uo ita o kapetanu Dimiru?"
"Nita. Jesi li siguran da dolaze na Tau Verde? Moda su ih iznenada poslali nekamo drugamo. Ne vidim kako bi brzi kurirski brod mogao kasniti dva tjedna."
"Oh, Boe", ree Ivan, "Misli li daje takvo neto mogue? Biti u u gadnoj nevolji"
"Ne znam." Miles pokua umiriti njegovu tjeskobu. "Tvoj prvobitni zadatak je bio da me pronae  zasad si ti jedini koji je u tome uspio. Spomeni to mome ocu, pa e ti pomoi."
."Ha", promrmlja njegov roak. "Kakva korist od ivota u sustavu nasljeivanja moi ako s vremena na vrijeme ne moe iskoristiti nepotizam? Miles, tvoj otac nikome ne ini usluge." Zagledao se van, u dendariijsku flotu, i dodao: "To je impresivno, zna?"
Miles osjeti nerazumnu radost. "Zaista tako misli?" On doda: "eli li nam se pridruiti? Izgleda da je to ovdje najnovija moda."
Ivan se zasmijulji. "Ne, hvala. Nemam nikakve elje gladovati za cara. Vorloupulousov zakon, zna."
Milesov osmijeh zamre mu na usnama. Ivanovo se hiho-tanje iscijedilo s njegova lica poput neega to odlazi u odvod. Zagledali su se se jedan u drugoga u zateenoj tiini.
"Oh, sranje..." ree Miles napokon. "Zaboravio sam na Vorlo-pulousov zakon. Nije mi bio ni na kraj pameti."
"Siguran sam da ovo nitko ne bi mogao protumaiti kao osnivanje vlastite vojske", pokua ga mlako razuvjeriti Ivan. "Hou rei, nisu ti zaprisegnuti sljedbenici ili tako neto  zar ne?"
"Samo Baz i Arde", ree Miles. "Ne znam kako bi barra-varski zakonik protumaio plaeniki ugovor. Na kraju krajeva, nisu to doivotni ugovori  osim ako ne poginu u borbi..."
"Tko je taj Baz?" upita Ivan. "ini mi se da ti je on desna ruka."
"Ne bih ovo mogao izvesti bez njega. Bio je inenjer u Carskoj slubi prije nego to je" Miles se gotovo zagrcne, "napustio slubu." Miles se zapita to kae zakon o prikrivanju dezertera. Pa, nije to unprijed isplanirao. Sad kad je poeo razmiljati o tome, njegov mu je nebulozni plan da se vrati kui s Bazom i da zamoli oca neka isposluje neku vrst oprosta za dezertera poeo sve vie sliiti na planove ovjeka koji skae iz zrakoplova bez padobrana i namjerava se meko spustiti na taj krasni paperjasti oblak pod sobom. Ono to iz daljine izgleda vrsto, iz blizine bi se mogalo pokazati nestvarnim poput magle.
Miles pogleda Ivana. A onda se zabulji u njega. Ivan trepne, upitno ga gledajui. Neto u tom veselom, otvorenom licu natjeralo je Milesa da se osjeti stravino nelagodno.
"Zna", ree Miles napokon, "to vie razmiljam o tome da si ti ovdje, to mi se udnijom ini cijela ta stvar."
"Itekako", ree Ivan. "Morao sam zaraditi za kartu. Ona je stara koka bila nezasitna"
"Ne mislim na tvoj put do rafinerije  mislim na injenicu da su te uope i poslali. Otkad to izvlae kadete s Akademije i alju ih na tajne misije?"
"Ne znam. Pretpostavio sam da su eljeli nekoga tko moe identificirati tvoje tijelo, ili takvo neto."
"O meni imaju toliko medicinskih podataka da bi po njima mogli sloiti i mog dvojnika, a ne samo identificirati moj le. Ta ideja prolazi samo ako ne razmisli o njoj."
"uj, kad te usred noi iz kreveta digne admiral i naredi ti da nekamo ode, uini to bez pitanja. Ne raspravlja s njim. Ne bi mu to bilo drago."
"Pa  stoje pisalo u tvojim slubenim zapovijedima?"
"Sad kad si to spomenuo  nikad ih nisam ni vidio. Pretpostavio sam da ih je admiral dao kapetanu Dimiru."
Miles zakljui da dobar dio njegova osjeaja nelagode i tjeskobe potjee od este uporabe rijei 'pretpostavljam'. Ali bilo je tu jo neto  gotovo da je mogao odrediti to... "Hessman? Hessman ti je dao zapovijedi?"
"Osobno", ree Ivan ponosno.
"Hessman nema nikakve veze s Tajnom slubom niti sa Slubom sigurnosti. On je na elu opskrbne slube. Ivane, ovo postaje sve aavije i aavije."
"Admiral je admiral."
"Ali taj je admiral na oevoj listi seronja. Prvo, on je dounik grofa Vordrozde, a otac mrzi kad se njegovi asnici mijeaju u stranaku politiku. Isto tako, otac sumnja daje admiral umijean u manipulaciju s fondovima Slube, neto u vezi s brodogradnjom. U vrijeme kad sam otiao od kue, spremao se zaduiti satnika Illvana da malo pronjuka  a zna da ne bi uludo troio Illvanove talente na neto nevano."
"Sve je to preveliki zalogaj za mene. Ja imam dovoljno problema i s obinom navigacijskom matematikom."
"Ne bi ti trebalo biti prevelik zalogaj. Kao kadetu, da, sigurno, ali ti si i barun Vorpatril. Ako se meni ita dogodi, ti e naslijediti grofovski naslov i na okrug od mog oca."
"Boe sauvaj", ree Ivan. "elim biti asnik i putovati i ganjati cure. A ne jurcati po onim planinama i pokuavati prikupiti porez od nepismenih ubilaki raspoloenih manijaka ili spreavati da se kraa kokoi pretvori u mali gerilski rat. Bez uvrede, ali tvoj je okrug najgori na Barravaru. Miles, iza Dendariijskog klanca ima ljudi koji ive u peinama. " Ivan se sav strese. "I jo im se to i svia."
"Tamo ima prilino lijepih peina", ree Miles. "Prekrasne boje kad uperi svjetlo u stijene." Osjetio je ubod nostalgije.
"Pa, ako ja ikad naslijedim grofovsku vlast, nadam se da u vladati nekim gradom", zavri Ivan.
"Nisi na popisu nasljednika nijednoga grada koliko ja znam", Miles se zloesto nasmije. Pokuavao je opet uhvatiti nit njihova razgovora, ali Ivanove su rijei natjerale njegove misli na plan nasljeivanja i porodina stabla. Pratio je svoju liniju preko bake Vorkosigan do Princa Xava do cara Dorce Vor-barre. Je li veliki car ikad predvidio kakav e uinak na njegova pra-pra-praunuka imati njegov zakon koji je napokon stavio toku na privatne vojske i privatne ratove?
"Tko je tvoj nasljednik, Ivane?" upita Miles lijeno, zagledan u dendariijske brodove ali sanjarei o Dendariijskim planinama. "Barun Vortaine, zar ne?"
"Da, ali oekujem da u nadivjeti staroga. ujem da mu zdravlje nije ba najbolje. teta to to nasljeivanje ne funkcionira i obratno, jer bih od njega naslijedio prilinu hrpicu."
"Tko e dobiti njegovu 'hrpicu'?"
"Ki, pretpostavljam. Njegove titule idu  da razmislim  grofu Vordrozdi, kojemu definitivno ne trebaju. Sudei po onom to sam uo o njemu, Vordrozda bi radije uzeo novac nego naslov. Ne znam bi li iao tako daleko da oeni Vor-tineovu ker  njoj je nekih pedesetak godina."
Obojica se zagledaju u svemir.
"Boe", ree Ivan nakon nekog vremena, "nadam se da one naredbe koje je Dimir dobio kad sam se ja izgubio s onom Be-tankom nisu zahtijevale da se vratim kui. Ako jesu, smatrat
e me odsutnim bez dozvole ve tri tjedna  u mom dosjeu nee biti mjesta za sve ukore koje u u tom sluaju dobiti. Hvala Bogu da su ukinuli disciplinske parade."
"Bio si nazoan kad je Dimir dobio naredbe? I nisi se potrudio saznati kakve su?" upita Miles zapanjeno.
"Jedva sam od njega izvukao dozvolu za izlazak. Nisam elio riskirati da ga povue. Radilo se o onoj curi, zna  sad alim to nisam ponio komunikator sa sobom."
"Ostavio si svoj komunikator?"
"Zna, ta cura  zaista sam gotovo zaboravio na to. Ali on je tad ve otvarao zapovijedi, a ja se nisam elio predugo zadravati i riskirati da mi zabrani izlazak."
Miles beznadno zavrti glavom. "Sjea li se iega neobinog oko tih naredbi? Je li bilo ita neuobiajeno?"
"Oh, naravno. Bio je to prokleto udan paket. Prvo, donio ga je carski kurir u punoj odori. Da vidimo, etiri diska s podacima, jedan zeleni za Tajnu slubu, dva crvena za Slubu sigurnosti, jedan plavi za Operativce. I pergament, naravno."
Ako nita drugo, Ivan je imao obiteljsko pamenje. Kako bi bilo imati um koji sadri gotovo sve, ali nikad se ne potrudi staviti to u nekakav red? Kao da ivi u Ivanovoj sobi, zakljui Miles. "Pergament?" upita. "Pergament?"
"Da, to mi se uinilo neobinim."
"Ima li ikakve ideje kako prokleto" skoio je na noge, pa opet sjeo, onda dlanovima pritisne sljepoonice, tjerajui mozak u pogon. Ivan ne samo da je bio idiot, nego je i oko sebe emitirao nekakvo telepatsko polje koje je i ljude oko njega pretvaralo u idiote. Valjalo bi to rei barravarskoj tajnoj slubi; neka ga uzmu za tajno oruje  ako bi se nakon desetak minuta provedenih u njegovu drutvu itko od njih vie i sjeao zato su ga priveli... "Ivane, postoje samo tri stvari koje se jo uvijek piu na pergamentu. Carski edikti, originali proglasa Vijea grofova i Vijea ministara, i odreene zapovijedi koje Vijee grofova upuuje svojim lanovima."
"Znam to."
"Kao nasljednik svoga oca, ja sam kadetski lan tog Vijea."
"Suosjeam s tobom", ree Ivan, dok mu je pogled opet bjeao kroz prozor. "to misli koji je brod najbri  illvrikanska krstarica ili "
"Ivane, ja sam telepat", izjavi Miles iznenada. "Tako dobar telepat da znam koje je boje bila vrpca kojom je bio povezan pergament premda je nikad nisam vidio."
"I ja znam koje je boje bila", ree Ivan uzrujano. "Bila je"
"Crna", presjee ga Miles. "Crna, idiote jedan! A tebi nije palo na pamet da mi to spomene!"
"uj, ovakve stvari moram trpjeti od svoje majke i od tvog oca, ali od tebe ne" Ivan zastane. "Kako si znao koje je boje bila?"
"Znam joj boju, jer znam sadraj pergamenta." Miles se ushoda. "Zna i ti  ili bi znao da si malo razmislio. Imam jednu pitalicu za tebe: stoje bijelo i skinuto s ovjih lea, zavezano crnom vrpcom, poslano tisuu svjetlosnih godina daleko od kue i izgubljeno?"
"Ako je to tvoja ideja dobrog vica, onda si vei udak nego to sam"
"Smrt." Milesov se glas spusti u apat, natjeravi Ivana da poskoi. "Izdaja. Graanski rat. Sabotaa. Sasvim sigurno ubojstvo. Zlo..."
"Nisi valjda opet uzimao onaj sedativ na koji si alergian, ha?" upita Ivan tjeskobno.
Milesovo je koraanje gore-dolje poprimilo luaki tempo. Jedva je odolijevao nagonu da podigne Ivana i dobro ga pro-trese u nadi da e se sve te informacije koje su beciljno i na-sumino plutale njegovim umom poeti povezivati u nekakav lanac razumnog razmiljanja.
"Ako je tijekom boravka na Beti netko sabotirao Neckli-nove klipove na Dimirovu brodu, proi e tjedni prije negoli itko primijeti nestanak broda. Barravarsko veleposlanstvo e smatrati daje brod otiao na svoju misiju, napravio skok kroz crvotoinu  nema naina da se na Beti provjeri je li iziao s
L
druge strane ili nije. Kakav savren nain da se rijei dokaza." Miles je pokuao zamisliti oaj i uas koji su proivljavali lanovi posade kad je u skoku neto krenulo krivo, kad su im se tijela poela razlijevati kao vodene boje na kii  prisilio je svoj um da se vrati natrag u razumne vode.
"Ne razumijem. to misli, gdje je Dimir?" upita Ivan.
"Mrtav je. Potpuno i nepovratno mrtav. Ista je sudbina bila namijenjena i tebi, ali ti si zakasnio na brod." Milesu pobjegne visok, histerian smijeh. Pribrao se, doslovno, oba-vivi torzo rukama. "Pretpostavljam da su mislili: kad se ve rjeavamo pergamenta, hajde da jednim udarcem ubijemo dvije muhe  mislei na tebe. Ima u cijelom tom planu priline ekonominosti  to se moglo i oekivati od uma koji je zavrio u Opskrbi."
"ekaj malo", zahtijevao je Ivan. "to pretpostavlja da je pisalo u tom pergamentu  i tko su, do vraga, 'oni'? Poinje zvuati jednako paranoidno kao i stari Bothari."
"Crna vrpca. Morala je to biti najtea optuba. Carski nalog za moje uhienje, po optubi za najtei zloin za koji me optuilo Vijee grofova. Optuba? I sam si rekao. Krenje Vorlo-pulousova zakona. Izdaja, Ivane! A sad se zapitaj  tko bi profitirao da mene osude za izdaju?"
"Nitko", ree Ivan odmah.
"U redu", Miles zakoluta oima. "Pokuajmo ovako. Kome bi najtee palo da mene osude za izdaju?"
"Oh, to bi unitilo tvog oca, naravno. Hou rei  pa, njegov ured gleda na Veliki trg. Mogao bi svaki radni dan sa svog prozora gledati kako polako umire od gladi." Ivanu pobjegne nelagodan smijeh. "To bi ga izludilo."
Miles se opet ushoda. "Makni njegova nasljednika, bilo da ga ubije ili protjera, slomi mu moral, srui ga a zajedno s njim i njegovu centristiku koaliciju ili  prisili ga da lane optube uini stvarnima u pokuaju da me spasi. A onda i njega optui za izdaju. Kakav demonski potez!" Njegov se um divio apstraktnom savrenstvu cijele zamisli, ak i sad kad je
ostajao bez daha od gnjeva koji gaje obuzimao pri pomisli na takvu okrutnost.
Ivan odmahne glavom. "Kako bi ita takvo moglo dospjeti tako daleko a da to tvoj otac ne prekine? Hou rei  on moda jest poznat po svojoj nepristranosti, ali postoje granice ak i kad je on u pitanju."
"Vidio si pergament. Ako su i samog Gregora doveli do toga da posumnja..." Miles je govorio polako. "Suenje potvruje ili pobija optubu. Ako se pojavim dobrovoljno, to bi ilo u prilog dokazu da nisam imao nikakve izdajnike namjere. Isto vrijedi i za ono drugo, naravno  ako se ne pojavim, to e ii u prilog dokazima moje krivnje. Ali teko da se mogu pojaviti na suenju ako ni ne znam da mi se sudi, zar ne?"
"Vijee grofova je takvo angrizavo tijelo starih fosila", pobuni se Ivan. "Ti tvoji urotnici bi morali preuzeti prilian rizik, nadajui se da e glasovanje biti u njihovu korist. Nitko ne bi elio biti uhvaen kako glasuje za gubitnike u ovakvoj stvari. Kako god ispalo, bilo bi krvi."
"Moda su bili prisiljeni tako postupiti. Moda su se moj otac i Illvan napokon okomili na Hessmana  a njemu se inilo da bi protunapad bio nabolja obrana."
"A to time dobija Vordrozda? Zato on jednostavno ne baci Hessmana vukovima?"
"Ah", ree Miles. "Tu sam malo... zaista se pitam nisam li postao paranoian, ali  slijedi ovaj niz: grof Vordrozda, barun Vortaine, ti, ja, moj otac  iji je nasljednik moj otac?"
"Tvog djeda. Ali djed ti je mrtav, sjea se? Miles, ne moe me uvjeriti da bi grof Vordrozda maknuo petero ljudi samo da naslijedi Dendariijsku provinciju. On je grof Lorimela, za Boga miloga! On je imuan ovjek. Dendariijska bi mu provincija ispraznila novanik, a ne napunila!"
"Ne mog djeda. Govorimo o posve drugom naslovu. Ivane, na Barravaru postoji velika grupa povijesnoorijentiranih ljudi koja tvrdi da salijski zakon po kojemu se ene iskljuuju iz prava nasljedstva na prijestolje nema nikakve temelje u barravarskim
zakonima ili obiajima. Uostalom, i sam je Dorca naslijedio prijestolje po majci."
"Da, a tvoj bi otac sve lanove te grupe rado poslao u, ovaj, ljetni logor."
"Tko je Gregorov nasljednik?"
"Trenutano nitko, to i jest razlog zato su svi navalili na njega neka se oeni i pone dobivati djecu"
"Kad bi se dopustilo salijsko nasljeivanje, tko bi bio njegov nasljednik?"
Ivan je odbijao biti natjeran na zakljuke. "Tvoj otac. To svi znaju. Ali takoer znaju da tvoj otac ne bi krunu dotaknuo ni tapom, pa to? Ovo je prilino divlje, Miles."
"Moe li se sjetiti ijedne druge teorije gdje bi se sve injenice poklapale kao u ovoj?"
"Naravno", ree Ivan, sretno nastavljajui igrati ulogu vrajeg odvjetnika1. "Lako. Moda je taj pergament bio adresiran na nekog drugog. Dimir ga je odnio primatelju i zato se jo nije pojavio ovdje. Zar nisi nikad uo za jednostavna rjeenja, Miles?"
"Zvui jednostavnije samo dok ne pone razmiljati o tome. Ivane, sluaj. Vrati se natrag i razmisli o okolnostima tog pononog odlaska iz carske Akademije i polijetanja u zoru. Tko je potpisao dozvolu? Tko vas je vidio kako odlazite? Tko sa stopostotnom sigurnou zna gdje se ti trenutano nalazi? Zato ti moj otac nije predao nikakvu osobnu poruku za mene  ili zato to nije uinila moja majka ili satnik Illvan?" Glas mu dobije prizvuk upornosti. "Da te sad admiral Hessman odvede na neko tiho i osamljeno mjesto i svojim rukama ti ponudi au vina, bi li je popio?"
Ivan je dugo utio, zmiljen, zagledan kroz okno u Dendariijsku slobodnu plaeniku flotu. Kad se opet okrenuo prema Milesu, lice mu je bilo bolno ozbiljno. "Ne bih."
1   Advocatus diaboli lat. (vraji odvjetnik)  osoba koja zastupa nepopularno gledite odnosno neto protivno opem miljenju.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Napokon ih je pronaao u kantini na Trijumfu, koji je sad bio usidren na doku 9. Bilo je to neuobiajeno doba za obrok pa je kantina bila gotovo prazna, izuzevi neklolicinu tvrdokornih ovisnika o kofeinu koji su isprobavali razne mjeavine.
Njih su dvoje sjedili jedno nasuprot drugome, tamnokosih glava stisnutih jedna uz drugu. Bazova je ruka leala s dlanom okrenutim prema gore na ploi maloga stola, a tijelo mu je bilo nagnuto naprijed. Elenina su ramena bila pogrbljena, a ruke su nervozno komadale papirnati ubrus koji je drala u krilu. Nijedno od njih nije izgledalo sretno.          t
Miles duboko udahne, pomno podesi izraz lica na dobrohotno veselje i prie im. Vie nije krvario iznutra, lijenik ga je uvjerio u to. Ali sad mu to ne bi mogao dokazati. "Zdravo."
Oboje su se lecnuli. Jo uvijek pogrbljenih ramena, Elena ga osine pogledom punim predbacivanja. Baz je odgovorio s oklijevajuim, oajnikim: "Gospodaru?" koji natjera Milesa da se osjeti strano malim. On se odupre porivu da se okrene i odgmie kroz prozor ispod vrata.
"Razmiljao sam o onome to ste rekli", pone Miles, naslo-nivi se nonalantno na susjedni stol. "Kad sam ih zaista uzeo u razmatranje, vai su mi se argumenti uinili vrlo razumnima. Predomislio sam se. Koliko god to vrijedilo, imate moj blagoslov."
Bazovo lice zasja u iskrenoj radosti. Elenino se tijelo otvorilo poput zvonia u podne, a onda se jednako brzo opet zatvorilo. Obrve joj se zbunjeno spuste. Pogledala je ravno u njega, osjeao je, prvi put u nekoliko tjedana. "Zaista?"
Uputio joj je okrhnut osmijeh. "Zaista. I zadovoljit emo sve forme etikete. Treba nam samo malo domiljatosti."
Izvukao je iz depa areni al, spremljen za ovu priliku, pa prie Bazovoj strani stola. "Poet emo ispoetka, na pravi nain. Zamislite da je ovaj plastini stol balkon obasjan zvijezdama, s prozorom u obliku latica oko kojega se penju one male ruice s dugim otrim trnjem koje pee poput vatre, i iza kojih je, naravno, skriveno ono to ti srce najvie eli. Jeste li zamislili? Sad  prisegnuti sljedbenice Jesek, ujem da ima zamolbu za mene, kao svoga feudalnog gospodara. Da ujemo.".
Pokret Milesove ruke dao je znak Bazu. On se nagne unatrag, s osmijehom na licu, i podigne glavu.
"Gospodaru, traim vau dozvolu i pomo da se vjenam s prvom keri vaeg vazala Konstantina Botharija, da bi vam jednoga dana mogli sluiti i moji sinovi."
Miles nakrivi glavu i smrkne. "Ah, dobro, vidim da smo svi gledali iste videodrame. Da, svakako, sljedbenice, neka me slijede jednako dobro kao i ti. Poslat u Babu."
Preklopio je al u trokut i zavezao ga oko svoje glave. Oslanjajui se na zamiljeni tap, artritiki je odskakutao do Ele-nine strane stola, mumljajui napuklim falsetom. Kad je doao do nje, skinuo je al i opet preuzeo ulogu Elenina feudalnog gospodara i staratelja, pa vano upita Babu o primjerenosti prosca kojeg predstavlja. Babu je dvaput poslao neka odepa do Bazova zapovjednika i gospodara, neka osobno provjeri i zatrai jamstvo da Baz, to jest prosac a) ima siguran izvor prihoda i b) da redovito odrava higijenu tijela te da nema ui.
Mrmljajui nepristojnosti primjerene staroj bakici, Baba se napokon vratila do Elenine strane stola da bi zakljuila transakciju. Dotad je Baz ve umirao od smijeha na razne ubaene barravarske viceve, a Elenin je osmijeh napokon dosegnuo njene oi.
Kad je zavrio s majmuniranjem i nakon to je bila izreena i posljednja pomalo zbrkana formalna izjava, Miles zakvai trei stolac u drae na podu i srui se u nj.
"Fiju! Nije udo da taj obiaj izumire. Krepan sam."
Elena se naceri. "Uvijek sam i imala dojam da pokuava biti troje ljudi odjednom. Moda si pronaao ivotni poziv."
"to  cirkus od jednog ovjeka? U zadnje sam ih vrijeme vidio toliko da e mi potrajati do kraja ivota." Miles uzdahne, pa se uozbilji. "Moete se smatrati slubeno zaruenima. Kad namjeravate registrirati brak?"
"Uskoro", ree Baz, a Elena: "Nisam sigurna."
"Smijem li predloiti da to bude veeras?"
"to-to..." zamuca Baz. Oi su mu potraile pogled njegove izabranice. "Elena? Bismo li mogli?"
"Ja..." njezin je pogled pretraivao Milesovo lice. "Zato, gospodaru?"
"Zato to bih elio plesati na vaem vjenanju i napuniti vam branu postelju zrnevljem zobi, ako je uspijem nai na ovoj prokletoj postaji. Moda u se morati zadovoljiti sitnim ljunkom, toga bar ima dosta. Sutra odlazim."
Te dvije rijei ne bi trebalo biti tako teko shvatiti...
"to?" povie Baz.
"Zato?" ponovi Elena okiranim aptom.
"Moram neto obaviti", slegne on ramenima. "Isplatiti Tava Calhouna i  i pokopati narednika." A moda i samoga sebe...
"Ne mora ii osobno, zar ne?" pobuni se Elena. "Ne moe li Calhounu poslati novac a tijelo otpremiti brodom? Zato ide natrag? to te tamo eka?"
"A Dendariijski plaenici?" ree Baz. "Kako e funkcionirati bez vas?"
"Oekujem da e funkcionirati posve dobro, jer imenujem tebe, Baz, za njihova zapovjednika, a tebe, Elena, za njegovu izvrnu asnicu  i pripravnicu za mjesto zapovjednika. Ko-modor Tung e biti ef osoblja. Razumije li to, Baz? Tebe i Tunga zaduujem za njezinu obuku i oekujem da date sve od sebe."
"Ja-ja" dahne strojar. "Gospodaru, astja ne mogu" "Otkrit e da moe, jer mora. A povrh toga, dama mora imati miraz dostojan njezine vrijednosti. Tome i slue mirazi  da se pobrinu za mladenkino uzdravanje. Ako mladoenja spiska njezin miraz, to se smatra vrlo loom stvari, imaj to na umu. Konano, jo uvijek e raditi za mene."
Baza preplavi olakanje. "Oh  znai da se vraate. Mislio sam  nema veze. Kad se vraate, gospodaru?"
"Za neko vrijeme", ree Miles neodreeno. Jednom, nikad... "Ima jo jedna stvar. elim da se maknete iz tauver-danskog lokalnog svemira. Odaberite bilo koji smjer daleko od Barravara i idite. Naite si posla, ali idite odavde uskoro. Dendariijski su se plaenici dovoljno nagnjavili ovim ratom izmeu Ivice i Marice. Nije dobro za moral kad ti se teko sjetiti za koju stranu radi ovaj tjedan. Pobrinite se da va sljedei ugovor ima jasno definirane ciljeve koji e ovu aroliku posadu ujediniti pod vaim zapovjednitvom. Bez meusobnih unutranjih trzavica. Vjerujem da su se slabosti takva pristupa jasno oitovale"
Miles je nastavio s uputama i savjetima sve dok i sam sebi nije poeo zvuati poput minijaturnog Polonija. Nije bilo naina da predvidi ba sve. Kad doe vrijeme da skoi s vrha, ionako je svejedno jesu li ti oi otvorene ili zatvorene i vriti li cijelim putem ili ne.
Od pomisli na sljedei razgovor srce mu se stislo jo jae no za vrijeme prolog, ali prisilio je svoja stopala da nastave naprijed. Komunikacijsu tehniarku je naao za mikroskopom na Trijumfovu odjelu za popravke. Elena Visconti se namrti-la na njegov poziv, ali je svejedno predala svoj posao pomoniku i polako prila Milesu.
"Gospodine?"
"Pripravnice Visconti. Gospoo. Moemo li proetati?"
"Zato?"
"Da porazgovaramo."
"Ako je u pitanju ono to mislim da jest, ne troite vrijeme uzalud. Ne mogu otii do nje."
"Nije mi nita manje neugodno govoriti o tome nego vama, ali to je moja obveza koju ne mogu asno izbjei."
"Provela sam osamnaest godina pokuavajui zaboraviti to mi se dogodilo na Escobaru. Zar me morate opet podsjeati na sve to?"
"Ovo je posljednji put, obeajem vam. Sutra odlazim. Den-dariijska e flota i sama uskoro otii odavde. Sve vas s kratkim ugovorima ostavit emo na postaji Dalton, odakle moete uhvatiti brodove za Tau eti ili bilo koje drugo mjesto. Pretpostavljam da ete vi otii kui?"
Oklijevajui, ona uskladi svoj korak s njegovim i oni krenue niz hodnik. "Da, moji poslodavci e nesumnjivo biti zapanjeni kad zbroje koliko su mi zaostalih plaa duni."
"I ja sam vam neto duan. Baz kae da ste tijekom misije pokazali nevjerojatnu vjetinu."
Ona slegne ramenima. "Nita posebno."
"Nije mislio samo na vae tehnike zadatke. Svejedno, nisam elio ostaviti Elenu  moju Elenu  ovako u zraku", pone on. "Trebala bi imati barem neto to bi joj nadomjestilo ono to joj je oduzeto. Barem mrvicu utjehe."
"Jedino stoje izgubila bile su iluzije. Vjerujte mi, admirale Naismith, ili to ve jeste, sve to bih joj ja mogla dati bila bi jo jedna iluzija. Kad mu bar ne bi toliko sliila... Kako bilo da bilo, ne elim da hoda za mnom, niti da mi se pojavljuje na pragu."
"Kolika god bila narednikova krivica, ona je nevina."
Elena Visconti umorno protrlja sljepoonice. "Ne kaem da niste u pravu. Samo kaem da ja to ne mogu. Za mene, ona zrai mojim nonim morama."
Miles se ugrize za usnu. Skrenuli su u meubrodsku cijev, pa iz nje na tihi dok gdje se uurbano motalo tek nekoliko tehniara.            
"Iluzija..." razmiljao je on naglas. "ovjek moe dugo ivjeti od iluzije", ree. "Moda ak i cijeli ivot, ako ima sree. Bi li vam bilo tako teko pretrpjeti nekoliko dana  ili makar samo nekoliko minuta  glume? Ionako u morati uzeti neto od dendariijskih sredstava da bih platio brod i kupio novo lice za jednu damu. Moglo bi se i vama isplatiti."
Istog je trena poalio svoje rijei, jer njenim je licem bljesnulo gaenje  ali kad ga je napokon pogledala lice joj je bilo ironino zamiljeno.
"Zaista vam je stalo do te djevojke, zar ne?"
"Da."
"Mislila sam da se ona spetljala s vaim glavnim inenjerom."
"Meni odgovara."
"Ispriajte moje sporo shvaanje, ali to se ne poklapa."
"Druenje sa mnom moglo bi biti smrtonosno, tamo kamo idem. Radije bih da ona ode u suprotnom smjeru."
Na sljedeem je doku bilo buno  utovarivali su preraeni metal na felicijanski teretnjak. Oni ga zaobiu i krenu jo jednim tihim hodnikom. Miles shvati da cijelo vrijeme prebire prstima po arenom alu u depu.
"I on je sanjao o vama svih tih osamnaest godina, znate", ree on iznenada. Nije to namjeravao rei. "Imao je tu fantaziju. Bili ste mu ena, uz sve asti. Tako se vrsto drao toga daje to postalo stvarnost u koju je i sam vjerovao, barem djelomino. Zato je i mogao Eleni sve to uiniti tako stvarnim. Halucinacije moete dotaknuti. A i one mogu dotaknuti vas."
Escobaranka problijedi i nasloni se na zid, teko gutajui. Miles izvue al iz depa i zguva ga u aci; osjeao je neobjanjivu elju da joj ga da, Bog zna zato.
"ao mi je", ree ona napokon. "Ali pozli mi od same pomisli daje sve te godine u svojoj izopaenoj mati plazio svojim apama po meni."
"Nikad nije bio lak ovjek..." pone Miles glupavo, a onda se prekine. Ushodao se, frustriran, dva koraka pa okret, dva
koraka pa okret. A onda duboko udahne i klekne na jedno koljeno pred Escobaranku.
"Gospoo. alje me Konstantine Bothari da zatraim oprost za sve rune stvari koje vam je uinio. Neka vam bude vaa osveta  ona je vae pravo  ali neka vas to zadovolji", molio je. "Dajte mi barem neto vae to bih mogao spaliti u prinoenju rtve. Pomaem mu u ovome i sluim kao posrednik iz vie razloga: kao njegov gospodar, kao njegov prijatelj i  s obzirom da me njegova oinska ruka titila cijelog mog ivota  kao njegov sin."
Elena Visconti se stisla uza zid kao da je stjerana u kut. Miles, se jo uvijek kleei, odmakne malo dalje od nje i sav se skupi u sebe, kao da eli i najmanji traak ponosa i prinude zabiti u pod.
"Prokleta bila ako ne poinjem misliti da ste vi jednako veliki udak kao i on  niste vi nikakav Betanac", promrmlja ona. "Oh, ustanite. Sto ako netko naie?"
"Neu dok mi ne date neto za posmrtnu rtvu." "Sto elite od mene? to je posmrtna rtva?"
"Neto vae to se spaljuje za mir due pokojnika. Ponekad se rtva pali za prijatelje i roake, ponekad za due mrtvih neprijatelja da vas ne bi i mrtvi proganjali. Pramen kose bit e dovoljan." On prijee rukom po gotovo elavom dijelu na vlastitoj glavi. "Ovo predstavlja prolomjesenih dvadeset i dvoje mrtvih Pelijanaca."
"Nekakvo lokalno praznovjerje, ha?"
On bespomono slegne ramenima. "Praznovjerje, obiaj  uvijek sam se smatro agnostikom. Tek sam u zadnje vrijeme osjetio potrebu da  da ljudi imaju due. Molim vas. Vie vas neu gnjaviti.
Ona ispusti dah u uznemirenom oaju. "Pa... pa... Dajte mi taj va bode. Ali ustanite."
On se digne na noge i prui joj djedov bode. Ona odree kratku kovru. "Je li to dovoljno?"
"Da, jest." Uzeo ju je u ruku, hladnu i svilenkastu poput vode, i sklopio prste oko nje. "Hvala vam."
Odmahnula je glavom. "Luak..." Licem joj se razlio zamiljen izraz. "To tjera duhove, ha?"
"Tako kau", odvrati Miles blago. "Prinijet u pravu rtvu. asna rije." Drhtavo je udahnuo. "Sad kad sam vam dao rije, vie vas neu muiti. Ispriajte me. Oboje imamo svoje dunosti."
"Gospodine."
Vratili su se kroz meubrodsku cijev u Trijumf, a onda poli svaki na svoju stranu. Ali Escobaranka se osvrnula preko ramena.
"Ima krivo, mali ovjee", ree tiho. "Vjerujem da e me jo dugo muiti."
Zatim je potraio Ardea Mayhewa.
"Bojim se da nikad nisam uspio uiniti za tebe ono to sam namjeravao", ispriavao se Miles. "Naao sam kupca za RG 132. Nudi otprilike sto puta manje nego to brod vrijedi, ali nudi gotovinu. Mislio sam da bismo to mogli podijeliti."
"asna mirovina, ako nita drugo", uzdahne Mayhew. "Bolje nego da ga Calhoun razreze na komade."
"Sutra odlazim kui, preko Kolonije Beta. Mogu te tamo odvesti, ako eli."
Mayhew slegne ramenima. "Na Beti nema niega za mene." On otro podigne pogled. "to se dogodilo sa svim onim prisegama? Mislio sam da sad radim za vas."
"Ja  nisam siguran da bi se uklopio na Barrayaru", ree Miles paljivo. Ne smije pilota povesti sa sobom. Betanac ili ne, smrtonosni bi ga kal barrayarske politike mogao usisati bez traga, u vrtlogu pada njegova gospodara. "Ali sigurno moe nai mjesto u Dendariijskim plaenicima. Koji bi in elio?"
"Ja nisam vojnik."
"Mogao bi proi obuku, prekvalificirati se na neko tehniko zanimanje. A siguran sam da e im uvijek trebati rezervnih pilota za podsvjetlosne brzine i za shuttleove."
Mayhewovo se elo namrti. "Ne znam. Voziti shuttle je uvijek bilo neto to se moralo raditi da bi se dolo do broda s kojim skae. Nisam siguran da bih elio biti tako blizu skonim brodovima. Bilo bi to kao da stojim izvan pekare gladan kao pas, a bez kreditne kartice." Izgledao je sivo i deprimirano.
"Ima jo jedna mogunost."
Mayhewove se obrve podigoe u uljudnoj znatielji.
"Dendariijski e plaenici uskoro otii odavde u potrazi za poslom na rubovima neksusa crvotoine. Mogue je da tamo negdje na otpadu jo uvijek ima koji RG 132. Ako uspije pronai rezervne Necklinove klipove"
Mayhewova se lea izravnaju iz pogrbljena poloaja koji je izgledao kao da e prijei u trajno dranje.
"Ja nemam vremena jurcati po galaktici za rezervnim dijelovima", nastavi Miles. "Ali ako pristane biti mojim zastupnikom, ovlastit u Baza da ti da sredstva za kupnju Neckli-novih klipova  ako ih pronae  i jedan brod kojim ih moe dopremiti ovamo. Prava potraga. Poput Vorthalije Od-vanoga i njegove potrage za izgubljenim ezlom cara Xiana Vorbarre." Naravno, u legendi Vorthalia nikad nije pronaao ezlo...
"Da?" Mayhewovo se lice ozarilo nadom. "Vjerojatnost nije velika  ali pretpostavljam da ipak jest mogue..."
"To je pravo razmiljanje! Samo naprijed."
Mayhew smrkne. "To vae 'samo naprijed'jednoga e dana sve vae sljedbenike odvesti preko ruba litice." Zastao je, a onda se isceri. "Jo ete ih putem dolje uvjeriti da mogu letjeti." Gurnuo si je ake pod pazuha i zamahao laktovima. "Vo-, dite me, gospodaru. Maem najjae to mogu."
Pristanite je, sa svakim drugim svjetlom ugaenim, davalo iluziju noi u nepromjenjivom vremenu svemira. One
svjetiljke koje su jo ostale upaljene bacale su prigueno svjetlo, poput svjetlucavih lokvi ive, koje je vidu oduzimalo boje. Zvui utovara, tihi udarci i zveket, odzvanjali su u tiini, a glasovi su priguivali sami sebe.
Felicijanski pilot iskrivio je lice u grimasu dok su pored njega u brod unosili Botharijev lijes. "ini mi se prilino neprilinim nositi ovo sa sobom  s obzirom da smo mi svoju prtljagu morali svesti gotovo na samo jedne rezervne gae."
"Svaka parada mora imati balon", primijeti Miles odsutno, posve nedirnut pilotovom primjedbom. Pilot je, kao i njegov brod, ionako bio samo posuen od generala Halifvja. General nije ba rado odobrio tu posudbu, ali Miles mu je nagovijestio da bi se u sluaju da on zakasni na vrlo vaan sastanak na Koloniji Beta lako moglo dogoditi da Dendariijski plaenici budu prisiljeni potraiti posao ovdje u lokalnom tauverdanskom svemiru i prihvatiti najbolju ponudu  koja bi mogla doi i od, recimo, neprijateljske strane. Halify je razmiljao samo nekoliko trenutaka prije no stoje urno poeo pripremati sve za njegov to skoriji odlazak.
Miles premjesti teinu s noge na nogu, jedva ekajui da krenu, elei otii prije no to pone dnevni ciklus. Pojavio se Ivan Vorpatril, stiui putnu torbu iji sadraj sigurno nije bila odjea. Dokovi su bili isprugani bijelim crtama koje su sluile kao orijentir pri utovaru i istovaru sloenih tereta. Ivan trepne i krene jednom bijelom linijom prema njima, s dostojanstvenom preciznou koju je kvarila samo lagana neravnotea u hodu. Priao je Milesu.
"Kakva svadba", uzdahne on sretno. "Za zabavu Bogu iza lea, tvoji su Dendarii od ovoga napravili pravi tulum. Kapetan Auson je straan tip."
Miles se blijedo osmjehne. "I mislio sam da ete se vas dvojica dobro sloiti."
"Ti si nestao nekamo na polovini zabave. Morali smo poeti piti bez tebe."
"elio sam vam se pridruiti", ree Miles istinito, "ali osta-
lo mi je jo mnogo stvari koje sam morao razraditi s komo-dorom Tungom."
"teta." Ivan suspregne podrigivanje, zagleda se preko doka i promrmlja: "Shvaam tvoju potrebu da s nama povede i enu  dva tjedna u konzervi od broda i tako to  ali zar si ba morao odabrati onu od koje dobijem none more?"
Miles je slijedio njegov pogled. Prema njima je, praena Tungom i kirurgom, slijepo dolazila Elli Quinn. Njezina je sivo-bijela uniforma ocrtavala atletski graeno tijelo mlade ene, ali iznad ovratnika je bila nona mora nezemaljske rase. Bez-dlaku jednolinost ruiaste kugle od njene glave razbijala je crna rupa od ustiju, dvije rupice iznad nje koje su predstavljale nos i po jedna toka sa svake strane glave, oznaavajui usne kanale. Samo je desni kanal proputao zvuke u njezinu tamu. Ivan se nelagodno promekolji i pogleda u stranu.
Tungov lijenik poveo je Milesa u stranu, dajui mu zadnje upute o tome kako se brinuti za nju tijekom putovanja, kao i nekoliko savjeta glede Milesova jo uvijek ne posve zdravog eluca. Miles potapa ploku koja mu je visjela o boku, napunjena lijekom, i obea da e svaka dva sata popiti 30 kubinih centimetara. A onda poloi ruku ranjene plaenice na svoju nadlakticu, propne se na prste i ree joj na uho. "Spremni smo. Sljedea stanica  Kolonija Beta."
Njena druga ruka traila je po zraku, a onda napipala njegovo lice i nakratko ga dotakla. Njezin je oteeni jezik pokuao oblikovati rijei u ukoenim ustima; iz drugog pokuaja uspjela je izvesti razumljivo: "Hvala, admirale Naismith." Da je bio imalo umorniji, bio bi zaplakao.
"Dobro", pone Miles, "hajdemo odavde prije nego to se probudi odbor za ispraaj i odgodi nam polazak za jo dva sata" ali ve je bilo prekasno. Krajikom oka ugledao je vitku figuru kako tri preko doka. Baz je iao malo sporije.
Elena je stigla sva zadihana. "Miles!" optui ga ona. "Mislio si otii bez pozdrava!"
Uzdahnuo je i za nju istisnuo drhtav osmijeh. "Opet si me uhvatila." Obrazi su joj se rumenjeli, oi blistale. Tako po-
eljna... bio je otvrdnuo srce za ovaj rastanak. Zato gaje onda boljelo jo jae?
Stigao je i Baz. Miles im se nakloni. "Zapovjednice Jesek. Komodore Jesek. Zna, Baz, moda sam te ipak trebao proglasiti admiralom. Vaa bi imena tad zvuala mnogo manje zbunjujue u sluaju loe kom-veze..."
Baz odmahne glavom, smijeei se. "Dovoljno ste mi poasti natovarili na lea, gospodaru. asti i asti i jo mnogo vie od toga" njegov pogled potrai Elenu. "Neko sam mislio da bi bilo potrebno udo da se od nikoga opet stvori netko." Njegov se osmijeh proiri. "I imao sam pravo. Hvala vam."
"I ja ti zahvaljujem", ree Elena tiho, "za dar koji sam mislila da nikad neu imati."
Miles upitno nakrivi glavu. Je li mislila na Baza? Na in? Bijeg s Barravara?
"Mene", objasni mu ona.
Njemu se inilo da u njezinu razmiljanju ima neto krivo, ali sad nije bilo vrijeme za rasprave. Dendarii su poeli invaziju na dokove kroz nekoliko ulaza, dolazei isprva po dvoje ili troje, a onda u rijekama. Upalila su se svjetla, oznaavajui poetak dnevnog ciklusa. Njegovi planovi za tihi odlazak poeli su padati u vodu.
"Pa", ree on oajniki, "zbogom svima." Brzo je stisnuo Bazovu ruku. S oima koje su se topile, Elena ga zgrabi u ko-stolomni zagrljaj. Njegovi su noni prsti indignirano traili pod. Prekasno...
Kad gaje napokon spustila, oko njih se ve okupila gomila. Pruale su se ruke, da bi ga dotakle, da bi se rukovale s njim ili samo posizale prema njemu kao da se ele ugrijati. Bothari bi dobio greve; Miles u sebi uputi Botharijevu duhu pozdrav pun ispriavanja.
Dok se sad pretvorio u uzbibano more ljudi. Sve je odzvanjalo od brbljanja, pozdrava, veselih povika i lupanja stopalima o pod. Uskoro se to sloilo u ritmiko skandiranje: "Naismith! Naismith! Naismith!"
Miles podigne ruke u bespomonom poputanju, psujui ispod glasa. U svakoj se gomili nae neki idiot koji zapone s takvim stvarima. Elena i Baz podigli su ga na ramena i shvatio je da se naao u kripcu. Sad e morati odrati nekakav prokleti oprotajni govor. Spustio je ruke, a oni  na njegovo prilino iznenaenje  utihnu. Opet je podigao ruke a glasovi se zaore. Opet ih polako spusti, poput dirigenta kakva orkestra. Tiina je postala apsolutna. Bilo je to zastraujue.
"Kao to vidite, uzvisili ste me", poneo je, glasom kojeg su mogli uti i oni u zadnjim redovima. Gomilom proe zahvalni hihot. "Uzdigli ste me svojom hrabrou, upornou, disciplinom i drugim vojnikim vrlinama", to je to, pomazi ih, gutaju tvoje rijei  premda je jednako toliko dugovao i njihovoj konfuziji, mrgodnom rivalstvu, pohlepi, ambicijama, indolentnosti i lakovjernosti  zaboravi to, nastavi dalje, dalje  "pa ne mogu nita drugo nego da i ja uzdignem vas. Ovime vam vraam vae prijanje inove i proglaavam vas trajnim lanovima Dendariijskih plaenika."
Povici odobravanja, zviduci i udaranje stoplima o pod potresali su dok. Mnogi od nazonih bili su Oserove kasnodolice, ali tu je bila i gotovo cijela prvobitna Ausonova posada. U gomili je pronaao Ausona, nasmijeenog od uha do uha, i Thornea kojemu su se niz lice slijevale suze.
Opet je podigao ruke, traei tiinu  i dobivi je. "Pozvan sam radi hitnog posla, na neodreeno vrijeme. Molim vas i zahtijevam da slijedite zapovijedi komodora Jeseka kao to biste slijedili moje." Pogledao je dolje prema Bazovu licu, koje je gledalo gore u njega. "On vas nee iznevjeriti."
Mogao je osjetiti kako inenjerova ramena podrhtavaju. Apsurdno je da Baz izgleda toliko ushieno  pa barem je on znao daje Mile"s prevarant... "Zahvaljujem svima vama i pozdravljam vas."
Kad je skliznuo dolje, njegova stopala glasno udarie o pod. "I neka mi se Bog smiluje, amen", promrmlja sebi u bradu, pa krene prema meubrodskoj cijevi i bijegu, hodajui natrake, smijeei se i maui.
Blokirajui mu ulaz, Jesek apne: "Gospodaru  za moju znatielju  prije nego odete, smijem li znati koju kuu sluim?"
"to, jo nisi saznao?" Miles zapanjeno pogleda Elenu. Botharijeva ki slegne ramenima. "Sigurnosni razlozi." "Pa  neu to rei glasno pred ovom gomilom, ali ako ikad bude morao kupiti livreju, to mi se ne ini previe vjerojatnim, odaberi smee i srebrno."
"Ali" Baz stane kao ukopan, tamo u gomili, poput malog otoka osobne tiine. "Ali to su  to je" On problijedi.
Miles se nasmijei, opako razveseljen. "Objasni mu sve, polako i blago, Elena."
Tiina meubrodske cijevi gaje vukla, nudei utoite; buka ispred njega ekiala mu je po osjetilima, jer Dendarii su opet poeli sa skandrianjem, Naismith, Naismith, Naismith. Felicijanski pilot otpratio je Elli u brod, a Ivan je uao za njima. Posljednja osoba koju je Miles vidio dok je maui ulazio u cijev bila je Elena. Probijajui se kroz guvu, lica ozbiljnog i zamiljenog, prilazila joj je Elena Visconti.
Felicijanski pilot zatvori ustavu i otpusti drae meubrodske cijevi, pa se uputi ispred njih prema navigacijskom odjelu.
"Fiju", primijeti Ivan s potovanjem. "Bogme si ih zapalio. Mora da si sad pijaniji od mene  od tih psihikih valova ili ega ve."
"Ne ba", iskrivi Miles lice u grimasu.
"Zato ne? Ja bih bio." U Ivanovu se glasu ula podloga zavisti.
"Moje ime nije Naismith."
Ivan otvori usta, pa ih zatvori, pa ga pogleda postrance. Ekrani u navigacijskom odjelu bili su ve ukljueni, pokazujui rafineriju i svemir oko nje. Brod se odvojio od doka. Miles
je pokuavao zadrati pogled na doku s kojeg su otili, ali uskoro mu se sve zbrkalo: je li to bio etvrti ili peti dok s lijeva?
"Prokletstvo." Ivan zakvai palce za pojas i zaljulja se na petama. "Jo uvijek se odvalim na to. Hou rei  doao si ovamo bez iega, a za etiri si mjeseca uspio totalno okrenuti taj rat i od gubitnika napraviti pobjednike  i jo si na kraju zavrio sa svim njihovim pekulama u svom depu."
"Ali ja ne elim sve te pekule", ree Miles nestrpljivo. "Ne elim niti jednu jedinu pekulu. Ako me uhvate sa pekulama u depu, mrtav sam  sjea se?"
"Ne razumijem te", potui se Ivan. "Mislio sam da si oduvijek elio biti vojnik. I evo  borio si se u stvarnim bitkama, zapovijedao cijelom flotom brodova, posve promijenio taktiku kartu s nevjerojatno malo gubitaka"
"To misli? Da sam se igrao vojnika? Ah!" Miles se nemirno ushoda. Nakon nekog vremena zastane i posramljeno pogne glavu. "Moda i jesam. Moda je u tome bio problem. Ja sam tratio dan za danom hranei svoj ego, dok je cijelo to vrijeme kod kue opor Vordrozdinih vukova napadao mog oca  buljio sam kroz prokleti prozor pet dana dok su oni njega ubijali"
"Ah", ree Ivan. "Zato si tako razdraljiv. Ne boj se", nastavi on utjeno, "vraamo se." On trepne i doda mnogo manje definiranim tonom: "Miles  uz pretpostavku da ima pravo oko cijele ove stvari  to emo zapravo uiniti kad se vratimo?"
Milesove se usne povuku unatrag u cerenju bez imalo humora. "Smislit u neto."
Okrenuo se i zagledao se u ekrane, razmiljajui. Ali nisi u pravu glede gubitaka, Ivane. Bili su golemi.
Rafinerija i brodovi oko nje zatrepere i pretvore se u sazvije-de od tokica, iskrica, vode u oima  i vie ih nije bilo.
DVADESETO POGLAVLJE
Betanska je no bila vrua, ak i pod kupolom koja je titila predgrae Sillice. Miles je dotaknuo srebrne krugove na sredini svoga ela i na sljepoonicama, molei se Bogu da znoj ne rastopi ljepilo kojim su mu bili zalijepljeni za kou. Proao je kroz betansku carinsku kontrolu s prepravljenim identifikacijskim ispravama felicijanskoga pilota; ne bi bilo dobro da mu njegov navodni implantat klizne niz nos.
Umjetniki smanjena stabla akacije i meskite, istaknuta arenim svjetlima, okruivala su nisku kupolu koja je predstavljala pjeaki ulaz u apartmanski kompleks u kojemu je ivjela njegova baka. Staro je zdanje datiralo iz doba prije zajednikog zatitnog polja, pa je bilo posve ispod zemlje. Miles zakvai Ellinu ruku na svoju podlakticu i potape je.
"Gotovo smo stigli. Dvije stube prema dolje, ovdje. Svidjet e ti se moja baka. Ona nadgleda opremu za odravanje ivota u silikanskoj sveuilinoj bolnici  ona e znati kome se treba obratiti za najbolje rezultate. Evo vrata..."
Ivan je, jo uvijek stiui svoju torbu, uao prvi. Hladniji zrak u unutranjosti milovao je Milesovo lice, napokon ga oslo-bodivi brige oko lanih implantata. Prolazak kroz carinu s lanim ispravama bio je strano naporan za njegove ivce, ali da je upotrijebio prave, istog bi se trena zapetljao u mreu betanskih legalnih procedura, to bi uzrokovalo tko zna koliko dugo kanjenje. Vrijeme mu je nabijalo u glavi.
"Pred nama je dizalo", pone Miles govoriti Elli, a onda ustukne, gotovo se zagrcnuvi. Iz dizala je upravo iziao o-
vjek koga je od svih ljudi na ovom planetu najmanje elio vidjeti.
Tav Calhoun izbei oi pri pogledu na Milesa. Lice mu poprimi boju cigle. "Ti!" vikne on. "Ti-ti-ti" On se nadme, mucajui, i zajuri se prema Milesu.
Miles pokua s prijateljskim osmijehom. "Oh, dobar veer, gospodine Calhoun. Taman ovjek koga sam elio vidjeti"
Calhoun ga zgrabi za jaknu. "Gdje je moj brod?"
Miles, prikovan leima uza zid, osjeti iznenadnu potrebu za narednikom Botharijem. "Pa, imali smo mali problem s brodom", pone on umirujuim tonom.
Calhoun ga prodrma. "Gdje je? Sto ste vi nitarije uinile s njim?"
"Zaglavio je na Tau Verde, bojim se. Oteenja na Neckli-novim klipovma. Ali imam novac za vas." On veselo kimne.
Calhounov stisak nije poputao. "Tvoj novac ne bih taknuo ni kilometarskim tapom!" zarei on. "Kraljevski su me bacali amo-tamo, lagali mi, slijedili me, prislukivali mi komkon-zolu, barravarski su agenti ispitivali moje namjetenike, moju curu i njezinu enu  usput reeno, saznao sam istinu o tom tvom strano dobrom komadu zemlje, ti mali mutantu  i edan sam krvi. A ti ide na terapiju jer u istog trena pozvati Osiguranje!"
Iz Ellinih usta dopre gunanje koje Miles protumai kao "to se zbiva?"
Calhoun ju je sad tek primijetio, jer je stajala u sjeni. Poskoio je, slegnuo ramenima, a onda se opet okrene prema Milesu i vikne: "Da se nisi ni pomaknuo! Ovo je civilno graansko uhienje!" On se zaputi prema javnoj komkonzoli.
"Zgrabi ga, Ivane!" vikne Miles.
Calhoun se izmakne Ivanovim rukama. Refleksi su mu bili bri no to bi ovjek pretpostavio, uzevi u obzir njegovo krupno tijelo. Elli Quinn, glave nagnute na jednu stranu, sklizne dva koraka u stranu i preprijei mu put. Njezine ruke pronale su
Calhounovu koulju. Nekoliko su se trenutaka vrtjeli poput para plesaa, a onda je Calhoun iznenada napravio nevoljki salto kroz zrak i tresnuo na lea na pod predvorja. Zrak mu je izletio iz plua uz ujno vuuu. Eli je sjela, prebacila mu jednu nogu preko vrata, a ruku mu izvila iza lea.
Sad kad se njegov cilj vie nije micao, Ivan preuzme stvar u svoje ruke. "Kako si to uspjela?" upita on Elli, a u glasu mu se ulo divljenje i zapanjenost.
Ona slegne ramenima. "Obiavala sam vjebati s povezom preko oiju", promumlja ona, "da bih izotrila osjeaj za ravnoteu. Funkcionira."
"Sto emo s njim, Miles?" upita Ivan. "Moe li te on zaista uhititi  makar si ponudio da mu plati dug?"
"Napad!" kripao je Calhoun. "Tjelesne ozljede!"
Miles poravna svoju jaknu. "Bojim se da moe. U tom je ugovoru bio i dodatak pisan sitnim slovima  uj, na drugoj razini je domarevo spremite za opremu za ienje. Odve-dimo ga tamo prije nego to netko naie."
"Otmica", zagrglja Calhoun dok ga je Ivan vukao prema dizalnoj cijevi.
U spremitu su pronali namot ice. "Umorstvo!" vrisne Calhoun kad su mu prili s tom icom. Miles mu zaepi usta krpom; Calhounove se oi zaokrenue prema gore. Kad su zavrili sa svim rezervnim i pomonim vorovima  za svaki sluaj  Calhoun je sliio na naranastu mumiju.
"Torbu, Ivane", zapovijedi Miles.
Njegov roak je otvori, i poeli su puniti Calhounovu koulju i sarong snopovima betanskih dolara.
"...trideset osam, trideset devet, etrdeset tisua", brojio je Miles.
Ivan se poee po glavi. "Zna, ima neto naopako u ovome..."
Calhoun je kolutao oima i mumljao s prizvukom hitnosti u glasu. Miles mu na trenutak izvue krpu iz usta. "plus deset posto!" prodahe Calhoun.
Miles mu opet zaepi usta i izbroji jo etiri tisue. Torba je sad bila mnogo laka. Zakljuali su vrata spremita za sobom.
"Miles!" Baka se ushieno bacila na njega. "Hvala Bogu, znai kapetan Dimir te je naao. Ljudi iz veleposlanstva su bili strano zabrinuti. Cordelia kae da je tvoj otac rekao kako misli da nee moi i po trei put dobiti odgodu sudskog procesa" Prekinula se u pola reenice kad joj je pogled pao na Elli. "Oh, Boe."
Miles joj predstavi Ivana, a Elli brzo proglasi prijateljicom koja nije s ovog planeta i nema nikoga ovdje i nema gdje odsjesti. Brzo je iznio svoje nade da bi mogao ostaviti ranjenu plaenicu u bakinim rukama. Gospoa Naismith jednostavno ree: "Oh, da, jo jedan od tvojih zalutalih naputenih maia." Miles je u sebi blagoslovi.
Baka ih potjera u dnevnu sobu. Miles je sjeo na kau, prisje-tivi se Botharija. Zapitao se hoe li narednikova smrt biti kao veteranov oiljak iz bitke koji bolno odjekuje na svaku promjenu vremena.
Kao da mu ita misli, gospoa Naismith upita: "Gdje su narednik i Elena? Predaju izvijee u veleposlanstvu? Iznenaena sam da su te uope pustili da doe ovamo. Iz razgovora s porunikom Croveom dobila sam dojam da e te istoga trena strpati na najbri brod i odvesti na Barravar."
"Jo nismo bili u veleposlanstvu", prizna Miles s nelagodom. "Doli smo ravno ovamo."
"Rekao sam ti da bismo se prvo trebali javiti njima", ree Ivan. Miles nijeno odmahne rukom.
Baka ga pogleda, ovaj put s prodornom usredotoenou. "to nije u redu, Miles? Gdje je Elena?"
"Ona je na sigurnom", odgovori Miles, "ali ne ovdje. Narednik je poginuo prije dva, gotovo tri mjeseca. Nesretnim sluajem."
"Oh", ree gospoa Naismith. Na trenutak je ostala sjediti u tiini, onda se pribere. "Priznajem da nikad nisam mogla shvatiti to tvoja majka vidi u tom ovjeku, ali znam da e aliti za njim. eli li odavde nazvati porunika Crovea?" Nakrivila je glavu i pogledala ga, pa doda: "Jesi li to radio proteklih pet mjeseci? Bio na obuci za skonog pilota? Pa, sigurna sam da bi Cordelia podrala tvoju"
Miles dotakne srebrni krug na elu, osmjehnuvi se s nelagodom. "Ovo je lano. Posudio sam isprave jednog skonog pilota da bih mogao proi kroz carinsku kontrolu."
"Miles..." Nestrpljenje joj je stisnulo usne u tanku crtu, briga urezala dvije okomite bore izmeu njenih obrva. "to se dogaa? Je li i to povezano s tom odurnom barravarskom politikom?"
to si ula s Barravara otkad je
"Bojim se da jest. Brzo Dimir otiao?"
"Prema rijeima tvoje majke, eka te sasluanje u Vijeu grofova  na temelju neke na brzinu sklepane optube za izdaju."
Miles uputi Ivanu pogled koji je govorio nisam-li-ti-rekao; Ivan pone grickati nokat palca.
"Oito je daje bilo mnogo manevriranja iza scene  nisam shvatila pola njezinih poruka. Uvjerena sam da samo Barra-yarci mogu razumijeti princip na kojem funkcionira njihova vlada. Trebala je ve odavno pasti. Svejedno, ini mi se da se veina toga vrti oko prirode optube je li optubu za izdaju zbog krenja nekakva Vorloupulousova zakona trebalo promijeniti u izdaju s namjerom svrgavanja cara i preuzimanja prijestolja."
"to!" Miles skoi na noge. Preplavila gaje vrelina uasa. "To je isto ludilo! Ja ne elim Gregorov posao! Zar misle da sam skrenuo s uma? Prvo i prvo, za to bi mi trebala lojalnost cijele Carske slube, a ne samo nekakve plaenike flote"
"Hoe rei da zaista postoji plaenika flota?" Bakine se oi raire. "Mislila sam daje to samo divlja glasina. Sad mije lake shvatiti ono stoje Cordelia rekla o optubama."
"to je majka rekla?"
"Da se tvoj otac strano namuio da navede tog grofa Vor-kako-se-zove  nikad se ne mogu zapamtiti sve te Vorove "
"Vordrozdu?"
"Da, tako se zove."
Miles i Ivan razmijenili su divlje poglede.
"Da navede tog Vordrozdu da promijeni optubu iz minornog krenja zakona u najtei vid izdaje, dok se javno pretvarao da eli upravo suprotno. Nisam shvaala u emu je razlika, budui daje kazna zajedno i drugo ista."
"Je li otac uspio?"
"ini se da jest. Takva je bila vijest od prije dva tjedna, kad je s Barravara otiao brzi kurirski brod koji je juer stigao ovamo."
"Ah." Miles stane koraati po sobi. "Ah. Mudro. Mudro  moda..."
"Ni ja ne razumijem", poali se Ivan. "Uzurpacija prijestolja je mnogo tei zloin."
"Ali to je zloin kojeg nisam poinio. tovie, to je neto to implicira namjeru. Da bih to pobio, sve to moram napraviti jest pojaviti se pred Vijeem. Krenje Vorlupulousovog zakona jest konkretna optuba koja se temelji na injenicama  i, zapravo, premda to nisam uinio namjerno, kriv sam. Iz te bi se optube bilo mnogo tee iskoprcati."
Ivan zavri i drugi palac. "Zato misli da ima ikakve veze jesi li kriv ili nevin?"
"Molim?" ree gospoa Naismith.
"Zato sam i rekao moda", objasni Miles. "Cijela je ta stvar tako prokleto politika  to misli koliko je glasova Vor-drozda osigurao unaprijed, prije no to je optuba i podignuta? Mora da je to uinio, inae se ne bi ni usudio pokrenuti sve ovo."
"Mene pita?" alobno e Ivan.
"Ti..." Milesov pogled padne na Ivana. "Ti... apsolutno sam siguran da si ti klju cijele stvari  samo da te uspijem ugurati u bravu."
Ivan je izgledao kao da se pokuava zamisliti kao klju neega i nikako mu ne uspijeva. "Zato?"
"Kao prvo  sve dok se nekome ne javimo, Hessman i Vor-drozda e te smatrati mrtvim."
"to?" ree gospoda Naismith.
Miles joj je objasnio sve o nestanku kapetana Dimira i njegova broda. Dotakao si je elo i dodao: "To je pravi razlog za ovo, ako se izuzme Calhoun."
"Kad smo ve kod Calhouna", ree njegova baka, "on redovito dolazi ovamo, traei tebe. Bolje bi ti bilo da ga izbjegava ako misli ostati inkognito."
"Uh", ree Miles. "Hvala na upozorenju. Svejedno, Ivane, ako je Dimirov brod bio sabotiran, to je morao uiniti netko 'iznutra'. Kad bismo se predali veleposlanstvu, to bi sprijeilo tog nekoga  tko ne eli da se pojavim na svom suenju  da te opet pokua ubiti?"
"Miles, tvoj je nain razmiljanja iskrivljeniji od tvoje kra-lje Ovaj, hou rei, jesi li siguran da se nisi zarazio Botha-rijevu boleu?" ree Ivan. "Tjera me da se osjeam kao netko s nacrtanom metom na leima."
Miles se naceri, osjeajui se udno ushieno. "Probudi te, zar ne?" inilo mu se da moe uti kako se dveri razuma otvaraju u njegovu umu, sve bre i bre. "Zna, ako pokuava na prepad srediti hrpu ljudi, mnogo je lake pogoditi ciljeve ako ne vie skaui kroz vrata."
Ostatak posjeta bio je kratak gotovo koliko se Miles i bio nadao. Ispraznili su torbu na tepih, a Miles je izbrojio i razdijelio snopove za plaanje raznih svojih betanskih dugova, ukljuujui i bakinu poetnu 'investiciju'. Izgledajui kao daje sve to pomalo zabavlja, baka je pristala biti njegovom zastupnicom i podijeliti novac svima kojima je bio duan. Najvea je hrpa
bila za Ellino novo lice. Miles je progutao slinu kad je baka navela priblinu cijenu za najbolje obavljen posao. Kad je zavrio s brojanjem novaca, u ruci mu je ostao tek tanak snop novanica.
Ivan se zasmijulji. "Boga mi, Miles, ostvario si dobit. Mislim da si ti prvi Vorkosigan u posljednjih pet generacija kojemu je to uspjelo. Sigurno su za to zasluni betanski geni."
Miles odvagne snopi u ruci, ironino se smijeei. "To ve postaje obiteljskom tradicijom, zar ne? Moj je otac dan prije no to se odrekao regentstva dao 275 tisua maraka u dravnu blagajnu, samo da bi ostavio stvari onakvima kakve je zatekao kad je esnaest godina ranije bio preuzeu tu dunost."
Ivan podigne obrve. "Nisam to znao."
"to misli zato Kua Vorkosigan prole godine nije dobila novi krov? Mislim daje to jedina stvar za kojom je majka alila, taj krov. Inae, bilo je prilino zabavno smiljati kamo emo sa svim tim stvarima koje su bile na tavanu. Sirotite Carske slube dobilo je prilian paket."
Iz iste znatielje, Miles je na ekran komkonzole pozvao trenutani teaj deviza. Felicijanski su milifenizi opet bili na burzi. Za jedan betanski dolar trebalo izbrojiti 1206 milife-niga, ali barem su bili navedeni na teajnoj listi. Proli je tjedan bilo 1459 milifeniga za jedan betanski dolar.
Milesov osjeaj hitnosti gotovo ih gurne prema vratima.
"Ako s ovim felicijanskim brzim brodom moemo dobiti makar samo jedan dan prednosti", ree on baki, "to bi trebalo biti dovoljno. A onda moe nazvati veleposlanstvo i olakati im muke."
"Da." Nasmijeila se. "Jadnije porunik Croye bio uvjeren da e ostatak radnoga vijeka provesti kao obian straar na nekom gadnom mjestu."
Miles zastane na vratima. "Ahto se tie Tava Calhouna"
"Da?"
"Zna ono domarevo spremite na drugoj razini?"
"Otprilike." Pogledala gaje s nelagodom.
"Molim te, pobrini se da netko ode provjeriti u kakvom je stanju to spremite, ali ne prije sutra ujutro. Ne idi tamo prije toga."
"Ne pada mi na pamet", razuvjeri ga ona slabim glasom.
"Doi, Miles", pozove ga Ivan preko ramena.
"Samo sekundu."
Miles otri natrag unutra, do Elli Quinn koja je posluno sjedila u dnevnoj sobi. Utisnuo joj je ostatak novanica u dlan i sklopio njene prste oko snopia.
"Borbeni bonus", apne joj. "Za ono maloprije u predvorju. Zaradila si ga."
Poljubio joj je ruku i potrao za Ivanom.
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
Miles je sputao laku letjelicu u blagom luku oko zamka Vorhartung, jedva odolijevajui nagonu da se sjuri ravno dolje u dvorite. Led na rijeci koja je tekla kroz glavni grad Vorbarr Sultanu otopio se i sad je njome tekla ledeno zelena voda, nosei otopljeni snijeg iz planina Dendarii daleko na jugu. Pradavno je zdanje lealo na visokoj strani kanjona; laka je letjelica podrhtavala na uskovitlanoj zranoj struji iznad rijeke.
Moderni grad koji se irio kilometrima oko njenih obala bio je blistav i buan od jutarnjeg prometa. Parkiralita oko zamka bila su prepuna raznih vozila i ljudi u pedesetak razliitih livreja. Sjedei pored Milesa, Ivan je brojio zastave koje su vijorile na hladnom proljetnom vjetru.
"Sastanak Vijea u punom sastavu", ree Ivan. "Mislim da ne nedostaje ni jedna zastava  tu je ak i Vortalina, a mislim da on ve godinama nije bio ni na jednom sastanku. Mora da su ga donijeli na nosilima. Bogova mi, Miles! Eno careve zastave  sigurno je i Gregor unutra."
"To si mogao shvatiti i po broju ljudi na krovu, onih odjevenih u carsku livreju i s protuzranim plazminim pukama", primijeti Miles. I lecne se. Jedna je od njih slijedila njihovu laku letjelicu, poput kakva sumnjiavog oka.
Polako i paljivo, spustio se u obojeni krug izvan zidina zamka.
"Zna", ree Ivan zamiljeno, "ispast emo prave budale ako upadnemo unutra a oni raspravljaju o pravima na vodu ili tako neemu."
"I meni je to palo na pamet", prizna Miles. "Ali to je bio proraunati rizik, potajno slijetanje. Pa, i prije smo znali ispasti budale, nee nam to biti nita novo."
Provjerio je koliko je sati, pa zastane na trenutak u pilotskom sjedalu, spustivi glavu i duboko diui.
"Loe ti je?" upita Ivan, uzbunjen. "Ne izgleda mi dobro."
Miles odmahne glavom, laui, i od srca zatrai oprost za sve one rune stvari koje je jednom mislio o Bazu Jeseku. Znai, ovo je taj paralizirajui strah. Znai ipak nije nita hrabriji od Baza  stvar je samo u tome to nikada prije nije iskusio takav strah. Poelio je da je sa svojim Dendariima, da radi neto jednostavno, kao na primjer deaktiviranje rasprskava-juih bombi. "Molim Boga da ovo uspije", promrmlja on.
Ivan je sad izgledao jo uzbunjenije. "Ve dva tjedna insistira na ovoj taktici iznenaenja  dobro, uvjerio si me. Sad je prekasno da se predomisli!"
"Nisam se predomislio." Miles odlijepi srebrne krugove s ela i sljepoonica, pa se zagleda gore uz debeli sivi zid zamka.
"Ako nastavimo ovako sjediti, straari e nas primijetiti", doda Ivan nakon nekog vremena. "Da ni ne spominjem kakva se frka najvjerojatnije sad die tamo na uzletitu."
"Tono", ree Miles. Sad je visio na kraju dugog, dugog lanca razuma, njiui se pod udarima vjetra sumnje. Vrijeme je da skoi na tvrdo tlo.
"Poslije tebe", ree Ivan uljudno.
"Dobro."
"im bude spreman", doda Ivan.
Vrtoglavica slobodnog pada... otvorio je vrata i skoio na tlo.
Prili su etvorici naoruanih straara u carskim odorama koji su stajali na ulazu u dvorite zamka. Jedan od njih sloio je prste u avolje rogove  znak zatite od uroka  pri pogledu na Milesa; imao je lice provincijalca. Miles uzdahne u sebi. Dobrodoao kui. Pozdravio ih je otrim kimanjem glave. "Dobro jutro.
JiJ
Ja sam barun Vorkosigan. Ako sam dobro shvatio, car je zapo-vijedio da se pojavim ovdje."
"Gle malog komiara", pone jedan straar, vadei palicu. Drugi ga zgrabi za ruku, okirano buljei u Milesa.
"Ne, Dub  to zaista jest on!"
Drugu su provjeru proli u predvorju same velike dvorane. Ivan je cijelo vrijeme pokuavao proviriti kroz vrata, na veliko uzrujavanje straara zaduenog za konanu provjeru unosa oruja u dvoranu u kojoj se nalazio i sam car. Miles je naprezao sluh da bi mogao uti glasove koji su gotovo jedva ujno dopirali iznutra. Prepoznao je glas grofa Vordrozde, podignut i nazalan, u ritmu formalne debate.
"Koliko to ve traje?" apne Miles straaru.
"Cijeli tjedan. Ovo bi trebao biti zadnji dan. Sad zakljuuju. Doli ste u zadnji as, gospodaru." Uputio je Milesu ohrabrujue kimanje glavom; dva zapovjednika strae zavrila su raspravu ispod glasa: "...ali on mora biti ovdje!"
"Jesi li siguran da ne bi radije bio na betanskoj terapiji?" promrmlja Ivan.
Miles se mrano naceri. "Sad je prekasno. Nee li biti smijeno ako smo stigli taman na izricanje kazne?"
"Urnebesno smijeno. Nema sumnje da e umrijeti od smijeha", zarei Ivan i krene prema vratima, prethodno dobivi odobrenje straara.
Miles ga zgrabi za ruku. "Pst, ekaj! Sluaj." Jo jedan prepoznatljiv glas: admiral Hessman.
"to on radi ovdje?" apne Ivan. "Mislio sam da ovim stvarima mogu biti nazoni samo grofovi."
"Svjedok, kladim se, ba poput tebe. Pst."
"...ako na vrli premijer nije imao pojma o ovome, neka nam onda dovede tog nestalog neaka", Vordrozdin je glas oteao od sarkazma. "On kae da ne moe. A zato? Ja tvrdim da je to stoga to je mladi barun Vorpatril poslan s tajnom porukom. Kakvom porukom? Oigledno nekom varijacijom na
temu: 'Bjei koliko te noge nose  sve je otkriveno!' Pitam vas  kako je mogue da je njegov vlastiti sin mogao otii tako daleko u svojim zlim nakanama, a sve navodno bez oeva znanja? Kamo je otilo tih 275 tisua maraka s njegova rauna  iju sudbinu on tako odluno odbija otkriti  ako ne u financiranje cijele tajne operacije? Ti ponovljeni zahtjevi za odgodom su samo dimna zavjesa. Ako je barun Vorkosigan tako nevin, zato danas nije ovdje?" Vordrozda dramatino zastane.
Ivan povue Milesa za rukav. "Doi. Bolji trenutak od ovog nee dobiti pa makar ekao cijeli dan."
"Ima pravo. Hajdemo."
Vitrai visoko na istonom zidu bacali su preljeve boje na pod od hrastovih dasaka u velikoj dvorani. Vordrozda je stajao u govornikom krugu. Iza njega, na klupi za svjedoke, sjedio je admiral Hessman. Galerija iznad njega, s izrezbarenom ogradom, zaista je bila prazna, ali redovi obinih drvenih klupa uza zidove dvorane bili su dupkom puni.
Ispod ceremonijalnih grimiznosrebrnih halja izvirivale su razne boje slubenih livreja, osim na onih nekoliko ljudi koji na sebi nisu imali halje nego crvenoplave sveane odore aktivne carske slube. Takvu je odoru na sebi imao i car Gregor, koji je sjedio u svojoj povienoj nii na lijevoj strani dvorane. Miles s mukom proguta napad treme. Poalio je to nije bio svratio u Kuu Vorkosigan i presvukao se; jo uvijek je na sebi imao obinu tamnu koulju, hlae i izme koje je imao na sebi kad je otiao s Tau Verde. Razdaljina do sredita dvorane djelovala je otprilike kao jedna svjetlosna godina.
Njegov je otac, potpuno oputen u svojoj plavocrvenoj odori, sjedio za svojim stolom u prvome redu, nedaleko od Vordrozde. Grof Vorkosigan bio je zavaljen u svome sjedalu, nogu ispruenih ispred sebe i prekrienih u glenjevima, ruku prebaenih unatrag preko naslona  a ipak nije djelovao nita leernije od tigra koji eka svoj plijen. Lice mu je bilo mrano, ubilako, usredotoeno na Vordrozdu; Miles se na trenutak zapita je li stara uvreda  'komarrski kolja , moda ipak imala neku podlogu.
Vordrozda je, u govornikom krugu, bio jedini koji je bio izravno okrenut prema sjenovitoj arkadi na ulazu u dvoranu. On je prvi ugledao Milesa i Ivana. Upravo je bio otvorio usta da nastavi s govorom; sad su zjapila tako otvorena.
"To je ba ono pitanje na koje bih elio da mi vi odgovorite, grofe Vordrozda  i vi, admirale Hessman", ree Miles glasno. Dvije godine svjetlosti, pomisli on i odepa naprijed.
Dvoranom se prolegne amor i zapanjeni povici. Milesa je zanimala reakcija samo jednog ovjeka.
Grof Vorkosigan naglo je okrenuo glavu i ugledao Milesa. Duboko je udahnuo, pa privue noge i ruke. Na trenutak je sjedio s laktovima oslonjenima na plohu stola pred sobom, lica zarivenog u ruke. Protrljao sije lice, jako; kad gaje opet podigao, bilo je zajapureno i namrteno, a oi su brzo treptale.
Kad je poeo izgledati tako staro? zapita se Miles tuno. Je li mu kosa uvijek bila tako sijeda? Je li se to on tako promijenio  ili ja? Ili obojica?
Pogled grofa Vorkosigana pao je na Ivana i lice mu se proistilo u zapanjenu razdraenost. "Ivane, idiote jedan! Gdje si bio?"
Ivan dobaci pogled Milesu, pa kimne prema klupi za svjedoke. "Admiral Hessman me poslao u potragu za Milesom, Sire. I naao sam ga. Ali nekako mi se ini da to nije ono stoje admiral zaista elio."
Vordrozda se okrenuo i bijesnim pogledom oinuo Hessma-na, koji je izbuljio oi u Ivana. "Ti" sikne Vordrozda na admirala, glasom otrovnim od gnjeva. Ali gotovo se istog trenutka uspio pribrati, uspraviti se i opustiti ake iz kandastih apa u elegantne obline.
Miles se naklonio okupljenim grofovima, zavrivi pokle-kom na jedno koljeno u smjeru poviene careve nie. "Moj vladaru i moja gospodo. Bio bih ovdje i ranije, ali moja je pozivnica putem izgubljena. To e potvrditi i moj svjedok barun Ivan Vorpatril."
Gregorovo mlado lice gledalo je ukoeno dolje u njega, tamnih oiju uznemirenih i dalekih. Carev se pogled zbunjeno
okrenuo prema njegovu novom savjetniku koji je stajao u govornikom krugu. Njegov bivi savjetnik, grof Vorkosigan, izgledao je udesno ushien; usne su mu bile povuene natrag u tigrovskom osmijehu.
I Miles je krajikom oka pogledao Vordrozdu. Sad, pomisli on, sad je trenutak da ga pritisnem. Dok barun uvar Kruga zaprisegne Ivana kao svjedoka, uz sve potrebne ceremonije, Vordrozdini grofovi e se ve oporaviti od oka. Daj im ezdeset sekundi dogovaranja i ve e smisliti nove posve uvjerljive i smislene lai, a onda e biti naa rije protiv nihove u konanom glasovanju. Hessman, da, mora pritisnuti Hessmana. Vordrozda je prepametan da bi pao pod stampedo. Udari sad i raspoluti zavjeru.
S mukom je progutao, proistio stisnuto grlo i uspravio se. "Optuujem admirala Hessmana, ovdje pred vama, za sabotau, ubojstvo i pokuaj ubojstva. Mogu dokazati da je naredio sabotau carskog broda kapetana Dimira, to je rezultiralo uasnom smru svih na letjelici; mogu dokazati i njegovu namjeru da na brodu u to vrijeme bude i moj roak Ivan."
"Ovo je krenje procedura", vikne Vordrozda. "Ove lude optube ne spadaju u Vijee grofova. Morate ih iznijeti na vojnome sudu, ako vam to uope i dopuste, izdajnice!"
"Na vojnome sudu gdje bi bio optuen samo admiral Hessman, s obzirom da se vama, grofe Vordrozda, tamo ne moe suditi", ree Miles odmah.
Grof Vorkosigan je tiho lupkao akom po svom stolu, nagnuvi se naprijed prema Milesu; njegove su usne oblikovale bezglasnu litaniju, da, nastavi, nastavi...
Ohrabren, Miles podigne glas. "Bit e suen sam i umrijet e sam, jer kao obranu ima samo svoju tvrdnju da je sve te zloine izvrio na vau zapovijed. Miles se okrene preme Hess-manu "Nije bilo svjedoka, zar ne, admirale?" Zar zaista mislite da e grof Vordrozda biti tako obuzet osjeajem odanosti da e potvrditi vau izjavu?"
Hessman je bio mrtvaki blijed i teko je disao, a pogled mu je letio s Vordrozde na Ivana i natrag. Miles je vidio kako mu se u oima raa slijepa panika.
Vordrozda, jo uvijek u govornikom krugu, nervozno mahne rukom prema Milesu. "Gospodo, ovo nije obrana. On se jednostavno nada da e tim divljim optubama prikriti svoju krivnju  a povrh toga kri ustaljene procedure! uvaru Kruga, apeliram na vas da uspostavite red!"
uvar Kruga napola ustane, zaustavi se, proboden prodornim pogledom grofa Vorkosigana. Onda nemono klone natrag na klupu. "Ovo je zaista vrlo neregularno..." uspio je protisnuti, a onda uuti. Grof Vorkosigan mu uputi osmijeh odobravanja.
"Niste odgovorili na moje pitanje, Vordrozda", zazove Miles. "Hoete li stati u obranu admiralu Hessmanu?"
"Kroz cijelu ljudsku povijest podreeni su imali neovlaene ispade", pone Vordrozda.
Okree se, izmie se, jo e se i izvui  ne! I ja to mogu. "Oh, znai priznajete daje on va podreeni?"
"Nije mi nita takvo", obrecne se Vordrozda. "Izmeu nas nema nikakve veze. Vee nas samo zajedniki interes za dobrobit Carstva."
"Nikakve veze? ujete li to, admirale Hessman? Kakav je to osjeaj kad vam zabodu no u lea s takvom nevjerojatnom leernou? Kladim se da ste jedva i osjetili ubod. Tako e biti sve do kraja, znate."
Hessman izbulji oi i skoi na noge. "Ne, nee!" zarei on. "Ti si to poeo, Vordrozda. Ako moram pasti, povui u te sa sobom!" On uperi prstom u Vordrozdu. "Doao je k meni u Winterfair, traei da mu proslijedim najnovija saznanja koja je Tajna sluba dobila o Vorkosiganovu sinu"
"Zavei!" vikne Vordrozda oajniki, a u oima mu se zapali gnjev nekoga koga napadaju s lea. "Zavei" Ruka mu poleti pod grimiznu halju, pa izvue ispod nje neto sjajno i' metalno. Potom nacilja iglenjakom na brbljavog admirala. A
onda zastane. Vordrozda je buljio u oruje u svojoj ruci kao da se radi o korpionu.
"Tko sad kri procedure?" naruga se Miles tiho.
Barravarska je aristokracija zadrala svoju vojniku narav. Izvlaenje smrtonosnog oruja u nazonosti cara izazvalo je silovitu refleksnu reakciju. Dvadeset ili trideset mukaraca skoilo je iz svojih klupa.
Samo se na Barravaru, pomisli Miles, moe dogoditi da se ljudi bace u trk prema uperenom iglenjaku. Drugi su se pak bacili izmeu Vordrozde i careve nie. Vordrozda se okrenuo od Hessmana prema svom stvarnom muitelju, podigavi oruje. Miles je stajao nepomino poput kipa, zaaran iglenjakovim siunim crnim okom cijevi. Fascinantno, nije li, da je ulaz u pakao tako malen...
Vordrozdu prekrije lavina tijela i grimiznih halja. Ivan je imao ast da uputi prvi udarac, opalivi ga u koljena.
Miles je stajao pred svojim carem. Dvorana je utihnula, a njegove su optuitelje uhitili i odveli. Sad je stajao pred istinskim sucem.
Gregor nelagodno uzdahne i pokretom ruke pozove baruna uvara Kruga neka mu prie. Kratko su se dogovarali.
"Car moli i zahtijeva jednosatnu pauzu kako bi mogao uti novo svjedoenje. Za svjedoke: grof Vorvolk, grof Vorhalas."
Otili su u privatnu sobu iza nie: Gregor, grof Vorkosigan, Miles, Ivan i Gregorov neobian izbor svjedoka. Henri Vorvolk je bio jedan od rijetkih Gregorovih vrnjaka meu grofovima, a uz to i osobni prijatelj. Njih dvojica bili su jezgra nove generacije. Ne udi stoga to Gregor trai njegovu podrku. Grof Vorhalas...
Vorhalas je bio najstariji i najuporniji neprijatelj Milesova oca  sve od smrti svoja dva sina koji su izgubili ivote na krivoj strani Vordarianova pretendentstva, prije osamnaest godina. Miles ga je gledao s nemirom. Grofov stariji sin i na-
sljednik bio je ovjek koji je jedne noi ispalio granatu s plinom soltoksinom kroz prozor Kue Vorkosigan u pokuaju da osveti smrt mlaeg brata. Bio je pogubljen kao izdajnik. Je li Vorhalas u Vordrozdinoj zavjeri vidio priliku da dovri taj posao  savreno simetrina osveta, sin za sina?
A ipak, Vorhalas je bio na glasu kao pravedan i poten ovjek  Miles gaje s lakoom mogao zamisliti kako se ujedinjuje s njegovim ocem u zatiranju Vordrozdina plana za preotimanje prijestolja. Njih su dvojica bili neprijatelji ve tako dugo, i nadivjeli su toliko prijatelja i neprijatelja, da je njihovo neprijateljstvo gotovo postiglo neku vrst harmonije. Svejedno, nitko se ne bi usudio optuiti Vorhalasa za popustljivost prilikom svjedoenja na suenju sinu bivega regenta. Njih dvojica razmijenili su kimanje glavama, kao dva maevaoca prije borbe, pa sjeli jedan nasuprot drugome.
"Pa", ree grof Vorkosigan, odjednom ozbiljan i napet, "to se zaista dogodilo tamo vani? Vidio sam Illvanova izvjea  sve dok nisu prestala stizati ali nekako mi se ini da ona postavljaju vie novih pitanja nego to daju odgovore."
Milesova panja na trenutak skrene sa sebe samoga. "Zar Illvanov agent vie ne alje izvjea? Kunem ti se da mu se nisam mijeao u posao"
"Satnik Illyan je u zatvoru."
"to!"
"eka suenje. I njega su ukljuili u optubu radi izdaje."
"To je apsurdno!"
"Nimalo. Ba naprotiv, logino je. Koji moj neprijatelj ne bi prvo maknuo moje oi i ui ako to moe?"
Vorhalas kimne u znak slaganja, kao da kae: ja bih uinio istu stvar.
Oi Milesova oca suzie se sa suhim humorom. "Bit e pouno za njega da se jednom nade na drugome kraju procesa pravde. Nikakva velika teta. Dodue, priznajem daje prilino ljut na tebe."
"Pitanje je bilo", ree Gregor, kao iz daleka, "slui li on mom premijeru ili meni." Gorka mu se nesigurnost jo uvijek zrcalila u oima.
"Svi koji slue meni, slue kroz mene i tebi", izjavi grof Vorkosigan. "To je princip na kojemu funkcionira sistem Vo-rova. Potoci iskustva koji teku zajedno i na kraju se slijevaju u rijeku velike snage. A na krajnjem uu si ti." Ovo je bilo najblie komplimentu stoje Miles ikada uo da otac uputi Gre-goru  oit znak njegove nelagode. "ini nepravdu Simonu Illvanu kad ga sumnjii. Cijeli svoj ivot sluio je tebi, kao i tvojem djedu prije tebe."
Miles se zapita kakvu vrst pritoka on sad predstavlja  Dendarijski su plaenici zamutili vodu. "to se dogodilo... Pa, Sire" on zastane, traei neko mjesto odakle bi poeo... Zapravo, poetak je bio na zidu, sto kilometara od Vorbarr Sultane. Ali zapoeo je svoju priu susretom s Ardeom Mayhewom na Koloniji Beta. Nakon bojaljivog oklijevanja, duboko je udahnuo i nastavio s tonim opisom svog susreta s Bazom Jesekom. Njegov se otac lecne na to ime. Blokada, ukrcavanje na plaeniki brod, bitke  Milese se gotovo zaboravio tijekom opisivanja punog entuzijazma; u jednom je trenutku podigao pogled i shvatio da je caru dodijelio ulogu dijela oseran-ske flote, Henriju Vorvolku ulogu kapetana Tunga, a ocu ulogu pelijanskog stoera. Botharijeva smrt. Na te se vijesti lice njegova oca snudilo i zatvorilo. "Pa", ree on nakon nekog vremena, "rijeio se velikoga tereta. Neka napokon nae mir."
Miles pogleda cara i izbaci iz opisa Escobarankine optube na raun Princa Serga. Po otrom i zahvalnom pogledu koji mu je uputio grof Vorkosigan, Miles shvati daje postupio ispravno. Neke su istine za pojedine ljude ipak bile prevelika i prejaka bujica; Miles nije imao nimalo elje da bude svjedokom jo jednog raspada sistema poput onog koji se dogodio Eleni Bothari.
Kad je napokon doao do dijela prie o razbijanju blokade, Gregorova su usta ve bila otvorena a on opinjen, a oi grofa Vorkosigana blistale su s odobravanjem. Ivanov dolazak i za-
m,.
kljuci koje je Miles izvukao iz toga  to ga podsjeti na vrijeme i on posegne za pljoskom kjoja mu je visjela o pojasu.
"Stoje to?" upita njegov otac.
"Sredstvo za neutralizaciju eluane kiseline. Uh  hoe malo?" ponudi on uljudno.
"Hvala", ree grof Vorkosigan. "Hou." Otpio je dobar gutljaj, tako ozbiljna lica da ni Miles nije mogao biti siguran smije li se ili ne.
Miles ukratko iznese razmiljanja koja su ga bila navela da se potajno vrati na Barravar, u pokuaju da iznenadi Vor-drozdu i Hessmana. Ivan je potvrdio sve dogaaje kojima je bio svjedokom, i time razotkrio Hessmanove lai. Shativi da su njegovi novosteeni prijatelji bili neto posve suprotno, Gre-gor je postao vrlo uznemiren. Probudi se, Gregore, pomisli Miles. Ti si, od svih ljudi na svijetu, ne moe priutiti luksuz ugodnih iluzija. Ne, zaista, nemam nimalo elje da budem na tvome mjestu.
Kad je Miles zavrio, Gregor se doimao potitenim. Grof Vorkosigan sjedio je s njegove desne strane, u svojoj uobiajenoj pozi  zajahavi stolac naopako, zamiljeno i gladno promatrajui svog sina.
"Zato onda?" upita Gregor. "to si mislio napraviti od sebe uz toliku vojsku ako ne cara  ako ve ne na Barravaru, onda moda negdje drugdje?"
"Vladaru moj", Miles spusti glas. "Jo dok smo se zajedno igrali u carskoj rezidenciji, jesam li ikad zahtijevao ijednu drugu ulogu osim Vorthalije Odvanoga? Zna me  kako si mogao posumnjati? Dendarijski plaenici su isti sluaj. Nisam ih planirao jednostavno su se dogodili dok sam se izvlaio iz jedne krizne situacije i upadao u drugu. Jedino to sam elio jest sluiti Barravaru, kao to je to inio moj otac prije mene. Kad mi to nije uspjelo  elio sam sluiti neemu. Da bi" on podigne pogled prema ocu, i nastavi bolno iskreno "da uinim svoj ivot rtvom dostojnom da mu je poloim pred noge." On slegne ramenima. "I opet sam zeznuo stvar."
"To ti je kip od gline, deko." Glas grofa Vorkosigana bio je hrapav ali jasan. "Sve samo ista glina. Kojoj takva zlatna rtva nije primjerena." Glas mu je pukao.
Na trenutak Miles zaboravi na suenje koje ga je ekalo. Kapci su mu se spustili, spremio je taj mir u najdublji dio svog srca, otkud e ga moi izvui u nekom buduem trenutku oaja. Gregor, koji nije imao oca, proguta slinu i skrene pogled, kao daje posramljen. Grof Vorhalas je nelagodno buljio u pod, poput ovjeka koji je sluajno bio svjedokom privatne i delikatne scene.
Gregorova ruka s oklijevanjem dotakne rame svog prvog i najlojalnijeg zatitnika. "Ja sluim Barravaru", ree on. "Provoenje pravde je moja dunost. Nikad mi nije bila namjera donijeti nepravdu."
"Zaveli su te, mome", promrmlja grof Vorkosigan Gregoru na uho. "Nije vano. Ali naui neto iz toga."
Gregor uzdahne. "Kad smo se igrali zajedno, Miles, uvijek si me pobijeivao u Stratu. Sumnjao sam u tebe upravo stoga to te poznajem."
Miles klekne, pognute glave, i rairi ruke. "Tvoja volja, vladaru moj."
Gregor odmahne glavom. "Neka me uvijek prate takve izdaje." Podigao je glas, obraajui se svjedocima. "Pa, moja gospodo? Jeste li zadovoljni dokazima daje Vordrozdina optuba baruna Vorkosigana za izdaju i pokuaj uzurpiranja prijestolja lana i maliciozna? I hoete li to potvrditi pred ostalim vijenicima?"
"Apsolutno", ree Henri Vorvolk ushieno. Miles zakljui da se kadet druge godine zaljubio u njega ve negdje na polovici njegove pustolovne prie o Dendariijskim plaenicima.
Grof Vorhalas je ostao hladan i zamiljen. "ini se da je optuba za pokuaj uzurpiranja prijestolja doista lana", slozi se starac, "pa u to i potvrditi, asti mi. Ali ovdje se radi o jo jednoj vrsti izdaje. Barun Vorkosigan je i sam priznao da je prekrio  i da jo uvijek kri  Vorlopulousov zakon, to je samo posebi jedan oblik izdaje."
"Takva optuba", ree grof Vorkosigan, "nije bila iznijeta pred Vijeem."
Henri Vorvolk se naceri. "A tko bi se nakon ovoga usudio iznijeti je?"
"ovjek koji je dokazao svoju odanost Carstvu i koji ima akademski interes za savrenu pravdu  takav bi se mogao usuditi", ree grof Vorkosigan, jo uvijek miran. "Mogao bi se to usuditi ovjek koji vie nema to izgubiti, ne bi li?"
"Moli, Vorkosigane", apne Vorhalas, a hladnokrvna mu maska sklizne s lica. "Moli za milost kao to sam ja molio tebe." Oi su mu se sklopile, i cijelo mu je tijelo drhtalo.
Jedan dugi trenutak grof Vorkosigan gaje samo utke gledao. Potom, "Kako eli", ree, ustane i klekne na jedno koljeno pred svog neprijatelja. "Zakopaj ratnu sjekiru i pobrinut u se da moj sin vie ne uzburkava ove vode."
"Jo uvijek si previe ukoen." "Ako ti je volja, onda." "Reci 'molim te'."
"Molim te", ponovi grof Vorkosigan posluno. Miles potrai gnjevnu napetost u oevoj kraljenici i ne nae je; ovo je bilo neto staro, starije od njega, neto izmeu te dvojice mukaraca, neto zapleteno; jedva da je mogao i nazrijeti zamrene dubine tog labirinta. Gregor je izgladao kao da e mu pozliti, Henri Vorvolk zapanjeno, Ivan uasnuto.
Odjednom je Vorhalasova tvrdoa dobila ekstatian rub. On se nagne blie uhu Milesova oca. "Gurni si taj 'molim' zna kamo, Vorkosigane", apne on. Grof Vorkosigan spusti glavu, a ake mu se stisnue.
Vorhalas me gleda  ako me uope i vidi  kao oruje koje bi mogao upotrijebiti protiv mog oca, pomisli Miles.
Bilo je vrijeme da mu privue panju. "Grofe Vorhalas", Milesov glas razrezao je tiinu poput noa. "Budite zadovoljeni. Jer ako nastavite s ovim, u jednom ete trenutku morati pogledati mojoj majci u oi i ponoviti sve ovo. Usuujete li se to?"
Vorhalas se blago lecne i namrti se na Milesa. "Moe li tvoja majka pogledati tebe i ne razumijeti elju za osvetom?" On pokae na Milesov pogrbljen i iskrivljen kostur.
"Majka", ree Miles, "ovo naziva mojim darom. Iskuenja i testovi su dar, kae ona, a velika iskuenja su veliki dar. Naravno", doda on zamiljeno, "ope je miljenje da je moja majka pomalo udna..." Prikovao je Vorhalasov pogled za svoj. "to vi namjeravate uiniti sa svojim darom, grofe Vorhalas?"
"Prokletstvo", promrmlja Vorhalas, nakon kratke udubljene tiine, ne obraajui se Milesu ve grofu Vorkosiganu. "Ima majine oi."
"Da, primijetio sam", tiho odgovori grof Vorkosigan. Vorhalas se ozlojeeno zagleda u njega.
"Nisam nikakav prokleti svetac", izjavi Vorhalas, onako openito, svima.
"Nitko ni ne trai od vas da to budete", ree Gregor ustro, utjenim glasom. "Ali ste moj prisegnuti sluga. A nimalo mi ne koristi kad moji sluge trgaju grkljan jedan drugome umjesto mojim neprijateljima."
Vorhalas smrkne i nevoljko slegne ramenima. "Istina, vladaru moj." ake su mu se otvorile, prst po prst, kao da iz svog stiska putaju neku nevidljivu svojinu. "Oh, ustani", doda on nestrpljivo grofu Vorkosiganu. Bivi regent ustane, ponovno posve praznog izraza lica.
Vorhalas sijevne pogledom prema Milesu. "A kako, Arale, namjerava ovog nadarenog mladog manijaka i njegovu sluajnu vojsku drati pod kontrolom?"
Grof Vorkosigan paljivo odmjeri rijei, kap po kap. "Denda-rijski plaenici su istinska zagonetka." On pogleda Gregora. "Kakva je vaa volja, vladaru moj?"
Gregor je poskoio, iznenada izgubivi status promatraa. Pogledao je Milesa, prilino moleivo. "Organizacije se raaju i umiru. Ima li ikakve anse da ova tvoja jednostavno izblijedi?"
Miles zagrize usnu. "I ja sam se na trenutak ponadao tome, ali kad sam ih zadnji put vidio izgledali su vraki zdravo. U procesu rasta."
Gregor iskrivi lice. "Teko da mogu na njih poslati svoju vojsku i rasturiti ih kao to je to neko uinio Dorca  definitivno su predaleko."
"Oni sami nisu nita krivi", pouri se Miles istaknuti. "Nisu ni znali tko sam ja> a veina njih nisu ni Barravarci."
Gregor nesigurno pogleda grofa Vorkosigana, koji je napeto prouavao vrhove svojih izama, kao da time eli rei 'Ti si taj koga je sve svrbjelo od elje da samostalno donosi odluke, mome.' Ali ipak doda, naglas: "Ti si jednako velik car kao stoje bio Dorca, Gregore. Uini kako ti je volja."
Gregorov se pogled na trenutak vrati na Milesa. "Nisi mogao probiti blokadu unutar njezina vojnikog konteksta. Pa si promijenio kontekst."
"Da, Sire."
"Ja ne mogu promijeniti Dorcin zakon..." ree Gregor polako. Grof Vorkosigan, koji je poeo izgledati kao da se osjea nelagodno, sad se opet opustio. "Taj je zakon spasio Barravar."
Car utone u tiinu, izgubljen u svojoj zbunjenosti. Miles je tono znao kako se osjea. Ostavio ga je<la se jo nekoliko trenutaka kuha u vlastitom umaku, sve dok tiina nije postala napeta od iekivanja i dok Gregorove oi nisu poele poprimati onaj oamueno-oajniki pogled ovjeka uhvaenog bez odgovora na postavljeno pitanje, pogled koji je Milesu bio tako dobro poznat s usmenog ispita na kvalifikacijama za Akademiju. Sad.
"Carevi vlastiti Dendariijski plaenici", ree on sugestivno.
"to?"
"A zato ne?" uspravi se Miles i rairi ruke s dlanovima prema gore. "Rado u ti ih dati. Proglasi ih Krunskim snagama. To se ve dogaalo."
"Da, ali s konjicom! " ree grof Vorkosigan. Ali lice mu je iznenada postalo mnogo vedrije.
i
"to god uinio s njima, bit e to samo na papiru, budui da su ionako izvan dometa", Miles se nakloni Gregoru, ispriavajui se. "Pa zato onda car ne bi postupio onako kako mu najbolje odgovara."
"Kako najbolje odgovara kome? " upita grof Vorhalas suho.
"Razmiljao si o tome kao o potajnoj deklaraciji, pretpostavljam", ree grof Vorkosigan.
"Pa, da  bojim se da se veini plaenika ne bi svidjelo kad bi uli da su unovaeni u barravarsku carsku slubu. Ali zato ih ne bismo smjestili u odjel satnika Illvana? Tad bi njihov status morao ostati tajnom. Neka on smisli neto pametno i korisno to bismo mogli s njima. Slobodna plaenika flota u tajnom vlasnitvu barravarske Tajne slube."
Gregor je sad ve izgledao pomiren sa sudbinom; gotovo zaintrigiran. "To bi moglo biti praktino..."
Zubi grofa Vorkosigana bljesnuli su u kratkom osmijehu, koji se gotovo istog trena naao suspregnut. "Simon e", promrmlja on, "biti izvan sebe od sree."
"Zaista?" upita Gregor sumnjiavo.
"Osobno jamim za to." Grof Vorkosigan se nakloni, premda sjedei.
Vorhalas smrkne i odmjeri Milesa pogledom. "Previe si prokleto pametan za svoje dobro, zna li to, mome?"
"Tono, Sire", ree Miles u blagoj histeriji olakanja, osjeajui se lakim za 3000 vojnika i bogzna koliko tona opreme. Uspio je  i posljednji je komadi sjeo na svoje mjesto...
"...se usuuje praviti me budalom", promrmlja Vorhalas, pa podigne glas: "To odgovara samo na pola mog pitanja, Arale."
Grof Vorkosigan je prouavao svoje nokte, blistavih oiju. "Istina. Ne moemo mu dopustiti da jurca naokolo. I ja zadrhtim pri pomisli na to kakve bi mu se sluajnosti mogle dogoditi sljedei put. Nedvojbeno, trebalo bi ga smjestiti u nekakvu instituciju, gdje bi cijeli dan bio prisiljen naporno raditi pod paskom budnih oiju." On zamiljeno zastane. "Smijem li predloiti Akademiju?"
Miles podigne pogled, eljusti objeene u idiotizmu iznenadne nade. Sve je svoje napore bio uloio u to da se izvue iz situacije krenja Vorloupulousovog zakona. Jedva da se i bio usudio razmiljati o ivotu nakon toga, a kamoli o ovakvoj nagradi...
Otac mu se obrati tihim glasom: "Uz pretpostavku da vam to nije ispod asti, admirale Naismith. Nisam vam jo stigao estitati na promaknuu u tako visok in."
Miles pocrveni. "Sve je to bila samo fasada, Sire. Znate to."
"Sve?"
"Pa  gotovo sve."
"Ah, postaje prepreden, ak i sa mnom... Ali okusio si zapovjednitvo. Hoe li se moi vratiti sluanju tuih zapovijedi? Degradiranje je zalogaj koji je gorko progutati." Oko usti-ju mu je zatitrao traak stare ironije.
"Tebe su degradirali, nakon Komarra..." "Natrag u in satnika, da."
Jedan se kraj Milesovih usta izvije prema gore. "Sad imam bioniki eludac koji moe probaviti tve. Moi u to podnijeti."
Grof Vorhalas skeptino podigne obrve. "to misli, admirale Vorkosigan, kakav e zastavnik nastati od njega?"
"Mislim da e biti uasan zastavnik", ree grof Vorkosigan iskreno. "Ali ako uspije izbjei da ga nadreeni ne zadave radi  ovaj  pokazivanja pretjerane inicijative, mislim da bi jednog dana od njega mogao ispasti dobar stoerni asnik."
Vorhalas nevoljko kimne u znak slaganja. Milesove su oi plamtjele poput lomaa, odraavajui vatru oeva pogleda.
Nakon dvodnevnog svjedoenja i zakulisnih manevara, Vijee je jednoglasno odluilo odbaciti optubu. Gregor je iskoristio svoje zakonsko pravo, kao grof Vorbarra, i izrekao glasno 'nevin' kao etvrti svjedok, umjesto da se uzdri od glasovanja, kao to je bilo uobiajeno. Ostali su se krotko poveli za njegovim primjerom.
Neki od starijih politikih neprijatelja grofa Vorkosigana izgledali su kao da bi radije pljunuli, ali samo se grof Vorhalas izjasnio kao 'suzdran'. Ali Vorhalas nikad nije ni bio lanom Vordrozdine zavjerenike grupe, pa nije ni morao spirati sa sebe biljeg suuesnitva.
"Taj kopilan ima muda." Grof Vorkosigan je izmijenio poznati vojniki pozdrav sa svojim najljuim neprijateljem koji je sjedio na drugome kraju dvorane. "Volio bih da svi imaju njegovu postojanost, ako ne i miljenja."
Miles je sjedio u tiini, upijajui taj blaeni trijumf. Elena e biti na sigurnom, ipak.
Ali ne i sretna. Lovni sokoli ne spadaju u kaveze, bez obzira na to koliko ovjek eznuo za njihovom otmjenou, bez obzira na to kako zlatne bile teetke tog kaveza. Mnogo su ljepi kad slobodno, lete. Toliko da ti njihova ljepota slama
srce.
On uzdahne i ustane, spreman da se uhvati u kotac svojom sudbinom.
sa
Vinogradi, koji su poput vijenaca okruivali padine oko dugakog jezera iznad Vorkosigan Surleaua, propupali su novim zelenilom. Povrina vode svjetlucala je pod toplim dahom zraka, poput prosutih srebrnjaka. Neko je negdje bio obiaj da se mrtvima na oi stavljaju srebrni novii, prisjeti se Miles, za splavarinu; to mu se inilo primjerenim. On zamisli kovanice kako tonu na dno jezera i gomilaju se sve dok ne probiju povrinu i ne stvore novi otok.
Zemlja je bila hladna i vlana, zima se jo nije dala iz tla. Teko. Odbacio je lopatu zemlje preko ramena, izbacujui je iz rupe koju je kopao.
"Ruke ti krvare", primijeti njegova majka. "Plazminim lukom bi istu stvar obavio za samo pet minuta."
"Krv", ree Miles, "spire grijehe. Tako je govorio narednik."
"Shvaam." Nije vie nita rekla, nego je ostala sjediti u tiini, pravei mu drutvo, naslonjena leima na stablo, gle-
dajui preko jezera. Posljedica odrastanja na Beti, pretpostavi Miles; inilo se da se nikad nije zasitila pogleda na vodu otvorenu nebu.
Napokon je zavrio. Grofica Vorkosigan mu prui ruku, pomaui mu da izie iz rake. On uzme kontrolnu kutiju anti--grav palete i spusti srebrni lijes, koji je svo to vrijeme strpljivo ekao sa strane, neka poiva u miru. Bothari ga je uvijek strpljivo ekao.
Prekrivanje lijesa zemljom ilo je mnogo bre. Nadgrobni spomenik koji je bio naruio njegov otac jo uvijek nije bio gotov; rukom klesan, kao i za ostale lanove obitelji. Nedaleko je poivao Milesov djed, pored bake koju Miles nije nikad upoznao, bake koja je poginula u barravarskom graanskom ratu desetljeima prije njegova roenja. Njegov se pogled na trenutak zaustavio, s nelagodom, na dvostrukoj parceli odmah pored djedove, okomito na narednikov grob. Ali taj teret tek treba doi.
Poloio je plitku i izubijanu bakrenu posudu na tronoac u podnoju groba. U nju je ubacio granice borovnice s planina i pramen svoje kose. Potom izvue areni al iz depa jakne, paljivo ga razmota, pa iz njega uzme uvojak meke kose i spusti ga meu granice. Njegova majka doda pramen kratkih sje-dina i veliki uvojak svoje crvene grive, pa se povue na pristojnu udaljenost.
Nakon kratke stanke, Miles poloi i al povrh granica. "Bojim se da sam bio potpuno neprimjerena Baba", apne on ispriku. "Nikad vam se nisam namjeravao rugati. Ali Baz je voli i dobro e se brinuti za nju... Tako je lako bilo dati rije, a tako teko odrati je. Ali evo. Evo." On doda ljuske aromatine kore. "Ovdje e vam biti toplo, gledat ete kako se mijenja lice dugog jezera, od zime u proljee, od ljeta u jesen. Ovuda ne idu nikakve vojske, a ak i najtamnije ponoi nisu posve mrane. Siguran sam da vas Bog ne moe previdjeti na ovakvu mjestu. Ovdje e biti dovoljno Boje milosti i oprosta ak i za vas, stari vue."
On zapali rtvu. "Nadam se da ete mi ostaviti gutljaj iz te ae kad vama ve bude previe."
EPILOG
Naravno, vjeba na doku zapoela je usred noi. I on sam bi je vjerojatno odredio za to doba, pomisli Miles, dok se sa svojim kolegama kadetima probijao kroz hodnike orbitalne bojne platforme. Ovaj je etverotjedni period orbitalne obuke i obuke pri besteinskom stanju trebao zavriti sutra, a instruktori im ve barem etiri dana nisu bili natovarili na vrat nita gadno. Prole se veeri u asnikoj blagovaonici Miles nije ukljuivao u razgovor koji se uglavnom vrtio oko galopirajueg iekivanja nadolazeeg odmora na planetu. Sjedio je tiho, razmiljajui o svim udesnim mogunostima za veliki finale.
Sad je stigao do ustave svog shuttlea istovremeno kad i njegov kolega i instruktor. Instruktorovo lice bilo je maska neutralnosti. Kadet Kostolitz kiselo pogleda Milesa.
"Jo uvijek vue sa sobom taj zastarjeli no za svinje, ha?" ree Kostolitz, uzrujano kimnuvi prema bodeu za Mileso-vim pojasom.
"Imam dozvolu za to", ree Miles mirno.
"I spava s njim?"
Malen, umiljat osmijeh. "Da."
Miles razmotri nadolazei problem u obliku Kostolitza. Dogaaji iz barravarske povijesti jamili su mu da e tijekom cijele svoje karijere u carskoj slubi morati podnostiti klasnu svijest svojih asnika, u oblicima agresivnim poput Kostolitzeve ili neto suptilnijim. Mora nauiti da se prema tome odnosi ne samo dobro, nego i kreativno  ako iz svojih asnika namjerava izvui ono najbolje.
Imao je nevjerojatan osjeaj da moe vidjeti ravno kroz Ko-stolitza, onako kako lijenik vidi tijelo kroz dijagnostiku napravu. Svaka poderotina emocionalne ozljede, svaki mladi tumor ogorenja koji raste iz njih inio mu se ocrtanim crvenom olovkom u njegovu umu. Strpljenja. Problem mu se pokazivao u sve jasnijem svjetlu. Za tim e uslijediti i rjeenje, kad za to bude vrijeme, kad se pojavi prilika. Mnogo bi toga mogao nauiti od Kostolitza. Moda e se ova vjeba na kraju ipak pokazati zanimljivom.
Otkad su zadnji put bili u paru, Kostolitz je zaradio tanku zelenu vrpcu oko rukava, primijeti Miles. On se zapita koji je instruktorski pametnjakovi smislio tu stvar. Vrpce na rukavu bile su poput ocjena na testu, samo obratnog znaenja; zelena je predstavljala ranjavanje u vjebi, uta smrt  prema prosudbi instruktora koji je 'sudio' u simuliranoj katastrofi. Vrlo mali broj kadeta uspijevao je zavriti obuku bez cijele kolekcije vrpci. Miles je juer bio naletio na Ivana Vor-patrila koji je na rukavu nosio dvije zelene ijednu utu, to i nije bilo tako loe u usporedbi s onim nesretnim tipom u blagovaonici koji je paradirao s pet utih na rukavu.
Milesov je prazan rukav u zadnje vrijeme privlaio vie panje instruktora no stoje Miles elio. Zloglasnost je imala i svoje dobre strane; neki od kadeta s malo boljom moi zapaanja tiho su se borili da dobiju Milesa u svoju grupu  kao sredstvo za odbijanje obojenih vrpci. Naravno, oni s najboljim zapaanjem izbjegavali su ga kao kugu, shvativi da je poeo privlaiti previe vatre. Miles se naceri sebi u bradu, u sretnom iekivanju neega zaista podlog i potajnog to ih je sad ekalo.
Uz prigueno zijevanje i posljednju gunavu primjedbu na raun Milesova aristokratskog ukrasnog noa, Kostolitz preuzme krmenu stranu shuttlea i pone provjeravati, drei kontrolnu listu u ruci. Miles se uputi prema pramcu. Instruktor je lebdio izmeu njih, pomno promatrajui preko njihovih ramena. Iz pustolovina sa svojim Dendariijskim plaenicima izukao je i neto dobro, pomisli Miles  nestalo je njegove
munine u slobodnom padu, to je oito bilo popratna posljedica operacije koju je Tungov kirurg bio izveo na njegovu elucu. Mala prednost.
Kostolitz je radio brzo, primijeti Miles krajikom oka. Mjerili su im vrijeme. Kostolitz prebroji maske s kisikom kroz pleksiglas njihova spremita i nastavi dalje. Miles mu je gotovo doviknuo prijedlog, ali je na vrijeme zatvorio usta. To se ne bi cijenilo. Strpljenja. Provjera. Provjera. Provjera  pribor za prvu pomo, ispravan, na svom mjestu u zidu. Automatski sumnjiav, Miles otkljua ormari i provjeri je li njegov sadraj zaista netaknut. Flaster, plastini zavoji, braunile, ^-lijekovi, rezervni kisik  nikakvih iznenaenja. On provue rukom po dnu ormaria i dah mu zastane u grlu  plastini eksploziv? Ne, samo zalijepljena vakaa guma. teta.
Kostolitz je ve zavrio i sad je nestrpljivo ekao da mu se Miles pridrui. "Spor si, Vorkosigane." Kostolitz ugura svoju kontrolnu ploicu u ita i sklizne u pilotsko sjedalo.
Miles je odmjeravao zanimljivu izboinu u instruktorovu prsnom depu. Potapao se po vlastitim depovima i nabacio bespomoan osmijeh. "Oh, gospodine", zacvrkutao je uljudno instruktoru. "ini se da sam zametnuo svoju svjetlosnu olovku. Bih li mogao posuditi vau?"
Instruktor mu je nevoljko prui. Miles spusti kapke. U instruktorovu su depu, osim svjetlosne olovke, bile uredno sloene i tri maske s kisikom za sluaj opasnosti. Zanimljiv broj  tri. Nije udno kad na svemirskoj postaji netko u depu nosi jednu masku, ali tri? Pogotvu kad se uzme u obzir da su u shuttleu imali tucet maski  Kostolitz ih je maloprije bio provjerio. Ne, Kostolitz ih je maloprije prebrojio.
"Vae svjetlosne olovke su standardna oprema", ree instruktor hladno. "Pretpostavlja se da ete paziti na njih. Jednog od ovih dana, vi nepaljivci ete nam na vrat natovariti gnjev Financijskog odjela."
"Da, gospodine. Hvala, gospodine." Miles se kieno potpie, pa krene kao da e spremiti olovku u dep, a onda iz njega izvue dvije. "Oh, evo i moje. Ispriavam se, gospodine."
Ubacio je svoju ploicu u ita i spustio se na sjedalo kopilota. I sa sjedalom do kraja pomaknutim naprijed, jedva je dosizao none pedale. Carska oprema nije bila tako prilagodljiva kao plaenika. Nema veze. Nauio se na strogu paljivost. Jo uvijek je bio nespretan u upravljanju shuttleom. Ali jo malo prakse i uskoro vie nikad nee morati ovisiti o milosti nekog pilota.
Sad je bio red na Kostolitza. Kad se shuttle odvojio od svojih stezaljki i poeo ubrzavati prema dodijeljenoj lokaciji, Miles je bio pritisnut u svoje obloeno sjedalo. Maske. Kontrolne liste. Pretpostavke. Kostolitzevi kompleksi. Pretpostavke... Milesovi su se ivci rastezali, strpljivi poput pauka koji eka plijen. Minute su prolazile puzei.
Glasan prasak i itanje iz stranjeg dijela pilotske kabine. Milesovo srce poskoi i pone luaki nabijati, unato tome to je i oekivao ovakvo neto. Okrenuo se oko sebe i odmah shvatio u emu je stvar, kao kad stroboskopski bljesak otkrije tajnu tame. Kostolitz sono opsuje. Miles dahne: "Ha!"
Najednom zidu shuttlea zjapila je rupa nazubljenih rubova, a iz nje je sukljao gusti zeleni plin; pukla je cijev za hlaenje, kao pri udaru meteorita. "Taj je 'meteorit' nedvojbeno bio plastini eksploziv, s obzirom daje plin sukljao u kabinu, a ne van iz nje. Povrh toga, instruktor je jo uvijek sjedio, promatrajui ih. Kostolitz skoi prema spremitu maski s kisikom.
Umjesto toga, Miles se baci prema kontrolnoj ploi. Prebacio je atmosfersku sklopku s recikliranja zraka na izbacivanje van iz shuttlea, i istovremeno ukljuio shuttleove lijeve potisne motore na najviu snagu. Nakon jednog trenutka kripe, shuttle se poeo okretati oko svoje osi. Miles, instruktor i Kostolitz bili su baeni naprijed. Pod utjecajem te najjednostavnije od umjetnih gravitacija, zeleni se rashladni plin, tei od mjeavine zraka za disanje, poeo nakupljati uza stranji zid pilotske kabine, tvorei male kodljive valove.
"Ti, ludo kopile!" zaurla Kostolitz, grabei masku s kisikom. "to radi?"
Izraz instruktorova lica isprva je zrcalio Kostolitzeve rijei, a onda se iznenada razvedri. Zavalio se natrag u sjedalo s
kojeg se bio poeo dizati, promatrajui napeto pogledom punim zanimanja.
Miles je imao previe posla da bi stigao odgovoriti. Bio je siguran da e i Kostolitz uskoro shvatiti. Kostolitz navue masku, pokua udahnuti. Odmah zatim je strgne s lica i zgrabi drugu od tri koje je bio donio. Miles se penjao po zidu prema ormariu za prvu pomo.
Pored njega je proletjela i druga maska. Prazan spremnik kisika, sasvim sigurno. Kostolitz je bio prebrojio maske, ne provjerivi njihovu ispravnost. Miles spusti pribor za prvu pomo i izvue iz njega braunile i dva Y-konektora. Kostolitz je odbacio i treu masku i poeo se uspinjati uza zid prema spremitu s ostalim maskama. Plin za hlaenje ostavljao je gorak miris u Milesovim nosnicama, ali tetne su koncentracije zasad ostale na stranjem dijelu kabine.
Od Kostolitza je dopro povik bijesa i straha, popraen kalja-njem, kad je napokon poeo provjeravati ispravnost maski. Mi-lesove su se usnice razvukle u opak osmijeh. Izvukao je djedov bode i izrezao braunile na etiri dijela, ubacio Y-konektore, zalijepio ih komadima plastinog zavoja, pa prikljuio jedan kraj cijevi ujedini otvor na medicinskom spremniku rezervnog kisika, a onda se odsklie natrag dolje do instruktora.
"Zraka, gospodine?" On mu ponudi itei kraj cijevi za transfuziju. "Predlaem da udiete kroz usta, a izdiete kroz nos."
"Hvala, kadete Vorkosigan", ree instruktor kao opinjen, prihvativi cijev. Kaljui i oajniki kolutajui oima, Kostolitz je poeo padati prema njima, jedva izbjegavi da nogama ne udari o kontrolnu plou. Miles mu uljudno ponudi jednu cijev. On pohlepno povue zrak, oiju rairenih i suznih  ne samo od plina, pomisli Miles.
Stiui svoju cijev meu zubima, Miles se poeo penjati uza pramani zid. Kostolitz krene za njim, a onda shvati da su instruktor i on dobili mnogo krae cijevi. Miles je razmotao svoju cijev: da, bit e dovoljno duga, premda na dlaku. Kostolitz i instruktor su mogli samo gledati, diui ritmiki kao u vjebama joge.
Kad je preao sredinu kabine, Miles se primi za drugu stranu, pa ga centrifugalna sila pone vui prema oblaku zelenog plina koji je polako ispunjavao trup shuttlea. Poeo je brojati zidne ploe: 4a, 4b, 4c  to bi trebalo biti to. Otvorio je poklopac i pronaao prekida za runo zatvaranje ventila. Ovaj? Ne, onaj. Okrenuo gaje, ali prekida je skliznuo u njegovoj znojnoj ruci.
Zidni poklopac na koji je oslanjao svu svoju teinu iznenada popusti i Miles poleti prema oblaku zelenog plina. Cijev s kisikom istrgla mu se iz usta i poela divlje lamatati naokolo. Jedini razlog zato Miles nije viknuo bila je injenica daje zadravao dah. Instruktor krene naprijed, uzalud, ogranien kratkoom svoje cijevi. Do trenutka kad je poeo nespretno prtljati po prsnom depu, Miles se ve uspio opet uhvatiti za zidni dra i zgrabiti svoju cijev s kisikom. Pokuaj opet. Okrenuo je ventil, jako, a itanje iz rupe  udaljene od njega samo metar  izbli-jedi u vilinsko jecanje, a onda posve utihne.
Plima zelenog plina napokon se poela razrjeivati dok su ventilatori radili punom parom. Tek neznatno drhtei, Miles se uspeo natrag u pramani dio shuttlea i bez rijei se zavezao u kopilotsko sjedalo. Ionako bi bilo teko ita rei s tom cijevi meu zubima.
Kadet Kostolitz se, u ulozi pilota, vratio svojoj kontrolnoj ploi. Zrak se napokon raistio. Kostolitz zaustavi vrtnju i polako usmjeri oteeni shuttle natrag prema doku, strogo i ponizno pratei oitavanja temperature motora. Instruktor je bio vrlo zamiljen i tek mrvicu blijed.
Kad su pristali, na izlazu iz ustave u orbitalnu postaju ekao ih je glavni instruktor, zajedno s tehniarima za popravke. Veselo se osmjehnuo, rastreseno vrtei dvije ute vrpce u rukama.
Njihov instruktor uzdahne i alobno odmahne glavom prema vrpcama. "Ne."
"Ne?" upita glavni instruktor. Miles nije bio siguran je li mu u glasu bilo zapanjene nevjerice ili razoaranja.
"Ne."
"To moram vidjeti." Dva instruktora vratili su se u shuttle, ostavljajui na trenutak Milesa i Kostolitza nasamo.
Kostolitz proisti grlo. "Taj tvoj, ovaj, bode na kraju se ipak pokazao korisnim."
"Da, ima situacija u kojima nije ba uputno rezati plazmi-nim lukom", sloi se Miles. "Kao, na primjer, kad se nalazi u kabini punoj zapaljivog plina."
"Oh, prokletstvo", inilo se daje Kostolitzu iznenada ipak sinulo. "Ta bi se zelena stvar zapalila, pomijeana s kisikom. Gotovo sam..." On se prekine, pa opet proisti grlo. "Tebi ne promakne mnogo, ha?" Licem mu preleti iznenadna sumnja. "Jesu li te unaprijed upozorili na ovo?"
"Ne ba. Ali pretpostavio sam da neto nije u redu kad sam izbrojao tri maske s kisikom u instruktorovu depu."
"Ti" Kostolitz zastane, okrene se. "Jesi li zaista bio zametnuo svoju svjetlosnu olovku?"
"Ne."
"Prokletstvo", promrmlja Kostolitz. Nekoliko je trenutaka koraao gore-dolje po hodniku, pogrbljen, zajapurena lica, poput tvrdoglavca obuzetog oajem.
Sad, pomisli Miles. "Znam jedno mjesto u Vorbarr Sultani gdje se mogu kupiti dobri noevi", ree on s fino proraunatim ustruavanjem. "Bolji od onih standardnih. Ako zna to trai, ponekad moe naletjeti na jako dobru stvar za male novce."
Kostolitz zastane. "Je?" Poeo je izravnavati lea, kao da mu je s njih spao veliki teret. "Ti, ovaj  pretpostavljam da ne bi..."
"To je duan na jako zabaenom mjestu, prava rupa. Mogao bih te odvesti tamo, kad budemo na dopustu  ako te zanima."
"Stvarno? Ti bi-ti bi-da, zanimalo bi me." Kostolitz stane hiniti leernost. "Moe." Iznenada je izgledao mnogo veseliji.
Miles se nasmijei.
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME
Kronologija       Dogaaji
Tijekom Betansko--Barrayarskog rata
Vordariansko pretendentsvo
Milesu je 17 godina
i
Cordelia Naismith susree baruna Arala Vorkosigana dok se bore na suprotnim stranama u ratu. Usprkos potekoama, zaljubljuju se jedno u drugo i vjenaju se.
Dok je Cordelia trudna, pokuaj ubojstva Arala otrovnim plinom ne uspijeva, ali Cordelia je pogoena; Miles Vorkosigan raa se s kostima koje e uvijek biti krhke i s drugim zdravstvenim problemima. Rast e mu biti krljav.
Miles ne uspijeva proi lijeniki pregled za upis u Carsku vojnu akademiju. Na putu, iz nude mora improvizirati Slobodne dendariijske plaenike; tijekom etiri mjeseca sudjeluje u nenamjernim, ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariije u sposobnim rukama Kva Tunga i vodi Elli Quinn na Betu da bi obnovila svoje oteeno lice; vraa se na Barravar da sprijei urotu protiv svoga oca. Car potee veze i ubacuje Milesa na Akademiju.
Kronika
Krhotine asti
Barravar
Pripravnik za ratnika
"alobne planine" u Granicama vjenosti
Milesu je 20 godina    Zastavnik Miles
diplomira i smjesta mora
preuzeti jednu od dunosti
barravarskog plemstva i
postati detektiv i sudac u
jednom sluaju umorstva.
Ubrzo poslije toga, njegova    Vorska igra
prva vojna dunost zavrava
njegovim uhienjem. Miles
se mora ponovno pridruiti
Dendariima kako bi spasio
mladog barravarskog cara.
Car prihvaa Dendariije kao
svoje osobne snage u tajnoj
slubi.
Milesu su 22 godine   Miles i njegov roak Ivan        Cetaganda odlaze na jedan cetagandski dravni pogreb i zapliu se u cetagandsku unutarnju politiku.
Milesu su 23 godine
Milesu su 24 godine
Miles alje zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, u usamljenu misiju na postaju Kline.
Sad ve porunik, Miles odlazi s Dendariima prokrijumariti jednog znanstvenika s Jacksonova Skrovita. Milesove osjetljive kosti na nogama zamijenjene su sintetikom.
Miles u cetagandskom zarobljenikom logoru na Dagooli IV pokuava osloboditi zarobljenike. Cetagandanci progone dendariijsku flotu koja konano dolazi do Zemlje radi popravaka. Miles mora odjednom onglirati s oba
Ethan od Athosa
"Labirint" u Granicama vjenosti
"Granice vjenosti" u Granicama vjenosti
Braa po oruju
Milesu je 25 godina
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
Milesu je 31 godina
Milesu su 32 godine
svoja identiteta, skupiti novac za popravke i raskrinkati pokuaj da ga se zamijeni dvojnikom. Ky Tung ostaje na Zemlji. Zapovjednica Quinn je sad Milesova desna ruka i glavna asnica. Miles i Dendarii odlaze u Sektor IV na misiju spaavanja.
Nakon prethodne misije, kosti Milesovih slomljenih ruku zamijenjene su u bolnici sintetikim kostima. S lllvanom, Miles iz kreveta gui jo jednu zavjeru protiv svoga oca.
Miles ponovno susree svoga klona-brata Marka, ovog puta na Jacksonovu Skrovitu.
Miles je na pragu treeg desetljea; tridesete uzvraaju udarac.
Miles u ulozi specijalnog istraitelja slube Carske sigurnosti upoznaje enu svog ivota.
Miles se zaljubljuje u prekrasnu udovicu, no ona je na alost alergina na brak. Stoga Miles kuje lukavi plan.
Granice vjenosti
Ples zrcala
Pamenje
Komarr
Graanska dunost
\k
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Mladen Kokolj
Korektura Rosanda Kokanovi
Dizajn, obrada i prijelom BAKAL d.o.o., Zagreb
Tisak: Zagraf ZT
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73)-31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Pripravnik za ratnika/ Lois McMaster Bujold ; [prevela s engleskoga Mihaela Velina]. - 2. izd. - Zagreb : Algoritam, 2000. - (Pustolovine Milesa Vorkosigana)
Prijevod djela: The VVarrior's Apprentice. ISBN 953-6166-87-9
400908015
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku "Trampa" ("Barter") napisala je
1985.  g. za "Twilight Zone", a
1986.  zapoinje njena spisateljska karijera romanom "Krhotine asti" koji sa svojim nastavkom
* "Barravar", nastalim pet godina
kasnije (Hugo, Locus i nominacija za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela "Planine korote" (Zbirka novela Granice vjenosti) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman "Vorska igra" osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti "Barravar" donio je dva odlija za 1991., a roman "Ples zrcala" poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman "U slobodnom padu", koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine. Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.